REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8302/2025-9

Ovr-405/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. -tužiteljice BUK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 20. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovan prijedlog tužiteljica za osiguranje određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku provođenje daljnjih ovršnih radnji, a osobito prodaja nekretnina:

- upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica],

- upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-17,

u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-702/2015 (ranije Ovr-730/2011).

II. Istom privremenom mjerom zabranjuje se tuženiku provođenje daljnje prisilne naplate iste tražbine putem ustega s mirovine 1. -tužiteljice, na temelju izjave o zapljeni OV-18193/06, a koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 016-2405/2006 od 12. listopada 2006. godine, i to u razdoblju u kojem se istodobno provode ovršne radnje na nekretninama iz toč. I. ovog rješenja.

III. Privremena mjera iz toč. I. i II. ovog rješenja traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.".

Obrazloženje

1. Tužiteljice su u ovom parničnom predmetu u podnesku od 3. veljače 2026. predložile sudu donošenje privremene mjere opisane u izreci ovog rješenja, a radi osiguranja njihove nenovčane tražbine iz tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a koji tužbeni zahtjev glasi: 2. "Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-730/2011 od 14. ožujka 2011. godine, radi naplate novčane tražbine tuženika protiv tužiteljica nedopuštena, jer tražbina ne postoji u iznosu koji se ovrhom potražuje, odnosno nije zakonito i pravilno utvrđena.".

3. U tužbi i prijedlogu za određivanje privremene mjere, tužiteljice navode, u bitnom:

- da je protiv tužiteljica u tijeku ovršni postupak, na nekretninama tužiteljica opisanim u izreci ovog rješenja, pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem: Ovr- 702/2015 (ranije Ovr-730/2011), radi naplate novčane tražbine tuženika, a temeljem Ugovora o kreditu broj 016-2405/2006 od 12. listopada 2006., koji u spomenutom ovršnom postupku predstavlja ovršnu ispravu,

- da su tužiteljice u tom postupku rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-702/2015-109 od 5. prosinca 2025. upućene da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) Addiko Bank d.d. pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj: Ovr- 730/2017 od 14. ožujka 2011. nedopuštenom zbog postojanja razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 32/00., 173/03., 151/04., 88/05. i 67/08.),

- da je pravomoćnost rješenja nastupila 22. prosinca 2025. (protekom roka od osam dana), pa su tužiteljice podnijele tužbu u ovom predmetu pravodobno,

- da je tuženik tijekom navedenog ovršnog postupka dostavio izvadak iz poslovnih knjiga prema kojemu tužiteljice na dan 4. studenoga 2025. duguju zbirni iznos od 502.341,96 CHF i 3.573,94 EUR,

- da tužiteljice osporavaju visinu navedene tražbine, jer je tražbina tuženika prestala, odnosno bitno se umanjila, budući da su tužiteljice tijekom 2017. (dakle tijekom ovršnog postupka) uplatile iznos od 385.580,00 kuna i 75.000,00 kuna, te je tuženik od 2021. kontinuiranim ustegama s mirovine 1. -tužiteljice BU do podnošenja tužbe u ovom predmetu naplatio iznos od 7.093,02 eura, a pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: P-8764/2019 od 21. srpnja 2023. utvrđeno je da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a iz tuženikovog izračuna nije razvidno na koji je način utvrđena glavnica, kako su obračunate kamate, koje su uplate tužiteljica uračunate u dug, na koja se razdoblja pojedini obračuni odnose, kako su u računati iznosi naplaćeni putem ustege mirovine i na koji način je provedena spomenuta presuda ovoga suda,

- da postoji opasnost od nenadoknadive i teško nadoknadive štete ukoliko bi se ovršni postupak nastavio i ukoliko bi došlo do prodaje navedenih nekretnina, budući da se prodaja nekretnine ne može vratiti u prijašnje stanje, čak ni u slučaju kasnijeg pravomoćnog uspjeha u ovom parničnom postupku, a novčana naknada ne bi mogla nadomjestiti gubitak vlasništva na nekretninama, niti ispraviti posljedice provedene ovrhe,

- da činjenica da se ustege s mirovine 1.-tužiteljice BU i dalje provode tijekom trajanja ove parnice dovodi do stalno promjenjive visine navodne tražbine, čime se onemogućuje njezino zakonito i točno utvrđenje, kao i provođenje financijskog vještačenja i time tužiteljicama onemogućuje učinkovita sudska zaštita.

4. U podnescima od 9. veljače 2026., 16. veljače 2026. i 18. veljače 2026., tužiteljice požuruju donošenje odluke o njihovom prijedlogu za određivanje privremene mjere, navodeći, u bitnom, da je u naprijed navedenom ovršnom postupku zakazan očevid radi procjene vrijednosti nekretnina za dan 4. ožujka 2026., pa da će se ukoliko sud ne odluči o njihovom prijedlogu za privremenu mjeru prije provođenja zakazanog očevida ovršni postupak nastaviti prema prodaji nekretnina, nastupiti će pravne i faktične posljedice koje se naknadno ne mogu u cijelosti otkloniti i svrha predmetnog parničnog postupka će biti ozbiljno dovedena u pitanje.

5. Do donošenja ovog rješenja, tuženiku nije dostavljena tužba, ni prijedlog za određivanje privremene mjere, a ni podnesci tužiteljica od 9. veljače 2026., 16. veljače 2026. i 18. veljače 2026. godine.

6. Prijedlog tužiteljica nije osnovan.

7. Naime, odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

8. Iz spisu priloženog tuženikovog prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave na kojemu je otisnuto rješenje o ovrsi ovoga suda Ovr-730/11 od 14. ožujka 2011. (str. 28-36 spisa), obrazloženja rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-702/2015- 109 od 5. prosinca 2025. (str. 6-10 spisa), tuženikovog izvatka iz poslovnih knjiga od 4. studenoga 2025. (str. 68 spisa), dokaza o uplati tužiteljica tuženiku 2017. (str. 70 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 1. -tužiteljici od 29. prosinca 2025. (str. 86 spisa) i presude ovoga suda poslovni broj: P-8764/2019-50 od 21. srpnja 2023. (str. 38-66 spisa) jasno proizlazi da je tražbina djelomično prestala u odnosu na visinu koja je određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj: Ovr-730/11 od 14. ožujka 2011., kako zbog uplata tužiteljica tijekom tog postupka i ustega na mirovini 1. -tužiteljice BU, tako i zbog djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 016-2405/2006 od 12. listopada 2006., kao ovršne isprave na temelju koje se vodi predmetni ovršni postupak kod Općinskog suda u Novom Zagrebu.

9. Stoga je ovaj sud utvrdio da su tužiteljice učinile vjerojatnim postojanje svoje tražbine u nekom za sada neodređenom dijelu koji bi se mogao utvrditi jedino financijskim vještačenjem, pa je zaključio da je, u bitnom, ispunjena opća pretpostavka za donošenje privremene mjere iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a.

10. Međutim, tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a na koju pretpostavku za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ-a se pozivaju u svom prijedlogu.

11. Naime, nenadoknadiva šteta koja prijeti, a koju su tužiteljice morale učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu.

12. Sama činjenica da ovrhom na nekretninama tužiteljice prestaju biti vlasnicama tih nekretnina, za koje ne tvrde da predstavljaju njihov jedini dom u kojemu prebivaju, ne predstavlja nenadoknadivu štetu, budući da se bilo koja šteta koja se može izraziti materijalnim ekvivalentom ne može smatrati nenadoknadivom štetom.

13. Nadalje, ni činjenica da se 1.-tužiteljici BU svaki mjesec vrše ustege od mirovine, a što za posljedicu ima mjesečnu promjenu visine duga ne predstavlja nenadoknadivu štetu, već se za te iznose, koji predstavljaju djelomično namirenje tražbine, umanjuje predmetno potraživanje tuženika u ovršnom sudskom postupku.

14. Stoga je ovaj sud zaključio da nije ispunjena pretpostavka za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ-a na kojoj tužiteljice temelje svoj prijedlog.

15. Usto, po pravnom shvaćanju ovoga suda, privremenom mjerom kojom bi se zabranilo tuženiku provođenje daljnjih ovršnih radnji u ovršnom sudskom postupku, a osobito prodaja nekretnina, ne bi se postigla svrha osiguranja predmetne nenovčane tražbine, već bi se nedopušteno interveniralo u sudski ovršni postupak.

16. Provedba ovrhe ne može se zaustaviti, odnosno odgoditi kroz institut privremene mjere u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već tužiteljice zaštitu svojih prava, za koja smatraju da su im povrijeđena, mogu ostvarivati unutar ovršnog postupka kroz druga pravna sredstva (tako i ŽS u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž Ovr-12/2026-2 od 26.1.2026.).

17. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. 1.-tužiteljici

II. 2.-tužiteljici

III. Tuženiku