Posl.br. P. 1006/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja BR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku MR, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ĐR, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025. godine dana 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 platiti tužiteljici BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti svotu od 6.012,60 EUR sa zateznom kamatom kako slijedi:

-na iznos od 26,91 EUR od 2.studenog 2006.godine do isplate,

-na iznos od 26,88 EUR od 30.studenog 2006.godine do isplate,

-na iznos od 26,86 EUR od 4.siječnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,84 EUR od 31.siječnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,81 EUR od 1.ožujka 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,80 EUR od 2.travnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,77 EUR od 9.svibnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,75 EUR od 6.lipnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,72 EUR od 5.srpnja 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,70 EUR od 10.kolovoza 2007.godine do isplate,

-na iznos od 26,68 EUR od 7.rujna 2007.godine do isplate,

-na iznos od 43,92 EUR od 10.listopada 2007.godine do isplate,

-na iznos od 43,89 EUR od 16.studenog 2007.godine do isplate,

-na iznos od 43,84 EUR od 10.prosinca 2007.godine do isplate,

-na iznos od 43,81 EUR od 18.siječnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 43,77 EUR od 17.ožujka 2008.godine do isplate,

-na iznos od 43,74 EUR od 17.ožujka 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,93 EUR od 6.svibnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,87 EUR od 6.svibnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,81 EUR od 22.srpnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,75 EUR od 22.srpnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,69 EUR od 29.rujna 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,63 EUR od 29.rujna 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,56 EUR od 14.listopada 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,50 EUR od 12.studenog 2008.godine do isplate,

-na iznos od 85,43 EUR od 16.prosinca 2008.godine do isplate,

-na iznos od 94,18 EUR od 16.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 94,10 EUR od 12.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 94,04 EUR od 12.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,97 EUR od 28.travnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,89 EUR od 14.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,81 EUR od 20.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,73 EUR od 30.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,66 EUR od 31.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,58 EUR od 31.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,50 EUR od 24.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,42 EUR od 14.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,34 EUR od 29.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 93,25 EUR od 5.veljače 2010.godine do isplate,

-na iznos od 93,17 EUR od 18.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 93,08 EUR od 6.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 93,00 EUR od 10.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,91 EUR od 6.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,82 EUR od 6.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,73 EUR od 11.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,64 EUR od 13.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,54 EUR od 20.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,45 EUR od 12.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,35 EUR od 15.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 92,26 EUR od 30.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 82,14 EUR od 7.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 82,04 EUR od 10.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,95 EUR od 9.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,85 EUR od 8.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,76 EUR od 10.svibnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,65 EUR od 7.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,56 EUR od 7.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,46 EUR od 8.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,36 EUR od 31.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 81,25 EUR od 5.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 61,56 EUR od 31.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 61,48 EUR od 30.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 61,39 EUR od 5.siječnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 61,30 EUR od 6.veljače 2012.godine do isplate,

-na iznos od 61,21 EUR od 1.ožujka 2012.godine do isplate,

-na iznos od 61,11 EUR od 13.travnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 61,02 EUR od 10.svibnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,93 EUR od 9.lipnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,83 EUR od 10.srpnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,74 EUR od 6.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,64 EUR od 31.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,54 EUR od 30.rujna 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,44 EUR od 9.studenog 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,34 EUR od 4.prosinca 2012.godine do isplate,

-na iznos od 60,24 EUR od 8.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 60,14 EUR od 31.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 60,03 EUR od 28.veljače 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,93 EUR od 31.ožujka 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,82 EUR od 6.svibnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,72 EUR od 10.lipnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,61 EUR od 9.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,50 EUR od 7.kolovoza 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,40 EUR od 2.rujna 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,28 EUR od 5.listopada 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,18 EUR od 8.studenog 2013.godine do isplate,

-na iznos od 59,06 EUR od 9.prosinca 2013.godine do isplate,

-na iznos od 58,86 EUR od 10.siječnja 2014.godine do isplate, i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2 789,81 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je temeljem ugovora o namjenskom stambenom kreditu sklopljenog s prednikom tuženika koristila kredit od 200.000,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-15/22619-2 od 11. srpnja 2016. godine Hypo Alpe Adria-bank d.d. promijenila je tvrtku u Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877.

Tužena banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Zbog toga su navedeni uglavci o promjenjivim kamatnim stopama protivni kogentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost prema odredbi članka 102. Zakona o zaštiti potrošača. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud RH u tom dijelu je odbio revizije sedam tuženih banaka protiv navedene drugostupanjske presude presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Tužiteljica, kao korisnica kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama određenim jednostranom odlukom banke, kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj banka mora vratiti, ali tu dokumentaciju zasigurno ima tužena banka, koja ju je u dokazne svrhe dijelom dostavila u spomenutim postupcima povodom kolektivne tužbe udruge "Potrošač". Radi se o podacima koje je tužena banka, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužna dati tužitelju, ali mu ne želi dati. Zato tužiteljica u ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego dođe do navedenih podatka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužiteljica odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužiteljici uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužiteljica u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu od 4.500,00 kuna pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora. Dakle sukladno čl 186 b st 3 ZPP postavlja manifestacijski zahtjev kojeg određuje nakon zaprimljenog vještva Stefani Gardašanić, stalne sudske vještakinje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, iz razloga kako je objašnjeno u nastavku. Tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka s obzirom na to da se počevši od 1. siječnja 2014. na predmetni Ugovor o kreditu primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju(NN br. 142/2013). Tuženik uvodno ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda RH u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo.

Tuženik uvodno ističe kako je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima. Tuženik je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama. Naime, člankom 172. stavkom 2. navedenog zakona propisana je obveza banaka učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Također, člankom 173. propisana je obveza banaka učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a bankama je ostavljena i mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Konačno, člankom 175. stavkom 2. određena je obveza banaka obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Tuženik, dakle sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje u izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014., nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. S druge strane, nakon 1. siječnja 2014., tuženik je u cijelosti postupio sukladno zakonskim odredbama(primjena kamatne stope od 3,23% te sklapanje Aneksa vezano za konverziju kredita).

Tuženik dalje ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kredit, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtjeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Naime, prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni uz jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama.

U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu tužbenog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa .

Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku.

3. Iz podneska tuženika od 2. studenog 2022., razvidno je da iz specifikacije uplata da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog izvršene od IMA I ABA d.o.o., VR i KR.

4. Iz podnesaka tužiteljice od 15. studenog 2022., najprije ustraje u već iznijetom prijedlogu sudu naložiti tuženiku dostaviti sve potrebne podatke potrebne za određivanje visine novčane tražbine koja je predmet ovog spora, a sve kako bi tužiteljica mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev ur oku koji joj za to tijekom postupka odredi sud, te nakon dostave tih podataka tužiteljica predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje, a sve radi utvrđenja iznosa koji tuženik ima vratiti tužiteljici zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Naime, odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu u predmetnom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope utvrđena na dan sklapanja ugovora, bile su nepoštene, u smislu odredbe članka 87.st.1.Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine,broj.96/03,nastavno:ZZP 03 ),pa je već navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 4.srpnja 2013.g. i drugim odlukama, utvrđena njihova ništetnost. Odredba čl.502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a.st.1.ZPP -a,da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužena banka je iznos (koji će se naknadno točno odrediti) ugovorene kamate primila temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle bez valjane pravne osnove, pa njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbi Zakona o obveznim odnosima. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Upravo takav stav je zauzeo Županijski sud u Zagrebu u odluci posl.br.Gž-823/19-2 od 12.studenog 2019.godine.

Osim toga, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev2868/2018 od 12.veljače 2019.godine sasvim jasno i nedsvosmisleno stoji da konverzija ne dovodi do konvalidacije ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, i da tužitelj konverzijom ne gubi pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe za utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu i to zato što putem konverzije nije ostvarila potpunu restituciju, budući da provedbom konverzije banka nije u cijelosti podmirila dug.

5. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja , pregledao pravno-relevantne isprave priložene u spisu, saslušao tužiteljicu, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Stefani Gardašanić saslušao vještakinju , djelatnicu banke

Sud je proveo se dokaze predložene od stranaka a saslušanje javne bilježnice nažalost nije moguće jer je ista umrla prije dugog niza godina

5 1 Tužitelj BR na saslušanju od 15. veljače 2024. izjavljuje da je predmetni kredit digla radi nadogradnje kuće u kojoj živi sa roditeljima. Nije kredit koristila u druge svrhe. Niti je taj prostor iznajmljivala. Posjetila je i druge banke ali je odabrala Hypo banku jer su joj njezini djelatnici rekli da ta banka ima najpovoljnije uvjete i da je najstabilnija valuta CHF i da je to najpovoljniji kredit. Bila je i u Splitskoj banci, i u RBA, ZABA, OTP. Ugovor o kreditu je pročitala letimično ali mora reći da nije bilo mogućnosti nikakvog pregovaranja niti da ona mijenja bilo koju odredbu u svom ugovoru, kada je skupila dokumentaciju, formular ugovora o kreditu je već bio spreman za potpis. Niti joj je djelatnica banke objasnila što znači promjenjiva kamatna stopa, a iskreno nije to pitala. Nju je tada najviše interesiralo dobiti kredit po povoljnim uvjetima, CHF se nudio kao najstabilniji, a mora reći da joj je i Švicarska bila simbol stabilnosti. Javni bilježnik joj ništa nije objasnio. Razlika između najmanje i najveće rate je bila takva kad je uzela kredit bila je oko 2.100,00 kuna, a kasnije je bila preko 5.000,00 kuna. Taj joj je kredit ugrozio egzistenciju. Naime, prije je radila u Atlasa koji se raspao pa je prešla u hotel Croatiu i plaća joj je bila oko 6.500,00 kuna a rata kredita 5.000,00 kuna pa je očigledno da je njena egzistencija bila ugrožena, morala se i snalaziti i pomagali su joj roditelji. Potpisala je ugovor o konverziji, jer je banka zvala, a bila je očajna i spremna na bilo što, ali sjeća se kada je potpisala i sam ugovor o konverziji da je isti bio spreman i nije bila u mogućnosti pregovarati. Smatra da konverzijom nije bila obeštećena, a u konačnici smatra da je i pokradena. Uzela je 85. 000,00 franaka, a vratiti će puno više, dodaje da joj kredit traje do 2030. godine, sada joj je rata oko 300 i nešto eura. Nitko joj na banci nije rekao da bi valuta CHF mogao poluditi.

Na upit punomoćnika tužitelja može li se sjetiti imena osobe koja je bila u Hypo banci kod koje je išla da potpiše ugovor, odgovara da se najprije prisjeća da je zvala sa prvim početnim slovom H, da je imala neobično ime te u konačnici da je to bila DR.

Na upit punomoćnika tuženika je li tražila da joj se prilikom potpisivanja ugovora da joj se pojasne sporne ugovorne odredbe, odgovara da nije niti je tražila da joj se pojasne ekonomske posljedice takvog ugovora, a opet navodi da joj se takav kredit prezentirao kao najstabilniji.

5 2. Svjedokinja FR na saslušanju od 17. listopada 2023. iskazuje da je bila zaposlena kod prednice tuženika sve do 2021. Ime tužiteljice joj ne znači apsolutno ništa. Zna da su tada bili u ponudi krediti u eurima i valuti CHF i kroz medije su bili baš istaknuti kao popularni krediti u valuti CHF jer su kamatne stope bile niže. Ljude je upozoravala što znači promjenjiva kamatna stopa i da je naplata u kunama. Uredno je skupljala potrebitu dokumentaciju, iako se radi o nekretnini tu bi dokumentaciju slala u pravnu službu za stručno mišljenje, je li nekretnina podobna za hipoteku ili fiducij. Oni bi u banci ljudima davali ugovore koji bi ih nosili u javnog bilježnika na solemnizaciju i na javnom bilježniku je da im rastumači ovu valutu. Nije tada mogla znati što će se dogoditi sa valutom CHF.

Na upit punomoćnika tuženika je li se zaposlenik i klijent banke dogovaraju u vezi iznosa kredita i ročnosti odgovara "da, sve ovisi o kreditnoj sposobnosti, i vrijednosti nekretnine, a o svemu tome ovisi koliki će biti anuitet. Valutu bira klijent".

Na upit pun. tužitelja je li banka sastavljala Ugovor o kreditu , odgovara da je Ugovor o kreditu pisala pravna služba.

5 3 Iz ugovora o kreditu 266-325/2025 razvidno je da istog sklapaju tužiteljica i prednik tuženice u valuti CHF s kamatno, koja je promjenjiva, a samim Anexom ugovora parnične stranke su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama

5 4 Iz nalaza vještakinje je jasno razvidno da Tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje iznos pretplate po razlici kamatne stope tijekom otplate kredita, ne traži pretplatu tečaja, pa ću u svom nalazu i mišljenu izračunati razliku koja je nastala radi promjene kamatne stope.

Naime prilikom davanja zadatka vještakinji od strane suda došlo je do omaške, dat je nalog kao da je predmet kamata i valuta, međutim vještakinja je isto uvidjela i naravno omašku suda ispravila.

Dokumentacija koju je vještakinja pregledala je Ugovor o kreditu − Aneks Ugovora o kreditu − Početni otplatni plan − Povijesni pregled promjene kamatne stope − Otplatni plan − Kartica kredit

Iz nalaza i mišljenja vještakinje razvidno je

Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 9.643,64 CHF, odnosno 45.976,69 HRK po početnom tečaju, ili 6.102,22 EUR (tab. 3)

Manje plaćene kamate iznosi 141,63 CHF, odnosno 675,23 HRK po početnom tečaju, ili 89,62 EUR (tab. 3).

Zatezna kamata na preplatu kamata do konverzije 30.09.2015. iznosi 3.840,05 EUR (tab.

Manjak u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 143,53 EUR, odnosno 1.096,40 HRK, odnosno 145,52 EUR po fiksnom tečaju konverzije

Ukupna preplata kamate i zatezne kamate na pretplate kamata iznosi 74.909,55 HRK, ili 9.942,27 EUR (tab. 5).

Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa čl. 19. c. st.1 ZIDZPK/15.

5 5 Vještakinja na saslušanju detaljno otklanja prigovore tuženika navodeći da u potpunosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja kojega dala po nalogu suda. Vezano za podnesak tuženika od 8. rujna 2025., izjavljuje da je konverzija provedena prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju, vezano za toč. 24 za izračun manjka koji je nastao radi promjene tečaja izjavljuje da nije računala u nalazu i mišljenju razliku koja je nastala na temelju tečaja jer je sud tražio razliku koja je nastala po osnovi kamate Također, vezano za zahtjev tuženika da je trebala izraditi razlike kamatne stope koja je vrijedila za Ugovore o kreditu u kuna, može izjaviti da to nije bilo u rješenju suda. Vezano za podnesak od 18.prosinca 2025., izjavljuje da je razliku kamata računala ispravno tako da je od stvarno plaćene kamate u CHF oduzimala kamatu u CHF po početnom, otplatnom planu. Razlika anuiteta je jedino kod potpuno otplaćenih kredita jednaka ukupnoj razlici kamata. Razlika kamata zbog porasta kamatne stope kod anuitetnih otplata nije nikada jednaka razlici anuiteta, to se može vidjeti iz tablice br. 2 str. 5-9, u početku je razlika kamata veća od razlike anuiteta, a te se razlike postupno smanjuju tijekom otplate. Vezano za toč. 4, izjavljuje da sam sve datume plaćanja prikazala ispravno, datume plaćanja uzela sam iz dokumenta pregled prometa za klijenta po kojem je i sam tuženik zatvarao obaveze po kreditu u CHF."

6. Sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim

7 Iz spisa je jasno razvidno da je tužitelj kao korisnik kredita, da je sklopio ugovor o kreditu te da je uplaćivao rate kredita .

7 1.Tužiteljica je potrošač koji je sklopio kredit za kuću u kojoj živi, , u kojeg je kredit uložio dakle fizička osoba – izvan svoje trgovačke djelatnosti, obrtničke djelatnosti profesionalne djelatnosti. Tužitelji je dokazao status potrošača. sukladno čl 3 Zakona o zaštiti potrošača .

Člankom 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (¨Narodne novine¨ broj 96/2003, 46/2007, 79/2007) je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

7 2 Da to nije tako ne bi niti tužena pozvala tužiteljicu na sklapanje ugovora o konverziji Naime, bio bi nonsens kada bi tuženik osporavao svojstvo potrošača tužiteljici kada mu je upravo u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio sklapanje ugovora o konverziji, gdje je u primjeni odredbe čl. Dakle položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača svrha izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti eur. U odnosu na prednje rečeno postavlja se pitanje da li bi tuženik tužitelja ukoliko ga nije smatrao potrošačem, pozvao odnosno stavio ponudu za sklapanje Dodatka ugovora o konverziji, a odgovor se slijedom životne logike nameće sam po sebi.

1 0

8 Predmet spora je ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno pravo tuženice da jednostrano mijenja kamatnu stopu za otplatu kredita, te vraćanje stečenog temeljem navedenih odredbi ugovora o kreditu.

9. Sporno je među strankama:

- je li se u konkretnoj parnici mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

- jesu li ugovorne odrede ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i nepoštene odredbe, konkretno je li se o istima pregovaralo, jesu li nejasne, nerazumljive i neuočljive te je li tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- učinci sklopljenog dodatka ugovora o kreditu na prava tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu,

- zastara potraživanja tužiteljice,

- visina potraživanja tužiteljice te - postojanje tražbine tuženice prema tužiteljici uslijed konverzije kredita.

10 Tužiteljica je kao korisnica kredita, dokazala opravdala svoj pravni interes za postavljanje stupnjevite tužbe , jer ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, a u tužbi navodi da od tužene nije isto dobila, radi čega je i sud naložio dostavu.

11. Nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu tužiteljica izgubila pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ima kredit denominiran u valutu Euro.

12. Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

13. Takav stav je jasno zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom te osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla te stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju.

Dapače, iz sadržaja Dodatka proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi

1 1

obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. U ovom postupku nije niti sporna valjanost Dodatka (konverzije ugovora o kreditu) te isti nedvojbeno ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita jer od sklapanja istog on predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta kredita, time ispunjenje obveza po kreditu.

Ono što je sporno u ovom postupku je ima li tužiteljica pravo na vraćanje stečenog uslijed rasta kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristao tzv. konverzijom.

14 Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

Odredba čl. 322. ZOO propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu čl. 324. ZOO propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

U ovom postupku među strankama nije sporno da su tužitelj ica kao Korisnik kredita i prednik tuženik kao Banka sklopili predmetni Ugovor o kreditu Navedenu činjenicu tuženik ne osporava, a ista proizlazi i uvidom u navedeni ugovor.

15 Odredba čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji je zakon bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok st. 2. članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

1 2

Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju

Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

16 Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Iz navedenog, a u vezi s tumačenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. da u tom postupku osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

17 Činjenica je da iz ovdje predmetnog Ugovora o kreditu te dodatka istog, kao i odredbi glave IV.a ZPD-a, proizlazi da je provođenjem konverzije glavnica kredita određena kompromisno u iznosu koji je veći od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF i jednostrane promjene kamatne stope, odnosno iznosa koji bi vratio da je otplaćivao kredit po ugovorenom početnom otplatnom planu, a manji od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju kredita, te je tužiteljica zaista konverzijom formalno doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je 4. prosinca 2006. sklopila ugovor vezan za valutu EUR, a ne CHF.

1 3

Ocjena je ovog suda, a u vezi s ranije istaknutim shvaćanjem VSRH da potrošač ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i kada je sklopio valjani Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), da činjenica da je tužiteljica nakon sklapanja i otplate ugovora o kreditu za buduću otplatu dovedena u položaj osobe koja je prije pristala i preuzela obvezu vraćanja kredita vezanog za valutu EUR, nije time pristala da tuženica zadrži sve stečeno temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu niti se odrekla potraživanja po ovoj osnovi.

18 Naime, tužiteljica je konverzijom pristala da se dio njene imovine koju je tuženica stekla bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorila sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, no ista nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imala prema tuženici po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi promjene kamatne stope, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača.

Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 LR protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. i Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., ocjena je ovog suda da izvanugovorna potraživanja tužitelja (stečeno bez osnove) evidentno nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su istim uopće regulirana, a činjenica da je dio plaćenog bez osnove uračunat prilikom konverzije u glavnicu budućeg potraživanja, znači samo da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, time dajući tuženici osnovu za navedeno, dok je preostali iznos neosnovano stečene imovine, i po znanju tuženice, osobito vezano sa kolektivni spor u tijeku, ostao nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

19 Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovnog ugovora, za navesti je da je tuženik je jednostranim donošenjem odluka o promjeni kamatne stope a koje nisu bile definirane nikakvim parametrima za vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te su takve odredbe presudom VTS utvrđene ništetnima a tuženiku je zabranjeno takvo i slično postupanje ubuduće, pa stoga tužitelj ima pravo na povrat svega što je platio, u odnosu na jedinu kamatnu stopu koja je u konkretnom ugovoru o kreditu određena na dan sklapanja kredita, a obzirom na pravno obvezujući stav VTS RH.

20 Da se o konkretnim odredbama ugovora o kreditu nije individualno pregovarale te da tužiteljica nije bila informirana o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice te činjenice da se radi o tipskom ugovoru koji je banka unaprijed u cijelosti formulirala, a koji je prethodno tužiteljici od strane djelatnice banke predočen kao najpovoljniji u smislu manjeg iznosa mjesečnog anuiteta koji je tužiteljica dužna plaćati, što je tužiteljici kao potrošaču životno bilo odlučno, dok je banka kao stručna financijska ustanova, istoj predočila kredit kao najjeftiniji, uz mogućnost promjena zbog kamate i tečaja, no pri tome ne navodeći o čemu točno ta promjena ovisi, a još važnije u kojem rasponu bi se ista kretala, bilo u rasponu iznosa anuiteta ili postotku promjene anuiteta. Tužiteljici nije predočena niti jedna informacija temeljem koje bi

1 4

ista mogla znati, pa time i pristati, da se anuitet znatno mijenja tijekom otplate, dapače istoj je kredit predočen kao najpovoljniji, vezan za valutu koja nije u primijeni u RH niti s kojom tužiteljica posluje, a pogotovo ne valuti stvarnih plaćanja obveza po kreditu, pa kada se tvrdnja banka o najpovoljnijem anuitetu i najpovoljnijoj kamatnoj stopi dovedu u vezu s činjenicom da je upravo manji anuitet i manja kamatna stopa temeljni motiv sklapanja ugovora o kreditu vezanom za navedenu valutu, a da banka pri tome nije upozorila tužiteljicu da tako ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa koju banka može mijenjati temeljem vlastitih budućih, a nepoznatih odluka, temeljem kriterija koji nisu poznati tužiteljici, znači da ne postoji granica rasta anuiteta, time niti cijene kredita, jasno je da tužiteljica nije bio valjano informirana o bitnih parametrima otplate kredita.

Uz nedostatak razumljivosti kao i izostanak pregovaranja, jasno je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za svoju posljedicu imaju ništetnost istih.

21 Nisu osnovane tvrdnje tuženika da u konkretnom predmetu nema prostora za izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Odluka VTS RH i to Pž-7129/2013 i Pž6632/2017, jer je VTS RH na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

Kako predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice sadrži upravo takve odredbe a koja odlukom navedenog suda je ocijenjena ništetnom, to dolazi do direktne primjene pravnih utvrđenja iz tih presuda

22 Sud je visinu tužbenog zahtjeva prihvatio po izračunu vještakinje obzirom da je nalaz jasan i pregledan, utemeljen na podacima o stvarnim uplatama te izrađen sukladno zadatku koji je odredio ovaj sud, a vještakinja je uredno na saslušanju otklonila prigovore tuženika, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev naravno krećući se u granicama postavljenog od strane tužiteljice i to kao u izreci, a ista je postavila tužbeni zahtjev upravo po tableli vještva – specifikacija neto pretplate kamate . list spisa 359, 360, 361, prema kojoj tabeli je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev. Dakle upravo je sama tužiteljica od specifikacije više plaćene kamate oduzela specifikaciju manje plaćene kamate i uredila tužbeni zahtjev kao u izreci, sukladno izračunu vještakinje./ iznosu 6 012,60 EUR sa kamatama kao u izreci/ Na ročištu za saslušanje za vještakinju koja je uredno otklonila prigovore, nije bilo pitanja.

23 U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način

1 5

ustanovljena ništetnost ugovora. Vezano uz prigovor zastare potraživanja sud smatra da isti nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Potrošač nastupio prekid zastare koji je prekid trajao sve do donošenje pravomoćne presude VTS RH, pa je ponovno počela teći u lipnju 2014. godine donošenjem odluke VTS RH Pž - 7129/2013.Tužba u ovome predmetu podnijeta je dan 12 lipnja 2019 . iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od pet godina obzirom da je presuda Pž-7129/2013 donijeta 13. lipnja 2014. što znači da zastarni rok počinje teći od prvog narednog dana tj. 14. lipnja 2014. godine.(ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).

24 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tužitelju koji je uspio u postupku , priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora, i vrijednosti boda od 2 EUR , i uvećani za 25 posto PDV i to sastav tužbe, zastupanja na ročištima 3.studeni .22, 7 prosinac 22, 14 veljače 23, 17 listopada 23, 15 veljače 24, 12 studeni 25, sastav obrazloženih podnesaka 15 11 22 , 2 rujna 2025, svaka radnja po 100 bodova a vrijednost boda je 2 EUR, dakle svaka radnja 200 EUR, vještačenja u iznosu 500 EUR Sudska pristojbe za tužbu 39,81 eur pa sve zajedno iznosi 2 789,81 EUR

U Dubrovniku, 20 veljače 2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika