REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj: P-125/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužiteljice BP iz [adresa] str. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, Gospić, Trg Alojzija Stepinca 3, radi utvrđenja prava vlasništva, 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica BP, [adresa] str. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina: k.č.br. DIO 457 PREDKUĆINA ORANICA pov.2514 m², Kčbr. DIO 458 PODKUĆNICA ORANICA pov. 8884 m², Kčbr. DIO 1421/2 BOGUNOVIĆ BRDO pov. 3593 m², Kčbr. DIO 1540/2 MALI JASEN ORANICA pov. 432 m², Kčbr. DIO 1566 POLAKOVAC LIVADA pov. 3570 m², sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela Korenica. Utvrđuje se da je prestalo prijašnje pravo vlasništva tuženika na ovim nekretninama te se nalaže brisanje prijašnjeg prava društvenog vlasništva s imena tuženika, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti.“.
II. Nalaže se tužiteljici BP iz [adresa] str. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.050,00 EUR (slovima: tisuću pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome navela kako je njen otac EP rođen **.**.1924. u [adresa], a umro **.**.1977. u Hannoveru. Posjed spornih nekretnina nakon njegove smrti je nastavila KP, majka tužiteljice, rođena **.**.1925., a umrla **.**.2007. Otac je odobrio svojoj braći koji su ostali živjeti u [adresa] da posjeduju nekretnine u njegovo ime tako da su braća u vršenju posjeda bili svjesni da se nalaze u posrednom posjedu za EP. U zahtjevu za mirno rješenje spora je istaknuto kako za navedene nekretnine ne postoje podaci u zemljišnim knjigama, no predmetne nekretnine su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a kao vlasnik dijela nekretnina u cijelosti je upisana Republika Hrvatska. Tužiteljica je stoga tražila utvrđivanje njenog prava vlasništva na spornim nekretninama, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 14-15 spisa) u bitnome naveo kako zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, odnosno određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Tužitelj nije precizirao koji točno dio nekretnine mu pripada čime je i zahtjev neodređen. Republika Hrvatska je upisana kao suvlasnica na predmetnim nekretninama, a ne samovlasnica. Obzirom suvlasništvo obuhvaća vlasništvo više osoba u jednoj nepodijeljenoj stvari jedan suvlasnik, u ovom slučaju tužena, ne može biti vlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine. Na predmetnim nekretninama upisani su kao suvlasnici veći broj fizičkih osoba za koje tužitelj ne navodi u kakvom su odnosu, a isti nisu obuhvaćeni tužbom. Tužena nema saznanja o vršenju posjedovnih čina od strane tužiteljice i njenih prednika na dijelovima nekretnina na kojima je upisana tužiteljica, a u odnosu na dostavljene dokaze uz tužbu tužitelj ničim ne dokazuje da su ispunjene i druge pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da je pošteni posjednik. Slijedom svega navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U nastavku postupka stranke su ostale pri prethodnim navodima.
4. Nesporno je između stranaka kako su predmetne čestice naznačene u izreci ove odluke upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske u dijelu.
5. Sporno je između stranaka vlasništvo tužiteljice nad tom česticom, kao i način njenog stjecanja.
6. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze čitanjem isprava dostavljenih u spis: zahtjev za mirno rješenje spora sa očitovanjem na isto (str. 4-6, 23 spisa), izvadak ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 7, 16-22 spisa), prijepis posjedovnog lista 572 k. o. [katastarska općina] (str. 8 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 8, 22 spisa), zapisnik i potvrda Odjela za privredu i financije odbora općine Titova Korenica od 26. kolovoza 1965. (str. 33-35 spisa).
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) propisuje dužnost osobi koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.
9. Tužitelj je dostavio dokaz o pokušaju mirnog rješenja spora koji nije uspješno riješen, kako je utvrđeno iz zahtjeva za mirno rješenje spora sa očitovanjem na isto (str. 12-14 spisa), slijedom čega je temeljem čl. 186.a ZPP-a utvrđeno kako su ispunjeni formalni uvjeti za daljnje postupanje u ovom predmetu.
10. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina nasljeđivanjem svojeg oca a slijedom tog nasljeđivanja, dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih, kako svojim posjedom tako i svojih prednika.
11. Čl. 159. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. , u nastavku teksta: ZV) propisuje kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
12. Čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a propisuje kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
13. Čl. 18. st. 1. – 3. ZV-a propisuje kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
14. Iz navedenih članaka proizlazi da je za stjecanje vlasništva stvari nužno barem poštenje u smislu da posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.
15. Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaze iz kojih bi uopće proizlazilo da posjeduje predmetne nekretnine, tim više što ima adresu prebivališta u [adresa] što je dodatni razlog koji upućuje da se posjed ne vrši slijedom udaljenosti svakodnevnog prebivališta i mjesta u kojem su položene nekretnine.
16. Predloženi svjedok PP je u više navrata dostavila pisano očitovanje iz kojeg je utvrđeno kako je riječ o osobi starije životne dobi i lošeg zdravlja koja po vlastitim navodima ne poznaje tužiteljicu, dok je drugi predloženi svjedok IP nedostupan, slijedom čega nisu saslušavani predloženi svjedoci, posebno jer nijedan drugi dokaz ne upućuje na osnovanost tužbenog zahtjeva. Dodatno, kako tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz koji bi upućivao na to da ima pravo na posjed, uviđaj na licu mjesta je utvrđen suvišnim te je radi ekonomičnosti postupka odbijen kao dokazni prijedlog obzirom samim uviđajem, sve i da se utvrdio stvarni posjed tužiteljice, ne bi bilo moguće utvrditi pravo tužiteljice na posjed obzirom tužiteljica nije podnijela takvih dokaznih prijedloga.
17. Stoga, kako iz spisa ne proizlazi da tužiteljica drži u posjedu sporne čestice, nisu utvrđeni niti uvjeti potrebni za priznanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja obzirom je činjenica posjeda nužni preduvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 1. – 3. i čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a.
18. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao pod točkom I. izreke ove odluke.
19. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak.
20. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).
21. Tuženiku je stoga priznat zatraženi trošak odgovora na tužbu u visini 75 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife.
22. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja na ročištima održanima 5. prosinca 2022., 20. ožujka 2023, 31. svibnja 2023., 10. listopada 2023., 28. svibnja 2024. i 30. siječnja 2026. u visini 75 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife.
23. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 525 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54. Tarife iznosi ukupno 1.050,00 eura.
24. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).
U Gospiću 20. veljače 2026.
Sudac:
Jano Malovac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Dostaviti:
- tužiteljici BP iz [adresa] str. 6, osobno
- tuženicima po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko- upravni odjel, Gospić, Trg Alojzija Stepinca 3, putem e-oglasne ploče
