Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-4183/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Milan Remetin odvj. u Trogiru, protiv tuženika pod 1 DŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Marija Radelja odvj. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. siječnja 2026. god., u prisustvu pun. tužitelja Milan Remetin odvj. u Trogiru i zamj. pun. tuženika pod 1 i pod 2 Jelena Krajina odvj. vjež. u Splitu, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu, dana 21.listopada 2019.g. pod posl. brojem R2-2586/2019, zaključen između DŽ i tužene pod 2 - oboje primatelji uzdržavanja, i tužene pod 1 DŽG - davateljica uzdržavanja, temeljem kojeg je izvršen upis prava vlasništva na ime tužene pod 1 DŽG na čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 3386, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2626, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2625, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2230, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2229 i čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 697, sve položene u k. o. [katastarska općina].

II Utvrđuje se da ostavinu IŽ pok. L sačinjavaju čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 3386 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2626 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2625 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2230 za 240/6732 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 2229 za 30/1108 dijela, i čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 697 za ½ dijela, sve položene u k. o. [katastarska općina], koja imovina se ima raspraviti u ostavinskom postupku Općinskog suda u Splitu posl.broj:O- 4826/2019.

III Nalaže se brisanje prava vlasništva s imena tužene pod 1 DŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 3386 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2626 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 2625 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2230 za 240/6732 dijela, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2229 za 30/1108 dijela i na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 697 za 1/2 dijela, sve položene u k. o. [katastarska općina], na temelju ove presude u roku od 15 dana. IV Dužni su tuženik pod 1 DŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik pod 2 LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.152,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 29. rujna 2022. god., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene pod 1 i pod 2, u kojoj navodi da je rješenjem ovog suda posl.broj:O-4826/2019 od 7.srpnja 2022. godine, prekinut ostavinski postupak iza smrti oca tužitelja IŽ, te je tužitelj upućen na put parnice radi utvrđenja ništetnosti i pravne nevaljanosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ovjerenog dana 21.listopada 2019.godine kod Općinskog suda u Splitu, pod posl.br. R2-2586/2019, koji su zaključili IŽ i LŽ (tužena pod 2-majka tužitelja) u svojstvu primatelja uzdržavanja, i tuženica pod 1 DŽG (sestra tužitelja) u svojstvu davateljice uzdržavanja.

Zauzvrat ispunjenja obveze uzdržavanja IŽ je dao u vlasništvo tuženoj pod 1 nekretnine označene na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 3386 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2626 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2625 za cijelo, na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 2230 za 240/6732, na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2229 za 30/1108, i na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 697 za ½, sve položene u k. o. [katastarska općina].

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz točke I. je ovjeren dana 21.listopada 2019.god., a primatelj uzdržavanja IŽ na dan zaključenja ugovora je hospitaliziran u KBC Split, te je uslijed posljedica uznapredovale bolesti - četvrti dan od prijema u bolnicu preminuo, i to baš dana 25. listopada 2019.godine.

Prema čl. 103.st.1. Zakona o obveznim odnosima, ništav je ugovor koji je protivan moralu ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Tužena pod 1 - davateljica uzdržavanja i primatelj uzdržavanja IŽ, te tužena pod 2, zaključili su predmetni ugovor postupajući suprotno Zakonu, imajući saznanje da je primatelj uzdržavanja IŽ teško bolestan i da je sasvim izvjesna činjenica skorog fatalnog ishoda.

Prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev 1780/1998, protivno je moralu i načelu poštenja i savjesnosti kad davatelj uzdržavanja sklapa s primateljem uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja, kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica.

Nadalje prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1121/93-2 od 29.lipnja 1994.g., da bi ugovor bio ništetan potrebno je da su ispunjena dva uvjeta, i to da je davatelj uzdržavanja znao ili kao prosječan čovjek mogao znati da je zdravlje primatelja uzdržavanja teško narušeno i da mu prijeti skora smrt.

Pobuda, odnosno motiv zaključenja ugovora ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br. R2-2586/2019, nije bilo pružanje uzdržavanja IŽ, već jedino i isključivo onemogućavanje tužitelja, koji je prema odredbama Zakona o nasljeđivanju nasljednik prvog nasljednog reda, u ostvarenju njegovog zakonskog prava na nasljedstvo iza IŽ.

Tužena pod 1 - davateljica uzdržavanja nije ni započela izvršavati obveze preuzete iz čl. 2. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz razloga što je IŽ na dan ovjere ugovora bio hospitaliziran, te je svu skrb i njegu ostvarivao u bolničkoj ustanovi.

Tužitelj navodi da ima pravni interes za podnošenje tužbe, te je predložio sudu dostavu tužbe na odgovor tuženicama pod 1 i pod 2, izvođenje dokaza i donošenje odluke pobliže opisane u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 18. listopada 2023. god., tužene pod 1 i pod 2 navode da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Pridržavaju pravo naknadno se detaljno očitovati na navode tužbe koji su neosnovani u cijelosti. S obzirom na navedeno, predlažu odbiti tužbu u cijelosti.

U podnesku od 16. prosinca 2024. god., tužene pod 1 i pod 2 navode da nije sporno da je između pokojnog IŽ i 2. tuženice kao primatelja uzdržavanja, te 1. tuženice kao davateljice uzdržavanja sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R2 – 2586/2019, 21.10.2019. (dalje: Ugovor).

Člankom 2. Ugovora nedvojbeno je utvrđeno, cit.: „…da se isključivo davatelj uzdržavanja o primateljima uzdržavanja brine već duže vrijeme i to na način da istima pruža pomoć u svakodnevnom životu, brinući o njihovim zdravstvenim i svim drugim potrebama.“

Slijedom navedenog, u cijelosti se osporavaju navodi tužitelja da 1. tuženica nije ni započela izvršavati obveze iz Ugovora. Tu je svoju moralnu dužnost i obvezu 1. tuženica izvršavala i puno prije nego li je Ugovor sastavljen i sklopljen, a onda ovjeren 21.10.2019. godine.

Tuženica pod 1 skoro čitav život živi i pomaže roditelje, a obvezu uzdržavanja prema 2. tuženoj, 1. tužena izvršava i danas.

Prema tome, motiv sklapanja Ugovora bilo je samo utvrđenje stanja kakvo je postojalo za cijelo vrijeme trajanja života pokojnog IŽ, a još uvijek traje prema 2. tuženoj NŽ, te se iz tog razloga u cijelosti osporava da bi motiv zaključenja Ugovora bilo onemogućavanje tužitelja u ostvarenju njegovih prava . Osim toga, dio imovine koja je predmet Ugovora, pripada 2. tuženici s obzirom da je stečena u braku s pokojnim IŽ i na njih tužitelj u svakom slučaju nema pravo.

Osporava se i da su tuženice sklopile Ugovor imajući saznanje da je u vremenu njegova sklapanja bila izvjesna činjenica da će IŽ preminuti. Naime, liječenje pokojnog IŽ trebalo je trajati šest ciklusa, a njegovo se zdravstveno stanje poboljšalo već nakon prvog ciklusa liječenja kako to proizlazi iz otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Split, MB6933/2019 u kojem se navodi, cit.: “U stabilnom stanju se otpušta na kućnu njegu sa slijedećom terapijom…“

Prema tome nitko (pa ni liječnici) nije mogao zaključiti koliko će dugo pokojni IŽ živjeti, odnosno tuženice su očekivale da će se njegovo zdravstveno stanje poboljšati, a ne da će iznenada preminuti.

Osim toga, iz same ovjere Ugovora proizlazi da je pokojni IŽ u vremenu njegove ovjere bio sposoban za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova te da je njegova volja i želja upravo bila sklapanje Ugovora, cit.: „Sudac se uvjerio, koliko je to moguće, da su nazočni davateljica uzdržavanja i primatelji uzdržavanja orijentirani u vremenu i prostoru, sposobni za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova, te je istima detaljno objasnio smisao i posljedice ovog pravnog posla.“

Ukazuje se i na sljedeću sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1193/2014 - 2: „Međutim, sama činjenica je tuženik znao za (neke od) dijagnoze primateljice uzdržavanja ne dovodi do automatskog zaključka o njegovom znanju o izvjesnosti njene smrti u kratkom vremenu. To bi se dogodilo u slučaju da je ugovor sklopljen u uvjetima kad bi bilo pouzdano da predstoji smrt primateljice uzdržavanja, odnosno da je davatelj uzdržavanja sklopio ugovor iskorištavanjem njezina lošeg zdravlja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi.

Dakle, okolnost da je primateljica uzdržavanja umrla relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne čini sama po sebi ugovor ništavim, posebno u situaciji kada tužiteljica nije dokazala da bi tuženik zaključio ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljice uzdržavanja, obzirom da iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je to bila i volja i želja same primateljice uzdržavanja.“

Slijedom navedenog, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su u cijelosti zbog čega ih tuženice predlažu odbiti u cijelosti i obvezati tužitelja na podmirenje troškova postupka.

Tužitelj je podneskom od 08. siječnja 2025. godine, predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku liječniku internisti-hematologu.

U podnesku od 30. siječnja 2025. god., tužene pod 1 i pod 2 navode da nije razvidno na koju se okolnost vještačenje predlaže, pa se na navedeno ne mogu očitovati. Predlažu sudu pozvati tužitelja da se određeno očituje u odnosu na stavljeni prijedlog za provođenje vještačenja. Opreza radi, takvom prijedlogu se za sada protive kao nepotrebnom.

Na raspravnom ročištu dana 14. ožujka 2025. god., tužene pod 1 i pod 2 su predložile sudu da odustane od provedbe medicinskog vještačenja budući iz ničega ne proizlazi da bi tuženice zaključile ugovor u namjeri da iskoriste teško zdravstveno stanje pokojnika, a osim toga sklapanje ugovora je bila volja i želja upravo samog pokojnika.

Raspravnim rješenjem od 14. ožujka 2025. god., odlučeno je izvesti dokaz medicinskim vještačenjima i to od strane ad hoc sudskih vještaka koji su liječili pok. DŽ, i to dr. NŽG, spec. internist hematolog, dr. BŽ, spec. internist hematolog i dr. Sanja Madunić, spec. hematolog, svi na adresi KBC Split, Klinika za unutarnje bolesti, Split, Spinčićeva 1, nakon čega će imenovani vještaci dati zaključno mišljenje da li je smrt pokojnog DŽ uslijed predmetne bolesti, a imajući u vidu težinu bolesti i datum smrti dana **.**.2019., bila očekivani ili iznenađujući ishod liječenja pok. DŽ.

Imenovani ad hoc sudski vještaci Sanja Madunić, dr. med. spec. internist hematolog, NŽG, dr. med spec. internist hematolog i BŽ spec. internist hematolog, u nalazu i mišljenju od 29. travnja 2025. god., navode da je IŽ, rođen **.**.1944., primljen u KBC Split (Zavod za hematologiju) dana 27. 6. 2019., zbog kašlja i osjećaja pritiska u prsnom košu, te povišene temperature posljednja 3 dana. Laboratorijski mu je utvrđena anemija, a u mokraći mu je nađena bakterija. Napravljena mu je hematološka obrada, a ujedno je bolesnik liječen antibiotikom zbog infekcije mokraćnog sustava. Bolesnik je otpušten iz bolnice 8. 7. 2019., u očekivanju nalaza učinjenih pretraga. Naknadno su pristigli nalazi kojima mu je dijagnosticirana akutna mijeloblastična leukemija sa znacima mijelodisplazije (poremećaja stvaranja krvnih stanica). Zbog dobi bolesnika nije bilo moguće provesti intenzivnu s kemoterapiju nego je planirana terapija lijekom azacitidin, za koji je bilo potrebno pribaviti odobrenje Povjerenstva za lijekove. Nakon pristizanja odobrenja bolesnik je hospitaliziran 30. 7, 2019., te je liječenje započeto 31. 7. 2019., a bolesnik je otpušten iz bolnice 7. 8. 2019. u dobrom stanju.

Tijekom kolovoza i rujna 2019., g. IŽ je u Dnevnoj bolnici Zavoda za hematologiju nekoliko puta primio transfuziju eritrocita zbog pogoršanja anemije. Također je u kolovozu primljen u bolnicu zbog povišene temperature, a dijagnosticirana mu je lijevostrana upala pluća. Tijekom te hospitalizacije imao je i upalu potkožnog tkiva lijeve podlaktice zbog čega je operiran kod kirurga plastičara. Primao je razne antibiotike zbog laboratorijskih pokazatelja infekcije, a zbog sumnje na gljivičnu upalu pluća primao je odgovarajuće lijekove, te je nakon oporavka primio drugi ciklus terapije azacitidinom.

D je posljednji put primljen u bolnicu 21. 10. 2019. u 15.25 sati zbog povišene temperature posljednja 2-3 dana, a oko tjedan dana je imao i proljev. Kliničko stanje je sugeriralo da se radi o teškoj akutnoj infekciji, te mu je dijagnosticirana infekcija crijeva bakterijom koja se često nalazi u bolesnika kojima je oslabljen imunitet. Započeto je liječenje odgovarajućim antibioticima uz transfuzije eritrocita. Međutim, unatoč liječenju stanje g. D se pogoršavalo, te je nastupio smrtni ishod dana 25. 10 u 22.29 sati.

Akutna mijeloblastična leukemija je zloćudna hematološka bolest koja je uvijek smrtonosna ako se pravovremeno ne liječi. Osobito je loša prognoza u bolesnika koji uz leukemiju imaju i znakove mijelodisplazije, a što je imao i g. D. Mlađi bolesnici primaju intenzivnu kemoterapiju nakon koje se obično provodi transplantacija krvotvornih matičnih stanica. Stariji bolesnici ne mogu podnijeti intenzivnu kemoterapiju, obično primaju azacitidin, lijek koji također djeluje protutumorski, ali ne tako intenzivno kao terapija za mlađe bolesnike. Time se obično uspijeva produljiti život navedenim bolesnicima, ali najčešće svega nekoliko mjeseci. Međutim, liječenje leukemije praćeno je neizbježnim komplikacijama koje uključuju infekcije (najčešće upale pluća i mokraćnog sustava), pogoršanje anemije i krvarenja zbog smanjenog broja trombocita.

Imenovani ad hoc sudski vještaci navode da zaključno mogu navesti da je g. IŽ liječen prema smjernicama za liječenje starijih bolesnika s akutnom mijeloblastičnom leukemijom. Tijekom liječenja, koje je trajalo oko 4 mjeseca, imao je očekivane i neizbježne komplikacije u vidu anemije koja je zahtijevala transfuzije eritrocita, te infekcije (mokraćnog sustava u početku liječenja, upala pluća i upala potkožnog tkiva lijeve podlaktice u kolovozu, Crijevna infekcija u posljednjoj hospitalizaciji). Stoga smrtni ishod u g. IŽ nije neočekivan jer većina bolesnika s akutnom mijeloblastičnom leukemijom starije dobi umire unatoč liječenju. Međutim, trajanje liječenja i vrijeme pogoršanja stanja i smrti ne mogu se točno predvidjeti jer najviše ovise o postojanju infekcije koja se ne uspijeva kontrolirati, te često dovodi do naglog pogoršanja stanja i posljedičnog smrtnog ishoda.

U podnesku od 19. svibnja 2025. god., tužene pod 1 i pod 2 navode da iz zaprimljenog Nalaza i mišljenja od 29.4.2025., jasno proizlazi da se, cit.: …trajanje liječenja i vrijeme pogoršanja stanja i smrti ne mogu točno predvidjeti jer naviše ovise o postojanju infekcije koja se ne uspijeva kontrolirati te često dovodi do naglog pogoršanja stanja i posljedično smrtnog ishoda…“

Prema tome, smrt pokojnog IŽ nije bio očekivani ishod liječenja i u navedenom su dijelu navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

Osim toga, iz svih drugih materijalnih dokaza proizlazi da je sklapanje spornog ugovora bila volja i želja samog pokojnika.

Na raspravnom ročištu dana 23. svibnja 2025. god., tužitelj navodi da nema primjedbi na zaprimljeni Nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke, međutim predlaže da se navedeno vještvo dopuni s mišljenjem vještaka o zdravstvenom stanju pokojnog IŽ na dan prijama u bolnicu 21. listopada 2019., koji se podudara s danom zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U spisu prileži otpusno pismo od 30. listopada 2019., tako da je moguće dopuniti vještvo kako tužitelj predlaže.

Tužene pod 1 i pod 2 na istom ročištu predlažu na sljedeće ročište pozvati vještake radi davanja usmenog nalaza i mišljenja i omogućavanja postavljanja pitanja i traženja razjašnjenja.

Presudom ovog suda posl. br. P-3564/2022 od 27. lipnja 2025. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1773/2025-2 od 30. listopada 2025. god., prihvaćena je žalba tuženica i ukinuta presuda ovog suda posl. br. P-3564/2022 od 27. lipnja 2025. god., i predmet vraćen ovom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren od strane ovog suda pod posl. br. R2-2586/2019 od 21. listopada 2019. godine, 6 Izvadaka iz zemljišne knjige ovog suda zemljišno knjižni odjel Kaštel Lukšić- neslužbena kopija sa stanjem na dan 29.09.2022. god., Otpusno pismo Klinički bolnički centar Split, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za hematologiju od 07.08.2019. god., otpusno pismo Klinički bolnički centar Split, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za hematologiju od 25. listopada 2019. god., Otpusno pismo Klinički bolnički centar Split, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za hematologiju od 08.07.2019. god., Otpusno pismo Klinički bolnički centar Split, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za hematologiju od 30.09.2019. godine, spis predmeta ovog suda posl. br. O-4826/2019, Karton pacijenta IŽ rođ. **.**.1944. god., sa DZ SDŽ-OON OŽ, dr. med., [adresa], te zajednički Nalaz i mišljenje ad hoc sudskih vještaka Sanja Madunić, dr. med. spec. internist hematolog, NŽG, dr. med. spec. internist hematolog i BŽ, spec. internist hematolog od 29. travnja 2025. god., te izveo dokaz dopunom zajedničkog Nalaza i mišljenja ad hoc sudskih vještaka Sanja Madunić, dr. med. spec. internist hematolog, NŽG, dr. med. spec. internist hematolog i BŽ, spec. internist hematolog na raspravnom ročištu održanom dana 16. siječnja 2026. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), u odredbama čl. 586, propisuje da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine (st. 1). Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja (st. 2).

U odredbama čl. 580 ZOO-a, propisano je da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (st. 1). Prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (st. 2).

U odredbi čl. 589 ZOO-a, propisano je da se na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (čl. 589 ZOO-a).

Među parničnim strankama nije sporno sklapanje i sadržaj predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog od strane ovog suda pod posl. br. R2-2586/2019 od 21. listopada 2019. godine, a nije sporno niti da je tužena pod 1 temeljem sklopljenog predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uknjižena kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 3386 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2626 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 2625 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2230 za 240/6732 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2229 za 30/1108 dijela i čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 697 za 1/2 dijela, sve položene u k. o. [katastarska općina].

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da tužitelj u tužbi osnovano ističe da su tužena pod 1 kao davateljica uzdržavanja i primatelji uzdržavanja pok. IŽ, te tužena pod 2, zaključili predmetni ugovor postupajući suprotno Zakonu, imajući saznanje da je primatelj uzdržavanja IŽ teško bolestan i da je sasvim izvjesna činjenica skorog fatalnog ishoda, te da je stoga sasvim jasno da pobuda, odnosno motiv zaključenja ugovora ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br. R2-2586/2019, nije bilo pružanje uzdržavanja pok. IŽ, već jedino i isključivo onemogućavanje tužitelja, koji je prema odredbama Zakona o nasljeđivanju nasljednik prvog nasljednog reda, u ostvarenju njegovog zakonskog prava na nasljedstvo iza pok. IŽ.

Naime, imenovani ad hoc sudski vještaci koji su liječili pok. DŽ, Sanja Madunić, dr. med. spec. internist hematolog, NŽG, dr. med spec. internist hematolog i BŽ spec. internist hematolog, u nalazu i mišljenju od 29. travnja 2025. god., navode da je IŽ, rođen **.**.1944., primljen u KBC Split (Zavod za hematologiju) dana 27. 6. 2019., zbog kašlja i osjećaja pritiska u prsnom košu, te povišene temperature posljednja 3 dana. Laboratorijski mu je utvrđena anemija, a u mokraći mu je nađena bakterija. Naknadno su pristigli nalazi kojima mu je dijagnosticirana akutna mijeloblastična leukemija sa znacima mijelodisplazije (poremećaja stvaranja krvnih stanica). Zbog dobi bolesnika nije bilo moguće provesti intenzivnu kemoterapiju nego je planirana terapija lijekom azacitidin, za koji je bilo potrebno pribaviti odobrenje Povjerenstva za lijekove. Nakon pristizanja odobrenja bolesnik je hospitaliziran 30. 7, 2019., te je liječenje započeto 31. 7. 2019. godine.

10 2019. u 22.29 sati.

Imenovani ad hoc sudski vještaci navode da je Akutna mijeloblastična leukemija zloćudna hematološka bolest koja je uvijek smrtonosna ako se pravovremeno ne liječi. Osobito je loša prognoza u bolesnika koji uz leukemiju imaju i znakove mijelodisplazije, a što je imao i g. D. Stariji bolesnici ne mogu podnijeti intenzivnu kemoterapiju, obično primaju azacitidin, lijek koji također djeluje protutumorski, ali ne tako intenzivno kao terapija za mlađe bolesnike. Time se obično uspijeva produljiti život navedenim bolesnicima, ali najčešće svega nekoliko mjeseci. Međutim, liječenje leukemije praćeno je neizbježnim komplikacijama koje uključuju infekcije (najčešće upale pluća i mokraćnog sustava), pogoršanje anemije i krvarenja zbog smanjenog broja trombocita.

Nadalje navode da zaključno mogu navesti da je g. IŽ liječen prema smjernicama za liječenje starijih bolesnika s akutnom mijeloblastičnom leukemijom. Tijekom liječenja, koje je trajalo oko 4 mjeseca, imao je očekivane i neizbježne komplikacije u vidu anemije koja je zahtijevala transfuzije eritrocita, te infekcije (mokraćnog sustava u početku liječenja, upala pluća i upala potkožnog tkiva lijeve podlaktice u kolovozu, Crijevna infekcija u posljednjoj hospitalizaciji). Stoga smrtni ishod u g. IŽ nije neočekivan jer većina bolesnika s akutnom mijeloblastičnom leukemijom starije dobi umire unatoč liječenju. Međutim, trajanje liječenja i vrijeme pogoršanja stanja i smrti ne mogu se točno predvidjeti jer najviše ovise o postojanju infekcije koja se ne uspijeva kontrolirati, te često dovodi do naglog pogoršanja stanja i posljedičnog smrtnog ishoda.

Dakle, više je nego jasno da je smrtni ishod kod pok. DŽ bio očekivani ishod njegovog liječenja, te da se njegovim liječenjem azacitidinom, lijekom koji djeluje protutumorski, obično uspijeva produljiti život navedenim bolesnicima, ali najčešće svega nekoliko mjeseci, a što je upravo bio slučaj kod pok. DŽ, čije liječenja je potrajalo nešto manje od četiri mjeseca.

Predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je dakle, upravo sklopljen u uvjetima kad je bilo pouzdano da predstoji smrt primatelja uzdržavanja pok. DŽ, a kako to ukazuje i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1193/2014-2, na koju se tijekom postupka pozivaju tužene pod 1 i pod 2.

Naime, ovaj sud je tijekom postupka cijenio nedvojbeno utvrđenim da su tužene pod 1 i pod 2 dana 21. listopada 2019. god., dovele pok. DŽ tijekom radnog vremena (07-15 h) pred ovaj sud kako bi se ovjerio predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i to u stanju dijagnosticirane mu akutne mijeloblastične leukemije sa znacima mijelodisplazije (poremećaja stvaranja krvnih stanica) u pogoršanju, sa teškom akutnom infekcijom crijeva bakterijom koja se često nalazi u bolesnika kojima je oslabljen imunitet, a nakon toga je pok. IŽ posljednji put primljen u bolnicu istoga dana 21. listopada 2019. u 15.25 sati, gdje je započeto liječenje odgovarajućim antibioticima uz transfuzije eritrocita, ali se je unatoč liječenju stanje pok. DŽ pogoršavalo, te je nastupio smrtni ishod dana 25. 10 2019. u 22.29 sati.

Tužene pod 1 i pod 2 nisu iznijele niti jedan konkretan prigovor na Nalaz i mišljenje imenovanih ad hoc sudskih vještaka od 29. travnja 2025. god., navodeći kako iz zaprimljenog Nalaza i mišljenja od 29.4.2025., jasno proizlazi da se, cit.: …trajanje liječenja i vrijeme pogoršanja stanja i smrti ne mogu točno predvidjeti jer naviše ovise o postojanju infekcije koja se ne uspijeva kontrolirati te često dovodi do naglog pogoršanja stanja i posljedično smrtnog ishoda…“, a potom predlažu na sljedeće ročište pozvati vještake radi davanja usmenog nalaza i mišljenja i omogućavanja postavljanja pitanja i traženja razjašnjenja, opet ne iznoseći niti jedan konkretan prigovor na Nalaz i mišljenje imenovanih ad hoc sudskih vještaka od 29. travnja 2025. godine.

Ovaj sud je cijenio da je Nalaz i mišljenje imenovanih ad hoc sudskih vještaka koji su liječili pok. DŽ, u tolikoj mjeri iscrpan, detaljan, logičan, uvjerljiv i lišen bilo kakvih proturječnosti, da nema nikakve dvojbe kako ovakvo očitovanje u odnosu na provedeno medicinsko vještačenje i dokazni prijedlog tuženica pod 1 i pod 2, zapravo predstavljaju zlouporabu procesnih ovlaštenja u svrhu prolongiranja donošenja odluke ovog suda.

Naime, sasvim je jasno da niti jedno pitanje ad hoc vještacima i njihova razjašnjenja ne mogu dovesti u sumnju nedvojbeno naprijed utvrđeno činjenično stanje, a što je zacijelo poznato i ovom punomoćniku tuženica pod 1 i pod 2 ukoliko će zastupati svoje stranke sukladno zakonskim i etičkim normama svoje struke.

Slijedom navedenog, ovaj sud je cijenio da u svakom pojedinom slučaju nije, a niti mora biti nužno izvesti dokaz vještačenjem i na raspravnom ročištu nakon izrade pisanog vještva, a sukladno odredbama čl. 260 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), ukoliko utvrđeno činjenično stanje nedvojbeno upućuje na zaključak da je izvođenje toga dokaza suvišno, a ovo osobito u slučaju kada parnične stranke niti ne iznose bilo kakav konkretni prigovor u odnosu na provedeno pisano vještvo.

Naime, sasvim je jasno da niti jedan liječnik odgovarajuće specijalizacije ne može dati decidiran odgovor na pitanje koliko dugo još može poživjeti određeni pacijent, u konkretnom slučaju pok. IŽ, ali je u konkretnom slučaju sasvim jasno da je pok. IŽ još prvi put dana 27. lipnja 2019. god., (gotovo četiri mjeseca prije sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju) primljen u bolnicu u takvom stanju kada je već bilo pouzdano da predstoji njegova smrt, da li za jedan sat, jedan tjedan, jedan mjesec ili nekoliko mjeseci, što se je ovdje i dogodilo, na takvo pitanje niti jedan sudski vještak ne može dati decidiran odgovor. Štoviše, pok. IŽ je posljednji put primljen u bolnicu dana 21. listopada 2019. u 15.25 sati, (istoga dana kada je na ovom sudu ovjeren predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), u takvom stanju kada je već i medicinskom laiku bilo pouzdano jasno da njegova smrt predstoji u vrlo kratkom roku, a koji se više niti ne može mjeriti u mjesecima.

U odredbi čl. 322 st. 1 ZOO-a, propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U odredbama čl. 327 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

Nadalje je u odredbama čl. 273 ZOO-a, propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st.1). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st.2).

Ništetni ugovori ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani, trebali proizvesti, a nazivaju se i apsolutno ništavim ugovorima, pa se s njima postupa kao da nisu bili niti sklopljeni.

Ovaj sud je smatrao da je sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i na taj način stjecanje imovine primatelja uzdržavanja koji je takvog zdravstvenog stanja da je u vrijeme sklapanja ugovora bilo pouzdano jasno da njegova smrt predstoji u vrlo kratkom roku, protivno moralu društva, pa je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren od strane ovog suda pod posl. br. R2-2586/2019 od 21. listopada 2019. god., ništetan u smislu citirane odredbe čl. 322 st. 1 ZOO-a.

Pri tome od nikakvog značaja za donošenje odluke ovog suda nije pitanje da li je pok. IŽ prilikom sklapanja ugovora bio sposoban za rasuđivanje, da li je sklapanje predmetnog ugovora bila njegova želja, te da li je tužena pod 1 (prijavila prebivalište na adresi tužene pod 2 dana 01. 12. 2020. god.) i ranije pomagala svoje roditelje, pok. DŽ i tuženu pod 2, pa su odbijeni prijedlozi tuženica pod 1 i pod 2 da se na ove okolnosti saslušaju predloženi svjedoci.

Osim toga, ovaj sud je cijenio i to kako pitanje da li dio imovine koja ja predmet spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pripada tuženici pod 2, kao imovina stečena u braku sa pok. DŽ, nije predmet ovog postupka.

Kako je već navedeno, Presudom ovog suda posl. br. P-3564/2022 od 27. lipnja 2025. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, ali je Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1773/2025-2 od 30. listopada 2025. god., prihvaćena je žalba tuženica i ukinuta presuda ovog suda posl. br. P-3564/2022 od 27. lipnja 2025. god., a predmet vraćen ovom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

U obrazloženju drugostupanjske odluke se između ostalog, navodi da je u čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) propisano da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

U čl. 375. st. 1. ZPP-a, propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, citiravši prethodno odlučne žalbene navode tuženica.

Naime, u čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO-a), propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U čl. 273. st. 1. ZOO-a, regulirano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, a st. 2. određeno je, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

Prema čl. 273. st. 4. ZOO-a, odredba o nedopuštenosti činidbe, primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora. Prema čl. 271. ZOO-a, činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nedopuštena, ugovor je ništetan.

Drugim riječima, ako je pobuda za sklapanje tog ugovora bila isključenje tužitelja od nasljeđivanja, onda je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan zbog nedopuštenosti pobude za njegovo zaključenje.

To znači, ako prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan iz razloga jer je zaključen s ciljem da se tužitelja liši nasljeđivanja na imovini primatelja uzdržavanja, tada mora dati jasne i valjane razloge za ocjenu da se radilo o nedopuštenoj pobudi, koja je upravo bitno utjecala na odluku ugovornih stranaka na sklapanje spornog ugovora, odnosno da taj ugovor predstavlja prividni ugovor iz čl. 285. ZOO-a, što imajući u vidu nedopuštenost pobude, posljedično dovodi do ništetnosti spornog ugovora (tako i odluka VSRH Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021.).

Imajući u vidu da presuda prvostupanjskog suda ne navodi razloge koji su ga doveli do zaključka da je cilj tuženica bio, zaključivanjem ugovora, lišiti tužitelja prava na nasljeđivanje, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Međutim, ako u ponovljenom postupku prvostupanjski sud razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva nađe u primjeni čl. 322. st. 1. ZOO-a, odnosno da je sporni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, jer su primatelji uzdržavanja i tuženica DŽG znali da uskoro slijedi smrt primatelja uzdržavanja IŽ i da se uzdržavanje faktički neće ni početi izvršavati, te da je zbog toga ništetan, kakav stav je zauzeo u ukinutoj odluci, onda mora dati jasne i valjane razloge za svoju odluku koja se temelji na tom utvrđenju, a što je u skladu i s pravnim stavom VSRH u odluci Rev-92/07-2 od 15. veljače 2007., u kojoj se navodi, iako se ugovorima o doživotnom uzdržavanju ne mogu osporiti i elementi aleatornosti, pa okolnost što je primatelj uzdržavanja umro uskoro nakon sklapanja ugovora, sama po sebi nije razlog ništavosti ugovora, međutim, ako je ugovor sklopljen u uvjetima kad je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, ako je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, tada je taj ugovor suprotan moralu društva i kao takav ništav u smislu citirane odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), a koje pravno shvaćanje je primjenjivo i kad se radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju.

Također, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušati vještake, budući da je čl. 260. st. 1. ZPP-a, propisano usmeno iznošenje nalaza i mišljenja kao pravilo, a iznošenje pisanog nalaza kao iznimka (uz obvezatno usmeno vještačenje), imajući u vidu da su to predlagale tuženice koje se nisu odrekle prava na usmeno postavljanje pitanja vještacima.

I u konačnici, presuda prvostupanjskog suda ne sadrži razloge o ništetnosti spornog ugovora u odnosu na tuženu LŽ, pa se ista ne može ispitati, slijedom čega je i u odnosu na ovaj dio prvostupanjske presude utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju žaliteljice.

Jednako tako, u prvostupanjskoj presudi izostali su razlozi u odnosu na prihvaćanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje da nekretnine iz spornog ugovora čine ostavinsku imovinu ostavitelja IŽ, kao i glede zahtjeva za brisanje vlasništva tuženice DŽG koje je uknjiženo na tim nekretninama u zemljišnim knjigama.

Imajući u vidu da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, budući da je predmet vraćen na ponovno suđenje, pa nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu, s tim da je žalbeni sud, sukladno čl. 166. st. 1. ZPP- a odredio da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci prvostupanjskog suda.

Prvostupanjski sud dužan je raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, s tim da u skladu sa čl. 220. ZPP-a prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, izuzev usmenog saslušanja vještaka, što je odredio žalbeni sud kao parničnu radnju koju je prvostupanjski sud dužan izvesti, sve u skladu sa čl. 377. st. 2. ZPP-a.

Tijekom ponovno provedenog postupka izveden je dokaz dopunom zajedničkog Nalaza i mišljenja ad hoc sudskih vještaka Sanja Madunić, dr. med. spec. internist hematolog, NŽG, dr. med. spec. internist hematolog i BŽ, spec. internist hematolog na raspravnom ročištu održanom dana 16. siječnja 2026. godine.

Imenovani ad hoc sudski vještaci navode da ostaju u cijelosti pri svojem pisanom Nalazu i mišljenju od 29. travnja 2025. godine.

Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika pod 1 i pod 2 je li na temelju medicinske dokumentacije pok. IŽ i njegovog zdravstvenog stanja na temelju kojeg je izrađen Nalaz i mišljenje, moguće sa izvjesnošću potvrditi da je smrt IŽ bila očekivani ishod liječenja, imenovani vještaci navode da se prije svega ne sjećaju predmetnog bolesnika prema dostupnoj dokumentaciji, bolesnik je primljen u vrlo teškom stanju i smrt je mogla biti očekivana, ali se nije sa sigurnošću moglo reći dali će umrijeti za 3, 4 ili 5 dana.

Na posebno pitanje suda imenovani vještaci navode da je dakle, smrt predmetnog bolesnika prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji bila izvjesna, a predvidivost njegove smrti se je mogla mjeriti u danima, dakle sasvim izvjesno u jednom relativno kratkom periodu. Imenovani vještaci nadalje navode da se zasigurno nije mogao predvidjeti točan dan i sat nastupanja smrti predmetnog bolesnika, kao što je to slučaj i sa svim drugim bolesnicima koji su imali iste dijagnoze.

Ovaj sud cijeni da dopunu vještva u od strane imenovanih ad hoc sudskih vještaka sa raspravnog ročišta održanog dana 16. siječnja 2026. godine, nije niti potrebno posebno obrazlagati, budući da imenovani ad hoc sudski vještaci u svojoj dopuni vještva u suštini ponavljaju navode, zaključke i razloge ovog suda koji su sadržani u obrazloženju ukinute presude ovog suda posl. br. P-3564/2022 od 27. lipnja 2025. godine.

Pregledom predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između pok. DŽ pok. L i tužene pod 2 ŽŽ žene DŽ, kao primatelja uzdržavanja, te tužene pod 1 DŽG kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren od strane ovog suda pod poslovnim brojem R2-2586/2019 dana 21. listopada 2019. godine, utvrđeno je da se u odredbi čl. 1 Ugovora izričito navodi da je primatelj uzdržavanja pok. UŽ vlasnik nekretnina i to:

-za cijelo nekretnine čet. zem. 914/4, oznaka zemljišta: kuća površine 218 m2, garaža površine 51 m2 i oranica površine 1941 m2, ukupne površine 2210 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

-za cijelo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: vinograd, ukupne površine 601 m2, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

- za cijelo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: vinograd, ukupne površine 33 m2, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

-za 240/6732 dijela cijelog nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: put, ukupne površine 180 m2, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

-za 30/1108 dijela cijelog nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: put, ukupne površine 80 m2, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

-za 1/2 dijela cijelog nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: vrt, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

U odredbi čl. 3 Ugovora izričito se navodi da u znak zahvalnosti primatelj uzdržavanja IŽ pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljuje da daje u vlasništvo davatelju uzdržavanja i to:

-za 1/2 dijela cijelog nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: vrt, upisne u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina. Kaštel Lukšić;

Konačno se u odredbi čl. 6.1. Ugovora izričito navodi da primatelj uzdržavanja IŽ. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljuje da nakon ovjere ovog Ugovora po sucu nadležnog suda ovlašćuje davatelja uzdržavanja da temeljem ovog Ugovora a bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i pristanka, zatraži i postigne u zemljišnim knjigama i katastarskim evidencijama uknjižbu prava vlasništva i posjeda na svoje ime na svim nekretninama pobliže opisanim i označenim u članku 3 ovog Ugovora uz istodobno brisanje u cijelosti prava vlasništva i posjeda s imena primatelja uzdržavanja IŽ pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Među parničnim strankama nije niti sporno da su predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 21. listopada 2019. god., bile sve nekretnine uknjižene na oca i supruga parničnih stranaka pok. DŽ, a samim tim i da su sve nekretnine uknjižene na oca i supruga parničnih stranaka pok. DŽ, spornim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenesene u vlasništvo tužene pod 1 kao davatelja uzdržavanja.

Tužene pod 1 i pod 2 tijekom postupka navode da je člankom 2. Ugovora nedvojbeno je utvrđeno, cit.: „…da se isključivo davatelj uzdržavanja o primateljima uzdržavanja brine već duže vrijeme i to na način da istima pruža pomoć u svakodnevnom životu, brinući o njihovim zdravstvenim i svim drugim potrebama“, te da tužena pod 1 skoro čitav život živi i pomaže roditelje, te da obvezu uzdržavanja prema 2. tuženoj, 1. tužena izvršava i danas, a iz čega da proizlazi zaključak kako je motiv sklapanja predmetnog Ugovora bilo samo utvrđenje stanja kakvo je postojalo za cijelo vrijeme trajanja života pokojnog IŽ, a još uvijek traje prema 2. tuženoj NŽ, uslijed čega u cijelosti osporavaju tvrdnje tužitelja da bi motiv zaključenja predmetnog Ugovora bilo onemogućavanje tužitelja u ostvarenju njegovih prava.

Međutim, ovaj sud cijeni kako u slučaju da motiv sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bilo onemogućavanje tužitelja u ostvarenju njegovih prava, odnosno lišenje tužitelja njegovih nasljednih prava, predmet sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženom pod 1 kao davateljem uzdržavanja, zacijelo ne bi bile baš sve nekretnine uknjižene na oca i supruga parničnih stranaka pok. DŽ. L, već da bi u tom slučaju dio nekretnina koje su predmet spornog Ugovora bile voljom ugovornih stranaka izuzete od prijenosa vlasništva na tuženu pod 1 kao davatelja uzdržavanja, iz razloga što bi bile namijenjene tužitelju kao zakonskom nasljedniku, sinu i bratu ugovornih stranaka.

Dakle, ovaj sud cijeni kako motiv-pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zacijelo nije bila isključivo prenošenje cjelokupne imovine pok. DŽ na tuženu pod 1, koju primatelji uzdržavanja smatraju zaslužnom obzirom na njeno dotadašnje pomaganje svojih roditelja, već je motiv-pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju svakako bilo i onemogućavanje tužitelja u ostvarenju njegovih nasljednih prava na imovinu oca pok. DŽ.

Nadalje, a neovisno o njihovom motivu-pobudi za sklapanje predmetnog Ugovora, tužene pod 1 i pod 2 i pored izričitih odredbi predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopile sa pok. DŽ, i pred ovim sudom izjavile da ostaju kod svih odredbi Ugovora nakon upozorenja o njegovim pravnim posljedicama i vlastoručno ga potpisale pred ovim sudom, a iz kojih ugovornih odredbi nedvojbeno proizlazi da je pok. IŽ. L isključivi vlasnik nekretnina koje su bile predmet spornog ugovora, nadalje navode da osim toga, dio imovine koja je predmet Ugovora, pripada 2. tuženici s obzirom da je stečena u braku s pokojnim IŽ i da na njih tužitelj u svakom slučaju nema pravo, a sve to čak pritom niti ne dostavljajući ovom sudu ijedan materijalni dokaz na okolnost stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina i razdoblja sklapanja braka tužene pod 2 sa pok. DŽ, već na te okolnosti predlažu izvođenje dokaza njihovim saslušanjem u svojstvu parnične stranke, te saslušanjem svjedoka MŽ, ĆŽ. 121, 557266 [adresa], ČŽ, [adresa] i EŽ, [adresa], Mire Petrina 3a.

Upravo kako se navodi u obrazloženju drugostupanjske odluke, u skladu sa čl. 220. ZPP-a, prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa imajući u vidu sve naprijed navedeno, i to cijeneći da bi tužene pod 1 i pod 2 zacijelo raspolagale materijalnim dokazima u slučaju da je ijedna od predmetnih nekretnina stečena tijekom trajanja bračne zajednice tužene pod 2 i pok. DŽ, ovaj sud cijeni da je u konkretnom slučaju suvišno izvoditi dokaze saslušanjima predloženih svjedoka, a naročito onih koje je nužno saslušati zamolbenim putem, i uz troškove ovlaštenog sudskog tumača za Rumunjski jezik. Ovo tim više što je uvidom u pretragu osoba iz MUP evidencije - Ministarstva pravosuđa, utvrđeno da je tužena pod 2 bivša Njemačka državljanka, rođena **.**.1949. god., koja ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], tek od 18.05.1998. god. do 01.12. 2020. god., a potom do danas na sadašnjoj adresi [adresa].

Prema tome, tužitelj se u konkretnom slučaju osnovano poziva na stajališta Vrhovnog suda RH koje valja primijeniti i u konkretnom slučaju, i to onima sadržanim u odluci posl. br. Rev 1780/1998, gdje se navodi da je protivno moralu i načelu poštenja i savjesnosti kad davatelj uzdržavanja sklapa s primateljem uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja, i kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica, te u odluci posl. br. Rev-1121/93-2 od 29.lipnja 1994.g., gdje se navodi da bi ugovor bio ništetan potrebno je da su ispunjena dva uvjeta, i to da je davatelj uzdržavanja znao ili kao prosječan čovjek mogao znati da je zdravlje primatelja uzdržavanja teško narušeno i da mu prijeti skora smrt.

Nema nikakve dvojbe da tužene pod 1 i pod 2 u konkretnom slučaju zajednički i dogovorno sklapaju predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa praktički umirućim primateljem uzdržavanja pok. DŽ, i to pred ovim sudom dana 21. listopada 2019. god., a potom ga istoga dana odvode u Klinički bolnički centar Split, Kliniku za unutarnje bolesti, Stacionar zavoda za hematologiju, gdje je jasno zadržan na liječenju i gdje je preminuo po proteku tri dana tj. 25. listopada 2019. godine.

Ovakvo zajedničko i dogovorno ponašanje tuženica pod 1 i pod 2 nemoralno je kako od strane tužene pod 1, kao davatelja uzdržavanja, tako i od strane tužene pod 2 kao druge primateljice uzdržavanja, i to sve neovisno o volji i želji, te sposobnosti za rasuđivanje pok. DŽ kao primatelja uzdržavanja, a ovo tim više što su predmetom Ugovora bile nekretnine, i to sve nekretnine u isključivom vlasništvu pok. DŽ kao primatelja uzdržavanja.

Prema tome, u konkretnom slučaju je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju protivan javnom moralu, i to kako obzirom na to da je sklopljen iz nemoralne pobude na strani tuženica pod 1 i pod 2 kao ugovaratelja – lišenje tužitelja nasljednih prva iza smrti oca pok. DŽ, tako i uslijed njihovog sklapanja predmetnog ugovora sa praktički umirućim primateljem uzdržavanja pok. DŽ, isključivim vlasnikom nekretnina koje su bile predmet ugovora, a time i ništetan, i to kako u smislu citirane odredbe čl. 273 st.2 ZOO-a, tako i u smislu citirane odredbe čl. 322 st. 1 ZOO-a.

U odnosu na ništetan ugovor valja postupiti na način kao da ništetan ugovor nikada nije bio niti sklopljen, odnosno kao da nikada nije niti otpočeo proizvoditi pravne učinke, a kako je već navedeno, među strankama nije sporno da je tužena pod 1 temeljem sklopljenog predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uknjižena kao vlasnik predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 3386 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2626 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 2625 za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2230 za 240/6732 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 2229 za 30/1108 dijela i čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 697 za 1/2 dijela, sve položene u k. o. [katastarska općina].

Osim toga, ovaj sud cijeni da je tijekom postupka pregledom priloženog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i iz naprijed navedenih razloga, nedvojbeno utvrđeno da je isključivi vlasnik nekretnina koje su bile predmetom Ugovora bio otac i suprug parničnih stranaka pok. IŽ. L.

Radi navedenog, sasvim je jasno da predmetne nekretnine sačinjavaju ostavinu pok. DŽ pok. L, te da se predmetne nekretnine kao imovina pok. DŽ, ima raspraviti u ostavinskom postupku koji se iza njegove smrti vodi pred ovim sudom pod posl. brojem O-4826/2019.

Osim toga, odlukom ovog suda valja naložiti i brisanje prava vlasništva predmetnih nekretnina sa imena tužene pod 1, u zemljišnoj knjizi koja se vodi za K. O. [katastarska općina], obzirom da je tužena pod 1 uknjižena kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem ništetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog od strane ovog suda pod posl. br. R2-2586/2019 od 21. listopada 2019. godine.

Radi svega navedenog, valjalo je ponovno prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, te donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., pristup na pet ročišta po 100 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Plaćeni troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 Eur će biti vraćeni tužitelju po pravomoćnom okončanju spora. Tužitelju su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u zatraženom iznosu od 26,00 Eur, i pristojbe presude u zatraženom iznosu od 26,00 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).

U Splitu, 20. veljače 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 i pod 2

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte