REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-484/2021-16.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, Savska cesta 41, Zagreb, OIB:52634238587 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, plati iznos od 30.167,76 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od petnaest dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik MČ, kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, stradao u nezgodi na radu koja se dogodila 25. travnja 2002. Dalje navodi da je njegov osiguranik po zanimanju policajac, da je isti bio zaposlen na radnom mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, da je prilikom hvatanja počinitelja kaznenog djela zadobio ozljede glave i desnog koljena te da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a opisane ozljede na radu doprinijele su tome u omjeru od 20%. Tužitelj navodi da isplatom invalidske mirovine trpi štetu koja za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. kolovoza 2020. iznosi 30.167,76 kn (20% od iznosa invalidske mirovine s naslova povrede na radu). Također, navodi da je dana 7. rujna 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora te da je isti odbijen. Slijedom svega navedenog, tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 30.167,76 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodi da je u činjenično istom predmetu, ali za drugo vremensko razdoblje donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1317/2018-3 kojom je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. Ističe da u činjeničnim navodima tužbe nije opisan štetni događaj i da nisu dostavljeni dokazi koji bi upućivali na odgovornost tuženika za štetni događaj. Navodi da je tužitelj dužan dokazati sve elemente odgovornosti za naknadu štete, poziva se na odredbu čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, navodi da je za eventualnu štetu prvenstveno odgovorna osoba koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti, posebice u slučaju kada je ta odgovornost utvrđena kaznenom presudom, a poslodavac odgovara za štetu zbog ozljede na radu ukoliko je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Ističe prigovor zastare, tvrdi na strani tuženika nije bilo nikakvog propusta niti štetne radnje zbog koje bi se njemu mogla pripisati krivnja za štetu koju trpi tužitelj, ističe da je MČ prilikom štetnog događaja postupao s ciljem sprječavanja izvršenja kaznenog djela te da je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu, a što potvrđuju isprave o osposobljavanju i stručnom usavršavanju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da naloži tužitelju da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka Izveden je dokaz uvidom u rješenje HZMO od 7. listopada 2014. (list 4-8 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 9-12 spisa), nalaze i mišljenja vještaka (list 13-26 spisa), potvrdu o isplatama tijekom utuženog razdoblja (list 27 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 29-30 spisa) i odgovor tuženika (list 31- 33 spisa).
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 20% iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku AČ s osnova invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. kolovoza 2020. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora čime je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP. Nadalje, nije sporno da je MČ bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova na radnom mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, da je stradao 25. travnja 2002. prilikom hvatanja počinitelja kaznenog djela, da mu je zbog zadobivene ozljede na radu priznato umanjenje radnih sposobnosti u omjeru od 20% te da mu tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu zbog utvrđene opće nesposobnosti za rad. Sporna je stvarna nadležnost ovog suda, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i od kada teće rok zastare.
6. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovorio stvarnoj nadležnosti ovog suda te je predložio da se spis dostavi na daljnje postupanje Trgovačkom sudu u Zagrebu. Navedeni prigovor nije osnovan budući da stvarna nadležnost općinskog suda proizlazi iz čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP.
7. Predmetna šteta tužitelju je nastaje isplatom mirovine jer tek tada dolazi do umanjena njegove imovine. S obzirom na to da rok zastare od tri godine teče od isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a najstarije utuženo potraživanje odnosi se na mirovinu za srpanj 2017., prigovor zastare nije osnovan.
8. Odredbe čl. 162. st. 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO) kojima je propisana odgovornost poslodavca za štetu koja tužitelju nastaje isplatom invalidske mirovine, primjenjuje se u slučaju kada je radnik uzrokovao štetu na radu ili u svezi s radom. Tužitelj, međutim, ne tvrdi niti dokazuje da bi MČ bio odgovoran za nastanak štetnog događaja koji je doveo do ozljede na radu i gubitka njegove radne sposobnosti pa se stoga u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti zakonske odredbe na koje se poziva tužitelj.
9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je osiguranik tužitelja opisane ozljede zadobio prilikom hvatanja počinitelja kaznenog djela krađe, slijedom čega se može zaključiti da je za djelomični gubitak radne sposobnosti TČ odgovoran počinitelj kaznenog djela kojeg je ovaj hvatao. Dakle, za štetu koju tužitelj trpi isplatom 20% invalidske mirovine osiguraniku AČ odgovorna je treća osoba, a ne tuženik niti njegov bivši zaposlenik.
10. Odredbom čl. 5. st. 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12; dalje ZZR) propisano je da odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe uključene u održavanje javnog reda i sigurnosti. Svrha je i smisao takvih propisanih iznimki u tome da se izbjegnu potencijalni vrlo visoki iznosi odštete u situacijama u kojima su ozljede puno češće zbog prirode i veće rizičnosti obavljanja takvih poslova. Drugačija bi situacija bila da je do pogoršanja zdravlja i opće nesposobnosti za rad tužiteljeva osiguranika došlo uslijed propusta poslodavca u zaštiti na radu koji nisu direktno povezani sa specifičnostima tih opasnih djelatnosti, međutim, ovdje to nije slučaj jer je do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo prilikom hvatanja počinitelja kaznenog djela pa je stoga riječ o ozljedama karakterističnima za policijski posao.
11. Iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da su troškovi razmjernog dijela invalidske mirovine koje tužitelj regresno potražuje u ovoj parnici, posljedica događaja koji se može smatrati tipičnom opasnošću koja je svojstvena policijskom poslu, pa je stoga u ovom predmetu temeljem čl. 5. st. 3. ZZR isključena primjena tog Zakona jer je osiguranik tužitelja ozljedu na radu zadobio kao policajac, detektiv za obradu kriminaliteta.
12. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu ne bi bilo svrsishodno i ekonomično. Pri tome treba istaknuti i to da tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka nije naveo ni jednu okolnost koja bi upućivala na eventualne propuste u obuci i zaštiti osiguranika tuženika koji je kao policijski djelatnik zadobio ozljedu na radu.
13. Slijedom svega navedenog, budući da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju nastala isplatom razmjernog dijela invalidske mirovine osiguraniku AČ, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
14. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje. Tarifa).
15. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 28. listopada 2021., 18. svibnja 2022., 9. prosinca 2024. i 12. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Trošak podneska od 21. studenog 2024. nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.
U Zagrebu 20. veljače 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju HZMO na poslovni broj
Klasa: 140-01/19-29/2271 JK
Ur. broj: 341-99/25-07/1-21/17
2. Tuženiku RH po OGDO ZG
na poslovni broj P-DO-150/2021
