REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4516/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆHU, rođen **.**.1997., državljanin Nepala, trenutno nepoznatog boravišta, kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Dubrava 137, OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP-a, nakon održane usmene rasprave, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I-216-04/25-02/1242, Urbroj: 511-19-29-25-2 od 09. listopada 2025. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I-216- 04/25-02/1242, Urbroj: 511-19-29-25-2 od 09. listopada 2025. godine pod točkom 1. utvrđuje se da ĆHU, sin ĆH, rođen **.**.1997. godine u mjestu Rukum, Nepal, državljanin Nepala, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 7 (sedam) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, pod točkom 2. se određuje da će se stranca iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla Nepal, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen i pod točkom 3. se određuje da je stranac iz točke 1. izreke toga rješenja dužan se prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke i ističe da tuženik prilikom donošenja predmetnog rješenja nije na adekvatan način obrazložio predmetno rješenje te je krajnje nejasno. Upravo takvo maliciozno postupanje državnih tijela protivno je i načelu pomoći stranci, koje je definirano člankom 7. Zakona o općem upravnom postupku. S tim u vezi, treba istaknuti odredbu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bih odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Nadalje, rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi samo sebi i razlozima njegova donošenja, te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, s time da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ih zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ih zapisnika. Tužitelju nije jasan razlog protjerivanja, jer je našao novog poslodavca, te ima namjeru raditi u RH i ispunjavati porezne i sve druge obaveze prema RH, a što je mislio da je uspješno iskomunicirao s policijom. Također, tužitelj je u procesu učenja hrvatskog jezika, ima namjeru ostanka u Republici Hrvatskoj. Također, pobijano rješenje je protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer je sasvim sigurno nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama, te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju. Tužitelj ističe i da svaki dolazak na rad u udaljenu zemlju iziskuje znatne troškove, te da je isti opterećen kreditima kojima je financirao dolazak u Republiku Hrvatsku. Prijevremeni povratak u domovinu dovelo bi njega i njegovu obitelj, koja ovisi o njemu, na rub opstanka, te bi ugrozio njihovu budućnost. Tužitelj ističe da je našao novog poslodavca, te ima namjeru dugotrajnog ostanka u Republici Hrvatskoj. Stoga se predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba neosnovana.

U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Rješenjem III policijske postaje Zagreb KLASA: NK-UP/l- 216-04/25-02/1242, URBROJ: 511-19-2-25-2 od 09.10.2025. godine tužitelju je određeno da u roku od 7 (sedam) dana dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku te da će se isti prisilno udaljiti ako ne napusti Republiku Hrvatsku u zadanom roku. Vezano za tužbeni navod da se poništi rješenje III PP Zagreb, te da se istom omogući ostanak u Republici Hrvatskoj, ističemo da je postupak za donošenje rješenja pokrenut i proveden po zahtjevu tužitelja, sukladno svim pravilima upravnog postupka, a temeljem članka 184. st. 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 40/25), kojim je propisano da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi prestaje zakoniti boravak, slijedom čega je osporavano rješenje utemeljeno na zakonu, kao i što je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje na temelju kojega je donesena zakonita odluka, obzirom su činjenice i okolnosti utvrđene na temelju vlastite izjave tužitelja koje su u provedenom ispitnom postupku i evidentirane u Zapisniku, sastavljenom sukladno članku 76. i članku 51. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21), kao i što su utvrđene na temelju izvršen h provjera u informacijskom sustavu MUP-a Republike Hrvatske. U vezi tužiteljevih navoda da je isti u Republiku Hrvatsku doputovao u svrhu zaposlenja su utemeljeni. Naime, policijski službenici III policijske postaje Zagreb utvrdili su da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito dana 31.05.2024.godine, temeljem ,,D“ vize Republike Hrvatske broj 300265297 za rad kod poslodavca „Areco usluge" d.o.o na radnom mjestu radnik visokog rad nje,, a koja dozvola za boravak i rad mu je odobrena od strane Policijske postaje Samobor. Kod istog poslodavca radio je do 10.12.2024.g. kada mu je radna dozvola istekla. Tužitelj po ukinutoj dozvoli ostaje boraviti u [adresa] nezakonito, sve do dana zatjecanja 09.10.2025. godine, odnosno ukupno 303 dana nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Gdje je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da tužitelj:

1. nije na kratkotrajnom boravku,

2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak,

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita,

4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 5., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona

5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora,

6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.

Iz čega proizlazi da tužitelj nezakonito boravi u [adresa]. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi kao stranac u Republici Hrvatskoj sukladno čl. 183. st. 1., vezano sa člankom 55. stavkom 2. podstavkom 2.

3. i 4. Zakona o strancima. Iz navedenog je razvidno da tužiteljeva prava ni na koji način nisu onemogućena. Postupak je vođen na jeziku koji tužitelj razumije, gdje je tužitelj iznio činjenicu da je suglasan da se saslušanje provede na engleskom jeziku, te mu je omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za postupak što je potvrdio svojim potpisom u sačinjenom zapisniku na koji nije imao primjedbi. Mišljenja su da ostali navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 16. veljače 2026. g. održao usmenu raspravu u odsutnosti pozvanih opunomoćenika tužitelja i tuženika te tužitelja osobno pa je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, Klasa: NK-UP/I- 216-04/25-01/1242, Urbroj: 511-19-29-25-2 od 09. listopada 2025 godine Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1. utvrđeno da ĆHU, sin ĆH, rođen **.**.1997. godine u mjestu Rukum, Nepal, državljanin Nepala, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 7 (sedam) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, pod točkom da se pod točkom 2. određuje da će se stranca iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla Nepal, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen i da se pod točkom 3. određuje da je stranac iz točke 1. izreke toga rješenja dužan se prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, s obrazloženjem kako imenovani navodi da je u Republiku Hrvatsku ušao zakonito dana 31.05.2024. godine preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb, temeljem ,,D“ vize Republike Hrvatske broj 300265297 za rad kod poslodavca ARECO USLUGE d.o.o na radnom mjestu radnika visokogradnje a koja dozvola za boravak i rad mu je odobrena od strane Policijske postaje Samobor te mu je ista istekla dana 10.12.2024. godine. Nakon toga isti je po isteku dozvole za boravak i rad ostao nezakonito boraviti u [adresa] s ciljem pronalaska novog posla. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako imenovani boravi u [adresa] nezakonito 303 dana. Isti je izjavio da mu je jasno da je u nezakonitom boravku te želi Republiku Hrvatsku sam napustiti u roku koji mu odredi policija. Slijedom navedenog utvrđeno je da imenovani stranac sukladno članku 183. stavku 1., a u svezi s člankom 55. stavkom 2. podstavkom 2., 3. i 4. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa] jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku odnosno sukladno članku 183. stavkom 1. podstavkom 1., 2. i 3. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak niti pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzete su u obzir i sve osobne okolnost kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana te nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, osobito stoga što je izjavio da će Republiku Hrvatsku odnosno EGP napustiti u određenom mu roku od 7 (sedam) dana te da posjeduje vlastitu valjanu putnu ispravu Nepala.

Slijedom svega gore navedenog, valjalo je temeljem članka 186. stavka 1., a u svezi s člankom 184. stavkom 2. Zakona o strancima te člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.) riješiti kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja.

9. Odredbom članka 189. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj sa elementima nasilja.

10. Odredbom članka 189. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima propisano je da se

državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako ponavlja činjenje prekršaja.

11. Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.

12. Odredbom članka 185. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje ne mora donijeti rješenje o povratku ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona, ako mu je zahtjev za odobrenje boravka odbijen kao očito neosnovan ili prijevaran, ako ga se može prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a na temelju readmisijskog ugovora koji je stupio na snagu prije 13. siječnja 2009. ili ako predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

13. Odredbom članka 192. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP.

14. Odredbom članka 192. stavak 5. Zakona o strancima propisano je da se zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

15. Odredbom članka 192. stavak 7. točka 2. Zakona o strancima propisano je da se zabrana ulaska i boravka računa se od dana prisilnog udaljenja.

16. Odredbom članka 193. stavak 5. Zakona o strancima propisano je ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

17. Prema ocjeni suda, pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Naime, u provedenom upravnom postupku je utvrđeno, a u ovom upravnom sporu nije s uspjehom osporeno (tužitelj nije ni došao na raspravu kao ni njegov opunomoćenik), osim samo paušalnim osporavanjem tuženog rješenja, kako tužitelj boravi u [adresa] nezakonito 303 dana. Isti je izjavio da mu je jasno da je u nezakonitom boravku te želi Republiku Hrvatsku sam napustiti u roku koji mu odredi policija. Slijedom navedenog tuženik je pravilno utvrdio da tužitelj sukladno članku 183. stavku 1., a u svezi s člankom 55. stavkom 2. podstavkom 2., 3. i 4. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa] jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku odnosno sukladno članku 183. stavkom 1. podstavkom 1., 2. i 3. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak niti pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

Tužitelj u ovom upravnom sporu nije dokazao da bi gore utvrđeno činjenično stanje još u upravnom postupku bilo netočno ili nepotpuno utvrđeno. Stoga je pravilno i zakonito, po mišljenju Suda odlučeno kao u izreci osporavanog rješenja.

18. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 20. veljače 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnik Franjo Ribić, [adresa] Zagreb, Gajeva 59,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, III Policijske postaje Zagreb, [adresa] Zagreb, Dubrava 137

3. U spis