REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7242/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Ležaiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim čl. 5. Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine broj 179107704, sklopljenog 27. svibnja 2011. između tužitelja PC, kao korisnika kredita, i pravnog prednika tuženika Raiffeisen stambena štedionica iz Zagreba, Radnička cesta 47, OIB: 99833333809, kao kreditora i to u dijelu koji glasi "jednokratnu naknadu za odobrenje i korištenje kredita za međufinanciranje koja se obračunava od odobrenog iznosa kredita te dospijeva i naplaćuje se prije prve isplate kredita".
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 196,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. studenoga 2025. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je 27. svibnja 2011. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine. Nadalje je naveo da je u čl. 5. Ugovora ugovorena naknada za odobrenje i korištenje kredita koja je plaćena 17. lipnja 2011. u iznosu od 600,00 EUR. Tužitelj smatra da je navedena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i to iz razloga što se o spornoj odredbi nije pregovaralo, nego je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru po načelu "uzmi ili ostavi". Tužitelj je još naveo da naknada nije ugovorena u dobroj vjeri, te da je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Također je naveo da je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini naknade. Tužitelj je u tužbi još naveo da mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnim čl. 5. Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine broj 179107704, sklopljenog 27. svibnja 2011., između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Raiffeisen stambena štedionica iz Zagreba, Radnička cesta 47, OIB: 99833333809, kao kreditora, i to u dijelu koji glasi "jednokratnu naknadu za odobrenje i korištenje kredita za međufinanciranje koja se obračunava od odobrenog iznosa kredita te dospijeva i naplaćuje se prije prve isplate kredita" (t. I. tužbenog zahtjeva). Tužitelj tužbenim zahtjev, nadalje, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2011. do isplate (t. II. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. III. tužbenog zahtjeva).
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 45 dana, iako je uredno pozvan rješenjem od 19. prosinca 2025.
3. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 31. prosinca 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 600,00 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž-69/2026-2 od 20. siječnja 2026. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005., te u rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t. I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).
5. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).
6. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 156,25 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 11. studenoga 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanja podneska od 17. veljače 2026. u iznosu od 25,00 EUR (12,5 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), te trošak PDV-a na iste radnje (25%) u ukupnom iznosu od 31,25 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 33,18 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR. Stoga su tužitelju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 196,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 20. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude zbog ogluhe.
Zagreb, 20. veljače 2026.
Sutkinja
Brankica Bobšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dna:
- tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR
- tuženiku uz podnesak tužitelja od 17. veljače 2026.
