REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-3121/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆE, zastupanog po braniteljici UE, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 67. stavka 1. alineje 1. Odluke o komunalnom redu Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 38/20 i 66/21, dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/20); povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo (dalje u tekstu: Grad Split), klasa: 363-03/24-01/750 od 20. prosinca 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i UE, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je dana 28. srpnja 2024. u 07:38 sati u Splitu u Velebitskoj ulici kod kbr. 20, parkirao vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na površini javne namjene, u naravi javne zelene površine,

dakle, ostavio vozilo na javnoj zelenoj površini,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 67. stavku 1. alineji 1. Odluke o komunalnom redu/20, a kažnjiv po članku 90. stavku 2. iste Odluke.

Na temelju naprijed citiranih propisa, uz primjenu članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), prema okrivljeniku se

p r i m j e n j u j e

O P O M E N A

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Ovlašteni tužitelj Grad Split izdao je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenog ĆE zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. alineje 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita broj 66/23, dalje u tekstu: Odluke o komunalnom redu/2023); na koji nalog je okrivljenik putem branitelja prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio kako je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan snage, nakon čega je na temelju članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3. Sud je odgovarajućom primjenom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, koji je u spis dostavio svoju pisanu obranu te ga je tijekom postupka zastupao izabrani branitelj.

4. U pisanoj obrani okrivljenik u bitnom navodi kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-290/2023-16 od 29. rujna 2025. ukinuta Odluka o komunalnom redu/23, zbog čega više ne postoji propis koji bi djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret predvidio kao prekršaj. Drugim riječima, da ne postoji pravni kontinuitet u smislu članka 3. stavka 3. Prekršajnog zakona pa se predlaže okrivljenika osloboditi optužbe i po toj pravnoj osnovi.

5. Tijekom postupka sud je, osim citirane pisane obrane, u dokazne svrhe pročitao presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-290/2023 od 29. rujna 2025., prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga, obrazac za dostavu podataka s pripadajućom dostavnicom-povratnicom, obavijest o počinjenom prekršaju i izvještaj o počinjenom prekršaju s fotografijama vozila zatečenog u prekršaju. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa RH, iz koje je vidljivo da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

5.1. U prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik u bitnom navodi kako sporna površina oko adrese [adresa] prema Generalnom urbanističkom planu Grada Splita nije predviđena kao javna zelena površina, već kao površina mješovite namjene. Nadalje navodi da mu se vozilo kritične prigode pokvarilo i ugasilo usred vožnje na javnoj gradskoj prometnici, zbog čega ga je uz pomoć nepoznatih osoba izgurao s prometnice i smjestio na sporno mjesto, jer su sva parkirna mjesta bila zauzeta. Dana 28. srpnja 2024. oko 11:00 sati po njegovom pozivu da je pristupio mehaničar koji je vozilo popravio i pomaknuo. Iz tog razloga predlaže da se primijeni institut krajnje nužde, jer bi, u slučaju da je vozilo ostalo na cesti, riskirao ometanje prometa i opasnost za život i zdravlje ljudi te imovinske štete.

5.2. Uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz- 290/2023-16 i dr. od 29. rujna 2025. vidljivo je kako je istom u cijelosti ukinuta Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita broj 66/23).

6. Na temelju ovako provedenog žurnog postupka, ovaj Sud smatra nesporno utvrđenim da je okrivljeni ĆE počinio prekršaj, činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude.

7. Odredbom članka 115. stavka 1. alineje 1. Odluke o komunalnom redu/2023 propisano je kako je na javnim zelenim površinama zabranjeno zaustavljanje, parkiranje i vožnja vozila; dok je člankom 154. stavkom 4. Odluke određeno da će se novčanom kaznom u iznosu od 260,00 EUR kazniti za prekršaj fizička osoba koja zaustavi, parkira ili vozi vozilo na javnoj zelenoj površini.

7.1. Člankom 67. stavkom 1. alinejom 1. Odluke o komunalnom redu/2020 propisano je kako je na javnim zelenim površinama zabranjeno voziti i ostavljati vozila, strojeve i druge uređaje i plovila.

7.2. Odredbom članka 90. stavka 1. točke 1. Odluke o komunalnom redu/2020 propisano je da će se fizičke i pravne osobe kaznit će se novčanom kaznom ako postupaju suprotno odredbi članka 67.; dok je stavkom 2. određeno kako će se za prekršaje iz stavka 1. ovog članka fizička osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna.

7.3. Odredbom članka 3. točke 1. alineje 2. Odluke o komunalnom redu/2020 propisano je da su javne zelene površine su gradski parkovi, dječja igrališta, travnjaci, staze, zemljišni pojas uz javnoprometne površine na kojim je zasađeno zelenilo, zelene površine uz objekte javne namjene, zelene površine pored i oko stambenih i poslovnih zgrada, u okviru i između blokova poslovnih i stambenih zgrada, rekreacijske površine na kojima se nalazi zelenilo, zelene površine duž i u okviru puta (zaštitne trake, pojasevi, drvoredi i drugi zasadi) te odmorišta, nogostupi i staze koje su sastavni dijelovi zelenih površina, posude za cvijeće i slične površine.

8. Prvenstveno se ističe kako ovaj sud nije vezan pravnim stajalištima izraženim u drugim presudama istog suda.

8.1. Nadalje, nije sporno da je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ukinut podzakonski akt jedinice lokalne samouprave kojim je bio propisan prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret. Međutim, nije točno da ne postoji pravni kontinuitet djela, jer je identičnu inkriminaciju u članku 67. predviđala prethodna Odluka o komunalnom redu/20, koja je ukidanjem sporne Odluke o komunalnom redu/23 ex lege ponovno stupila na snagu, odnosno njezino važenje je reinstalirano; s obzirom na to da ni prijelazne i završne odredbe o ukidaju ranijeg propisa više nisu važeće.

8.2. Što se pak tiče pojma javne zelene površine, koja predstavlja obilježje utuženog djela; ističe se da za njegovo određenje nije odlučna klasifikacija prema Generalnom urbanističkom planu, već definicija javne zelene površine prema citiranoj odredbi članka 3. točke 1. alineje 2. Odluke o komunalnom redu/2020, kao lex specialis. Ista odredba određuje pojam javne zelene površine značajno šire pa tako obuhvaća i površine između blokova poslovnih i stambenih zgrada na kojima se nalazi zelenilo, dakle stabla i druge biljke te travnate površine. To je ujedno i logično, ako se uzme u obzir da je ratio legis predmetnog propisa uspostava komunalnog reda, a ne ustroj i namjena gradskog prostora u kontekstu sadržaja i gradnje. S obzirom na to da se na fotografijama uz izvještaj o počinjenom prekršaju jasno vidi kako je okrivljenikovo vozilo parkirano na travnatoj površini ispod stabla; isti je navedenim postupanjem ostvario sva obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

8.3. S obzirom na to da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno postojećim dokazima, odnosno već spomenutim izvještajem o počinjenom prekršaja i priležećim fotografijama; sud nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz izlaskom na lice mjesta, jer je riječ o dokaznom prijedlogu koji je evidentno usmjeren k odugovlačenju postupka u smislu članka 421. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku. Što se pak tiče navodnog isključenja protupravnosti zbog postojanja krajnje nužde, osim što prema mišljenju Suda nije riječ o situaciji istodobne ili izravno predstojeće opasnosti koja se na drugi način nije mogla otkloniti; okrivljenik u tom pravcu iznosi samo paušalne tvrdnje za koje nije ponudio nikakve dokaze.

9. Prilikom odabira vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, Sud je na strani okrivljenika kao olakotne okolnosti uzeo u obzir njegovu prethodnu prekršajnu nekažnjavanost, ali i nesporno neadekvatnu prometnu infrastrukturu na mjestu ostavljanja vozila, posebice u pogledu raspoloživih parkirališnih mjesta, što je nesumnjivo pridonijelo počinjenju prekršaja.

9.1. Prema odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očitom lakom obliku tog prekršaja i kad se, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem, steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

9.2. Polazeći od naprijed izloženih okolnosti prekršaja koje umanjuju stupanj krivnje kod okrivljenika, prije svega lokalnih komunalnih i prometnih nedostataka, zatim jačine ugrožavanja zaštićenog dobra, u smislu minimalnog utjecaja na okoliš i izgled zelenih površina te na koncu izostanka bilo kakve posljedice; sud nije smatrao potrebnim izreći propisanu kaznu, već je sukladno citiranom članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenio opomenu kao mjeru upozorenja. Sud smatra kako će se i takvom mjerom, bez kažnjavanja, postići svrha prekšajnopravnih sankcija te da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja sličnih djela.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 20. veljače 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Na temelj članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti: okrivljeniku, braniteljici, ovlaštenom tužitelju, u spis