Pr-2218/2021-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AP, [adresa] zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu i punomoćnice tuženika BP, dipl. iur., objavljene 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.01.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 2.552,84 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 64,50 EUR teče od 15. veljača 2016.

- 62,74 EUR teče od 15. ožujak 2016.

- 73,19 EUR teče od 15. travanj 2016.

- 78,42 EUR teče od 15. svibanj 2016.

- 99,16 EUR teče od 15. lipanj 2016.

- 81,88 EUR teče od 15. srpanj 2016.

- 10,38 EUR teče od 15. siječanj 2017.

- 23,26 EUR teče od 15. siječanj 2018.

- 21,60 EUR teče od 15. veljača 2018.

- 14,96 EUR teče od 15. ožujak 2018.

- 16,99 EUR teče od 15. travanj 2018.

- 27,88 EUR teče od 15. svibanj 2018.

- 54,85 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- 54,85 EUR teče od 15. srpanj 2018.

- 58,77 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- 31,34 EUR teče od 15. rujan 2018.

- 54,85 EUR teče od 15. listopad 2018.

- 68,00 EUR teče od 15. studeni 2018.

- 54,85 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- 17,94 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 35,26 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 47,02 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- 58,77 EUR teče od 15. travanj 2019.

- 60,16 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- 53,20 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 23,97 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- 31,96 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 59,92 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 78,53 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- 59,92 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- 59,92 EUR teče od 15. rujan 2021.

- 55,93 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 69,23 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 55,93 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 47,28 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 64,58 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 39,95 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 50,62 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 69,23 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 31,96 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 87,02 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 59,24 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- 53,32 EUR teče od 15. rujan 2022.

- 45,61 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 95,85 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 77,01 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 41,37 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 69,67 EUR teče od 15. veljača 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.01.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.856,08 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 69,58 EUR teče od 15. veljača 2016.

- 67,89 EUR teče od 15. travanj 2016.

- 66,20 EUR teče od 15. svibanj 2016.

- 62,71 EUR teče od 15. lipanj 2016.

- 66,20 EUR teče od 15. srpanj 2016.

- 1,62 EUR teče od 15. veljača 2017.

- 22,38 EUR teče od 15. ožujak 2017.

- 8,54 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- 22,38 EUR teče od 15. srpanj 2017.

- 8,54 EUR teče od 15. studeni 2017.

- 23,49 EUR teče od 15. ožujak 2018.

- 17,25 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- 17,25 EUR teče od 15. srpanj 2018.

- 11,95 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- 17,25 EUR teče od 15. listopad 2018.

- 11,95 EUR teče od 15. studeni 2018.

- 17,25 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- 17,25 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 43,80 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 27,87 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- 11,95 EUR teče od 15. travanj 2019.

- 22,56 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- 70,34 EUR teče od 15. lipanj 2019.

- 59,73 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 49,11 EUR teče od 15. travanj 2021.

- 11,95 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 11,95 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 11,95 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- 11,95 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- 30,53 EUR teče od 15. rujan 2021.

- 25,22 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 30,53 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 35,84 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 25,22 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 51,76 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 25,22 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- 25,22 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 41,14 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 38,49 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 45,13 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- 29,20 EUR teče od 15. rujan 2022.

- 29,20 EUR teče od 15. listopad 2022.

- 29,20 EUR teče od 15. studeni 2022.

- 43,80 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- 9,30 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. travanj 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- 18,82 EUR teče od 15. listopad 2023.

- 28,82 EUR teče od 15. studeni 2023.

- 28,82 EUR teče od 15. prosinac 2023.

- 28,82 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- 39,48 EUR teče od 15. veljača 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. ožujak 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. travanj 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. svibanj 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. lipanj 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. srpanj 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

- 28,82 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena"

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.354,35 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 22. siječnja 2021. godine tužiteljica da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne njege na Klinici za neurologiju, da prebiva na adresi [adresa] od 24. svibnja 2019, koja je udaljena od adresa radnog mjesta 35 km prema planeru putovanja HAK- a u jednom smjeru, dok je u razdoblju do 23. svibnja 2019. adresa prebivališta bila [adresa] udaljena od mjesta rada 34,74km u utuženom razdoblju da od mjesta stanovanja do mjesta rada koristi osobni automobil.

Tužiteljici da se isplaćuje naknada za troškove prijevoza regulirana TKU za službenike i namještenike u javnim službama i prema Pravilniku o plaćama i naknadama plaća i drugim materijalnim pravim radnika tuženika. Tužiteljica se pozivala na odredbe čl. 67. st. 6 TKU koji se primjenjivao do 30. studenoga 2017. kojim je bilo propisano da ako nije organiziran međumjesni prijevoz odnosno ako zaposlenik kojem je organiziran međumjesni prijevoz omogućava redoviti dolazak na posao i povratak na posao, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil, poslodavac zaposleniku može isplatiti naknadu u visini od 0,75kn po prijeđenom km. Odredbom čl. 66. st. 12 TKU koja se primjenjuje od prosinca 2017., naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00kn po prijeđenom km. Odredbom čl. 67. st. 13 TKU-u da je propisano da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja HAK-a. S tim u svezi da tužiteljica ima pravo na isplatu troškova prijevoza za razdoblje do 30. studenoga 2017. u dnevnom iznosu od 52,17kn; za razdoblje od 01. prosinca 2017 do 23. svibnja 2020. u dnevnom iznosu od 69,48kn i za razdoblje od d24. svibnja 2020. pa na dalje u iznosu od po 70,00Kn. Obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao umanjenu naknadu to je tužiteljica tužbom zatražila dosudu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza prema dokumentaciji koju će dostaviti tuženik za potrebe financijskog vještačenja. Tijekom postupka tužiteljica je isticala da se tužitelj mjesečnu kartu kupuje na početku mjeseca, na mjesečnoj razini, stoga da naknadu troška nije moguće umanjivati za pojedine dana u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao, kako to pogrešno postupa tuženik.

1.1. Sukladno nalogu suda od 30. siječnja 2025. podneskom od 03. veljače 2025. precizirala je tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 3.255,00 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024. u mjesečnim iznosima od po 31,00 eura.

1.2. Podneskom od 13. listopada 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila glavni tužbeni zahtjev u kojem je za period obračuna od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024. i to prema prijeđenim km u iznosu od 2.552,84 eura. Podrednim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 1.856,08 eur prema cijeni međumjesne pokazne karte. Predložila je tuženika obvezati na podmirenje parničnog troška isplatom na račun punomoćnika tužiteljice Martine Radić Šunjić.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da se po tzv. stupnjevitoj tužbi ne može raspravljati. Da je troškove prijevoza isplaćivao sukladno važećim propisima, Ugovoru o radu sklopljenog s tužiteljicom pozivajući se na Odluke od 23. siječnja 2015., 21. srpnja 2016., 28. svibnja 2018., 13. rujna 2019. Tuženik je isticao da tužiteljica u razdoblju od 19. lipnja 2019. do 04. veljače 2021. kao i u razdoblju od 11. travnja 2024. do 30. rujna 2024. zbog bolovanja nije dolazila na posao pa da bi tužbeni zahtjev osobito za ovo razdoblje apsolutno bio neosnovan

Nadalje, podneskom od 01. prosinca 2023. tuženik je ustao protutužbenim zahtjevom predloživši sudu tužiteljicu obvezati na troškove prijevoza za razdoblje kada je pretežito bila na godišnjem odmoru ili bolovanju te istu obvezati na podmirenje parničnog troška. Tuženik je na ročištu održanom 11. ožujka 2024. povukao protutužbu, čemu se tužitelj protivio. Po protutužbi formiran je poseban spis pod poslovnim br. Pr-63/2025, po kojoj tužbi će se odvojeno postupati.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je istakao da je tužitelj izvršio preinaku zahtjeva kojoj preinaci se tuženik protivi. Istakao prigovor zastare potraživanja u odnosu na glavni i podredni tužbeni zahtjev. Glede glavnog tužbenog zahtjeva tuženik navodi da za razlikuje od podneska 03. veljače 2025. kada je tužitelj po nalogu uredio tužbeni zahtjev i potražujući mjesečne iznose po 31,00 eura, sada ne potražuje isplatu iznosa od po 31,00 eura za svaki mjesec. Na ovaj način da tužitelj povlači potraživanje od 1.798,00 eura i zakonske zatezne kamate čemu se tuženik protivi, jer da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, kako tužitelj povlači potraživanje u ukupnom iznosu od 1.889,02 eura i zakonske kamate. Dakle, kako tužitelj konačno preciziranim tužbeni zahtjevom povlači dio osnova i dio iznosa u ukupnom iznosu 1.889,02 eura plus zakonske zatezne kamate. Glede, podrednog tužbenog zahtjeva za razliku od podneska od 03. veljače 2025. kada je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 31,00 eura za svaki mjesec s pripadajućim kamatama, da sada ukupno potražuje iznos od 1.856,08 eura, tj. da povlači potraživanje od ukupnog iznosa od 1.889,24 eura plus zakonske zatezne kamate čemu se tuženik protivi jer da se radi o djelomičnom povlačenju.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenja po vještakinji dip. oec. EP; izveden je pregled Odluke tuženika od 23. siječnja 2015, 21. srpnja 2016., 28. svibnja 2018. te 13. rujna 2019.; pregled Zonskog cjenika i Tarifnih zona trgovačkog društva Promet d.o.o.; pregled HAK planera putovanja; pregled Rješenja Županijskog suda u Zagrebu; pregled platnih lista i evidencija radnog vremena tužiteljica za utuženo razdoblje; pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenika i namještenika u javnim službama (NN 128/2017.); pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenika i namještenika u javnim službama (NN 56/2022.); izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije je osnovan.

5. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Punomoćnice tužitelja je popisala parnični trošak.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu medicinska sestra na jedinici intenzivne njege na Klinici za neurologiju

- nije bilo sporno da je tužiteljica do 23. svibnja 2019. prebivala na adresi [adresa], udaljeno od mjesta rada 34,74km, a od 24. svibnja 2019. na adresi [adresa] udaljeno od mjesto rada 35km

- nije bilo sporno da je u utuženom razdoblju radila na adresi [adresa]

- nije bilo sporno da mjesto prebivališta tužiteljice u I. tarifnoj zoni.

8. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli osnovan podredni ili glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kao i visina istih.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

11.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

11.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. U stranačkom iskazu tužiteljica iskazuje da od 2015. radila na Klici za neurologiji. Od svibnja 2019. da prebiva na adresi [adresa]., a prije toga na adresi [adresa], udaljenost do mjesta rada da je cca 35km. Zbog rada u turnusu da nikada nije mogla koristiti javni prijevoz jer da bi na posao trebala krenuti dva do tri sata ranije za jutarnji turnus da bi trebala krenuti u 05, a za večernji turnus koji počinje u 19 da bi trebala krenuti u 17 sati. Tijekom vikenda da je također radila u smjenama pa da bi na kraju turnusa u 19 sati kada bolnicu napusti u 19:30 prvi polazak za [adresa] bio oko 21 sat. U utuženom razdoblju da joj tuženik isplaćuje putni trošak, da se pismeno obratila nadležnoj službi tuženika s zamolbom da joj odobri izračun trošak prema broju prijeđenih km. Navedeno iz razloga jer da tuženik baš na taj način naknađuje trošak prijevoza nekim kolegama iz [adresa]. Iskazala je pisani zahtjev uputila i nakon promjene adrese, ali da joj tuženik nikada nije odgovorio. Da je uz pisane zahtjeve dostavila i vozni red kao i drugu potrebnu dokumentaciju. Iskazala je da se nije obraćala u razdoblju dok je bila na bolovanju i porodiljino, ali da se inače uvijek obraćala. Nije imala saznanja jeli joj tuženik isplaćuje troškove prijevoza za dane bolovanja i godišnjeg odmora. Konačno iskazala da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku.

14. Prema nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke dipl. oec. EP od 23. rujna 2025. proizlazi kako je predmet potraživanja tužiteljice razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje prosinca 2017. do rujna 2024., da je izračun napravila u dvije varijante i to prema prijeđenim km i prema cijeni mjesečne karte. Vještakinja je iskazala da je vještvo sačinila prema platnim listama i evidenciji radnog vremena tužiteljice za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024., kao i sukladno odredbama Pravilnika o plaćama, naknadama i drugim materijalnim pravima tuženika kao i prema TKU. Iskazala je kako je tužiteljica do 23. svibnja 2019. prebivala na adresi [adresa], odnosno 34,76km udaljeno od mjesta rada, a od 24. svibnja 2019. na adresi [adresa]. Izradila je izračun naknade troškova prijevoza u utuženom razdoblju u dvije varijante i to po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta do mjesta rada i obrnuto. U drugoj varijanti izračun je izvršila prema cijeni mjesečna karte za relaciju [adresa] osim za razdoblja od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. kada je trošak utvrđen prema prijeđenom km jer nije postojala linije međumjesnog prijevoza zbog pandemije covid 19, (u kojem razdoblju tužiteljica nije radila, prema podacima dostavljenim od strane tuženika). Konačno, vještakinja je izradila dvije inačice izračuna prikazane u Nalazu utvrdila je razliku između naknade troška dolaska i odlaska s posla za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024. obračunato prema prijeđenom km i kako je stvarno bila isplaćena od strane tuženika, razlika da iznosi 2.552,84 eur neto. Na koncu, prema izračunu prema visini cijena mjesečne karte za relaciju [adresa], i kako je stvarno naknada troškova bila isplaćena od strane tuženika u ukupnom iznosu od 1.856,00 eura.

15. Na provedeno vještačenje vještakinje EP tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

16. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini mjesečne karte za I. tarifnu zonu. Kako je to vještakinja utvrdila, navedeno iz razloga jer tužiteljica nije podnijela Zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću tuženika na odluku tuženika od 13. rujna 2019.

17. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

18. Nadalje, tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini mjesečne pokazne karte za I. tarifnu zonu u visini od 1.856,08 eura, budući da joj je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem vještakinje EP, a koji zahtjev tužiteljice je po ocjeni ovog suda osnovan.

19. Kako iz vještačenja vještakinje EP proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024. u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] u iznosu ukupno od 1.856,08 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Tuženik je u podnesku 30. listopada 2025., prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju se on izričito neosnovanim.

21. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

22. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

23. U ovom slučaju tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

24. Tuženik je istakao prigovor zastare glavnog tužbenog zahtjeva, posebice prigovor zastare podrednog tužbenog zahtjeva, a koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim.

25. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

26. Kako je tužiteljica tužbu podnijela dane 22. siječnja 2021., a potraživanje se odnosi za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2024., to je očito da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo, kako glavnog, tako i podrednog tužbenog zahtjeva.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak za parnične radnje koje su bili nužne za vođenje ovog parničnog postupka za sastav tužbe 200,00 eura, za sastava podnesaka od 02. svibnja 2023., 18. prosinca 2023., 11. ožujka 2024., 22. svibnja 2024., 13. listopada 2025. po 200,00 eura. Za pristup na ročište održano 04. prosinca 2023. 50 eura, za ročišta održana 11. ožujka 2024., 30. siječnja 2025., 29. listopada 2025., 10. veljače 2026. po 200,00 eura za pristup na objavno ročište 100,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 537,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako bi punomoćniku tužiteljice pripadao parnično trošak u ukupnom iznosu od 2.687,50 eura.

U postupku kojem su sporni i osnov i visina u kojem je tužiteljica uspjela sa cca 78% istoj se obistinjuje srazmjeran trošak u iznosu od 2.054,35 eura kojem iznosu jhe trebalo pridodati 300,00 eura za troškove provedenog vještačenja tako se punomoćniku tužiteljice obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.354,35 eura kao što je odlučeno pod točkom III izreke presude.

28.1. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

28.2. Na ročištu održanom 10. veljače 2026. tužiteljica je iskazala da je opunomoćio odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za zastupanje u ovom postupku, te da je opunomoćio te da je ovlastio da poduzima sve radnje zastupanog tako da je ovlaštena od protive stranke primiti dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog.

U Splitu, 20. veljače 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis