REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4647/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Babarović, te Andreji Fortunić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FT, rođenog **.**.2002., državljanina Irana, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, dana 20. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK-UP/I-216-03/25-03/45, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 18. studenoga 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa:NK- UP/I-216-03/25-03/45, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 18. studenoga 2025. godine tužitelju se pod točkom 1.) određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, F [adresa], pod točkom 2. se utvrđuje da se tužitelju smještaj u centar određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri (3) mjeseca i pod točkom 3. se utvrđuje da se smještaj računa od dana donošenja rješenja.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći kako je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonita odluka u ovom postupku. U tom smislu se traži saslušanje tužitelja. IZ obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj imao putnu avionsku kartu na relaciji Istanbul – Sarajevo, a da je njegov avion preusmjeren, bez ikakve krivnje tužitelja u Zagrebu. To je jedina i isključiva okolnosti radi čega bi se tužitelj našao u Zagrebu, tj. na području EGP-a. Dakle, tužitelj nije ilegalno došao na područje EGP-a, niti Republike Hrvatske. Ovo je prvo i osnovno, te ključno za donošenje odluke o tužitelju i njegovu statusu. U tom smislu, nema nikakva mjesta primjeni članka 54. stavak 2. točka 1. i točka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom da je tužitelj u Republiku Hrvatsku sletio temeljem krajnje nužde, kao stranac u transferu. Članak 54. stavak 1. jasno navodi da stranac u transferu, a kao uostalom i tražitelj što sada tužitelj jest, ima zakonom zagarantiranu slobodu kretanja po Republici Hrvatskoj, nadalje, člankom 54. stavak 3. se navodi u kojem slučaju se strancu u transferu može ograničiti sloboda kretanja, a ovo nikako nije jedna od tih situacija. Nadalje, tuženik je okarakterizirao tužitelja kao osobu kod koje postoji rizik od bijega, kao i radi utvrđivanja identiteta. U tu svrhu se valja ukazati na odredbu članka 54. stavak 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te se ističe da niti jedan od elemenata u slučaju tužitelja ne postoji, a niti ne može postojati. Dalje u obrazloženju se navodi da je tužitelj iskoristio činjenicu slijetanja u Zagreb za traženje međunarodne zaštite, te da kod njega nisu uočeni zdravstveni problemi, međutim, tužitelj ima zdravstvenih problema o kojima je govorio punomoćniku. Ističe se da tužitelj nije iskoristio predmetnu putovnicu na području Republike Hrvatske, niti ju je iskoristio u svrhu prelaska državne granice ili ulazak na EGP, pa tuženikove špekulacije što bi bilo kad bi bilo, ni na koji način ne mogu predstavljati temelj da se tužitelju oduzme sloboda kretanja. Tužitelj ima na svom mobitelu, a koji je u trenutku razgovora punomoćnika tužitelja s tužiteljem, oduzet i nalazi se kod tuženika, ima preslike svojih isprava, a sama činjenica da je tužitelj morao ilegalno napustiti zemlju podrijetla, da je razmisliti ima li tužitelj valjanih razloga da svoju zemlju podrijetla mora napuštati ilegalno. Prema tome, jasno je da tuženik nema niti jedan valjani razlog kako bi u odnosu na tužitelja primijenio odredbu članka 54. stavak 2. točke 1 i 2 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a ponajmanje ima bilo kakvih dokaza da bi tužitelj pobjegao tijekom postupka međunarodne zaštite, već se radi isključivo o neobrazloženim pretpostavkama tuženika. Tuženik doista ni na koji način nije obrazložio svoju odluku, čak štoviše, za istu nema nikakve osnove, pa se ukazuje da je tužiteljevo rješenje u cijelosti neosnovano i treba ga poništiti.

Temeljem svega ovdje navedenog se predlaže donijeti presuda kojom se pobijano rješenje poništava.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana.

U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i 2. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Irana potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Ističu kako se državljanin Irana, FT, očitovao o svim činjenicama i okolnostima nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prevođenje od strane prevoditelja za farsi jezik telefonskim putem, a koji dostavljaju u prilogu.

U tužbi tužitelj se poziva na odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj, međutim temeljem članka 4. stavka 1. točke 9. tužitelj se ne može smatrati strancem u transferu jer isti nije u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskog gospodarskog prostora radi razmatranja zahtjeva za međunarodnom zaštitom obzirom je tužitelj prvi puta izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom na području Republike Hrvatske, a kada je zbog više sile i izvanrednih okolnosti njegov let iz Istanbula za Sarajevo preusmjeren u Zagreb tj. na područje Europskog gospodarskog prostora. Dana 17. studenog 2025. godine rješenjem broj UP/I-212-02/25-03/8528 izdanog od strane Postaje aerodromske policije Pleso sukladno članku 50. Zakona o strancima, predmetnom državljaninu Irana odbijen je ulazak u Republiku Hrvatsku, a poradi neispunjavanja uvjeta za ulazak propisanima Zakonikom o schengenskim granicama, obzirom da isti kod sebe nema važeću putnu ispravu, važeću vizu i činjenicom da se isti u Istanbulu, po vlastitoj izjavi, prilikom granične kontrole i ulaska u zrakoplov koristio krivotvorenom putnom ispravom Španjolske izdanom na ime FTL koju je od krijumčara kupio u Turskoj. Kada je uvidio da će biti vraćen u Tursku, tužitelj tek onda, dana 18. studenog 2025. godine, izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

Temeljem gore utvrđenih činjenica i okolnosti, a sukladno članku 54. stavku 2. točkama 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istom je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi opravdanog rizika od bijega te radi provjere identiteta i utvrđivanja državljanstva.

Mišljenja su da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

4. Sud je dana 16. veljače 2026. g. održao ročište u prisustvu opunomoćenika tužitelja i tuženika, tužitelja osobno i tumača za farsi jezik te je time istima dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na temelju članka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15.) sa ove rasprave javnost je isključena.

Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i kod dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja. Naveo je kako tužitelj nije svojom voljom ili ilegalno došao u Republiku Hrvatsku već mu je let za Sarajevo preusmjeren u Zagreb a na što nije imao utjecaja te je u skladu sa Zakonom zatražio međunarodnu zaštitu na aerodromu. Stoga nema mjesta ocjeni tuženika za primjenom odredbi o ograničenju kretanja jer za istu ne postoji niti jedan element opasnosti.

Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te navoda osporenog rješenja. Dodao je da tužitelj nije odmah zatražio azil na aerodromu već tek nakon postupka odbijanja ulaska zbog neposjedovanja dokumenata, a kasnije je utvrđeno da se vjerojatno kod ulaska u avion služio lažnom putnom ispravom FTL koju je najvjerojatnije kasnije bacio jer istu nisu našli kod njega. Smješten je u Ježevo iz razloga utvrđivanja identiteta državljanstva i mogućeg bijega.

Opunomoćenik tužitelja je istakao da se tužitelj nije služio nikakvim lažnim dokumentom u RH pa se tuženik u ovom postupku na tako nešto ne može ni pozivati. Također tužitelj je dok je bio u ograničenju kretanja pribavio svu potrebnu dokumentaciju iz koje je razvidno njegovo ime, prezime i državljanstvo tako da niti u tom smislu ne postoji niti jedan valjan razlog kako bi ga se zadržavalo. Zaključno, ističe se da neposjedovanje dokumenata ne predstavlja onaj razlučni razlog zbog kojeg bi se nekom tražitelju ograničavala sloboda kretanja a ovo stoga što i do 95% tražitelja koji ilegalno uđu u RH, a to tužitelj nije, nemaju kod sebe nikakve osobne dokumente.

Potom je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe. Na poseban upit Suda zašto je napustio svoju zemlju naveo je kako je zbog situacije u svojoj zemlji Iranu morao napustiti svoju zemlju te je pribavio kartu za let za Bosnu i Hercegovinu, ali zbog nevremena nije mogao sletjeti u Sarajevo nego je sletio u Zagreb. Zbog napadaja panike, nakon toga se više ničeg ne sjeća, osvijestio se u bolnici gdje su ga smjestili i tamo je zatražio azil. Želio je otići u bilo koju sigurnu državu gdje bi mogao dobiti azil ali kao što je rekao trebao je ishoditi dokumentaciju za Bosnu i Hercegovinu pa bi onda otišao dalje.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je on jedini putnik iz aviona koji je izašao ili su i drugi izašli naveo je da je on jedini zbog kojeg su došli, a svi su ostali sjedili i da je on bez svijesti izašao iz aviona i nosilima su ga iznijeli iz aviona. Na poseban upit suda da li ima obitelj u Iranu naveo je da ima roditelje i sestru. Na poseban upit suda zašto želi ostati u Republici Hrvatskoj naveo je da je zatražio azil ali su ga odbili, a on se nije žalio jer bi mu to produljilo boravak u Ježevu, a on pati od klaustrofobije odnosno straha od zatvorenog prostora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa:NK-UP/I-216-03/25-03/45, Urbroj: 511-19-48-25-1 od 18. studenoga 2025. godine Sud je utvrdio da se istim tužitelju pod točkom 1.) određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, [adresa], pod točkom 2. se utvrđuje da se tužitelju smještaj u centar određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri (3) mjeseca i pod točkom 3. se utvrđuje da se smještaj računa od dana donošenja rješenja, s obrazloženjem kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je predmetni doputovao dana 17.11.2025. godine u 14,21 sati zrakoplovom kompanije ,,Anadolu-Jet“ na redovnoj liniji Istanbul - Sarajevo, let VF 097, reg. oznake [registarska oznaka] a koji je zbog loših vremenskih uvjeta u Sarajevu preusmjeren u zračku luku Zagreb. Nakon slijetanja zrakoplova predmetni je izrazio da ima zdravstvenih poteškoća te je nakon pregleda u ambulanti zračne luke Zagreb žurno HMP prevezen u KBC Zagreb na daljnji liječnički pregled gdje je od strane KBC Zagreb ustanovljeno da je predmetni dobrog zdravstvenog stanja te da je imao napad panike. Obzirom kako kod predmetnog nije pronađena putna isprava niti drugi dokumenti potrebi za prelazak državne granice odnosno isti ne ispunjava potrebne uvjete u Republiku Hrvatsku, odnosno schengensko područje, od istog su prikupljana saznanja daje u namjeri odlaska u zemlje Europske unije prije mjesec dana nezakonito prešao granicu Irana i Turske i otišao u Istanbul. Predmetni je izjavio daje u Istanbulu pomoću krivotvorene putne isprave Španjolske na ime FTL otputovao letom iz Istanbula za Sarajevo te je dalje imao namjeru otputovati nezakonito u Republiku Hrvatsku. Od strane zrakoplovne kompanije ,Anadolu-Jet“ dostavljena je lista putnika kojom se potvrđuje da je korištena Španjolska putna isprava serijskog broja PAS270077, na ime FTL, te je ista potražna u SIS evidencijama kao predmeti za oduzeti - članak 38. Uredbe (EU) 2018/1862., raspisano od strane Španjolske. Također podaci državljanina Irana pod imenom FT ne nalaze se na listi putnika. Predmetnom državljaninu Irana je je izdano rješenje o zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku zbog neposjedovanja putne isprave te je predmetni prilikom postupanja izjavio da je svoju matičnu državu napustio je zbog straha od iranskih vlasti te isti izražava namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te još do sada nikada nije bio na prostoru Europske unije niti tražio azil u nekoj drugoj državi.

Nadalje obzirom na navedenu situaciju preusmjeravanja zrakoplova iz Sarajeva u Zagreb te budući da pruženom medicinskom pomoći nisu ustanovljene zdravstvene poteškoće postoji opravdana sumnja da je navedeno predmetni iskoristio radi namjernog ostanka u Republici Hrvatskoj odnosno schengenskom područja. Slijedom navedenog, sukladno članku 54. stavak 2. točka 1. i točka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istom je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi opravdanog rizika od bijega te radi utvrđivanja i provjere identiteta i državljanstva.

Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, odnosno predmetni je nakon izražavanja namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj napustio Republiku Hrvatsku te ne posjeduje vlastitu putnu ispravu.

Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance te je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je, sukladno članku 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, prema slobodnom uvjerenju, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi: 1.) utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, 2.) utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, 3.) zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, 4.) sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja (stavak 2.). Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama: 1.) zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2.) zabrana kretanja izvan određenog područja, 3.) osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4.) davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.). Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.). Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

9. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika. Tuženik temelji svoje rješenje na zaključku da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja radi opravdanog rizika od bijega te radi utvrđivanja i provjere identiteta i državljanstva.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako osporeno rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ocijeniti zakonitim.

11. Sud je prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima osporava sadržaj obrazloženja odluke tuženika, osobito da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije moguće utvrditi na temelju čega je donesena individualna procjena da se tužitelju odredi ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u Obedišću Ježevskom, jer je provedenog postupka razvidno da kako pravilno navodi opunomoćenik tužitelja da se tužitelj nije služio nikakvim lažnim dokumentom u RH, pa se tuženik i po mišljenju Suda u ovom postupku na tako nešto ne može ni pozivati. Također tužitelj je dok je bio u ograničenju kretanja pribavio svu potrebnu dokumentaciju iz koje je razvidno njegovo ime, prezime i državljanstvo tako da niti u tom smislu ne postoji niti jedan valjan razlog kako bi ga se zadržavalo. I osobito neposjedovanje dokumenata ne predstavlja osnovani razlog zbog kojeg bi se nekom tražitelju ograničavala sloboda kretanja jer, kako također utemeljeno obrazlaže opunomoćenik tužitelja, i do 95% tražitelja koji ilegalno uđu u RH, a to tužitelj nije, nemaju kod sebe nikakve osobne dokumente.

12.

Tuženik je nedostatke valjanog obrazloženja osporenog rješenja pokušao otkloniti dostavom detaljnog odgovora na tužbu, međutim, sukladno dugogodišnjoj praksi upravnih sudova odgovor na tužbu ne može zamijeniti valjano obrazloženje rješenja. Ovo zato, jer je valjano obrazloženje pretpostavka učinkovitosti podnesenog pravnog lijeka.

13.

Slijedom navedenog, prema ocjeni suda tuženik je propustio cjelovito i nedvojbeno obrazložiti utvrđeno činjenično stanje, odnosno utvrditi činjenice koje su, prema citiranim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti odlučne za donošenje odluke u konkretnom predmetu, a o navedenom ovisi primjena materijalnog prava.

14.

Pored navedenog Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim, odnosno slijedom svega navedenog, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

15. Kako je osporeno rješenje doneseno po službenoj dužnosti sud nije naložio tuženiku donošenje nove odluke. Međutim, ukoliko tuženik po službenoj dužnosti donese novu odluku u ovom predmetu, istu je potrebno valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I).

17. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 16. veljače 2026. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

Zagreb, 20. veljače 2026.

Sutkinja

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaje aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb,

3. U spis