Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1392/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina- Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kobaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-138/2021-20 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-138/2021-20 od 1. srpnja 2022. u točki II. izreke.

II. Prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-138/2021-20 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke i sudi:

''Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.900,00 kuna/ 2.906,63 eura[1] zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate, kao neosnovan.''

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-138/2021-20 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke.

II. Prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-138/2021-20 od 1. srpnja 2022. u točki II. izreke i rješava:

''Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od

1.000,00 eura, u roku 15 dana.''

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete za razdoblje od 10. ožujka 2018. do 21. svibnja 2018., isplati iznos od 21.900,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate, u roku 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, s istog naslova, za isplatu iznosa od 14.600,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. do isplate.

1.1 Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda sadržanog u citiranoj presudi odbačen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.200,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2021. godine do isplate, na ime naknade neimovinske štete za razdoblje od 21. svibnja 2018. do 10. srpnja 2018., dok je točkom II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke II. izreke citirane presude te protiv rješenja sadržanog u istoj presudi, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se odluke u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju, odnosno podredno da se odluke u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

2.1 Tuženica podnosi žalbu protiv točke I. izreke citirane presude i sadržajno protiv točke II. izreke rješenja sadržanog u istoj presudi, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije te istome naloži da tuženici naknadi parnični trošak, uvećan za trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice.

3.1 Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog lišenja slobode za vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru te za vrijeme u kojem su mu bile određene mjere opreza, a u povodu kaznenog postupka koji je pravomoćno okončan presudom kojom se optužba odbija.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da se protiv tužitelja pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici (dalje: ŽSVG) vodio kazneni postupak pod posl. br. K-19/2015,

- da je rješenjem ŽSVG od 4. listopada 2016. broj Kv I-29/16.-5., ispravljenim rješenjem od 14. listopada 2016., protiv tužitelja bio određen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09., 80/11., 92/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08), budući se isti nalazio u bijegu,

- da je ŽSVG izdao europski uhidbeni nalog po kojem je tužitelj uhićen 10. ožujka 2018. u Republici Austriji te predan Republici Hrvatskoj 5. travnja 2018., pri čemu je od uhićenja do predaje boravio u ekstradicijskom pritvoru,

- da je rješenjem ŽSVG od 21. svibnja 2018. broj K-19/2015. tužitelju ukinut istražni zatvor te su mu istovremeno naložene mjere opreza obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu te privremenog oduzimanja putne isprave za prijelaz državne granice,

- da su navedene mjere opreza ukinute rješenjem ŽSVG od 10. srpnja 2018.,

- da je tužitelj u pritvoru i istražnom zatvoru proveo ukupno 73 dana, dok je mjerama opreza bio podvrgnut ukupno 51 dan,

- da je pravomoćnom presudom ŽSVG broj K-19/2015 od 10. srpnja 2018. odbijena optužba protiv tužitelja, budući da je držani odvjetnik odustao od optužbe.

7. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja. Dio iskaza u kojem je isti naveo da se zbog prijetnji odlučio na bijeg, kao i da je do predaje po europskom uhidbenom nalogu došlo tek nakon što se prijavio u hotel u Austriji i nazvao policiju, prvostupanjski sud cijeni neuvjerljivim i usmjerenim na opravdavanje bijega, budući da predmetni navodi nisu potkrijepljeni dokazima. Dio iskaza o neugodnostima, društvenoj osudi i ograničenjima prouzročenim kaznenim postupkom, prvostupanjski je sud cijenio životno logičnim i uvjerljivim.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći ishod kaznenog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je ekstradicijski pritvor i istražni zatvor bio neutemeljen te, pozivom na odredbu čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 110/97., 27/98., 58/99., 112/99. 58/02, 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97), odredbu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 2664/2014-2 od 3. srpnja 2019. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009., zaključuje da je lišenjem slobode povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, slijedom čega istome pripada pravo na naknadu štete.

9. Uzimajući u obzir da lišenje slobode zbog boravka u istražnom zatvoru ima težinu koja opravdava dosudu pravične novčane naknade, uz notorne objektivne nelagodnosti koje boravak u istražnom zatvoru sadrži, kao i da je tužitelj bio optužen za tri kaznena djela zbog kojih je moguće izreći visoke zatvorske kazne, da je bio izdvojen iz životne sredine, da su mu bili onemogućeni uobičajeni kontakti s obitelji i prijateljima te reakciju životne sredine na kazneni postupak u kojem je lišen slobode, prvostupanjski sud, za provedeno vrijeme u istražnom zatvoru u trajanju od 73 dana, pozivom na odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, tužitelju dosuđuje iznos od 21.900,00 kn, odnosno 300,00 kn po danu, sa zateznim kamatama tekućim od od dana obraćanja Ministarstvu pravosuđa do isplate, po visini sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. U odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog nehumanih uvjeta, prvostupanjski sud zaključuje da isti predstavlja drugu pravnu osnovu od one iz čl. 481. (ispravno: čl. 480) st. 1. toč. 1. ZKP/97, slijedom čega se tužitelj trebao obratiti nadležnom državnom odvjetništvu radi pokušaja mirnog rješenja spora.

10.1 Pritom pojašnjava da tužitelj nehumane uvjete nije niti spomenuo u zahtjevu za naknadu štete koji je prije podnošenja tužbe podnio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, a isti ne mogu biti niti kvalifikatorna okolnost za dosudu naknade štete prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97., budući da je riječ drugom institutu koji se ne vezuje uz ishod postupka.

11. Preostali dio zahtjeva, cijeneći da svrha pravične novčane naknade nije bogaćenje nego satisfakcija za pretrpljenu neimovinsku štetu, odbija kao previsoko postavljen te odlučuje kao u toč. II. izreke prvostupanjske presude

12. Budući da od pravomoćnosti presude kojom je optužba odbijena (10. srpnja 2018.) do podnošenja zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode Ministarstvu pravosuđa (2. lipnja 2021.) nije prošao trogodišnji zastarni rok iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, prvostupanjski sud otklanja kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

13. U pogledu naknade štete zbog naloženih mjera opreza prvostupanjski sud zaključuje da ZKP/97 propisuje samo naknadu štete zbog boravka u pritvoru (istražnom zatvoru), a ne i zbog nalaganja mjera opreza optuženiku koji bude oslobođen ili optužba bude odbijena.

14. U vezi s navedenim, cijeneći da se tužitelj prije podnošenja tužbe, u dijelu u kojem traži naknadu štete zbog podvrgavanja mjerama opreza, nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu, pozivom na odredbu čl. 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP/19), odbacuje predmetni dio tužbenog zahtjeva.

15. Podredno ukazuje, s obzirom na to da se tužitelj u pogledu naknade štete zbog podvrgavanja mjerama opreza unutar zastarnog roka obratio nenadležnom Ministarstvu pravosuđa koje nije dostavilo zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu niti se uopće na zahtjev očitovalo, da je prema stajalištu prvostupanjskog suda predmetni dio zahtjeva u svakom slučaju neosnovan.

15.1 Navedeno iz razloga što se pitanje odgovornosti za naknadu štete zbog podvrgavanja mjerama opreza procjenjuje prema odredbama ZOO-a, Ustava i Konvencije, a ne na temelju ZKP/97, slijedom čega je potrebno utvrditi sve pretpostavke odgovornosti za štetu. S time u vezi, prvostupanjski sud zaključuje da nanošenje štete po dužnosti tj. slučajevi u kojima ovlaštene osobe u pravilnom izvršavanju svoje dužnosti čine štetu isključuju protupravnost, a također i pristanak oštećenika isključuje protupravnost u smislu odredbe članka 1054. ZOO-a. U konkretnome slučaju, mjere opreza određene su zbog ponašanja tužitelja i na temelju zakona, a tužitelj je k tome na mjere pristao, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

15.2 Zaključno, prvostupanjski sud navodi da donošenje presude kojom se optužba odbija predstavlja jedan vid zadovoljštine osobi podvrgnutoj kaznenom postupku te su troškovi kaznenog postupka - nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja pali na teret proračuna, kako je to i presuđeno u odbijajućoj presudi, a što sve u konačnici ukazuje da bi tužbeni zahtjev, da su postojale pretpostavke za njegovo meritornu ocjenu, u tom dijelu bio neosnovan.

16. Odluku o troškovima postupka donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP/19.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

18. Prvenstveno valja navesti da osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije mogao odbaciti dio tužbenog zahtjeva, kako je to odlučeno pobijanim rješenjem, jer je jedino moguće odbaciti tužbu (u cijelosti ili s dijelom tužbenog zahtjeva). Međutim, okolnost da je pobijanim rješenjem odbačen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 10.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, ne čini tu odluku nezakonitom budući da time tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj.

19. Prvostupanjski je sud u konkretnome predmetu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je pritom pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio dio tužbenog zahtjeva, na što osnovano ukazuje tuženica u svojoj žalbi.

20. Naime, čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Stavkom 3. istoga članka propisano je da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje, a u slučajevima iz toč. 1. st. 1. istoga čl. isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. istoga Zakona.

21. Iz navedenog proizlazi da odštetna odgovornost tuženice, primjenom odredbe čl. 480. st. 1. ZKP/97, ovisi o razlozima zbog kojih je pritvor, odnosno istražni zatvor, određen.

22. U konkretnome slučaju prvostupanjski je sud utvrdio, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje, da je tužitelj znao da je u tijeku kazneni postupak protiv njega, da je bio upozoren na obvezu odazivanja pozivima, prijave svake promjene adrese ili namjere da to učini, kao i na posljedice ne postupanja po toj obvezi, da je unatoč tome odlučio pobjeći, da se njegova nazočnost nije mogla osigurati provedenim blažim mjerama (terenskim provjerama po djelatnicima policije i dovedbenim nalogom) te je tek njegovim uhićenjem u inozemstvu po europskom uhidbenom nalogu njegova nazočnost osigurana. Dakle, a kako je to i prvostupanjski sud zaključio, da se tužitelj odazivao pozivima suda u kaznenom postupku, ne bi bilo potrebe za određivanjem niti istražnog zatvora niti mjera opreza.

23. Dakle, tužitelj je nedopuštenim postupcima prouzročio uhićenje i pritvaranje, a posljedično tome i određivanje mjera opreza, a koji razlozi su utvrđeni pravomoćnim rješenjima kaznenog suda koje parnični sud nije ovlašten preispitivati, slijedom čega isti nema pravo na naknadu štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-144/11 od 7. svibnja 2014., Rev 2866/2016-2 od 31. ožujka 2021. te Rev 1275/2021-2 od 8. ožujka 2023.).

24. Iz navedenih razloga, žalbeni navodi tužitelja ukazuju se neosnovanima, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

25. Budući da je u konačnici tuženica u cijelosti uspjela u parnici, to je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka. Odredbom čl. 163. ZPP-a propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo te u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. – dalje: Tarifa/22) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

26. S time u vezi, tuženici je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa/25), trošak sastava podneska od 16. veljače 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. Tarife/25) te troškove pristupa ročištima 22. ožujka 2022., 2. svibnja 2022. i 1. lipnja 2022. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1. Tarifa/25), odnosno sveukupno 500 bodova, a što primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife/25) ukupno iznosi 1.000,00 eura.

27. Zaključno, budući da je tuženica uspjela žalbom, istoj je valjalo priznati i trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10 toč. 1. Tarife/25), odnosno 250,00 eura (Tbr. 54 Tarife/25) te odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

28. Tužitelj nije uspio žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. IV izreke ove presude.

U Rijeci 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec