REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-2357/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d. o. o., Zagreb, Kupska ulica 4, OIB: 13148821633 i 2. DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, V. Nazora 3, radi nepotpunog izvlaštenja, 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943- 04/21-01/69, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-11 od 17. studenog 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 44,00 € (slovima: četrdeset i četiri eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. U ostalom dijelu tužitelj se odbija za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-944-17/20-01/78, URBROJ: 2170/1-03-03/6-20-19 od 26. listopada 2020., kojim rješenjem je u točki l . izreke utvrđen interes Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 4. Zakona o energiji („Narodne novine", broj 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15). Točkom 2. izreke prihvaćen je prijedlog Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d. o. o. Zagreb za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem prava služnosti na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] od 19709 m[2] (površina služnosti za stupno mjesto br. 7 iznosi 81 m i 374 m[2] zračnog voda) te k. č. br. [katastarska čestica] od 604 m (površina služnosti iznosi 264 m zračnog voda), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo suvlasništvo AČ i drugih fizičkih osoba u odgovarajućem dijelu, a različitih katastarskih posjednika. Točkom 3. izreke utvrđena je površina služnosti i prostorni smještaj vodova na predmetnom zemljištu. Točkom 4. izreke utvrđenim suvlasnicama zemljišta Marincel D, HČ, ZČ, PČ, ZČ JČ, ZČ H, ZČ Z, ZČ P, ZČ J, JČ i JČ CČ određena je naknada u visini umanjene tržišne vrijednosti nekretnine opterećene služnošću u ukupnom iznosu od 36.682,31 kn (za k. č. br. [katastarska čestica] iznos od 28.941,51 kn, a za k. č. br. [katastarska čestica] iznos od 7.740,80 kn). Prema točki 5. izreke korisnik izvlaštenja je dužan vlasnicima isplatiti navedeni iznos u roku od 15 dana na račune navedene u toj točki izreke od dana pravomoćnosti tog rješenja, sukladno odgovarajućim suvlasničkim udjelima. Točkom 6. izreke odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama. Točkom 7. izreke odlučeno je da korisnik izvlaštenja stupa u posjed nekretnine u opsegu koji odgovara sadržaju služnosti danom pravomoćnosti rješenja ako je vlasnicima isplaćena naknada, u suprotnom danom isplate naknade. Točkom 8. izreke je odlučeno o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja. Točkom 9. izreke odbijen je zahtjev ZČ iz [adresa] za potpunim izvlaštenjem k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. kao neosnovan. Točkom 10. i 11 . izreke odlučeno je o troškovima postupka.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako prilaže rješenje o nasljeđivanju iza pokojne AČJ, posl. broj: O855/14, UPP/OS-3/15 kojim da se nasljednikom proglašava ČČ, suprug ostaviteljice, koji da dobiva navedene nekretnine u cijelosti, da je rješenje postalo pravomoćno 12. ožujka 2015 i dostavljeno u ZK odjel Općinskog suda u Delnice i u Područni ured za katastar Rijeka, lspostava Delnice. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Z-1049/15 od 9. travnja 2015. da se dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretninama iza pokojne GČ u korist ČČ, u 1/1 dijela, da se u rješenju nalaže provedba upisa i dostavlja Porezna uprava Rijeka, lspostava Delnice i DGU Područni ured za katastar Rijeka, lspostava Delnice. Naloženu provedbu upisa da nije proveo Ured za katastar lspostava Delnice što da je saznao iz rješenja Uprave odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, lspostava Delnice 26. listopada 2020. i da je to pogodovalo da se njegova naknada od 2.925,45 kn ili 388,27 Eura za prijelaz dalekovoda DV 110 kv Delnice — Moravice za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] pripiše ZČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa]. Nakon saznanja da nije proveden upis u katastru da je odmah zatražio da se to provede i dobio je rješenje 4. siječnja 2021. o provođenju, a koje da je odmah poslao i u Zagreb kao prilog žalbi. Rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Deinice, KLASA: UP/1 032-0720-03/41, URBROJ: 54119-05/7-21-2, Delnice 04.01.2021. godine kojim se u katastarskom operatoru katastarske općine [katastarska općina] mijenjaju podaci i to: dosadašnje stanje: u Posjedovnim listovima: 2976, 2979 i 2980 briše se ime GČ i unosi: novo stanje: u Posjedovni list: 2976, 2979 i 2980 i unosi novi vlasnik ČČ, te da je izvršena promjena i u zemljišnim knjigama 8. prosinca 2020. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. U konkretnom slučaju radi se o ponovljenom postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3273/2024-3 od 30. listopada 2025., kojom je poništena presuda ovog Suda, poslovni broj Us I-2694/2023- 8 od 24. lipnja 2024. i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 9. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Tužitelj je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska sa prilozima koje je predao na ročištu, a kojim ponavlja navode iz tužbe sa već dostavljenim prilozima.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio prekinuti ovaj upravni spor do okončanja postupka legalizacije predmetne nekretnine jer isto ne predstavlja prethodno pitanje u ovom upravnom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem: Us I-2357/2025-11 od 20. veljače 2026. odbijen je prijedlog zainteresirane osobe DČ za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta zakazanog 9. veljače 2026.

10. Odredbom članka 35. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj: 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: Zakon), propisano je da u postupku izvlaštenja Ministarstvo odnosno nadležno tijelo obavlja očevid, provodi usmenu raspravu i izvodi dokaze radi utvrđivanja svih bitnih činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu.

11. Odredbom članka 36. Zakona, propisano je da ako je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno i ako se vlasnik nekretnine ne protivi izvlaštenju, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo mora istodobno održati i usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za nekretninu koja je predmet izvlaštenja (stavak 1.). Ako se u postupku vlasništvo ne može utvrditi kao neprijeporno, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo donijet će rješenje o izvlaštenju kojim se obvezuje korisnika izvlaštenja da iznos utvrđene naknade za izvlaštenje položi na poseban račun (stavak 2.).

12. Sporno pitanje ove predmetne stvari je stvarno vlasništvo nad nekretninama u postupku nepotpunog izvlaštenja i to u odnosu na DČ kojemu je pripala naknada za nepotpuno izvlaštenje, a obzirom da je i ovdje tužitelj upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina.

13. Radi rješavanja ovog prethodnog pitanja, prvostupanjsko tijelo je održalo usmenu raspravu u prisutnosti stranaka, te je tom prilikom utvrđeno da je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, a DČ je u katastru upisan kao suposjednik istih nekretnina. Također je izvršen uvid u kupoprodajni ugovora od 17. ožujka 1969., sklopljen između CČ P (oca DČ, rješenje o nasljeđivanju O-1594/88 od 30. studenoga 1998.), kao kupca, te GČ (supruge tužitelja), ŠČ i ŽČ, kao prodavatelja.

14. Iz spisa predmeta proizlazi: da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik nekretnina koje su predmet postupka izvlaštenja; da je tužitelj pravo suvlasništva stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O- 855/14 od 12. ožujka 2015., nakon smrti supruge GČ, te da je temeljem istoga izvršen uredan upis u zemljišne knjige rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Z-1049/15 od 9. travnja 2015. Zainteresirana osoba DČ svoje pravo izvodi iz Ugovora o kupoprodaji od 17. ožujka 1969., sklopljenog između SČ P (oca DČ), kao kupca i ŠČ, ŽČ i GČ (supruge tužitelja) kao prodavatelja. Tužitelj osporava pravnu valjanost navedenog ugovora, tvrdeći da je isti krivotvoren te da DČ nije stvarni suvlasnik predmetnih nekretnina.

15. Postupak izvlaštenja pokrenut je 2018. i rješenjem o izvlaštenju određena je novčana naknada za izvlaštene nekretnine koja naknada je isplaćena osobama navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja, među kojima je i DČ, ali ne i tužitelj ČČ. Tuženik drži da je u konkretnom slučaju sporno pitanje stvarnog vlasništva predmetnih nekretnina, odnosno da li je naknada za nepotpuno izvlaštenje trebala biti određena upisanom zemljišnoknjižnom suvlasniku AČ i katastarskom posjedniku DČ, te je nakon provedene usmene rasprave zaključio da naknada pripada DČ.

16. Tijekom upravnog postupka tužitelj je osporavao valjanost pravne osnove stjecanja prava DČ, navodeći je predmetni ugovor krivotvoren. Prema mjerodavnim odredbama zakona kojim se uređuje izvlaštenje, sporazumno određivanje i neposredna isplata naknade moguća je samo ako je vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno. U situaciji u kojoj postoje različiti upisi u zemljišnim i katastarskim knjigama, kao i izričito osporavanje pravne osnove stjecanja, vlasništvo se ne može smatrati neprijepornim.

17. Sud naglašava da upravno tijelo u postupku izvlaštenja nije ovlašteno rješavati složene imovinskopravne sporove niti utvrđivati valjanost privatnopravnih isprava, jer je to u nadležnosti redovnih sudova u parničnom postupku. U takvim okolnostima tijelo je dužno postupati uz poštivanje načela zakonitosti i pravne sigurnosti te osigurati da određivanje i isplata naknade bude provedena na način koji ne prejudicira ishod eventualnog vlasničkog spora.

18. Neisplatom naknade za izvlaštenje i AČ kao suvlasniku nekretnina, bez odgovarajućeg procesnog razrješenja prijepornosti vlasništva, ovaj Sud smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Posebno se naglašava da se u postupku izvlaštenja ne može i ne smije utvrđivati pravo vlasništva niti valjanost privatnopravnih isprava, što znači da se upis tužitelja kao suvlasnika predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, ne može zanemariti prilikom donošenje odluke o naknadi za izvlaštenje. Rješavanje stvarnog vlasništva treba prepustiti nadležnom parničnom sudu u zasebnom postupku.

19. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik će, polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u ovoj presudi, donijeti novu odluku o naknadi za izvlaštenje.

20. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku o naknadi za izvlaštenje.

21. Što se tiče zahtjeva tužitelja u pogledu naknade štete za proživljenu duševnu i psihičku bol, ističe se da je na stranci da dokaže postojanje svih pretpostavki postojanja odgovornosti javnopravnog tijela za štetu, kao i visinu pretrpljene štete. Međutim, ovakvom odlukom ne dira se u pravo tužitelja da zasebnom tužbom pred redovnim općinskim sudom od tuženika potražuje naknadu štete po općim pravilima o odgovornosti za štete.

22. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. ZUS-a, te odredbama Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik). Tužitelj je zatražio i naknadu putnog troška nastalog u vezi dolaska na ročište (9. veljače 2026.) u visini 377,00 eura, a kojeg čini trošak cijene goriva 339,00 eura, vožnja autoputom N. Gradiška – Zagreb u iznosu od 17,80 eura, te trošak vožnje autoputom Zagreb – Rijeka u iznosu od 20,20 eura. Međutim, primjenom Pravilnika i to članka 6. stavak 1. putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom (članak 7. stavak 1. Pravilnika), a samo na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa pripala bi naknada troškova u vidu kilometraže (članak 8. stavak 1. Pravilnika). Stoga, kako je na internetskim stranicama Arriva Hrvatska dostupan podatak da je cijena autobusne karte na relaciji [adresa] u jednom smjeru iznosi 22,00 eura, to je putni trošak tuženiku priznat u iznosu 44,00 eura u oba smjera. Stoga je u preostalom dijelu tužitelj odbijen.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 20. veljače 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju AČ iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 uz spis predmeta upravnog postupka

- zainteresiranim osobama: 1. Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d. o. o., Zagreb, Kupska ulica 4, 2. opunomoćeniku zainteresirane osobe DČ, odvjetniku Krešimiru Raspudiću iz Opatije, V. Nazora 3