Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4088/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ZI, državljanina Pakistana, trenutno boravi u Prihvatnom centru za tražitelje međunarodne zaštite, Kutina, Sisačka 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 13. veljače 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 20. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/868, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 7. listopada 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoran Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 21. listopada 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/868, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 7. listopada 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ZI, rođen **.**.1990., u mjestu Dinga, Islamska Republika Pakistan, državljanin Islamske Republike Pakistan, dok je prema točki II. izreke, u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, ZI dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP- a. 2. Tužitelj u tužbi ističe da je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka u ovom postupku. Prvenstveno tužitelj navodi da tuženik nije na valjani način ispitao objektivne okolnosti koje u ovom predmetu prate tužitelja. Tuženik je u tom smislu propustio obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik je u obrazloženju isključivo naveo da se materijalna činjenica koja se odnosi na proganjanje tužitelja od strane Z odbacuje zbog pogrešnog zaključka da bi tužitelj bio ekonomski migrant, a ne izbjeglica, te da kod tužitelja ne postoje elementi koji bi ukazivali na opravdanu potrebu odobravanja međunarodne zaštite. Tužitelj je iskazao da je u zemlji podrijetla imao problem s članovima obitelji koji su se bavili otimanjem zemljišta, te da se u tome našao njegov stric sa zemljištem, kao i da se radi o djelovanjima lokalnog moćnika, te da isti ima i moć i novac kojim bi sebe osigurao da može raditi takve radnje, te da se može na račun drugih osoba bogatiti otimanjem zemljišta. Čak se u tome našao stričev sin koji je zbog tog razloga i ubijen, dok je tužitelj bio prebijen, jer je nakon što je ta osoba ubijena potukao se s ubojicama i otimačima zemljišta. Kako se radi o utjecajnim osobama, za tužitelja nije bilo druge mogućnosti nego da napusti zemlju, inače bi i on bio ubijen, a zaštita od državnih tijela ne bi došla, jer ta državna tijela štite ubojice koji su lokalni politički moćnici. Da se radi o već uobičajenom problemu koji se tiče Bangladeša, razvidno je i iz mnogih izvora dostupnih na internetu. U Bangladešu, otimanje zemljišta je veliki izvor zabrinutosti. Očigledno, ogroman dio zemljišta se nezakonito uzima. Prema podacima Ministarstva za zemljište, trenutno se otima približno 1,3 milijuna hektara državnog zemljišta od strane utjecajnih elitista. Utjecajne osobe nezakonito su prisvojile državna zemljišta u char područjima, obalama rijeka, prometnicama, šumama i drugim regijama. Međutim, teško je precizno odrediti koliko je privatnog zemljišta nezakonito zauzeto zbog nedostatka dokumentacije o nezakonito zauzetom privatnom zemljištu. Kao rezultat toga, većina sporova oko zemljišta ostala je neriješena, a većina državnog i privatnog zemljišta nezakonito uzetog od strane otimatelja ostala je nevraćena. Otimanje zemlje u Bangladešu je više od lokalnog problema — to je pitanje ljudskih prava, jednakosti i održivog razvoja. Ovo je ipak vrijedno značajnijeg razmatranja, jer se radi o ozbiljnoj nepravdi i krajnje ozbiljnoj sistemskoj prijetnji u odnosu na tužitelja, a koja bi svakako po tužitelja imala ozbiljne posljedice. Tužitelj smatra da bi trebao biti saslušan, da se svi aspekti njegova iskaza prouče, te potom donese odluka koja je utemeljena na zakonu.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I -216- 03/23-06/868, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 7. listopada 2025. godine, te odobri međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi izvješća koja se odnose na slučajeve krađe zemlje u Bangladešu, iako je sam državljanin Pakistana. Stoga je nejasno zbog čega su priloženi izvori koji se odnose na drugu državu, budući da se isti ne mogu izravno povezati s osobnim okolnostima tužitelja, niti s navodima koji se odnose na njegovu zemlju podrijetla. Tuženik ističe da tužitelj tvrdi kako mu je zemlja navodno oduzeta u Pakistanu, a ne u Bangladešu, zbog čega priloženi izvori nisu relevantni za razmatranje njegovog slučaja. Tuženik traži da u slučaju žalbe sud postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis, kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/868, URBROJ: 511-01-212-25- 16 od 7. listopada 2025. godine. (stranica 6-9 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 20. listopada 2025. godine (stranica 10-12 spisa), zapisnik od 31. ožujka 2023. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik od 13. kolovoza 2024. godine, potvrdu o stjecanju prava na rad od strane tužitelja od 13. rujna 2023. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 31. ožujka 2023. godine, te službenu bilješku od 27. siječnja i 22. svibnja 2023. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 7. listopada 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ZI, rođen **.**.1990., u mjestu Dinga, Islamska Republika Pakistan, državljanin Islamske Republike Pakistan, dok je prema točki II. izreke, u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, ZI dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP- a. Naime, ZI (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 21. siječnja 2023. godine u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji granične policije Slavonski Brod izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, na osobno ime CI, rođen **.**.1990.. Zahtjev za međunarodnu zaštitu je podnio 31. ožujka 2023. godine u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3. Tražitelj u bitnome navodi da je Pakistan napustio zbog problema u vezi zemljišta i svađe sa širom obitelji. Tražiteljev stric je imao zemljište, koje su silom htjeli uzeti članovi šire obitelji, te je došlo do sukoba u kojem je nekoliko osoba poginulo, a tražitelj je dobio batine. Nadalje, navodi ekonomske razloge. Tražitelj je saslušan 13. kolovoza 2024. godine. Na saslušanju detaljnije opisuje razloge napuštanja zemlje podrijetla, koje je prethodno naveo na zahtjevu, s time da navodi da lokalni čelnik ima utjecaj i novce, te otima tuđa zemljišta. Tražitelj je na zahtjevu naveo da je Pakistan napustio 2020. godine, ciljana zemlja je bila Grčka. Pakistan je napustio zbog problema sa zemljištem i svađe sa širom obitelji. Stric je imao zemljište, a članovi šire obitelji su moćni, te su silom htjeli uzeti to zemljište. Navodi da se stric s njima potukao, a da su oni tada ubili stričevog sina. Nakon čega se tražitelj potukao s njima, te je bio pretučen. Otac je tada tražitelju rekao da mora brinuti o obitelji i hraniti ih, te da pod hitno napusti zemlju podrijetla. Tada je odlučio napustiti Pakistan. Ekonomske razloge navodi kao jedan od razloga napuštanja zemlje podrijetla. Prilikom saslušanja imenovani iznosi suprotno nego je rekao na zahtjevu da su njegov otac i stric imali sukob s lokalnim moćnikom, koji je otimao tuđa zemljišta. Za navedeni događaj navodi da se dogodio prije 10 godina, ali da sada više nije tako opasno. Na saslušanju navodi da je zemlju podrijetla napustio 2014. godine, a na zahtjevu je rekao 2020. godine. S navedenom kontradiktornosti je suočen te pojašnjava da je rekao prije 10 godina. Iz zahtjeva je jasno vidljivo da u pitanjima koja slijede opisuje svoj boravak u Grčkoj u 2021. godini. Na pitanje zašto je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu odgovara da želi živjeti i raditi u Republici Hrvatskoj, ne spominjući proganjanje u zemlji podrijetla. Tražitelj je navodno bio pretučen 2012. godine, što znači da zemlju podrijetla nije napustio odmah nakon tog događaja kako navodi u zapisniku. Razvidno je kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, navedeni razlozi se dalje neće razmatrati. Također, iskazi tražitelja su u više navrata bili nekonzistentni, te međusobno oprečni. Navedena proturječja dodatno potvrđuju zaključak da ne postoje elementi koji bi ukazivali na opravdanu potrebu odobravanja međunarodne zaštite. Nadalje, tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Također, nije pripadnik niti jedne političke stranke ili druge organizacije te nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Uvidom u tražiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla, niti da je vjerojatno da će to biti po povratku u Islamsku Republiku Pakistan. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, te trpljenja ozbiljne nepravde neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Prema članku 20. navedenog Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov je strah subjektivan. Tuženik zaključuje da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelj ničim nije potkrijepio svoje navode o navodnom strahu od stričeva koji su moćni i bogati, te je bez problema napustio zemlju podrijetla. Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. S obzirom na prihvaćene materijalne činjenice, te osobne okolnosti tražitelja, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, na temelju izjava tražitelja koje su ocijenjene kao vjerodostojne, izvješća o zemlji podrijetla i procjene budućeg rizika utvrđeno je da tražitelju ne prijeti smaknuće, smrtna kazna, mučenje ili nečovječno postupanje, odnosno da se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla neće suočiti s ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti rješenje o povratku.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ, jer strah koji tražitelj osjeća od opisanog nasilnog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa ne može se smatrati osnovanim strahom od proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. To stoga što je policija uhapsila neke ljude i odvela ih u pritvor. Osim toga, zemljište je formalno upisano na strica, a lokalni čelnik od druge strane obitelji je htio da se zemljište vodi na njegovo ime. Dakle, u Pakistanu ne postoji sustavni problem ot imanja zemljišta, kakav je tužitelj opisao u tužbi za Bangladeš. Nadalje, ne postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Naime, tužitelj je iskazivao da u Pakistanu nije više opasno kao prije 10 godina, pa ostaju ekonomski razlozi za traženje međunarodne zaštite. Tako je otac tužitelju rekao da je on jedini iz njihove kuće koji mora čuvati obitelj i hraniti ih, mora i paziti na sestre, te pomoći oko njihove udaje.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 31. ožujka 2023. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 13. veljače 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – 250,00 eura.

U Zagrebu 20. veljače 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis