REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-152/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Jelena Grbešić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Andrea Grugan Šagud, odvjetnica iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jelene Grbešić i punomoćnice tuženika Andree Grugan Šagud, dana 19. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu izravne naplate na temelju pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4165/10 od 17.5.2011. godine.“
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda, posl. br. Ovr-3044/2024 od 17.1.2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.
Naime, tužiteljica navodi da je prestalo pravo ovrhovoditelja zahtijevati ispunjenje obveze, jer da je proteklo deset godina od pravomoćnosti presude Gž- 4164/10 od 17.5.2011., a pri tome se poziva na zastarni rok od 10 godina za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, koji je propisan čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.
Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4165/10 od 17.5.2011. godine.
Potražuje i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara vrijednosti predmetna spora, kao prenisko označenom, ističe da je tužba podnesena izvan roka, pa istu predlaže odbaciti. Također osporava tvrdnje tužiteljice o zastari, navodeći da je Zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINI radi naplate potraživanja temeljem sudske odluke i to presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4165/10 od 17.5.2011. godine, koja je postala pravomoćna i ovršna dana 2.8.2011. godine, pa da stoga u trenutku podnošenja Zahtjeva za naplatu FINI nije protekao zakonski rok od 10 godina za naplatu potraživanja utvrđenog u toj presudi. U razlozima iznosi kronologiju postupanja, navodeći da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama SS u Sv. Ivanu Zelini pod posl. br. Ovr-2317/13 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi 2.12.2013. pljenidbom plaće ovršenice, ali kako se ovrha na plaći ovršenice nije mogla provesti, dana 28.1.2015. je obustavljen taj postupak, da bi ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dana 22.1.2015. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, pa je Općinski sud u Sesvetama, SS u Sv. Ivanu Zelini dana 28.1.2015. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-123/15 kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenice. Kako niti ta pljenidba nije bila uspješna, jer nije bilo pokretnina za popis, dana 30.11.2016., sud je rješenjem obustavio ovrhu na pokretninama, da bi nakon toga ovrhovoditelj, ovdje tuženik dana 5.5.2016. podnio sudu prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe i tražio ponovno ovrhu na plaći ovršenice, s obzirom da je bila u radnom odnosu, ali je sud rješenjem Ovr-5365/15 donio rješenje kojim je odbio taj prijedlog ovrhovoditelja.
Tuženik se poziva na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima o prekidu zastare podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pri tome navodi da do obustave ovrhe nije došlo zbog pasivnosti tuženika, kao ovrhovoditelja, već isključivo zbog razloga na koji on nije mogao utjecati. Stoga smatra da je zastara ponovno počela teći tek pravomoćnošću rješenja od 30.11.2016. kojim je Općinski građanski sud obustavio ovrhu na pokretninama ovršenice, ovdje tuženice.
Stoga predlaže prvenstveno odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4165/10 od 17.5.2011. godine (list 3-5 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-5365/16-2 od 15.7.2016. (list 13- 14 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama SS u Sv. Ivanu Zelini Ovr-2317/13 od 28.1.2015. (list 15-16 spisa, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu ovr- 5443/15 od 30.11.2016. (list 17 spisa), prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 5.5.2016. i 22.1.2015. (list 18-23 spisa), te su pročitani spisi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-5365/2016 i Ovr-5443/2015, te spis ovog suda Ovr- 5997/15 i Ovr-3044/2024.
4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Svu dokumentaciju navedenu u toč. 3. ovog obrazloženja sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.
6. Prvenstveno valja reći da je tužba u ovom predmetu podnesena 10.2.2025. godine, dok je zaključak od 17.1.2025., kojim je ovdje tužiteljica upućena pokrenuti ovu parnicu ista zaprimila 25.1.2025. godine (što je razvidno iz spisa Ovr-3044/2024), pa je stoga predmetna tužba podnesena u roku iz čl. 52. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24-dalje: OZ), odnosno 15 dana od primitka tog zaključka. Stoga je prigovor nepravovremenosti tužbe koji ističe tuženik neosnovan.
7. Nadalje, što se tiče VPS, sud je na ročištu isti odredio u iznosu od 12.506,98 eura i to imajući u vidu čl. 40 st. 3. ZPP-a, jer je označenoj vrijednosti predmetna spora u tužbi od 663,00 eura, tuženik prigovorio kao preniskoj, s obzirom na visinu tražbine iz ovršnog postupka od 12.506,98 eura, a koji prigovor je sud prihvatio.
8. Između stranaka nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u dokumentaciju iz spisa Ovr-3044/24, Ovr-5443/15, Ovr-5365/16 i Ovr-5997/15:
- da je ovrhovoditelj ŠG podnio prijedlog za ovrhu dana 12.7.2012. protiv ovršenice, ovdje tuženice i to temeljem ovršne isprave–pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u zagrebu Gž-4164/10-2 od 17.5.2011. (koja sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti s danom 2.8.2011. godine), radi naplate iznosa od 12.506,98 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27.9.2007. do isplate i to na plaći ovršenika;
- da je temeljem istog prijedloga dana 2.12.2013. Općinski sud u Sesvetama SS u Sv. Ivanu Zelini donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2317/2013, koje je postalo pravomoćno 7.1.2014., pa je 20.3.2014. doneseno rješenje o prijenosu kojim se poziva ovršenikov dužnik da postupi po istom, odnosno izvrši prijenos sredstava, ali se ovrha na plaći nije mogla provesti, jer je ovršenikov dužnik nepostojeći;
- da je povodom zaključka suda od 25.4.2014. godine ovrhovoditelj podnio prijedlog za davanje prokaznog popisa imovine, te je u tom smislu dana 15.10.2014. doneseno rješenje i naloženo ovršenici, u prokaznom popisu imovine naznačiti imovinu i sl., u kojem prokaznom popisu imovine je ovršenica navela da nema nekretnina, pokretnina, novčanih sredstava, tražbina i sl.
- da je ovrhovoditelj dana 22.1.2015. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe radi naplate tražbine iz naprijed spomenute ovršne isprave i to pljenidbom pokretnina u stanu ovršenice, a sud je rješenjem od 28.1.2015. obustavio ovrhu na plaći ovršenice.
- da unatoč dva pokušaja, popis pokretnina ovršenice nije izvršen jer ovršenica nije zatečena i nema pokretnina za popis, nakon čega podneskom od 5.5.2016. ovrhovoditelj predlaže 8temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama SS u Sv Ivanu Zelini Ovre-2317/13 od 2.12.2013. i donesenog temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-4164/10 od 17.5.2011.), promjenu predmeta i sredstva ovrhe pljenidbom plaće ovršenice kod novog poslodavaca, a rješenjem od 30.11.2016. je ovrha na pokretninama obustavljena, (jer je ostala bez uspjeha), a koje rješenje je postalo pravomoćno 16.12.2016. godine.
- da je postupak nastavljen pod brojem Ovr-5365/16 u kojem je doneseno rješenje da se odbija prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 5.5.2016. godine, jer se promjena predmeta i sredstva ovrhe tražila na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama Ovr-2317/13, od 2.12.2013. kojim je određena ovrha na plaći ovršenice koje nije ovršna isprava u toj pravnoj stvari, već je to također presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-4164/10 od 17.5.2011. godine (to rješenje je pravomoćno 1.9.2016.).
9. Dakle, u pravu je tužiteljica kada tvrdi da su u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina za naplatu potraživanja utvrđenog u presudi, pravomoćnoj i ovršnoj 2.8.2011. godine.
Međutim imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja i nesporne činjenice, kao i zakonske odredbe o prekidu zastare iz čl. 241. i 242. ZOO-a, valja reći da je zastara naplate tražbine iz pravomoćne i ovršene presude Županijskog suda u Zagrebu Gž- 4164/10 od 17.5.2011. godine. u konkretnom slučaju prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu 12.7.2012. godine, te je prema stavu ovog suda ponovno počela teći pravomoćnošću rješenja od 30. studenog 2016. godine kojim je obustavljena ovrha na pokretninama ovršenika, jer se nije mogla uspješno provesti. Pri tome valja reći da je sud imao u vidu čl. 242. st. 2. ZOO-a koji propisuje da se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
9.1. Međutim, u konkretnom slučaju je ovrha određena na pokretninama obustavljena ne krivnjom ovrhovoditelja ovdje tuženika, već isključivo zbog razloga koji se mogu pripisati ovršeniku, zbog toga što u dva pokušaja nije uspješno proveden popis pokretnina, odnosno pokretnina za popis nije bilo, a cijelo razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu 12.7.2012. ovrhovoditelj je bio aktivan i poduzimao je sve potrebne radnje radi provedbe ovrhe (promjenom predmeta i sredstva u par navrata), a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
9.2. Kod ovog pravnog stava je sud imao u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev-943/17-2 od 10.5.2017. koje glasi: „... kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.“
10. Stoga, sud smatra da zastarni rok koji je ponovno počeo teći pravomoćnošću rješenja od 30.11.2016. godine, odnosno 16.12.2016., još nije istekao, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen u ovu parnicu, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i vrijednosti predmeta spora od 12.506,98 eura, a imajući u vidu zahtjev tuženika.
11.1 Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 200,00 eura (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 9.10.2025. i 2.2.2026. za svako po 200,00 eura, što iznosi 800,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 200,00 eura, što je ukupno 1.000,00 eura.
U Zagrebu 19. veljače 2026. godine
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
