Posl.br. P-905/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Oskaru Skerbecu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika: BKS BANK AG, Klagnfurt Am Worthersee, St. Veiter Ring 43, kao osnivača podružnice BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatske, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 19. veljače 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod posl. br. Ovr-1445/2024, koja se vodi po prijedlogu tuženika BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kao ovrhovoditelja i to na ½ dijela nekretnine, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa], ukupne površine 641, i to: 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom:

ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23), ZGRADA U [adresa]: Jednosobni stan broj 23 na 5. katu juho-istočno u odnosu na ulaz u zgradu, a sastoji se od sobe, kuhinje, izbe, hodnika, kupaonice sa WC-om, blagovaone, lođe, te pripadajuće drvarnice oznake 23/II u suterenu S-3 ukupne površine 41,43 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je vlasništvo tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju prouzročeni trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od slijedećeg dana od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 750 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2026. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čem se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana dok se za više parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br..Ovr-1445/2024 od dana 24. travnja 2025.g. upućena kao treća osoba da u roku od 15 dana od dostave citiranog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ½ dijela nekretnine. Navodi da je Općinski sud Rijeka, Stalna služba Opatija donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave posl.br. Ovr-1445/2024 , i to Ugovora o revolving kreditu, broj kreditnog računa 06044000301 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od dana 09.10.2019. zaključenog između BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao banke, BKS BANK Austrija, Klagenfurt, kao založnog vjerovnika, društva BIG BOX d.o.o., kao dužnika, PA iz [adresa] kao jamca platca i OA iz [adresa] kao založnog dužnika, solemniziranog po javnom bilježniku Sunčici Žužić Kovačić iz Rijeke, dana 14. 10. 2019.g. pod brojem OV- 3101/2019, Aneksa br. 1. Ugovora o revolving kreditu, broj kreditnog računa:

060-44000301 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 31. prosinca 2020.g. zaključenog između BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao banke, BKS BANK Austrija, Klagenfurt, kao založnog vjerovnika, društva BIG BOX d.o.o., Rijeka, kao dužnika, PA iz [adresa] kao jamca platca i OA iz [adresa] kao založnog dužnika, solemniziranog po javnom bilježniku Sunčici Žužić Kovačić iz Rijeke, dana 05.01.2021.g. pod brojem OV-26/2021 i Aneksa br. 2. Ugovora o revolving kreditu, broj kreditnog računa 060-44000301 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, od dana 19.10.2021.g.,zaključenog između BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao banke, BKS BANK Austrija, Klagenfurt, kao založnog vjerovnika, društva BIG BOX d.o.o., kao dužnika i OA iz [adresa] kao založnog dužnika/jamca platca, solemniziranog po Javnom bilježniku Sunčici Žužić Kovačić iz Rijeke, dana 20.10.2021.g. pod brojem OV-5257/2021. U otvorenom roku podnosi tužbu protiv ovrhovoditelja iz ovršnog postupka Ovr-1445/2024. U tom ovršnom postupku da se vodi postupak radi ovrhe na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-23). Tužiteljica je podnijela prigovor u smislu odredbe čl. 59. Ovršnog zakona, držeći premetnu ovrhu neosnovanom i nedopuštenom iz razloga što je tužiteljica kao supruga ovršenika ujedno upisana kao suvlasnik u 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine stoga tvrdi da postoji pravni interes zahtijevati proglašenje ovrhe u 1/2 predmetne nekretnine nedopuštenom. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da su navodi tužiteljice iz tužbe promašeni- neosnovani i da ne predstavljaju valjani razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva po razlozima iz čl. 60. u svezi s čl. 59. Ovršnog zakona.

3. Tuženik ističe da je dana 05. studenog 2024.g. na nekretnini ovršenika upisao zabilježbu pokretanja ovršnog postupka, pod br. Z-27852/2024, dok je tužiteljica prijedlog za upis svog prava vlasništva podnijela 20. studenog 2024. godine, odnosno nakon pokretanja ovršnog postupka. Tuženik posebno ističe da je tužiteljica istodobno sa sklapanjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu 060- 44000301 potpisala i ovjerila potpis na Izjavi od 31.12.2020.g. kojom izjavljuje da je upoznata i suglasna da se na predmetnoj nekretnini zasnuje založno pravo radi osiguranja potraživanja tuženika. Izjavom navodi da se tužiteljica kao bračni drug OA u ovršnom ili bilo kojem drugom postupku neće protiviti namirenju osiguranih tražbina prodajom nekretnine na kojoj je zasnovano založno pravo u korist tuženika, niti će istom zahtijevati ostvarenje eventualnih prava s osnove braka i bračne stečevine na nekretnini. Ističe da je prigovor tužiteljice u ovršnom postupku neosnovan upravo radi izjave kojom se odriče prava na pokretanje postupka kojim se utvrđuje da je ½ dijela nekretnine u njezinom suvlasništvu temeljem bračne stečevine sukladno odredbama Obiteljskog zakona, kao i svakog drugog prigovora kojim bi se dovelo u pitanje valjanost zasnovanog založnog prava i/ili dopuštenost ovrhe na ½ dijela nekretnine. Tuženik ističe da se tužiteljica tom izjavom odriče prava na prigovor treće osobe u ovršnom postupku, a po osnovi da bi nekretnina bila bračna stečevina. Isto tako navodi da je ovršenik u trenutku sklapanja Ugovora o revolving kreditu i oba Aneksa Ugovora revolving kreditu bio upisan kao jedini vlasnik nekretnine, a čl. 12. Ugovora o revolving kreditu izjavio je da jamči da nekretnina nije opterećena teretima niti pravima u korist trećih osoba. Čak i u slučaju da nije bilo ovjerene i potpisane izjave tužiteljice u ovršnom postupku, tuženik se vodio načelom zaštite povjerenja u pravnom prometu te načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga te ni na koji način nije mogao znati da bi netko treći imao prava na nekretnini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, izvršio uvid u ovršni spis Ovr-1445/2024, saslušao tužiteljicu te svjedoka OA.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6.Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je u postupku posl.br. Ovr- 1445/2024 u pravnoj stvari ovrhovoditelja BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, protiv ovršenika OA Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Opatija donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1445/2024 dana 25. studenog 2024. Ovdje tužiteljica je dana 10. prosinca 2024. podnijela prigovor treće osobe ističući razloge iznesene kao u ovoj tužbi slijedom čega je od strane ovršnog suda zaključkom od 24. travnja 2025. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ½ dijela predmetne nekretnine za koju tvrdi da je bračna stečevina- Tužiteljica je pokrenula parnicu predmetnom tužbom.

7. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo koje sprječava ovrhu. Odredbom čl. 59 st. 1. Ovršnog zakona propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Ovdje je sporno pripada li tužiteljici pravo na proglašenje ovrhe nedopuštenom odnosno osnovanost njenog zahtjeva s obzirom na potpisanu Izjavu kojom se istog prava odrekla.

8. Po tuženiku tužiteljica nema pravo koje sprječava ovrhu budući da je kao supruga ovršenika potpisala i ovjerila Izjavu kod javnog bilježnika istodobno sa sklapanjem Aneksa broj 1 Ugovora o revolving kreditu 060-44000301 dana 3. prosinca 2020.g., kojom se odrekla prava na prigovor treće osobe u ovršnom postupku po osnovi da bi nekretnina bila bračna stečevina. Isto tako, tužiteljica se upisala kao suvlasnica tek nakon pokretanja ovršnog postupka, odnosno nakon što je tuženik na nekretnini upisao zabilježbu provođenja istog.

9. Ovaj sud kao prethodno pitanje nije utvrđivao da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu .Tužiteljica je iskazala da je znala za kupoprodaju navedene nekretnine te da je ista kupljena od plovidbe njenog supruga i da je isti kupljen za trajanje braka pa slijedi da bi se radilo o bračnoj stečevini.

10. Međutim, tužiteljica je znala i morala imati saznanja da je njezin suprug opteretio predmetnu nekretninu u [adresa] pobliže opisanu u izreci u svrhu osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja kako u Ugovoru o revolving kreditu i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini tako i u Aneksom broj 1 Ugovora o revolving kreditu i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini te Aneksom broj 2 Ugovora o revolving kreditu i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini kojim se povećala glavnica. Ovo slijedi iz sadržaja potpisane Izjave od 31.12.2020. g. , ovjerene kod Javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić dana 7.1.2021. g. pod brojem ovjere OV-39/202 ( l.s. 30) u kojoj priznaje da je upoznata i suglasna da se predmetnom stanu osnuje založno pravo.

11. Tužiteljica i njen suprug u svojim iskazima tvrde da tužiteljica nije znala da se nekretnina u [adresa] daje u zalog. Suprug tužiteljice navodi da mu nije poznata potpisana i ovjerena izjava tužiteljice kojom se odrekla prava na pokretanje postupka kojom se utvrđuje da je ½ nekretnine njeno suvlasništvo temeljem bračne stečevine, a sama tužiteljica navodi da potpis na izjavi ne liči na njezin te da se u vezi navedene izjave ne sjeća da je bila kod javnog bilježnika kao što se ne sjeća da je bila u banci također niti od kada je upisana kao suvlasnica stana. Navodi da je suprug nikada nije obavijestio o upisu hipoteke.

12. Kao što je već navedeno stajalište je suda da je tužiteljica imala saznanja o kreditima koji su podignuti pa tako i o zasnovanom pravu zaloga na predmetnoj nekretnini s obzirom da je tužiteljica prijedlog za upis svog pravo vlasništva pod br. Z-29222/2024 podnijela tek nakon što je upisana zabilježba pokretanja ovršnog postupka, pod br. Z- 27852/2024.

13. Nije životan i logičan iskaz tužiteljice kada navodi da nije znala za upisanu hipoteku na predmetnoj nekretnini kada je u vezi hipoteke ovjerila izjavu kod javnog bilježnika kao što nije logičan iskaz tužiteljice kada navodi da nije imala saznanja o zasnovanom založnom pravu kada se upisala kao suvlasnica tek nakon što je upisana zabilježba ovršnog postupka. Tuženik se u ovom slučaju vodio načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kada je suprug tužiteljice bio vlasnik u cijelosti, a pored toga ne može se reći da je prigovor tužiteljice osnovan kada se ona upravo izrijekom odrekla prava na isticanje prigovora treće osobe. Okolnost što tužiteljica nije bila u banci nije od značaj jer banka samo priprema izjavu koja se potpisuje kod javnog bilježnika.

14. Uzimajući u obzir svrhu i značenje založnog prava koje ovlašćuje založnog vjerovnika, ovdje tuženika, da svoju tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjenja namiri iz vrijednosti založene stvari ma čija ona bila a njezin vlasnik, založni dužnik dužan ju je trpiti, slijedi da okolnost što tužiteljica tek naknadno nakon donošenja rješenja o ovrsi u postupku Ovr-1445/2024 ističe da je ona suvlasnica (a to je znala i ranije )-ne sprječava provedbu ovrhe.

15. Stoga tužiteljica nije dokazala da postoje pretpostavke za proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji pod posl.br. Ovr-1445/2024 određene Rješenjem tog suda pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Ovo stoga što je sud utvrdio da je tužiteljica znala da je njezin suprug raspolagao nekretninom – stanom u [adresa], na način da ga je dao u zalog u svrhu osiguranja potraživanja tuženika što konačno slijedi iz potpisane i ovjerene izjave od

.31.12.2020. g. ( l.s. 30 ).

16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1), zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 17. listopada 2025.g. u visini od 50,00 bodova (Tbr. 9/2 iz razloga što se nije na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi), a na ročištu 13. siječnja u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1) što sa PDV-om iznosi 750 eura. U preostalom zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška je odbijen jer mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr. 9/1 iz već navedenog razloga a trošak je obračunat po postojećem VPS-u.

U Rijeci, 19. veljače 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda a za nadležni Županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA.

- Tužiteljici po pun uz rješenje pristojba na presudu 146,45 eura

- Tuženiku po punomoćniku