REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1903/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr.sc. Maji Josipović, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR PRIKOLICA ZAGREB d.o.o., OIB: 99702770690, Hrvatski Leskovac, Ciglarska ulica 9, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, Martićeva 67/IV, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi isplate iznosa od 7.112,83 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.494,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 4.617,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.06.2021. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 75,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 259,87 EUR.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 157,50 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.610,08 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. listopada 2022. navodi da je primatelj leasinga i time korisnik vozila marke Audi A3 Sportback 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je vlasništvo tvrtke OTP leasing d.d. kao davatelja leasinga. Navedenim vozilom da je 28. svibnja 2021. upravljao zaposlenik tužitelja GB te da je došlo do prometne nesreće u Zagrebu na križanju Karlovačke ceste i Jadranske avenije na način da se drugi sudionik prometne nesreće IB, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], uključivao u promet, a da prethodno nije propustio vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je imalo prednost prolaska, uslijed čega da je došlo do prometne nesreće. U predmetnom štetnom događaju da su nastala oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a ukupan iznos troškova popravaka prema ponudi ovlaštenog servisa Porsche leasing d.o.o. iznosi najmanje 5.785,60 EUR (ranije: 43.591,60 kn). Također, tužitelj smatra da je zbog oštećenja na vozilu nastalih u predmetnom štetnom događaju trajno umanjena vrijednost vozila za 1.327,23 EUR (ranije:10.000,00 kn), čime da je za navedeni iznos nastala materijalna šteta tužitelju. OTP Leasing d.o.o. da je Izjavom od 11. kolovoza 2021. dao izričitu suglasnost tužitelju da može o svom trošku poduzimati sve radnje u postupku pred nadležnim sudom u cilju ostvarivanja obeštećenja po predmetnom štetnom događaju te ga ovlastio da može u svoje ime i za svoj račun angažirati odvjetnika za zastupanje u sudskom postupku radi obeštećenja. S obzirom na to da je tuženik u tzv. mirnom postupku odbio zahtjev tuženika za naknadom štete iz predmetnog štetnog događaja kao neosnovan, a da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika ZB, to tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 7.112,83 EUR 8 ranije: 53.591,60 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim te da se tuženiku naloži da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2022. naveo da ne osporava pasivnu legitimaciju ni okolnost da je vozilo tužitelja oštećeno, ali da se osporava štetni događaj, dinamika istog, uzročna veza kao i visina nastale štete. Naime, tuženik ističe da je nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, oba vozila za koja se navodi da su sudjelovala u prometnoj nesreći doveo u sudarni položaj, opisan prema navodima sudionika, te da je došao do saznanja da oštećenja na vozilima ne odgovaraju opisanoj dinamici prometne nesreće. Iz tužbi priložene potvrde MUP-a da je vidljivo da je tužitelj otkazao intervenciju policije te da je ista pozvana naknadno, a vozila nisu mogli pregledati, jer su već bila popravljena. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da se nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da se obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik je u podnesku zaprimljenom na ovome sudu 7. veljače 2023. osporio navode iz odgovora na tužbu i naveo da je iz potvrde o događaju II. postaje prometne policije razvidno da se štetni događaj dogodio, tko je odgovoran za štetni događaj i koja su oštećenja na vozilu tužitelja nastala u štetnom događaju. Također, tuženik ističe da je intervenciju policije otkazao drugi sudionik u prometnoj nesreći ZB i to nakon što su na mjesto prometne nesreće pristupila dvojica policijskih službenika II. postaje prometne policije Zagreb, nakon čega da je ZB uvidio da je odgovoran za štetni događaj, stoga da je otkazao daljnju intervenciju policije kako ne bi dobio prekršajnu kaznu za počinjeni prekršaj, odnosno za prouzročenje prometne nesreće.

4. S obzirom na odredbu članka 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZPP) glavna rasprava morala je početi iznova budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu, a što je sud i utvrdio raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2026.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: potvrde II. postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-04/21-P/25411, urudžbeni broj:

511-19-45/06-P-2451-2/2021 od 2. rujna 2021. (listovi 5-6 spisa), Izjave OTP Leasinga d.d. od 11. kolovoza 2021. (list 7 spisa), ponude Porsche Inter Auto d.o.o. od 30. srpnja 2021. (listovi 8-9 spisa), dopisa tuženika- obavijest o neosnovanom zahtjevu od 22. srpnja 2021. (list 10 spisa), dopisa tuženika- odluka povodom tužbe od 17. rujna 2021. (listovi 11-12 spisa), izvida štete broj: 62-AO-7362/2021 uz popis ovlaštenih servisnih partnera tuženika i informacije o zaštiti osobnih podataka u obradi šteta (listovi 19-23 i 42-55 spisa), police osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 016244934385 (list 26 spisa), dopisa, klasa: NK-211-04/23-02/1241. urbroj: 511-19-45-23-2 od 2. ožujka 2023. uz spis II. postaje prometne policije Zagreb (službene bilješke od 2. rujna 2021., izjave ZB, potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja, izvješća o prometnoj nesreći, službene zabilješke o dojavi, izvida štete broj:

62-AK-14740/2021 od 31. svibnja 2021. (listovi 63-76 spisa) i izvješća o prometnoj nesreći (list 84 spisa). Osim toga, sud je izvršio uvid u fotografije oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tuženika i na vozilu tužitelja (listovi 27-41 spisa), fotografije s mjesta događaja na DVD mediju (list 77 spisa), fotografije tuženika koje prikazuju simulaciju sudarnog položaja vozila pod kutem od 20⁰ te izmjeru visine vozila (listovi 117-121 spisa) i u fotografiju međusobnog sudarnog položaja vozila koju je dostavio vještak (list 128 spisa).

Također, sud je pročitao izjavu svjedoka DB (list 58 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem navedenog svjedoka (list 81 spisa), potom je kao svjedok saslušan i ĐB (listovi 80-81 spisa), a saslušan je i zastupnik po zakonu tužitelja GB (listovi 81-82 spisa). Izveden je i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. (listovi 98-109 spisa) te je isti vještak ujedno usmeno saslušan na ročištu za glavnu raspravu 20. siječnja 2026. (list 126 spisa).

6. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se saslušaju djelatnici II. postaje prometne policije koji su obavili izvide i očevid, kao i dokazne prijedloge tuženika za poduzimanjem uviđaja uz rekonstrukciju jer je i bez izvođenja navedenih dokaznih prijedloga činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.112,83 EUR po osnovi naknade štete nastale u prometnoj nesreći 28. svibnja 2021. na vozilu tužitelja kao korisnika vozila na temelju Ugovora o financijskom leasingu br. 1047127, a za koju štetu je prema navodima tužitelja odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom na način da je izazvao prometnu nesreću.

9. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štete na vozilu čiji je tužitelj korisnik.

10. Među strankama je sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dinamika nastanka istog, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete te visina nastale štete.

11.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO), a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

11.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je nastala šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu OTP Leasinga d.d., a koje je dano na korištenje tužitelju. S tim u vezi, ističe se da je OTP Leasing d.d. kao vlasnik vozila u vrijeme štetnog događaja dao svoj izričiti pristanak, odnosno izričitu suglasnost tužitelju kao primatelju leasinga, da može o svom trošku poduzimati sve potrebne radnje u postupku pred sudom i drugim nadležnim tijelima u cilju ostvarivanja obeštećenja od tuženika po broju štete 62 AO 7362 2021 1047127. Također, nesporno je i da je osiguranik tuženika u vrijeme štetnog događaja bio osiguran u Croatia osiguranju d.d. na temelju police obvezne auto odgovornosti broj 016244934385 te da sukladno odredbi članka 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.) odštetni zahtjev oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Iz navedenoga sud je utvrdio subjekte odgovornosti za štetu.

12. S obzirom na to da je tuženik osporio nastanak štetnog događaja i postojanje uzročne veze između štetnog događaja opisanog u tužbi i oštećenja na vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave u spisu, saslušao svjedoke i zastupnika po zakonu tužitelja te izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke.

13. Iz službene bilješke II. postaje prometne policije od 2. rujna 2021. u točkama 4. i 5. potvrde MUP-a (listovi 65-66 spisa) proizlazi da BB kao osiguranik tuženika prilikom uključivanja u promet nije propustio sva vozila koja se kreću cestom na koju se namjeravao uključiti, uslijed čega je udario vozilo tužitelja.

14.1. Iz iskaza svjedoka ĐB i zastupnika po zakonu tužitelja NB sud je utvrdio da je do prometne nesreće došlo na način da se osiguranik tuženika polukružno okrenuo na ugibalištu koje se nalazilo uz cestu te je prilikom uključivanja u promet svojom prednjom lijevom stranom automobila udario u prednji desni dio vozila tužitelja koje se kretalo Karlovačkom cestom prema Lučkom. Također, da je policija po dojavi svjedoka ĐB izašla na mjesto nesreće, ali da nije rađen uviđaj već da je navedenim sudionicima predmetne prometne nesreće sugerirano da ispune europsko izvješće, što su oni i učinili te otišli na osiguranje.

14.2. Sud je u navedenom dijelu prihvatio iskaze svjedoka ĐB i zastupnika po zakonu tužitelja NB budući da su iskazivali o prometnoj nesreći u kojoj su sudjelovali u svojstvu vozača, dakle neposredno su opažali ono o čemu ih se pitalo, te su njihovi iskazi u skladu s ostalim dokazima izvedenim u postupku.

15. Iskaz svjedoka DB sud nije posebno cijenio budući da nije vidio samu prometnu nesreću, a naveo je i da se ne sjeća oštećenja nastalih na automobilima jer da je bila noć i da nije obraćao pažnju na iste.

16. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-1903/2022-15 od 31. prosinca 2024. sud je odredio izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igoru Jakopliću, dipl.ing. (dalje u tekstu: vještak) sa zadatkom da utvrdi dinamiku nastanka štetnog događaja, pri čemu je od vještaka posebno zatraženo da se očituje o uzročnoj vezi oštećenja nastalih na vozilima tužitelja i osiguranika tuženika i opisane dinamike iz historijata tužbe, te visinu štete nastale na vozilu tužitelja.

17. Vještak je u nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2025. (listovi 98-109 spisa) naveo da je prilikom opisanog štetnog događaja došlo do bočnog sudara između prednjeg desnog ugla osobnog vozila tužitelja marke AUDI reg. oznake [registarska oznaka] i lijeve bočne strane osobnog vozila osiguranika tuženika VOLKSWAGEN reg. oznake [registarska oznaka] na nepravilnom trokrakom “T” raskrižju kroz koje se vozilo tužitelja kretalo od istoka prema zapadu kolnikom ceste s prednošću prolaska, a vozilo osiguranika tuženika se polukružno okretalo s namjerom povratka prema istoku.

Uspoređujući oštećenja nađena na vozilima, vještak je došao do zaključka da sva nađena oštećenja na vozilu tužitelja nisu mogla nastati u opisanom štetnom događaju jer nisu podudarna s oštećenjima nađenim na vozilu osiguranika tuženika u zoni iza prednje osovine koja su karakteristična za bočno okrznuće. Naime, vještak navodi da nisu mogla nastati dubinska oštećenja na spoju obloge branika i blatobrana, oštećenje kučišta prednjeg desnog kotača, oštećenje vjetrobranskog stakla, prednjeg desnog naplatka, svih evidentiranih elementa ovjesa prednjeg desnog kotača, a na vozilu osiguranika tuženika baš nikako nije mogao biti oštećen prednji lijevi far i prednji dio prednjeg lijevog blatobrana. Međutim, s obzirom na to da je dio oštećenja na oba vozila međusobno podudaran i da su na kolniku nađeni tragovi, a pozicije vozila na fotografijama nakon nezgode odgovaraju opisanoj dinamici štetnog događaja, vještak je mišljenja da je do opisanog štetnog događaja doista i došlo. Budući da je vještak utvrdio da su na oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju postojala oštećenja od ranije, smatra da je u ovopredmetnom događaju mogao nastati opseg štete koji obuhvaća zamjenu obloge prednjeg branika, prednje desne signalizacije, maske prednje desne maglenke i zamjene prednjeg desnog blatobrana. Također, vještak je naveo da tehničkim načinima nije moguće nedvojbeno utvrditi da je do sudara došlo voljnim sudjelovanjem jednog ili oba vozača.

U odnosu na visinu nastale štete, vještak navodi da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta, tako da je popravak vozila bio ekonomski isplativ. Visina troška popravka ovako smanjenog opsega štete prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za AUDI vozila na dan nastanka štete i satnici od 29,20 EUR- a bi iznosila 1.995,87 EUR-a, a što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosila oko 2.494,84 EUR-a.

18. S obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 8. kolovoza 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, dok tuženik isti nije osporio, vještak je na ročištu 20. siječnja 2026. usmeno saslušan te se očitovao na prigovore tužitelja.

Vještak je naveo da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2025. U odnosu na navode tužitelja da je vještak propustio u nalazu i mišljenju prikazati odnosno nacrtati sudarni položaj obaju vozila iz kojeg bi bilo razvidno koji dijelovi vozila tužitelja i vozila osiguranika tuženika su bili u međusobnom doticaju, kao i prikaz sudarnog položaja i izmjeru visine vozila koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 8. kolovoza 2025., vještak je izradio tlocrtnu skicu međusobnog sudarnog položaja vozila na kojoj su vozila položena pod kutom od 20 stupnjeva koju je priložio u spis predmeta i svakoj stranci. Vještak je objasnio da je iz priložene skice razvidno da su vozila kontaktirala prednjim desnim uglom vozila tužitelja Audi s vozačevim vratima vozila tuženika marke Volkswagen. S druge strane, na trodimenzionalnoj skici koju je tužitelj priložio uz svoj podnesak nije realno prikazan sudarni položaj jer vozilo tužitelja prednjim desnim uglom udara u bok nešto ispred prednje osovine vozila osiguranika tuženika, a ne u vozačeva vrata. Međutim, vještak je istaknuo da slika koju je priložio tužitelj upravo zorno prikazuje da nađena oštećenja nisu podudarna po visini, a na je označio oštećeno područje osiguranika tuženika koje nije nikako moglo doći u kontakt sa vozilom tužitelja.

Vezano na daljnji prigovor da je vozilo tužitelja bilo u lijevom zavoju, da je kočilo i bilo u poniranju, vještak je odgovorio da je to tehnički moguće i da bi u takvom slučaju razlika u visinama oštećenja bila još veća i dodatno potvrdila njegove zaključke. Na primjedbu tužitelja da se vještak očituje da li oštećenja utvrđena u nalazu uključuju i trošak vodećeg elementa, odbojnog nosača, pjenastog umetka i završnog dijela, vještak je odgovorio da dopušta da postoji vjerojatnost da su vodeći element i završni dio mogli biti eventualno oštećeni u dijelu dinamike nastanka štete , dok odbojni nosač branika i pjenasti umetak nisu mogli biti oštećeni.

U odnosu na prigovor trajnog umanjenja vrijednosti vozila i procjene iznosa tog umanjenja, vještak je naveo da vrijednost vozila zbog predmetnih oštećenja prema pravilima struke nije umanjenja, jer su svi oštećeni dijelovi raskidivi, a u takvom slučaju se umanjena vrijednost ne priznaje.

Također, vještak je naveo da kada se poprečno gleda s obzirom na bočni odmak desnog ruba poklopca od desnog gabarita vozila, da nije moglo doći do doticaja prednjeg poklopca vozila Audi s vozilom osiguranika tuženika, a pogotovo kad bi uvažili iskaz vozača vozila tužitelja da se svojim kotačem popeo na kotač drugog vozila.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, sveobuhvatan, izrađen stručnom analizom raspoloživih isprava te sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke, a prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje su detaljno i argumentirano otklonjeno.

20. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da oštećenja nađena na vozilima nisu u potpunosti podudarna odnosno da su na oba vozila postojala oštećenja koja nisu mogla nastati u predmetnoj prometnoj nesreći. U konkretnom slučaju radilo se o bočnom sudaru pod kutom od oko 20°, a pod takvim kutom nije moglo doći do dubinske štete na vozilu tužitelja. Međutim, iz dijela oštećenja na oba vozila koja su podudarna, pronađenih tragova na kolniku u vidu vidljivih krhotina i fragmenata oštećenih dijelova otpalih od oba vozila i pozicije vozila na fotografijama nakon nezgode, sud je utvrdio da se dogodio opisani štetni događaj te da su na vozilu koji koristi tužitelj nastala oštećenja na oblozi prednjeg branika, prednjoj desnoj signalizaciji, maski prednje desne maglenke i prednjem desnom blatobranu. Slijedom navedenoga, sud nalazi da je neosnovano tuženikovo osporavanje štetnog događaja, dok je postojanje uzročno-posljedične veze, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu, utvrđeno u odnosu na oštećenja navedena u ovoj točki obrazloženja, a s obzirom na to da je u odnosu na njih sud utvrdio da su posljedica propuštanja oštećenika da propusti vozilo tužitelja prije uključivanja u promet.

21.1. U odnosu na opseg štete, vještak je na saslušanju naveo da postoji vjerojatnost da su vodeći element i završni dio mogli biti eventualno oštećeni u dijelu dinamike nastanka štete opisane u nalazu i mišljenju, međutim da se ne može točno utvrditi za ova dva sporna dijela jesu ili nisu bili oštećeni, ali da njihova ukupna vrijednost s PDV- om iznosi 74,48 EUR i ne zahtjeva dodatne radnje u smislu broja radnih sati kod zamjene branika.

21.2. Sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

21.3. S obzirom na utvrđenja suda da su na oba vozila postojala oštećenja koja nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, ovaj sud nije mogao na temelju izvedenih dokaza u odnosu na vodeći element i završni dio sa sigurnošću, kao zahtijevanoj mjeri uvjerenosti, utvrditi da su navedeni dijelovi oštećeni upravo u predmetnoj prometnoj nesreći. Naime, s obzirom da je vještak u svome nalazu i mišljenju sa sigurnošću otklonio da su svi dijelovi koji su navedeni na izvidu štete od 9. srpnja 2021. oštećeni u ovome štetnom događaju, a za ova dva sporna dijela je naveo da se ne može točno utvrditi jesu ili nisu bili oštećeni, ovaj je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučio odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na naknadu štete za sporne dijelove.

22. U odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 1.327,23 EUR po osnovi trajnog umanjenja vrijednosti vozila uslijed nastalih oštećenja, stav je ovog suda da tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan, a s obzirom na to da su svi oštećeni dijelovi zamjenjivi te da se u tom slučaju umanjenje vrijednosti ne priznaje.

23.1. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj na ročištu 20. siječnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da je tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos 2.569,32 EUR s uvećan za zakonskim zateznim kamatama tekućem od 1. lipnja 2021. pa do isplate.

23.2. Ovakvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika.

23.3. S obzirom na to da se tuženik izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ovaj je sud odlučivao o cijelom tužbenom zahtjevu, kako je postavljen u tužbi.

24.1. Imajuću u vidu utvrđenja u točkama 20., 21.3. i 22. obrazloženja, ovaj je sud utvrdio da je na vozilu koji je koristio tužitelj u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 2.494,84 EUR (s uključenim PDV-om).

24.2. Prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom na to da je dopisa tuženika (list 10 spisa) razvidno da je tužitelj 31. svibnja 2021. podnio odštetni zahtjev radi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ima pravo na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, s obzirom na to da je u tužbenom zahtjevu zatražena kamata od 1. lipnja 2021., to ju je ovaj sud sukladno traženju tužitelja dosudio od navedenog datuma. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose jer parnične stranke nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, već se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

24.3. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

25. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.617,99 EUR, valjalo je isti odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člancima 151.,155. i 164. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/2023) i zahtjeva tuženika (list 130 spisa).

27. Naime, odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

28. U predmetnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev je i u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu u jednakoj mjeri prihvaćen odnosno odbijen, stoga je bilo dovoljno izraditi jedan izračun troškova parničnog postupka. Tako je tužitelj s postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u iznosu od 2.494,84 EUR, dok je odbijen u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.617,99 EUR. Slijedom navedenoga proizlazi da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 35%, dok je posljedično tuženik uspio u omjeru od 65%.

29. Tuženiku na ime troškova parničnog postupka pripada naknada za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife), a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 200,00 EUR. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 250,00 EUR.

30. Budući da je tuženik u većoj mjeri uspio u parnici, to isti ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno 30% ukupno priznatih troškova, a što iznosi 75,00 EUR.

31. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.)

32. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

33. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu razlike do zatraženog iznosa od 250,00 EUR za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026., točnije za iznos od 175,00 EUR, a s obzirom na djelomičan uspjeh u sporu, te za trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 84,87 EUR. Naime, sukladno odredbi članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018. i 51/2023., dalje u tekstu: ZSP) pristojba se plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, stoga je zahtjev tuženika preuranjen. Također, ukazuje se da tuženik ni u kojem slučaju ne može potraživati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od druge strane budući da, ako pravomoćnom odlukom bude utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan, tada obveza plaćanja ove pristojbe tereti tuženika sukladno citiranoj odredbi ZSP-a. Naprotiv, ako pravomoćnom odlukom bude utvrđeno da je tužbeni zahtjev nije osnovan, tada je obveznik plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu tužitelj, tako da ni u tom slučaju tuženik ne može osnovano istaknuti ovaj zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

34. Iako je tužitelj u manjoj mjeri uspio u sporu, uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga slučaja i to osobito da je tuženik osporio uzročno-posljedičnu vezu kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, dinamiku nastanka štetnog događaja i visinu tužbenog zahtjeva, procesnopravno je bilo nužno (u smislu odredbe članka 250. ZPP- a) provesti vještačenje po vještaku prometne struke radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Vodeći računa o činjeničnom stanju koje je sud utvrdio na temelju izvedenih dokaza, a prije svega da je tužitelj u ovome postupku potraživao i naknadu štete koja u većom mjeri nije nastala u štetnom događaju opisanom u historijatu tužbe, stav je ovoga suda je kod odlučivanja o naknadi troška koji se priznaje tužitelju po osnovi vještačenja valjalo suditi sukladno omjeru uspjeha stranaka. S obzirom na to da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 35%, a da je tužitelj zatražio trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, sukladno odredbi članka 164. u vezi s člankom 155. ZPP-a tužitelju je valjalo priznati trošak vještačenja u iznosu od 157,50 EUR te je odlučeno kao u točci V. izreke presude, dok je u točki VI. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.610,08 EUR.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Sutkinja:

mr.sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

- spis u kal. 30 dana