Poslovni broj: Us I-2545/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika, Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200, zastupanog po opunomoćenici NŠČ, dipl. iur. i zaposlenici, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. godine, u prisutnosti stranaka,19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA:UP/II-118-01/24-01/10, URBROJ:534-06-1-2/6-25-08 od 15. rujna 2025. godine i rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-034- 05/23-04/9, URBROJ:351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-118- 01/24-01/10, URBROJ:534-06-1-2/6-25-08 od 15. rujna 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika pobija iz razloga što u rješenju nije pravilno primijenjen zakon, što u postupku koji je rješenju prethodio se nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što jie iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak; da je tuženik prvostupanjsko rješenje poništio iz razloga što smatra da Hrvatska komora zdravstvenih radnika nije nadležna za donošenje rješenja u ovoj upravnoj stvari; da je navedeni pravni stav pravno neutemeljen, pogrešan i promašen, te se kod tog poziva na članak 177. stavak.
1. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18 do 36/24). Poziva se n članak 6. te članak 2. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22); da Agencija za znanost i visoko obrazovanje može vrednovati inozemnu stručnu kvalifikaciju sli da nije nadležna donijeti odluku o priznavanju stručne kvalifikacije; da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije a da tuženik osporenim rješenjem se oglašava nenadležnim i predmet dostavlja Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije, dakle da se radi o dva potpuno različita postupka koji nemaju nikakve veze jedan s drugim. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-034-05/23-04/10, URBROJ: 351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine.
2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja od 15. rujna 2025. godine. Navodi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je postupak donošenja rješenja pravilno proveden te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na članak 177. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojeg navodi, članak 20. stavak 1. Zakona o reguliranim profesijama te članak 6. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Navodi da protivno navodu tužitelja, tuženik i Hrvatska komora zdravstvenih radnika nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u predmetnom priznavanju inozemne stručne kvalifikacije „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“, skraćeno univ.mag.med.lab.diag, koju je tužitelj stekao na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa studija visokog obrazovanja, smjer „Medicinsko- laboratorijska dijagnostika“, s obzirom da na dan donošenja prvostupanjskog rješenja i pobijanog rješenja tuženika, magistar/magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike nije regulirana profesija u Republici Hrvatskoj te se ne nalazi na Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj; da tužitelj pogrešno zaključuje da je Komora nadležna za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za sve postupke uključujući i postupke koji se odnose na regulirane profesije, što je pogrešan stav, jer ako bi se regulirane i neregulirane profesije rješavale na isti način (kako tužitelj traži) da se postavlja pitanje čemu onda služi Baza reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Poziva se na sudsku praksu te obrazlaže razliku između priznavanja reguliranih i nereguliranih stručnih kvalifikacija stečenih u inozemstvu (trećim zemljama). Predložio je da se tužba odbije.
3.Osporenim rješenjem tuženika od 15. rujna 2025. godine pod točkom 1. izreke rješenja poništava se rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I- 034-05/23-04/9, URBROJ:351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine. Točkom 2. predmet se dostavlja na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije magistar medicinsko- laboratorijske dijagnostike.
4.Opunomoćenik tužitelja je dana 29. siječnja 2026. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao o predmetu spora, ostajući u bitnom kod tužbenih navoda. U podnesku u bitnom navodi da on nikada nije podnio zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije u ovoj upravnoj stvari te da takav zahtjev nikada nije bio predmet odlučivanja pred Hrvatskom komorom zdravstvenih radnika ili Ministarstvom zdravstva. Navodi da je ovaj upravni spor pokrenut isključivo zahtjevom za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije. Osvrće se na navode iz odgovora na tužbu osporavajući iste na način kako se navodi u podnesku.
5.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. siječnja 2026. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva i sadržaja podneska dostavljenog sudu dana 29. siječnja 2026. godine. Predložio je da se izvrši uvid u spis ovog suda broj: UsI-2771/2024, budući da je u tom spisu identično rješenje tuženika koje je poništeno i vraćeno na ponovni postupak. Predložio je saslušanje tužitelja na okolnosti iz tužbe, te ističe da je navedeno nužno kako bi se utvrdilo da li u sustavu javnog zdravstva rade osobe kojima je Komora priznala inozemne stručne kvalifikacije i to konkretno magistra medicinsko- laboratorijske dijagnostike. Navodi da se tuženik u upravnom postupku ne može oglasiti nenadležnim i uputiti stranku u neupravni postupak vrednovanja, tim više što njegov zahtjev nije usmjeren na vrednovanje nego na priznavanje, pa da je slijedom navedenog tuženik trebao meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja. Naveo je da je u postupku trebalo primijeniti članak 187. stavak 1. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji bi se odnosio na regulirane i neregulirane profesije. Popisao je trošak sastava tužbe, sastav podneska od 29. siječnja 2026. godine i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sveukupno 3.000,00 eura.
Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na prethodno iznijete navode opunomoćenika tužitelja je navela da su u ovom upravnom sporu prvenstveno sporne dvije činjenice. Jedna je da tužitelj traži priznavanje neregulirane profesije, što znači da magistar laboratorijske medicine u Republici Hrvatskoj nije regulirana profesija (nema je na popisu profesija) već na popisu postoji samo prvostupnik; da u Osijeku postoji magistarski studij – magistar laboratorijske medicine, što je sedmi stupanj, ali da u RH-oj sedmi stupanj nije priznat kao regulirana profesija, već samo u šestom stupnju; da je druga sporna činjenica da kod priznavanja studija iz EU ili trećih zemalja, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine je da li studijski program odnosno visoko učilište je akreditirano od dana upisa studija do dana završetka (provjera statusa Visokog učilišta u BiH, te da je provjerom utvrđeno da je sporna akreditacija Visokog učilišta u BiH-i.
6.Sud je odbio prijedlog da se u dokazne svrhe pribavi spis Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-2771/2024 jer pribavljanje nekog drugog spisa, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari jer se očito ne radi o pravomoćnoj meritornoj prvostupanjskoj sudskoj presudu tj. presudi u kojoj je zauzet stav u vezi merituma spora, već o presudi koja je vjerojatno stekla pravomoćnost obzirom da žalba nije bila dozvoljena (poništavanje i vraćanje prvi put na ponovni postupak. Uz navedeno je navesti da prvostupanjske odluke usklađuju prema stavovima i sudskoj praksi (odlukama Visokog upravnog suda RH). Isto tako ocijenjeno je da saslušanje tužitelju nije potrebno jer su sve činjenice bitne za donošenje odluke iznijete u tužbi odnosno vidljive su iz spisa.
7.U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 15. rujna 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 29. siječnja 2026. godine, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja KLASA:UP/II-118- 01/24-01/10, URBROJ:534-06-1-2/6-25-08 od 15. rujna 2025. godine, odnosno da li je pravilno i zakonito istim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 31. svibnja 2024. godine i da li je pravilno i zakonito predmet tužitelja dostavljen na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
10.Člankom 177. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:100/18, 125/19, 133/20,147/20,136/21,119/22,156/22, 33/23, 145/23, 36/24, 102/25, u daljem tekstu: ZZZ-i) propisano je da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.
11.Člankom 20.stavak 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15,70/19,47/20. i 123/23, dalje: ZoRPPISK-a) propisano je da nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj: a) ako na temelju zahtjeva ocijeni da stručne kvalifikacije kandidata odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje određene regulirane profesije propisane u Republici Hrvatskoj ili b) kada kandidat nadležnom tijelu podnese dokaz o obavljenoj dopunskoj mjeri iz članka 18. stavak 1. istog Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije omogućava nositelju stručne kvalifikacije pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za koju je osposobljen u državi članici, pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske.
12.Člankom 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22, dalje: ZoPVIOK-a) propisano je da postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provodi: - agencija nadležna za odgoj o obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima, - agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju koje nije visoko obrazovanje, - agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.
13.Prema stanju spisa proizlazi da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2771/2771/2024 od 11. travnja 2025. godine pod točkom 1. izreke poništeno rješenje tuženika, KLASA:UP/I-II-118-01/24-01/10, URBROJ:534-07-1-2/4- 24-02 od 30. kolovoza 2024. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Točkom II. izreke je određeno da u ponovnom postupku je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude; da se u obrazloženju navodi da tuženik u ponovnom postupku, ukoliko ostaje pri stajalištu da se radi o zahtjevu koji je u nadležnosti Agencije za znanost i visoko obrazovanje, obrazložiti svoju odluku na način će od zaključka da se radi o profesiji koja nije regulirana u Republici Hrvatskoj otkloniti bilo kakvu dvojbu, u protivnom, da tuženik u okviru ovlasti koje za njega proizlaze iz članka 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21) ispita osnovanost žalbenih navoda.
14.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 11. prosinca 2023. godine pokrenuo postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, sukladno članku 17. stavak 1. ZoRPPISK-a).
15.Hrvatska komora zdravstvenih radnika postupajući po tužiteljevom zahtjevu prihvatila je nadležnost za postupanje sukladno ZoRPPISK-a te je temeljem priložene dokumentacije i to: Uvjerenja o završenom studiju II ciklusa visokog obrazovanja u Travniku, Farmaceutsko zdravstvenog fakulteta u Travniku, BiH, utvrdila da je tužitelj stekao inozemnu stručnu kvalifikaciju – „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“, dakle, da je stekao inozemnu stručnu kvalifikaciju VII. stupnja - „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“.
16.Hrvatska komora zdravstvenih radnika postupajući po tužiteljevom zahtjevu je u konkretnom slučaju postupala kao da se radi o reguliranoj stručnoj kvalifikaciji u RH-oj tj da tužiteljeva inozemna kvalifikacija - „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“, se nalazi na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj, što nije slučaj, jer navedena tužiteljeva inozemna profesija se ne nazali na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj.
Komora se je upustila u vrednovanje obrazovnih programa, kao da se radi o reguliranoj profesiji (za što je Komora nadležna), te je utvrdivši stručna kvalifikacija tužitelja stečena u inozemstvu na visokoškolskoj ustanovi ne odgovara stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje profesije medicinsko-laboratorijske dijagnostike, uspoređujući inozemni obrazovni program sa obrazovnim programom Medicinskog fakulteta u Osijeku, na kojem se vrši obrazovanje za navedenu stručni kvalifikaciju (VII. stupanj), iako je ista stručna kvalifikacija još ne nalazi na Popis profesija u Republici Hrvatskoj, dakle, radi se o nereguliranoj profesiji, iako je u pripremi izmjena propisa kojima će se ovo kada budu usvojene izmijeniti i postati regulirana profesija.
17.Iz članka 177. stavak 1. ZoRPPISK-a proizlazi da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, dakle, određuje se nadležnost u postupku priznavanja samo za regulirane profesije. Isto tako člankom 20. stavak 1. ZoRPPISK-a regulirano je priznanje inozemnih stručnih kvalifikacija za regulirane profesije, tj. u kojim slučajevima se donosi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije.
18.Regulirane profesije su one profesije-visokoškolske kvalifikacije koje se nalaze na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj, koji popis se nalazi u Bazi reguliranih profesija, koji popis je objavljen na internetskoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
19.Kod priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za profesije koje su regulirane u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 177. stavak 1.ZZZ-i postupak bi provodila nadležna komora, odnosno u konkretnom slučaju Hrvatska komora zdravstvenih radnika ali to ne znači da bi Komora provodila postupak priznavanja za ne regulirane profesije.
20.Na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj u grupi Medicinsko-laboratorijske djelatnosti nalazi se samo – Prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike (bacc. med. lab. diag), kao regulirana profesija, dakle, VI. stupanj, dok se na Popisu profesija ne nalazi profesija koju je tužitelj stekao u Bosni i Hercegovini – magistar medicinsko- laboratorijske dijagnostike, dakle, tužiteljeva profesija nije regulirana profesiji u Republici Hrvatskoj, što bi i tužitelju trebalo biti jasno.
Stoga, se ukazuje da ovisno da li se radi o reguliranoj ili nereguliranoj profesije se provodi i postupak, na način da je za regulirane profesije nadležna Komora, dok je za neregulirane profesije (stručne profesije koje se ne nalaze na Popisu profesija RH koji se vodi pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje), nadležna Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
21.Kako predmetna stručna kvalifikacija koju je tužitelj stekao u Bosni i Hercegovini i čije priznanje traži, nije u Republici Hrvatskoj regulirana kao zasebna profesija, već je regulirano isključivo prvostupništvo, Hrvatska komora zdravstvenih radnika i tuženik nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja tužiteljičine inozemne stručne kvalifikacije, već je nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje, sukladno članku 6. ZoPVIOK-a.
Naime, člankom 6. ZoPVIOK-a je propisano da postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, provodi agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju. Stoga zakonito je osporenim rješenjem tuženika od 15. rujna 2025. godine prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet dostavljen na nadležno postupanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Slijedom navedenog nisu osnovani tužbeni navodi.
22.U postupku koji se provodi kod Agencije za znanost i visoko obrazovanje ne provodi se usporedba obrazovnih programa tj. obrazovnog programa inozemne obrazovne ustanove sa obrazovnim programom u RH-oj, već ako ne bi bila sporna akreditacija inozemne visokoškolske ustanove, se može priznati akademski stupanj obrazovanja tj. VII. stupanj ali ne tužiteljeva stručna profesija – zanimanje. Kako u tom postupku Agencije se ne bi vršila usporedba domaćeg i inozemnog obrazovnog programa eventualno priznanje inozemne kvalifikacije tužitelju ne bi značilo da on time stječe pravo da u RH-oj radi sa svojom u inozemstvu stečenom stručnom kvalifikacijom „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“ (VII. stupanj), jer Agencija provodi postupak vrednovanja inozemne kvalifikacije isključivo u svrhu pristupa općem tržištu rada u VII. stupnju npr. rad u privatnoj praksi izvan zdravstvenog sustava, ali ne i i u zdravstvenom sustavu kao „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“ – VII stupanj, te bi se u tom slučaju tužitelj mogao natjecati (prijavljivati na oglas za radno mjesto) gdje se samo traži VSS (VII. stupanj).
23.Tužitelju se u konkretnoj situaciji ne može priznati inozemna stručna kvalifikacija za zanimanje stečeno u inozemstvu kojeg zanimanja nema u Republici Hrvatskoj, budući da zanimanja koje je tužitelj stekao u inozemstvu nema na Popisu profesija RH, koji se vodi pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
Bez provedenog vrednovanja i usporedbe obrazovnih programa nije moguće temeljem inozemne stručne kvalifikacije raditi u zdravstvenom sustavu RH, samostalno u okviru stručne kvalifikacije stečene u trećim zemljama, kao što je BiH. Kada bi se radilo o reguliranoj profesiji u postupku koji bi se vodio kod Komore bi se provela usporedba obrazovnog programa ustanove gdje je inozemna stručna kvalifikacije stečena sa obrazovnim programom u RH-oj te ukoliko bi se utvrdile razlike u obrazovnom programu odredile bi se posebne mjere (polaganje razlike ispita ili sl.), te nakon udovoljenju istih moglo bi se izvršiti priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, što bi omogućavalo stručni, samostalni rad u RH-oj, u okviru stečene kvalifikacije.
24.Sud ocjenjuje da je u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, da su pravilno primijenjene materijalne odredbe relevantnih propisa i da nisu počinjene postupovne povrede na štetu tužitelja, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
25.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu 19. veljače 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu,
- tuženiku, Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200,
- u spis.