Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-237/2023-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Atila Šilješ, odvjetnik u Osijeku, Svetoga Petka 60a, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojega zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Maksimirska 25, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavka 4. ZPP-a, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 2., 3., 4. i 24. ugovora o kreditu broj: 5140260452-20010370184/2005, sklopljenoga između tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pravnoga prednika tuženika Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, trgovačkoga društva Slavonska d.d. Osijek, od 29. kolovoza 2005., ovjeren kod javnoga bilježnika Lidije Perić iz Osijeka 6. rujna 2005. pod brojem OU-2001/2005, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb isplatiti tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A, isplati novčani iznos od 1.514,60 € (slovima: tisuću petsto četrnaest eura i šezdeset centi) na ime tečajne razlike, sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos počev od izvršene uplate do dana povrata, tekućim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena; zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; zatim od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućim:

• na iznos od 2,68 EUR počev od 01.11.2008. do isplate

• na iznos od 4,06 EUR počev od 01.01.2009. do isplate

• na iznos od 5,94 EUR počev od 01.02.2009. do isplate

• na iznos od 6,88 EUR počev od 01.03.2009. do isplate

• na iznos od 4,64 EUR počev od 01.04.2009. do isplate

• na iznos od 4,31 EUR počev od 01.05.2009. do isplate

• na iznos od 0,78 EUR počev od 01.06.2009. do isplate

• na iznos od 1,06 EUR počev od 01.09.2009. do isplate

• na iznos od 1,41 EUR počev od 01.12.2009. do isplate

• na iznos od 4,19 EUR počev od 01.01.2010. do isplate

• na iznos od 7,12 EUR počev od 01.02.2010. do isplate

• na iznos od 6,35 EUR počev od 01.03.2010. do isplate

• na iznos od 11,28 EUR počev od 01.04.2010. do isplate

• na iznos od 10,01 EUR počev od 01.05.2010. do isplate

• na iznos od 12,49 EUR počev od 01.06.2010. do isplate

• na iznos od 26,46 EUR počev od 01.07.2010. do isplate

• na iznos od 23,28 EUR počev od 01.08.2010. do isplate

• na iznos od 35,20 EUR počev od 01.09.2010. do isplate

• na iznos od 28,91 EUR počev od 01.10.2010. do isplate

• na iznos od 24,18 EUR počev od 01.11.2010. do isplate

• na iznos od 38,57 EUR počev od 01.12.2010. do isplate

• na iznos od 47,46 EUR počev od 01.01.2011. do isplate

• na iznos od 41,01 EUR počev od 01.02.2011. do isplate

• na iznos od 41,96 EUR počev od 01.03.2011. do isplate

• na iznos od 37,32 EUR počev od 01.04.2011. do isplate

• na iznos od 38,75 EUR počev od 01.05.2011. do isplate

• na iznos od 54,50 EUR počev od 01.06.2011.do isplate

• na iznos od 56,71 EUR počev od 01.07.2011. do isplate

• na iznos od 74,14 EUR počev od 01.08.2011. do isplate

• na iznos od 67,81 EUR počev od 01.09.2011. do isplate

• na iznos od 57,95 EUR počev od 01.10.2011. do isplate

• na iznos od 57,70 EUR počev od 01.11.2011. do isplate

• na iznos od 56,62 EUR počev od 01.12.2011. do isplate

• na iznos od 60,20 EUR počev od 01.01.2012. do isplate

• na iznos od 64,14 EUR počev od 01.02.2012. do isplate

• na iznos od 64,26 EUR počev od 01.03.2012. do isplate

• na iznos od 61,78 EUR počev od 01.04.2012. do isplate

• na iznos od 62,79 EUR počev od 01.05.2012. do isplate

• na iznos od 64,26 EUR počev od 01.06.2012. do isplate

• na iznos od 62,67 EUR počev od 01.07.2012. do isplate

• na iznos od 62,81 EUR počev od 01.08.2012. do isplate

• na iznos od 61,34 EUR počev od 01.09.2012. do isplate

• na iznos od 58,62 EUR počev od 01.10.2012. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatu iznosa od 212,06 € (slovima: dvjesta dvanaest eura i šest centi) s pripadajućom kamatom.

IV. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, istaknut radi prebijanja.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.489,45 € (slovima: dvije tisuće četiristo osamdeset devet eura i četrdeset pet centi), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 380,55 € (slovima: trista osamdeset eura i pedeset pet centi).

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj AJ je 8. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Tužitelj tvrdi u tužbi da je njegova pravna prednica IJ, koja je preminula **.**.2012., s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek zaključila ugovor o kreditu 29. kolovoza 2005. prema kojem je ista banka kao kreditor odobrila i stavila pravnom predniku tužitelja kao korisniku kredita na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 24.800,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita od 7 godina, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, a koja se tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Napominje kako je 25. ožujka 2022. tuženik stavio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, na način da je je isti navodno izdao klauzulu ovršnosti 1. listopada 2012. godine te je na temelju istoga tuženik pokrenio ovršni postupak, a ovaj sud je prvotno donio rješenje o ovrsi broj: Ovr- 184/2022 na novčanoj tražbini tužitelja da bi žalbom tužitelja isto rješenje ukinuto od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Ovr—249/2022 od 14. veljače 2023. Ističe kako je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, prednik V-tuženika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. sada ADDIKO BANK d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donešena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Napominje kako je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. sada ADDIKO BANK d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877 , u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. - 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnim tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je pretplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zzk. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da u skladu s presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj:

43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, Odluke VSRH Rev—2254/17, Odluka Suda Europske Unije (ŽJ i Erste Bank Hungary Zrt) broj: C-118/2017 od 14. ožujka 2019. godine, kao i odredbama čl. 323. ZOO-a u svezi s čl. 49., 50 i 55 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) nakon provedene rasprave, naslovljeni sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, odnosno traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, uz isplatu iznosa na ime tečajne razlike, zajedno s pripadajućim kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da iz priloga tužbe ne proizlazi aktivna legitimacija tužitelja za vođenje predmetnog postupka, jer isti nije bio korisnik kredita, niti je vidljivo da isti ima pravo na potraživanje s osnove ugovora o kreditu. Stoga se predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu. Tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužiteljima, ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja obzirom da smatra kako se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja nepristranog vještaka kojeg odredi sud te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva. Ističe kako pravni prednik tuženika, Slavonska banka d.d. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu, nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovoranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, jer se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Ovakvo je ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Pri tome je sam tuženik kao banka najprikladniji za procjenu ovakvih faktora, pa je stoga i logično da odluka o promjeni kamatne stope bude u njegovoj diskreciji. Štoviše, djelatnost tuženika pod kontrolom je regulatora te, sukladno tome, ni nema mjesta arbitrarnom određivanju primjenjive naknade koje ne bi bilo u skladu s uvjetima na tržištu i koje bi uzrokovalo neravnotežu na štetu potrošača (tužitelja). Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zateznih kamata, te predloženom provođenju financijskog vještačenja, a posebice se provodi korištenju privatnog vještačenja koje je proveo tužitelj u ovom postupku. Imajući u vidu navedeno, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. U podnesku zaprimljenom 26. listopada 2023. godine tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu u pogledu zastare potraživanja tužitelja te prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika i aktivne legitimacije tužitelja i tvrdi da je utvrđenje iz presude povodom spora za kolektivnu zaštitu potrošača obvezujuća u ovom predmetu na temelju članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

5. Tuženik je u podnesku od 13. lipnja 2024. naveo kako je nastupila zastara predmetnoga potraživanja, kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda iz kolektivnoga spora, kako ugovorne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te ističe prigovor radi prebijanja, za iznose kada je tečaj CHF bio niži od početnoga tečaja.

6. Podneskom od 9. srpnja 2024. tužitelj ističe kako tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

7. Dana 24. listopada 2024. održano je pripremno ročište, na koje je pristupio zamjenički punomoćnik tužitelja Atila Šilješ, odvjetnik u Osijeku, kao i zamjenički punomoćnik tuženika Maja Džajić, odvjetnica u Vukovaru.

8. Na navedenome ročištu punomoćnik tužitelja izjavio je kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Nadalje navodi kako se u roku od 15 dana obvezuje ovome sudu dostaviti dokaz da se pokrenuo postupak o naknadno pronađenoj imovini iz kojega će proizlaziti kako je AJ jedini univerzalni slijednik korisnika kredita pokojne IJ. Punomoćnik tuženika izjavio je kako ostaje pri odgovoru na tužbu i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice, protivi se tužbenome zahtjevu te predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Predlaže saslušanje tužitelja na okolnost upotrebe sredstava isplaćenih predmetnim ugovorom. Tuženik odustaje od predloženoga saslušanja djelatnika tuženika i javnoga bilježnika, i nadalje tuženik se protivi zadatku financijskoga vještačenja na način na koji je to predložio tužitelj te predlaže da se kao zadatak vještačenja uzme izračun kao da je ugovoren kredit u kunama s promjenjivom kamatnom stopom u predmetnome razdoblju. Punomoćnik tužitelja izjavio je kako ostaje pri prijedlogu za vještačenje kako je to naveo tijekom postupka.

9. Na pripremnome ročištu sud je donio plan upravljanja postupkom, kako slijedi:

- sporna je osnova i visina tužbenoga zahtjeva;

- dokazi za utvrđivanje spornih činjenica: dokazni prijedlog tužitelja za priklop spisa ovoga suda poslovni broj: Ovr-146/2023, za pribavu od tuženika sve potrebite dokumentacije vezano za ugovor o kreditu (pregled prometa iskazan u valuti CHF i KN, iznos dospjele neplaćene glavnice u CHF i KN), za saslušanje tužitelja na sporne okolnosti između stranaka, kao i za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na sporne okolnosti, odnosno da se izračunaju iznosi i to na ime svakomjesečne razlike, odnosno razlike stvarno plaćenog anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju, prema kojem je kredit isplaćen u utuženom razdoblju, a sve kao posljedica ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF;

- rok za pribavljanje dokaza: 15 dana;

- rok za podnošenje pisanih očitovanja: 15 dana.

10. Stranke su se suglasile s planom upravljanja postupkom. Prethodni postupak je zaključen.

11. Podneskom od 7. studenoga 2024. tuženik je u spis dostavio zatraženu dokumentaciju.

12. Podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj je u spis dostavio rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pokojne IJ.

13. Dana 25. ožujka 2025. u ovome predmetu održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je saslušan tužitelj osobno, koji je izjavio kako slijedi: "Moja pokojna majka je predmetni kredit digla isključivo u osobne potrebe i to radi kupovine osobnog automobila. Taj automobil je kupila za svoje potrebe i za potrebe moga oca, koji je također pokojan. Ja sam svoju pokojnu majku vozio kako bi ista podigla predmetni kredit. Prvo smo bili u banci te su mojoj majci ponudili kredit u valuti CHF. U banci je mojoj majci kredit u valuti CHF prezentiran kao najpovoljniji. U banci su moju majku uputili na PSC Osijek te su joj uručili Ugovor o kreditu, za koji vjerujem da joj nije bio valjano objašnjen, u banci je ukazano na to da je takav kredit najpovoljniji. Sklapanje takvog kredita je bila najpovoljnija opcija za moju majku, barem joj je tako prezentirano usmenim putem u banci. Moja majka predmetni kredit nije koristila za bilo koji vid porezne olakšice, niti je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu te tijekom oplate kredita imala otvoren obrt ili udio u trgovačkom društvu. Moja majka mi je rekla da je rata kredita narasla preko 50 posto od početnog otplatnog plana, a također je zbog toga i dobila šećernu bolest. Da je moja majka znala da će rata kredita toliko visoko narasti, sigurno ne bi sklopila predmetni ugovor o kreditu. Moja pokojna majka je osobno otplaćivala sve rate kredita. Bio sam prisutan kada je moja pokojna majka pred javnim bilježnikom sklapala Ugovor o kreditu. Javni bilježnik uopće nije pročitao Ugovor o kreditu. Moja pokojna majka nije obaviještena o značenju pojmova valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Mislim da je moja pokojna majka imala u trenutku sklapanja ugovora o kreditu otvoren OPG, sigurno nije imala obrt ili trgovačko društvo, no predmetni automobil koji je kupljen na kredit Opel Astra služio je isključivo za osobne potrebe moje majke i njezine obitelji, a nikako za potrebe OPG-a, odnosno za poljoprivredne potrebe.".

14. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić je podneskom od 23. svibnja 2025. u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka, u kojemu je naveo kako preplata svakomjesečnih rata kredita koji su nastali radi promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj i to u razdoblju od dana isplate kredita pa do konačne otplate kredita iznosi 1.074,07 €, odnosno ako se u obzir ne uzme kada je tečaj bio manji od početnoga, preplata tečajne razlike iznosi 1.514,60 €. Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama vještak je pobrojao na stranicama 6 do 8 pismenoga nalaza i mišljenja.

15. Podneskom od 25. lipnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Podneskom od 8. srpnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnome povlačenju tužbenoga zahtjeva od strane tužitelja.

17. Dana 13. siječnja 2026. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojem je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstveno-financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio:" U cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog ovom sudu. Nadalje navodim kako je predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti i potpun i točan te nalazu i mišljenju nemam ništa drugoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti. Na upit na koji način je vršena izrada pisanog nalaza i mišljenja odnosno obračun u istom navodim da je isto vidljivo na stranicama 5-8 nalaza čiji tabelarni pregled daje u konačnici rezultat iskazan u zaključku. Kako je iz tabelarnog pregleda vidljivo do razlike se došlo na način da se sukladno zadatku iz rješenja suda izvršila usporedba između početnog otplatnog plana i početnog tečaja sa svakomjesečnim otplatnim planom i tečajem koji je izmijenjen. Na daljnji upit mogu navesti a kako je to iz spomenutoga tabelarnog pregleda u nalazu vidljivo u obračun su uzeta i razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Znači zaključak u pisanom nalazu i mišljenju dan je nakon umanjenja razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Pripremajući se za današnju raspravu izvršio sam uvid u e-komunikaciju pa tako i podnesak tužitelja od 18. lipnja 2025. te utvrdio da je isti u navedenom podnesku zatražio iznose koji su umanjeni za razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog te su navedeni iznosi sukladni pisanom nalazu i mišljenju.".

18. Na istoj raspravi sud je utvrdio kako je tuženik 9. siječnja 2026. u spis dostavio podnesak, u kojem iznosi određene tvrdnje vezano za predmetnu parnicu. Sud je na raspravi rješenjem odredio kako podnesak tuženika od 9. siječnja 2026. sud neće uzeti u obzir, jer nije podnesen ovome sudu najkasnije osam dana prije današnjega ročišta, sve u smislu odredbe čl. 299.a stavka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP). Također, uzimanje u obzir sadržaja takvoga podneska bilo bi u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka, propisanoga člankom 10. stavkom 1. ZPP-a, kojim je propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnome roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, a uostalom tuženiku je poziv na glavnu raspravu na kojoj će biti saslušan vještak dostavljen 10. srpnja 2025., dok se tuženik očitovao tek podneskom od 9. siječnja 2026., a imao je prilike na raspravi od 13. siječnja 2026. postavljati pitanja vještaku, što je i učinio.

19. Na glavnoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i u priloženi spis ovoga suda poslovni broj: Ovr-146/2023, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

20. Na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu članka 8. ZPP-a, sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u točki I. i II. izreke presude osnovan.

21. Između parničnih stranaka nije sporno da su pravna prednica tužitelja, njegova pokojna majka IJ i pravni prednik tuženika trgovačko društvo Slavonska banka d.d. Osijek 29. kolovoza 2005. sklopili ugovor o namjenskom kreditu bez depozita za iznos od 24.800,00 CHF uz rok otplate od 7 godina s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

22. Naprotiv, između stranaka je sporno može li tužitelj u ovome postupku biti aktivno legitimiran, zatim odgovara li tuženik za obveze društva Slavonska banka d.d., je li u ugovoru o kreditu ugovorena nepoštena odredba o valutnoj klauzuli i s tim u vezi je li se na ovaj spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presude Trgovačkoga suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi Hrvatskoga saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" kao tužitelja protiv više banaka između ostalih i Addiko Bank d.d. kao tuženika poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i presude i rješenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., ima li nedostataka u nalazu i mišljenju vještaka te jesu li osnovani prigovor zastare potraživanja i prigovor radi prebijanja koje je istaknuo tuženik.

23. Prvenstveno, sud je utvrdio kako je tužitelj u ovome parničnom postupku aktivno legitimiran, jer je tužitelj prema rješenju o nasljeđivanju javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: O-816/13 UPP/OS-Vukovar-213/13 od 26. veljače 2013. jedini nasljednik svoje pokojne majke IJ. Također, iz rješenja javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: O-816/2012 UPP/OS-O-6/2025 od 27. veljače 2025. proizlazi kako naknadno pronađenu imovinu iza pokojne tužiteljeve majke IJ čini novčano potraživanje koje proizlazi iz predmetnoga ugovora o kreditu od 29. kolovoza 2005. te da je ta naknadno pronađena imovina raspoređena ovdje tužitelju, u cijelosti. Stoga nisu osnovani navodi tuženika kako tužitelj u ovome postupku ne može biti legitimiran na aktivnoj strani.

24. Nadalje, sukladno odredbi čl. 367. st. 1. toč. 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03. i 107/07.) razlog za prestanak društva je pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom.

25. Prema odredbi čl. 512. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkome društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.

26. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskoga registra za tuženika (javno dostupni podatak na internetskim stranicama sudskoga registra) sud je utvrdio kako je tuženiku (odnosno njegovom pravnom predniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba) pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. Osijek, na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. od 19. lipnja 2008. te glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 19. lipnja 2008., kojom se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008.

27. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio kako je trgovačko društvo Slavonska banka d.d. doista pravni prednik tuženika, odnosno tuženik je sveopći pravni sljednik pripojenoga društva Slavonska banka d.d., koje je kao kreditor sklopilo predmetni ugovor o kreditu.

28. Do sveopćega pravnog sljedništva kod fizičkih osoba dolazi povodom nasljeđivanja, a kod pravnih osoba u slučajevima pripajanja ili spajanja trgovačkih društava i drugih oblika spajanja pravnih osoba. Tim se pravnim institutom održava kontinuitet građanskopravnih odnosa bez obzira na prestanak i promjene fizičkih i pravnih osoba koje u njima sudjeluju, ako se ne radi o strogo osobnim pravnim odnosima.

29. Kako se u konkretnome slučaju ne radi o strogo osobnim pravnim odnosima, a kako je u predmetnom kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača bila tužena i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (kasnije Addiko Bank d.d.), koja je u to vrijeme već preuzela društvo Slavonska banka d.d. i primala ispunjenja obveznopravnih odnosa u kojima se kao kreditor pojavljivala Slavonska banka d.d., sud smatra kako nije osnovan prigovor tuženika da isti ne može u konkretnom slučaju odgovarati za slučaj ništetnosti ugovornih obveza preuzetoga trgovačkog društva Slavonska banka d.d.

30. Nadalje, Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv tuženika i drugih banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđuje se u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

31. Istovremeno, u točki 1. izreke preinačuje navedenu prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

32. Međutim, Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbija revizije tuženika od 1-7 među kojima i tužene Addiko bank d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom su potvrđene navedene odluke glede promjenjive kamatne stope, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

33. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13– 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

34. U ponovljenom odlučivanju o reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

35. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom odlučivanju o žalbi tužitelja donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 dana 14. lipnja 2018. kojom se odbija žalba tuženih banaka i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Prema tome, pravomoćnom presudom je utvrđeno da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

36. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

37. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

38. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizija koje su podnijele tužene banke donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

39. U navedenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu pa i Addiko bank d.d., prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena.

40. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i slično mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i dr. – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem prednika tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

41. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud ocjenjuje da je ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditima građana prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003).

42. Navedenome utvrđenju suda u prilog ide i izjava tužitelja koji je izjavio kako je njegova pokojna majka predmetni kredit digla isključivo u osobne potrebe i to radi kupovine osobnoga automobila. Taj automobil je kupila za svoje potrebe i za potrebe tužiteljevoga oca, koji je također pokojan. Tužitelj je svoju pokojnu majku vozio kako bi ista podigla predmetni kredit. Prvo su bili u banci te su njegovoj majci ponudili kredit u valuti CHF. U banci je njegovoj majci kredit u valuti CHF prezentiran kao najpovoljniji. U banci su njegovu majku uputili na PSC Osijek te su joj uručili ugovor o kreditu, za koji vjeruje da joj nije bio valjano objašnjen. U banci je ukazano na to da je takav kredit najpovoljniji. Sklapanje takvoga kredita je bila najpovoljnija opcija za tužiteljevu majku, barem joj je tako prezentirano usmenim putem u banci. Njegova majka predmetni kredit nije koristila za bilo koji vid porezne olakšice, niti je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te tijekom oplate kredita imala otvoren obrt ili udio u trgovačkom društvu. Njegova majka mu je rekla da je rata kredita narasla preko 50 posto od početnoga otplatnog plana, a također je zbog toga i dobila šećernu bolest. Da je njegova majka znala da će rata kredita toliko visoko narasti, sigurno ne bi sklopila predmetni ugovor o kreditu. Njegova pokojna majka je osobno otplaćivala sve rate kredita. Bio je prisutan kada je njegova pokojna majka pred javnim bilježnikom sklapala ugovor o kreditu. Javni bilježnik uopće nije pročitao ugovor o kreditu. Njegova pokojna majka nije obaviještena o značenju pojmova valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Misli da je njegova pokojna majka imala u trenutku sklapanja ugovora o kreditu otvoren OPG, a sigurno nije imala obrt ili trgovačko društvo, no predmetni automobil koji je kupljen na kredit Opel Astra služio je isključivo za osobne potrebe njegove majke i njezine obitelji, a nikako za potrebe OPG-a, odnosno za poljoprivredne potrebe.

43. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

44. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

45. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da pravna prednica tužitelja nije imala utjecaja na njegov sadržaj iako tuženik tvrdi suprotno, na njemu je da to dokaže sukladno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, a što tuženik tijekom parnice nije dokazao, imajući u vidu i sadržaj iskaza tužitelja, koji iskaz je dan na ročištu glavne rasprave koje je održano 25. ožujka 2025. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz predmetnog ugovora, a kreditor pravnoj prednici tužitelja u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu pravne prednice tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena.

46. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope presudama opisanim u gornjem dijelu ovog obrazloženja je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Šteta koju tužitelj trpi u ovom slučaju čini iznos koji je njegova pravna prednica IJ uplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope.

47. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tome u prilog idu i već navedeni iskazi svjedoka RJ i tužitelja, koji iskazi su dani na ročištu glavne rasprave koje je održano 25. travnja 2023.

48. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

49. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

50. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o namjenskim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem niže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

51. Ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da su takve odredbe za pravnu prednicu tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljive jer joj nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po pravnu prednicu tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF. Tome u prilog ide i već navedeni iskaz tužitelja, koji iskaz je dan na ročištu glavne rasprave koje je održano 25. ožujka 2025.

52. Sukladno navedenim utvrđenjima navedene ugovorne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu su ništetne temeljem odredbe čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača.

53. U odnosu na prigovor tuženika da se tužitelj ne može pozivati na gore navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, za navesti je da je predmetni ugovor sklopljen kao namjenski kredit za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja, a kako to proizlazi iz članka 2. ugovora o kreditu.

54. Ocjena je suda da tuženik pokušava pravnoj prednici tužitelja osporiti status potrošača iz članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, koji navodi tuženika su neosnovani.

55. Naime, pravna prednica tužitelja IJ je kao fizička osoba, sklopila s tuženikom kao pravnom osobom – bankom ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio kredit pravnoj prednici tužitelja u obliku zajma za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja, zbog čega pravna prednica tužitelja svakako ima status potrošača u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača.

56. Navedeno proizlazi i iz iskaza samoga tužitelja s ročišta glavne rasprave od 25. ožujka 2025., koji je izjavio kako je njegova pokojna majka predmetni kredit digla isključivo u osobne potrebe i to radi kupovine osobnoga automobila. Taj automobil je kupila za svoje potrebe i za potrebe tužiteljevoga oca, koji je također pokojan. Njegova majka predmetni kredit nije koristila za bilo koji vid porezne olakšice, niti je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te tijekom oplate kredita imala otvoren obrt ili udio u trgovačkom društvu. Misli da je njegova pokojna majka imala u trenutku sklapanja ugovora o kreditu otvoren OPG, a sigurno nije imala obrt ili trgovačko društvo, no predmetni automobil koji je kupljen na kredit Opel Astra služio je isključivo za osobne potrebe njegove majke i njezine obitelji, a nikako za potrebe OPG-a, odnosno za poljoprivredne potrebe.

57. U konkretnome slučaju ovaj sud nije našao okolnosti koje bi izlazile na bilo koji način izvan općih činjeničnih okvira unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope te odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u pogledu nepoštene primjene valutne klauzule, iz kojega razloga je ta stajališta primijenio u ovom sporu.

58. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da pokretanjem parničnoga postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske je izrazio u presudi i rješenju broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017., a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

59. Na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina (članak 225. ZOO/05) pa kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna donošenjem presude VTS RH Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio 8. lipnja 2023., sud je utvrdio kako je, u odnosu na isplatu razlike iznosa glede promjenjive kamatne stope, protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da je prigovor zastare vezano za promjenjivu kamatnu stopu osnovan, no u ovoj parnici tužitelj niti nije tražio isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, već samo utvrđenje ništetnosti takvih ugovornih odredbi pa stoga, vezano za promjenjivu kamatnu stopu, niti nije bilo potrebe odbijati zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po toj osnovi. Napominje se kako se sukladno odredbi članka 328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

60. Glede zastare vezano za isplatu razlike iznosa koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa kako je zastara također prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje te su potraživanja tužitelja zastarjela ona koja su dospjela do 4. travnja 2007. godine, a kako tužitelj tužbom u ovom predmetu potražuje isplatu od 1. studenoga 2008., očigledno je da je prigovor zastare glede valutne klauzule neosnovan. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. donošenjem presude VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, a kako je tužitelj predmetnu tužbu podnio 8. lipnja 2023., razvidno je da nije protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da se prigovor zastare glede valutne klauzule u CHF u cijelosti odbija kao neosnovan.

61. Odlučujući o prigovoru zastare, ovaj sud je imao u vidu i objedinjeno pravno shvaćanje objavljeno 1. ožujka 2022. na internetskim stranicama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

62. Visinu novčanog potraživanja tužitelja sud je utvrdio provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

63. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke Darija Dumančića, na koji tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženik nije iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka na ročištu glavne rasprave od 13. siječnja 2026., tako da sud taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, utvrđeno je kako preplata svakomjesečnih rata kredita koji su nastali radi promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj i to u razdoblju od dana isplate kredita pa do konačne otplate kredita iznosi 1.074,07 €, odnosno ako se u obzir ne uzme kada je tečaj bio manji od početnoga, preplata tečajne razlike iznosi 1.514,60 €. Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama vještak je pobrojao na stranicama 6 do 8 pismenoga nalaza i mišljenja. Pri tome, 13. siječnja 2026. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojem je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstveno-financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio: "U cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog ovom sudu. Nadalje navodim kako je predmetni nalaz i mišljenje u cijelosti i potpun i točan te nalazu i mišljenju nemam ništa drugoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti. Na upit na koji način je vršena izrada pisanog nalaza i mišljenja odnosno obračun u istom navodim da je isto vidljivo na stranicama 5-8 nalaza čiji tabelarni pregled daje u konačnici rezultat iskazan u zaključku. Kako je iz tabelarnog pregleda vidljivo do razlike se došlo na način da se sukladno zadatku iz rješenja suda izvršila usporedba između početnog otplatnog plana i početnog tečaja sa svakomjesečnim otplatnim planom i tečajem koji je izmijenjen. Na daljnji upit mogu navesti a kako je to iz spomenutoga tabelarnog pregleda u nalazu vidljivo u obračun su uzeta i razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Znači zaključak u pisanom nalazu i mišljenju dan je nakon umanjenja razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Pripremajući se za današnju raspravu izvršio sam uvid u e- komunikaciju pa tako i podnesak tužitelja od 18. lipnja 2025. te utvrdio da je isti u navedenom podnesku zatražio iznose koji su umanjeni za razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog te su navedeni iznosi sukladni pisanom nalazu i mišljenju.".

64. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u utvrđenome iznosu od 1.514,60 €, a prema razlici više uplaćenih mjesečnih anuiteta.

65. O tužbenome zahtjevu sud je također odlučio primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, zatim čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

66. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana plaćanja svakoga pojedinog anuiteta kredita. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

67. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO/05, tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

68. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. odlučeno je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15.), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

69. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. odlučeno je na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22.) i na temelju čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/22.), kojima je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

70. O stopi zatezne kamate od 30. prosinca 2023. pa do isplate odlučeno je na temelju čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/23.), kojim je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

71. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.

72. Nadalje, tuženik se u podnesku od 8. srpnja 2025. očitovao na podnesak tužitelja od 25. lipnja 2025., a kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev s 1.726,66 € na 1.514,60 € s pripadajućom kamatom, odnosno uskladio ga je s nalazom i mišljenjem vještaka Dumančića, kako se izričito protivi takvome djelomičnom smanjenju tužbenoga zahtjeva. Stoga je sud, imajući u vidu odredbu članka 193. stavka 2. ZPP- a, odbio kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužitelja za razliku između 1.726,66 € i 1.514,60 € u iznosu od 212,06 € s pripadajućom kamatom te je odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

73. U odnosu na prigovor prijeboja tuženika, sud ukazuje na odredbu članka 323. ZOO/05, prema kojoj je, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primala na temelju takvog ugovora. Tuženik u prigovoru prijeboja tvrdi da mu je tužitelj radi ništetnosti odredbi dužna vratiti ono što je primila plaćanjem anuiteta u razdoblju kada je tečaj CHF-a bio manji od početnoga tečaja. Sud je stava da ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO/05, a to stoga što plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove jer je cijelu uplatu primio tuženik pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečega što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Člankom 323 stavkom 2. ZOO/05 propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti njegovim pravnim prednikom niti ih je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenome, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome, stalni sudski vještak financijsko- računovodstvene struke Darijo Dumančić je na ročištu glavne rasprave od 13. siječnja 2026. izjavio kako su u obračun uzeta i razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenoga te da je zaključak u pisanome nalazu i mišljenju dan nakon umanjenja razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenoga, dok je vještak, pripremajući se za raspravu održanu 13. siječnja 2026., izvršio uvid u e-komunikaciju pa tako i podnesak tužitelja kojim je isti nakon provedenoga vještačenja umanjio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka te utvrdio da je isti u navedenom podnesku zatražio iznose koji su umanjeni za razdoblja kada je tečaj bio niži od početno ugovorenoga te su navedeni iznosi sukladni pisanome nalazu i mišljenju. Sukladno tome, tuženikov prigovor radi prebijanja je neosnovan, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

74. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu čl. 154., 155. i 164. ZPP- a, ali i pravno shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, sve polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 1.514,60 € kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

75. Prvenstveno, sud je utvrdio kako je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev za isplatu novčanoga iznosa od 1.726,66 € s pripadajućom kamatom, da bi nakon provedenoga vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu ukupnoga iznosa od 1.514,60 € s pripadajućom kamatom. Tuženik se u podnesku od 8. srpnja 2025. nije suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe pa je stoga sud odlučio kao pod točkom III. izreke presude, kako je to ranije izloženo.

76. U presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki 5. izreke odlučeno je "Članak 6. st.1. i članak 7 st.1. Direktive 93/13, te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13".

77. Navedena odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač kao u konkretnom slučaju u cijelosti mu pripadne naknada parničnoga troška neovisno što nije u cijelosti uspio u sporu. Kako su navedene odredbe Direktive 93/13, koje su u hrvatsko zakonodavstvo inkorporirane u svim zakonima o zaštiti potrošača od 2003. godine pa do danas, obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćega prava, proizlazi da u konkretnome slučaju nije moguće primijeniti odredu čl. 154. st. 2. ZPP-a kod djelomičnoga uspjeha u parnici jer bi to bilo u suprotnosti s navedenim odredbama Direktive 93/13. Stoga je sud u cijelosti priznao tužitelju trošak koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice u ovoj pravnoj stvari.

78. Tužitelju, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku, sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 13. siječnja 2026., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 26. listopada 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 7. rujna 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 24. listopada 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 5. ožujka 2025. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 25. ožujka 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 25. lipnja 2025. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 13. siječnja 2026. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak vještačenja u iznosu od 330,00 € te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnome iznosu od 119,45 € u smislu Tbr. 1.1. i 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 2.489,45 €. Za napomenuti je kako je tužitelj zatražio manji iznos PDV-a nego što mu pripada (zatražio je iznos od 340,00 €, a pripada mu na osnovicu od 1.700,00 € iznos od 425,00 €) pa je sud stoga u obzir uzeo zatraženi iznos. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

79. U preostalome zatraženom iznosu od 380,55 € sud je odbio kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu, uzimajući u obzir kako sudska pristojba na tužbu, sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe iznosi 1.726,66 € pa stoga pristojba na tužbu iznosi 66,36 € u smislu Tbr. 1.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, dok sudska pristojba na presudu, sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude iznosi 1.514,60 € pa stoga pristojba na presudu iznosi 53,09 € u smislu Tbr. 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi. Stoga je glede razlike zahtjeva po troškovniku postavljenome na glavnoj raspravi održanoj 13. siječnja 2026. sud odlučio kao u izreci presude pod točkom VI.

80. Imajući u vidu ranije izneseno pravno shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom VII.

81. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 19. veljače 2026.

S u d a c

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte