Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3119/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Bruni Čohilj, Vanesi Zandel Lončarić, Petri Ambrozić Babić, Sanji Čohilj Vadinjof i Branimiru Brečević, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tužene UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Jukić, odvjetniku iz Zagreba, Čalogovićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2085/2021-48 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2085/2021-48 od 25. srpnja 2024.,

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naIožiti tuženoj da tužitelju na ime izmakle koristi isplati novčani iznos od 17.917,58 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i po stopi pobliže navedenoj u točki I. izreke.

1.1. U odluci pod točkom II. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.917,58 eura na ime izmakle koristi zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnih prostora u suvlasništvu stranaka označenih kao lokal br. 6. i 7. u Centru male privrede, Zagreb, Savica 115.

3.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je od razvoda braka 17.09.2014. godine pa do utuženja bio onemogućen u korištenju poslovnih prostora budući mu je tužena odbijala predati suposjed pa je time bio onemogućen u ostvarivanju dobiti od zakupa predmetnih poslovnih prostora.

4. Raspravljajući po navedenom zahtjevu sud prvog stupnja je u bitno utvrdio:

- da su stranke kako kupci od HS kao prodavateljice temeljem kupoprodajnog ugovora ovjerenog 12.5.1998. kod javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, Ov- 4302/98 kupili dva poslovna prostora - lokal br. 7. u Centru male privrede, objekt M4- I/18, Zagreb, Savica 115, u prizemlju, ukupne površine 31,86 m2, te su tužitelj i tužena isto tako kao kupci od iste prodavateljice temeljem kupoprodajnog ugovora ovjerenog 06.07.2001. od javnog bilježnika Ive Hanžeković iz Zagreba pod posl.br. OV-4491/01, kupili poslovni prostor – lokal br. 6. u Centru male privrede, Zagreb, Savica 115, u prizemlju zgrade koja ima oznaku M4/18, ukupne površine 32,23 m2.

-da navedeni poslovni prostori predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, čiji je brak razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P- 366/14, 01.09.2014. koja je stekla svojstvo pravomoćnosti s danom 17.09.2014.

-da je za vrijeme trajanja braka stranaka navedene poslovne prostore u cijelosti koristila isključivo tužena za potrebe trgovačkog društva Paprenjak d.o.o. na način da je poslovne prostore koristila za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva Paprenjak d.o.o.

- da je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra( list 49 spisa) razvidno da je PAPRENJAK d.o.o. imao registrirano sjedište u Zagrebu, Štefanićeva 5, a potom Sajmišna ulica 1, Pisarovina, koja promjena je evidentirana rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-15/32848-4 ( list 54 spisa) od 3.12.2015.

- da je prema izvatka iz BZP-a broj zk. ul.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]( list 55 spisa) PAPRENJAK d.o.o., OIB: 43405971357 upisan 1/1 u vlastovnici broj kč. [katastarska čestica], poslovna zgrada i gospodarsko dvorište.

- da je iz dostavljenog prijedloga sporazuma o podjeli bračne stečevine (list 10-11 spisa te list 67-69) vidljivo da nije potpisan od stranaka,

- da u preslici izjave NJ (list 130 spisa) ovjerene kod javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda broj OV-4341/2022 MJ navodi kako je od 2017-2020. bez ikakave naknade skladištio uredski materijal na adresi [adresa] ( sadašnja adresa je [adresa]) koje je vlasništvo njegove tete UJ, koja mu je dala dozvolu za skladištenje namještaja te ga uputila za pristanak i drugog vlasnika ČJ koji mu je rekao da se za tu njegovu potrebu dogovori sa UJ,

- da je tužena putem kčeri stranaka poslala tužitelju ključ predmetnih poslovnih prostora dvadesetak dana od utuženja, koji u naravi predstavlja dvoetažni prostor tako da je skladište bilo u prizemlju, a na katu uredski prostor trenutno neuvjetan za zakup,

- da je tužitelj sudskim putem pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nakon podnošenja ove tužbe i koji nije još započeo teći pred sudom,

- da iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi kako mu nije poznato da bi GJ u razdoblju od 2016. do 2021. koristio neke od tih poslovnih prostora jer on nije ulazio u te poslovne prostore, kao ni da bi iste koristila njihova zajednička djeca te da je da se ključ poslovnih prostora za vrijeme trajanja braka nalazio ili kod tužene ili u njihovoj zajedničkoj obiteljskoj kući i da je nakon razvoda braka tužena nastavila u nekom razdoblju i dalje koristiti prostore na način kao i za vrijeme trajanja braka, a onda je cijelu firmu preselila na novu lokaciju u Pisarovinu, a sastavljanje sporazuma o podjeli bračne stečevine bilo je unazad otprilike 3 godine i ne zna je li to bilo prije utuženja ili nakon podnošenja ove tužbe, time da je u posljednjih 10 godina usmeno pokušavao dogovoriti podjelu imovine stranaka koja predstavlja njihovu bračnu zajednicu,

- da iz iskaza saslušane tužene proizlazi kako su oba predmetna prostora u prizemlju služila su za proizvodnju i kupljena su jedan 1998., a drugi 2001., a otprilike 2007. godine probijen je zid između ta dva prostora i napravljena su kružna vrata tako da su ta dva prostora faktički spojena, a jedan ključ se koristi za oba prostora, koji se nalazi u zajedničkoj obiteljskoj kuću koji nisu podijelili i u toj kući se nalazio i nalazi se i danas ormarić u kojemu je bio smješten veliki broj ključeva i ti ključevi bili su dostupni kako njoj tako i tužitelju, a tako i njihovoj djeci te da nikada nije branila tužitelju ulazak u predmetne prostore, koje od 2015. ne koristi za potrebe trgovačkog društva Paprenjak d.o.o., već za skladište kako stvari njihove djece tako i njenog nećaka koji je na privremenom radu u Irskoj.

5. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima budući su ista zasnovana na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je od tužene zahtijevao ulazak u posjed predmetnih prostora radi davanja u zakup i njihova ekonomskog iskorištavanja u razdoblju nakon razvoda braka pa do prijedloga sporazuma o podjeli bračne stečevine. Isto tako tužitelj nije predložio nijedan relevantni dokaz kojim bi dokazao da bi neki od predmetnih poslovnih prostora doista i bilo moguće iznajmiti ( s obzirom na stanje prostora tj. podobnost prostora za zakup), čime nisu ispunjene pretpostavke za naknadu izmakle koristi u smislu članka 1089. . Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

5.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodi da to što je tužena eventualno nakon razvoda braka oba poslovna prostora zadržala u svojem posjedu koristeći ih neko vrijeme na isti način kao i ranije za vrijeme trajanja braka ne znači da je onemogućila tuženika u suposjedu, u prilog čemu govori i kazivanje samih stranaka u postupku ali i dostavljena relevantna dokumentacija o sjedištu poslovanje tvrtke tužene Paprenjak d.o.o. Naime, tužitelj nije dokazao da bi mu tužena izričito odbila predati ključ predmetnih prostora prije utuženja i da joj je u tom smislu postavio adekvatan zahtjev (pa su ti njegovi navodi samo nedokazane tvrdnje), a tužena je smatrala da su mu svi ključevi dostupni jer su se nalazili u njihovoj zajedničkoj kući u [adresa] ( i tuženik je istakao u svojem iskazu da se za vrijeme trajanja braka ključ poslovnih prostora nalazio u njihovoj zajedničkoj kući – list 166 spisa) , a jedan te isti ključ otvara sva vrata predmetnih poslovnih prostora prema tvrdnji tužene, a i tužitelj je naveo da su poslovni prostori spojeni vratima pa je stoga ta tvrdnja tužene uvjerljiva.

6. Iako je pozivanje suda prvog stupnja na odredbe materijalnog prava sadržane u članku 1089. ZOO-a pogrešno, i pravilnom primjernom materijalnog prava, i to članka 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

7. Naime, za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Prije svega za ukazati je kako se odredba članka 1089. o pravu na naknadu štete ali i odredba članka 1120. ZOO-a, kojom je propisano da kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, ne primjenjuje ukoliko je identitet stvari i dalje očuvan već se u tom slučaju primjenjuju odredbe članak 164., članka 165. ZVDSP-a koje reguliraju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika u slučaju kada je vlasnik temeljem članka 161. stavak 1. ZVDSP-a tražio predaju stvari u posjed.

9. Naime, odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

9.1. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZVDSP-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

9.2. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, samo je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja i korištenja predmetnog poslovnog prostora.

10. U predmetnoj pravnoj stvari tužena je u utuženom razdoblju nedvojbeno koristila i tužiteljev suvlasnički dio predmetnih poslovnih prostora, bilo osobno bilo posredno , ali je tvrdila da je pošteni posjednik jer je isto tako i tužitelj imao svakodobnu mogućnost korištenja navedenih prostora.

11. To u konkretnom slučaju znači da je za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, odlučno pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju odlučno je li tužitelj zahtijevao od tužene suposjed tih nekretnina i je li tužena branila tužitelju stupanje u suposjed predmetne prostora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i poslovni broj Rev- 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

12. Prema pravnom shvaćanju s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

13. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, podrazumijeva i situaciju kada se radi o stvari u suvlasništvu kada nije moguća predaja stvari u isključivi posjed. Zato kada (su)vlasnik stvari podnese zahtjev za naknadu prema nepoštenom posjedniku time je ujedno i izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

13.1. Naime, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, posebice ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

14. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučnu okolnost o kojoj ovisi njegov zahtjev, a to je na odgovarajući način izražena volja za posjedovanjem prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj, sukladno pravilnom zaključku suda prvog stupnja, nije dokazao da bi u utuženom razdoblju zahtijevao predaju nekretnine u suposjed ili da bi na odgovarajući način izrazio volju za suposjed nekretnine. To se ne može sa sigurnošću zaključiti kako iz iskaza saslušanih stranaka , ali i korespodencija odvjetnika - punomoćnika stranaka o tome je li tužena voljna predati nekretninu u suposjed tuženiku pod uvjetima iz dostavljenog i nepotpisanog sporazuma, što se u ovom se slučaju ne može smatrati izrazom volje za stupanje u posjed dijela stvari u utuženom razdoblju.

14. 1. U konkretnom slučaju tužitelj nije osporio navode tužene da nikada od tužene nije tražio ključ za predmetne poslovne prostore prije utuženja niti je tražio da ih iznajmi ili na bilo koji način stupi u posjed spornih prostora. Iako sama namjere o načinu korištenja predmetnog prostora nije odlučna za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, pisana korespondencija u odnosu na predaju u posjed istih koja datira tek pred podnošenje tužbe ali i tijekom postupka, kod neprijeporne činjenice koja proizlazi i iz navoda tužitelja da do podnošenja tužbe nije tražio razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na predmetne poslovne prostore, samo ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva upravljenog prema tuženoj kao suvlasnici predmetnih nekretnina za ostvarivanje naknadu zbog nemogućnosti korištenja spornih prostora prije utuženja.

15. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu, 19. veljača 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica

.