REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1716/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HV i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 52/87., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, I. Policijske postaje Rijeka podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 2. prosinca 2022., broj: Pp-1531/2022, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja MUP-a, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, I. Policijske postaje Rijeka i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni LV, SV i EV su na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj.
Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je utvrđeno da je buka, galama, vika i glasno reproduciranje glazbe probudilo i uznemirilo stanare zgrade, stan kat ispod i stan pored čime bi se izvršenje prekršaja smatralo javno mjesto.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da je osnovano prvostupanjski sud zaključio da iz sadržaja optužnog prijedloga ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano: „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se...“.
Prema čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona „ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe“.
6. Slijedom navedenog, kako djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, pravilno i zakonito je prvostupanjski sud suprotno tvrdnji žalitelja donio pobijanu odluku.
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 primjeraka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
