Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-10071/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LZ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 52/87., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog LZ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 29. rujna 2025., broj: Pp-1513/2022-44, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LZ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni LZ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 15 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni LZ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom od 90,00 eura zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s tim da se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u uhićenju kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 eura, tako da mu preostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 50,18 eura, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati 2/3 izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da je od optužnog prijedloga do donošenja presude proteklo gotovo tri i pol godine, nakon što je zatražio uvid u spis i preuzeo preslik spisa uočio je da nije isti sadržaj spisa, zapisnik o ispitivanju svjedoka OZ je mijenjan, a zapisnik o ispitivanju svjedoka SZ je znatno skraćen tako da je ostao samo njegov mali dio pa je jasno da se ovdje radi o počinjenju kaznenog djela, u otpusnom pismu iz bolnice je navedeno da je dovezen u pratnji HMP i policijskih službenika, iako je bio samo jedan policajac zbog narušavanja javnog reda i mira jer je pjevao domoljubne pjesme, kako su ga i L i SZ počeli omalovažavati on im je rekao da se njih dvojica ne mogu tako ponašati, nakon čega mu je prišao SZ i pokušao ga objema rukama uhvatiti za vrat, L ga je stao udarati, ali se on brzo ustao i zaustavio dalje napadne, otišao u svoj stan i zaključao se, odatle je pozvao policiju, kako mu nije bilo dobro morao je dva puta nazivati policiju, a oni su stigli nakon 15 minuta i razgovarali su sa SZ i L, nakon toga su ušli u njegov stan i rekli mu da nema ni kaznenog djela ni prekršaja kojoj je obrazložio što se dogodilo, pošto su policajci htjeli otići nazvao je umirovljenog djelatnika MUP-a da mu objasni da li su nazočni policijski službenici dobro postupili te im je rekao da ispitaju svjedoke i kako su oni izišli on je pošto je bila tišina izašao iz stana uz riječi živjela slobodna Hrvatska, živio Hrvatski sabor, a nakon toga glasno zapjevao pjesmu zovi samo zovi, Oj hrvatska mati nemoj tugovati, zovi samo zovi svi će sokolovi za te život dati.....nakon čega su se policajci vratili i svezanog ga odveli iz zgrade te napominje da je kad je zapjevao da je to učinio iz srca raširenih ruku i pjevao je sve do ulaska u policijsko vozilo.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj u žalbi samo paušalno navodi i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Naime, prvostupanjski sud je detaljno proveo dokazni postupak i na temelju tako provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenika, iskaza svjedoka EZ i ĐZ, policijskih službenika, svjedoka SZ i svjedokinja AZ, ĆZ, NZ, CZ i BZ, izvršenog uvida i pročitanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr.med. Stanislava Rogulje, specijaliste psihijatra koji je i ispitan tijekom dokaznog postupka na glavnoj raspravi, potvrde o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave za okrivljenika, izvješća o uhićenju okrivljenika, zapisnika o ispitivanju uz osumnjičenika u PP Osijek i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, kao ni uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne u granicama propisanim zakonom za navedeno djelo, razmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni LZ u roku jednog mjeseca od primitka ove presude plati 2/3 novčane kazne izrečene prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni LZ obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 15 dana od primitka ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
