Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-298/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, zastupanog po punomoćniku Luki Kurjanu, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate iznosa od 166,12 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 13. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Luke Krujana i punomoćnice tuženika BS, na ročištu za objavu presude, 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, iznos od 3,26 eura (tri eura i dvadeset šest centi).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za iznos od 1,52 eura, kao neosnovan.

III. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv- 64545/2024 od 13. kolovoza 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku u roku 8 dana platiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 87,50 eura (osamdeset sedam eura i pedeset centi).

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, poslovni broj: Ovrv-64545/2024 od 13. kolovoza 2024. za iznos od 166,12 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, je 21. lipnja 2024., podnio prijedlog za ovrhu na koji je javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, 13. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-64545/2024, a na temelju kojeg se nalaže ovršeniku, sada tuženiku, Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da plati tužitelju iznos od 166,12 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura.

2. Tuženik, tada ovršenik, je 21. kolovoza 2024., protiv navedenog rješenja o ovrsi, podnio pravodoban prigovor (stranica 21 spisa), pobijajući ga u dijelu troškova i kamata. Ukazuje da Izvod iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe pa da je stoga nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe. Ističe da je podmirio glavnicu temeljem obavijesti pa da su zakonske zatezne kamate kao i trošak postupka uzrokovani isključivo izdavanjem nekorektnih računa. Osporava potraživanje u dijelu kamata i troškova.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem posl. broj: Povrv-3489/2024 od 25. studenog 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. Po prigovoru tuženika, Trgovački sud u Zagrebu je donio rješenje posl. broj:

Povrv-298/2025 od 28. ožujka 2025. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je u dijelu u kojem naloženo plaćanje nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga (članak 57., čl. 282 st. 3 te čl. 58. st. 3. OZ).

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je naveo da je tuženik plaćanjem glavnice priznao cjelokupno predmetno potraživanje, kako glavnicu, tako i kamate i trošak pokretanja i vođenja postupka. Ukazuje da je tuženik 24. srpnja 2024. podmirio glavnicu po primljenoj obavijesti javnog bilježnika, te o istom nije obavijestio ovrhovoditelja kako bi isti povukao prijedlog za ovrhu. Ističe da je tuženik vlasnik nekretnine na adresu [adresa] u [adresa]. Navodi da tužitelj nije dostavljao račune tuženiku jer tužitelj nije tuženiku izvršio neku uslugu, nego je tuženik u obvezi kao suvlasnik predmetne nekretnine, a sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa i odredbama Međuvlasničkog ugovora i u Ugovora o upravljanju, sudjelovati u podmirenju iznosa zajedničke pričuve. Dakle, njegova obveza kao suvlasnika je obveza koju isti ima prema ostalim suvlasnicima, a ne prema upravitelju, tj. Tužitelju. Tužitelj je na adresu predmetne nekretnine dostavljao pozive na plaćanje, a koje ovršenik nije podmirio u roku za dospijeće. Tužitelj dostavlja obračun kamate iz kojeg je razvidno da je tuženik ostao u obvezi podmiriti iznos od 4,78 EUR s osnova kamate. Ukazuje da je tuženiku dostavljao pozive na plaćanja radi podmirenja troškova zajedničke pričuve sukladno ovlaštenju iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju te da je emailom od veljače 2024. obavijestio tuženika o postojanju duga s tim da je tuženik inzistirao na dostavi računa umjesto poziva na plaćanje i da račun bude usklađen s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

6. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je istaknuo da nema mogućnosti postupanja i plaćanja označenih usluga bez uredno ispostavljenih računa koji upravo glase na Grad Zagreb sa svim ostalim potrebnim podacima za točno određenu nekretninu. Naglašava da nikada nije zaprimio uplatnice temeljem kojih bi bio od strane tužitelja pozvan podmiriti iznose pričuve pa da zakonska kamata nije niti mogla početi teći. Ukazuje da je od strane tuženika izvršena uplata glavnice neposredno nakon zaprimanja ovršnog prijedloga, od kojeg je datuma tuženik tek imao saznanje o visini obveze koju je na ime pričuve dužan podmiriti, slijedom čega tuženik nije u zakašnjenju jer se zakonska zatezna kamata i plaća kada je dužnik u zakašnjenju. Dakle, da izvršenom uplatom glavnice tuženik nije priznao dugovanje, nego da je podmirio tražbinu za koju, do dana dostave ovršnog prijedloga, nije od strane tužitelja bio pozvan na podmirenje. Osporava datume dospijeća kako su u ovršnom prijedlogu navedeni, jer istima nije prethodilo dostavljanje uplatnica, slijedom čega je u cijelosti osnovano osporavanje kamate koja, do dana izvršenog plaćanja, nije ni počela teći. Osporava troškove postupka sukladno čl. 157. i 158. ZPP-a.

7. Tuženik je u prigovoru od 21. kolovoza 2024. obavijestio sud da je podmirio iznos glavnice, nakon čega je tužitelj tek podneskom od 24. travnja 2025. o istome obavijestio sud, čak devet mjeseci kasnije. Istim podneskom je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos tzv. uglavničenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 4,78 eura te trošak ovršnog i parničnog postupka.

8. Podnesak tužitelja od 24. travnja 2025. dostavljen je tuženiku 27. listopada 2024. (stranica 92-93 spisa) na izjašnjenje, a kako se o tome u određenom roku nije izjasnio, smatra se da je na povlačenje tužbe pristao, stoga je sukladno članku 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u poziv na plaćanje br. 8/1/1 (stranica 10 spisa), poziv na plaćanje br. 13/1/1 (stranica 11 spisa), poziv na plaćanje br. 34/1/1 (stranica 12 spisa), poziv na plaćanje br. 26/1/1 (stranica 13 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (stranica 14 spisa),iznos prometa računa tuženika (stranica 23 spisa), obračun kamata (stranica 48 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 49-53 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom br. 226 (stranica 54-57 spisa), cjenik usluga (stranica 58-59 spisa), međuvlasnički ugovor (stranica 60-65 spisa), popis zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (stranica 66-74 spisa), mail prepisku od 29. veljače 2024. (stranica 82-85 spisa), specifikacija dostavljenih poziva na plaćanje za pričuvu period 1-3/2024 (stranica 86-88 spisa).

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je prvotno bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 166,12 eura na ime pričuve za stan na adresi u [adresa], na temelju poziva na plaćanje br. 8/1/1, 13/1/1, 21/1/1 i 26/1/1 za mjesec veljaču do svibnja 2024.

12. Među strankama su sporne zakonske zatezne kamate i troškovi postupka.

13. Odredbom članka 240. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

14. Člankom 29. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

15. Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja. (čl. 30. st. 1. ZOO-a)

16. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da je tužitelj dostavio poziv na plaćanje br. 34/1/1 koji se uopće ne odnosi na troškove pričuve već na „kredit- potres“ koji nije predmet tužbenog zahtjeva.

17. Vezano za navode da utuženi pozivi na plaćanje uopće nisu bili dostavljeni tuženiku izvršen je uvid u mail prepisku od 29. veljače 2024. između stranaka te je u specifikaciji dostavljenih poziva na plaćanje za pričuvu utvrđeno da je tuženik samo bio obaviješten o pozivima za plaćanje br. 8/1/1 i 13/1/1 (stranica 87 spisa).

18. Uvidom u dostavljeni obračun zakonskih zateznih kamata utvrđeno je da iznos kamata koje se odnose na pozive na plaćanja br. 8/1/1 i 13/1/1 iznosi 3,26 eura (stranica 48 spisa).

19. Obzirom da je tuženik podmirio glavnicu 24. srpnja 2024. te time priznao dug sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu tzv. uglavničenih zakonskih zateznih kamata tj. iznos kamata se, nakon uplate iznosa glavnice, osamostalio te postao glavnim zahtjevom.

20. Naime, odredbe o zakonskim zateznim kamatama prisilne su naravi, što znači da one predstavljaju objektivnu posljedicu dužnikovog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Zatezne kamate teku po samom zakonu, čim se za to ispune pretpostavke. Vjerovnik je ovlašten nakon dospijeća obveze zahtijevati zatezne kamate te se tog prava vjerovnik ne može odreći unaprijed. Naime, zatezne kamate teku po sili zakona od dana kada dužnik padne u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze pa se stranke ne mogu unaprijed, prije dospjelosti potraživanja zateznih kamata, sporazumjeti o otpustu duga koji bi se sastojao od potraživanja zakonskih zateznih kamata koje će tek nastati. Stoga dužnik koji je svoju obvezu ispunio sa zakašnjenjem, duguje i zatezne kamate (čl. 29. ZOO-a) s kamatama od dana postavljanja takvog zahtjeva sudu (čl. 31. ZOO-a).

21. Neosnovan je stav da je prestankom glavne obveze prestala u konkretnom slučaju i tuženikova obveza isplate uglavničenih kamata. To stoga što prestankom glavne obveze prestaje obveza na isplatu daljnje zatezne kamate (jer ne postoji više glavni dug na koji bi ona mogla teći), ali to se ne odnosi na one zatezne kamate koje su već dospjele u trenutku prestanka glavne obveze, za koje i dalje postoji obveza dužnika, osim u slučaju da se vjerovnik tog potraživanja odrekao (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: 83 Pž-8258/2015 od 22.11.2017.).

22. Nakon što dužnik plati glavnicu, zatezne kamate se osamostaljuju i dopušteno ih je odvojeno potraživati u relativnom iznosu ili obračunate u apsolutnom iznosu za određeno razdoblje.

23. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

24. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

25. Slijedom navedenog, a temeljem članka 29., 30. st. 1. ZOO-a, odlučeno kao u točci I. izreke te je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.

26. Budući da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da tuženik nije bio obaviješten o pozivima na plaćanje br. 21/1/1 i 26/1/1 (stranica 87 spisa) tužbeni zahtjev je u tom dijelu zakonskih zateznih kamata odbijen i donesena je odluka kao pod točkom II. Izreke.

27. Pravo na zatezne kamate od dospijeća glavnice do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1., čl. 31. stavak 2. i čl. 183. st. 1. ZOO. Visina zahtjeva utvrđena je na temelju izračuna kamata (stranica 48 spisa).

28. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 4, a u svezi s člankom 155., 157. i 158. st. 2. ZPP-a.

29. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka, koji se sastoji od javnobilježničke naknade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 20,00 eura prema čl. 5. u vezi s čl. 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22 i 154/22), zajedno s iznosom PDV-a (25%) od 5,00 eura, a koji je odmjeren u ukupnom iznosu od 25,00 eura. Priznat mu je trošak i za rad odvjetnika u ovršnom postupku temeljem Tbr. 11. Tarife u iznosu od 50,00 eura te trošak PDV-a od 12,50 eura tako da ukupni troškovi ovršnog postupka tužitelja iznose 87,50 eura, kako je i odlučeno u točci III. izreke.

30. Naime, uvidom u spis predmeta, tuženik je bio upoznat s pozivima na plaćanje pričuve za stambenu zgradu u veljači 2024. nakon čega je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu te je doneseno rješenje o ovrsi posl. broj: Ovrv-64545/2024 od 13. kolovoza 2024. S obzirom da se radi o ljetnim mjesecima i godišnjim odmorima, tuženik je trebao pravovremeno obavijestiti tužitelja o navedenom podmirenju kako bi povukao prijedlog za ovrhu. Iz tog razloga je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka.

31. S druge strane, tužitelj je u listopadu 2024. podnio punomoć Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (stranica 24 spisa) za zastupanje tužitelja u navedenom predmetu te je bio upoznat s podmirenjem glavnice nakon čega je trebao odmah povući tužbu i tužbeni zahtjev u tom dijelu, ali tužitelj tek podneskom od 21. travnja 2025. obavještava sud da je glavnica podmirena, nakon 6 mjeseci. Stoga tužitelju sukladno čl. 158. st. 2. ZPP-a nije priznat trošak parničnog postupka pa je donesena odluka pod točkom IV. Izreke.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude s tim da žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467 a ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.