Poslovni broj: Us I-2754/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Mažuranićevo šetalište 11, Split, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, radi naplate uvoznog carinskog duga na motorno vozilo, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 415-05/25-01/23, URBROJ:513-04-25-3 od 30. rujna 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-03/24-22/25, URBROJ:513-02-8005/65-25-9 od 07. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-415-05/25-01/23, URBROJ:513-04-25-3 od 30. rujna 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tuženik u osporenom rješenju nije naveo propis/odredbu mjerodavnog prava, koja bi nalagala tužitelju da vozilo koje je prethodno uvezao u Republiku Hrvatsku s potpunim oslobođenjem, mora prilikom svog privremenog izlaska iz RH do kojeg je došlo unutar roka od 6 mjeseci odobrenog privremenog uvoza, ponovno izvesti pod carinski nadzor; da ne postoji odredba koja bi nalagala tužitelju da u navedenoj situaciji, njegovog povratka u BiH-u vozilo izveze odnosno da vozilo smjesti pod carinski nadzor; da navedeno ne proizlazi ni iz odredbi na koje se tuženik poziva u rješenju (članak 250. Uredbe (EU) broj: 952/2013 od 09. 10. 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Umije (SL.L.269.10.102013 – Carinski zakonik Unije, ni Uredbe 2015/2446. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 30. rujna 2025. godine i prvostupanjsko rješenje od 07. siječnja 2025. godine.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-03/24-22/25, URBROJ:513-02-8005/65-25-9 od 07. siječnja 2025. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti, tužitelj je kao solidarni dužnik obvezan na plaćanje uvoznog carinskog duga u iznosu od 12,141,43 eura (carina, porez na dodanu vrijednost i pripadajuće kamate), nastalog dana 22. kolovoza 2024. godine za rabljeno motorno vozilo marke BMW, model X6M, stranih (BiH) registarskih oznaka [registarska oznaka]-069, prosječne emisije ugljičnog dioksida (CO2) 258 g/km, carinske vrijednosti 31.696,39 eura, iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Nadalje žaliteljima se nalaže platiti daljnju kamatu na neplaćeni iznos uvoznog carinskog duga (glavnice), za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate duga. Također se u rješenju navodi da će se u slučaju ne plaćanja predmetnog duga u određenom roku, predmetno vozilo trajno oduzeti, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa ovrhu istog.

4.Na raspravi od dana 30. siječnja 2026. godine nije pristupio opunomoćenik tuženika iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da drugi utvrđeni obveznik po rješenju - ĆT nije podnio upravnu tužbu protiv predmetnog rješenja pa da je u odnosu na njega rješenje postalo pravomoćno; da nije sporno da je ĆT sukladno rješenju trebao platiti utvrđeni carinski dug obzirom da su s njegove strane počinjeni carinski prijestupi. Međutim, da je carinski dug u odnosu na tužitelja ČT, potpuno pogrešno i bez uporišta utvrđen, radi čega je i podnijeta tužba. Navodi da je Upravni sud u Splitu u predmetu UsI – 2995/24 utvrdio da je u odnosu na tužitelja ČT nezakonito oduzeto vozilo obzirom da nije proveden test razmjernosti takve mjere, koju odluku prilaže u spis, u spis je priložio popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 2.500,00 eura.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 30. rujna 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 07. siječnja 2025.godine pravilno i zakonito tužitelju kao solidarnom dužniku utvrđena obveza plaćanja uvoznog carinskog duga (carine i PDV-a) na označeno motorno vozilo.

8.Prema stanju spisa proizlazi da je Područni carinski ured Split zaprimio zahtjev Službe za mobilne jedinice Split od 29. kolovoza 2024. godine za naplatu carinskog duga od ĆT iz [adresa], za predmetno vozilo, uz koje je bila priložena dokumentacija navedena u obrazloženju.

Dana 22. kolovoza 2024. godine carinski službenici toga dana zaustavili/kontrolirali predmetno motorno vozilo stranih (BiH) registarskih oznaka, kojim je u trenutku nadzora upravljao ĆT iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske (što je utvrđeno uvidom u osobnu iskaznicu PP Sinj), a koje vozilo je vlasništvo ČT iz [adresa] te su o navedenome carinski službenici sačinili Zapisnik o obavljenom nadzoru kojeg je ĆT vlastoručno potpisao. Potvrdom o privremenom oduzimanju robe od 23. kolovoza 2024. godine navedeno vozilo oduzeto je od nadzirane osobe ĆT. Zapisnikom o obavljanom nadzoru od **.**.2024. ĆT je sukladno članku 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 114/22) upoznat s pravom na izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za donošenje odluke. Na Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od **.**.2024. ĆT dao je izjavu sadržaja navedenog u osporenom rješenju, te je Zapisnik također potpisao vlastoručno. Dopisom od **.**.2024. ĆT obaviješten je da se kod Područnog carinskog ureda Split vodi postupak naplate carinskog duga za predmetno vozilo, za koje je utvrđena carinska osnovica u iznosu od 31.696,39 eura, te je imenovani pozvan da se očituje o činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, povodom čega je isti dana 20. rujna 2024. godine dostavio očitovanje sadržaja navedenog u prvostupanjskom rješenju.

9.Nadalje proizlazi da je dana 20. rujna 2024. godine u Područnom carinskom uredu Split zaprimljen je podnesak ČT (tužitelja), vlasnika predmetnog vozila, sadržaja navedenog u prvostupanjskom rješenju, uz koji je priložena dokumentacija.

Nadalje iz spisa proizlazi da je dana **.**.2024. ČT obaviješten da se kod Područnog carinskog ureda Split vodi postupak naplate carinskog duga za predmetno vozilo, za koje je utvrđena carinska osnovica od 31.696,39 eura, te je imenovani pozvan da se u roku od osam dana očituje o činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari.

10.Iz navoda ĆT utvrđeno da isti navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Naime, imenovani nesporno ima prebivalište u [adresa], a koristio je predmetno vozilo stranih registarskih oznaka na području Republike Hrvatske, te se smatra da je imao sva prava i obveze kao i svaki hrvatski državljanin sa prebivalištem u [adresa].

Dakle, ĆT je raspolagao vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunata i plaćena carina i porez na dodanu vrijednost, slijedom čega je zatečen u nezakonitoj uporabi predmetnog vozila, te je isti bez obzira što nije vlasnik vozila, obveznik plaćanja carinskog duga na motorna vozila. Slijedom navedenog nastao je carinski dug kojeg je imenovani obvezan platiti, sukladno članku 79. stavak 1. točka a) i stavak 3. točka a) Uredbe (EU) broj: 952/2013 od 09. 10. 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Umije (SL.L.269.10.102013 – Carinski zakonik Unije, pri čemu se napominje da neznanje ili nepoznavanje propisa ne eskulpira tužitelja od obveze plaćanja carinskog duga.

11.S obzirom na sadržaj očitovanja tužitelja ČT utvrđeno je da isti ne utječu na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Naime, prema stanju spisa proizlazi da je nesporno utvrđeno da je tužitelj predmetno vozilo unio u Republiku Hrvatsku dana 19. kolovoza 2024. godine, da je vozilo parkirao i ostavio ispred kuće svog poznanika ĆT, a da predmetno vozilo nakon odlaska u Bosnu i Hercegovinu nije ponovno izvezao niti stavio u neki drugi carinski postupak, već je isto vozilo ostavio na mjestu koje nema odobrenje za smještaj stranih vozila, čime je tužitelj kao vlasnik vozila nezakonito postupao s vozilom jer isto nije stavio u neki od carinski dopuštenih postupaka, iz čega je vidljivo da je nezakonito raspolagao sa prijevoznim sredstvom za privatnu uporabu, na način da je s robom puštenom u postupak privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem postupao protivno svrsi i uvjetima odobrenog postupka odnosno protivno odredbama Carinskog zakonika Unije o Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Carinskog zakonika Unije).

12.Tužitelj je predmetno vozilo unio u Republiku Hrvatsku dana 19. kolovoza 2024. godine, da je vozilo parkirao i ostavio ispred kuće svog poznanika ĆT o tužitelj se vratio u BiH-u.

Međutim, tužitelj je trebao predmetno vozilo ponovno izvesti ili privremeno smjestiti pod carinski nadzor, što tužitelj nije učinio, pa obzirom da nije postupio na navedeni način te kako je predmetno vozilo ostavio u Republici Hrvatskoj, ispred kuće svog poznanika ĆT, na mjestu koje nema odobrenje za smještaj stranih vozila, tužitelj kao vlasnik vozila je nezakonito postupao s vozilom jer isto nije stavio u neki od carinski dopuštenih postupaka, slijedom čega je nezakonito raspolagao sa prijevoznim sredstvom za privatnu uporabu.

13.Carinski postupak i nadzor nad prijevoznim sredstvima sa stranim registarskim oznakama na carinskom području Unije propisan je Konvencijom o privremenom uvozu („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj:16/98 i 08/99), Uredbom (EU) broj 952/2013 od 09. listopada 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269,10.10.2013.,u daljnjem tekstu: Carinski zakonik Unije) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) broj: 2226/2015 od 28. prosinca 2015., u daljnjem tekstu: Delegirana uredba).

14.Člankom 212. stavak 3. Delegirane uredbe propisano je da se potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava za sredstva cestovnog, željezničkog, zračnog i pomorskog prijevoza, te prijevoz unutarnjim plovnim putovima ako su registrirana izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja ili ako se prijevozna sredstva koja nisu registrirana nalaze u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja unije, te ako ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije.

15.Sukladno članku 79. stavak 1. točka a) Carinskog zakonika unije uvozni carinski dug nastaje neispunjavanjem jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom, koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, njezino izuzimanje ispod carinskog nadzora ili kretanje, preradu privremeni smještaj, privremeni uvoz ili raspolaganje takvom robom unutar tog područja.

16.Kako je tužitelj kao vlasnik predmetnog vozila, na kojem su BiH-e registarske oznake ostavio na mjestu i fizičkoj osobi (ĆT) koji nema ishođeno odobrenje za smještaj i čuvanje stranih vozila, slijedom čega je nastala obveza plaćanja carinskog duga (carina i porez na dodanu vrijednost), sukladno članku 79. stavak 1. točka a), a tužitelj je obveznik plaćanja spomenutog duga sukladno članku 79. stavak 3. točka a) istog Zakona.

17.Neosnovan je tužbeni navod da nema zakonskog uporišta za stav tuženika da je tužitelj u konkretnoj situaciji prilikom izlaska iz Republike Hrvatske i povratka u Bosnu i Hercegovinu, predmetno morao izvesti u BiH-u, odnosno da vozilo smjesti pod carinski nadzor.

Člankom 5. stavak 1. točka b) Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj: 16/98 i 8/99),propisano je da za primjenu povlastice – privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje, uvezena prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza, na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza, te da ih moraju uvesti i rabiti osobe s prebivalištem izvan carinskog područja [adresa]. Člankom 9. stavak 2. Aneksa C navedene Konvencije propisano je da prijevozna sredstva za privatnu uporabu mogu ostati na teritoriju privremenog uvoza u razdoblju, kontinuirano ili ne, šest mjeseci za svako dvanaestomjesečno razdoblje.

18.U konkretnoj situaciji radi se o vozilu strani reg. oznaka (BiH), koje je u Republiku Hrvatsku uvezeno od osobe čije je prebivalište van [adresa], odnosno isti ima prebivalište u [adresa], te bi sukladno naprijed navedenim odredbama ista osoba tj. tužitelj imao mogućnost privremenog uvoza uz potpuno oslobođenje uvoznog duga do 6 mjeseci, ali s time da on boravi u [adresa] i da predmetno uvezeno motorno vozilo on osobno koristi i da on s vozilom u potpunosti raspolaže za vrijeme privremenog uvoza u Republiku Hrvatsku.

19.Tužitelj je u navedenoj situaciji ušao u RH sa predmetnim vozilom (vezao vozilo u RH), nakon čega se je on vratio u BiH-u, a uvezeno vozilo ostavio na raspolaganje drugoj osobi koja nema odobrenje za smještaj stranih vozila, dakle, tužitelj nakon privremenog uvoza vozila u RH-u nije raspolagao (koristio) vozilo za privatnu uporabu, slijedom čega je carinsko tijelo osnovano tužitelju kao vlasniku vozila utvrdilo uvozni carinski dug.

20.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 19. veljače 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA

- opunomoćenicima tužitelja, Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Mažuranićevo šetalište 11,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.