REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6

Poslovni broj: P-299/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrei Milinković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice CC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, radi predaje u posjed, nakon održanog pripremnog ročišta, zaključenog 16. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tuženice osobno i njezine punomoćnice, te presude javno objavljene 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da preda tužitelju u suposjed nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Pregrada, kat. općina: 323918, HUM NA SUTLI, broj zk uloška: [broj ZK uloška], sagrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] opisanu kao ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, DVORIŠTE, CESTA I ŠUMA "HUM 171, 172, 172/1" površine 1 jutro ili 1041 čhv, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE površine 170 čhv, DVORIŠTE površine 878 čhv, CESTA površine 172 čhv, ŠUMA površine 1421 čhv; kat. čest. [katastarska čestica] opisanu kao PUT HUM površine 198 m2; kat. čest. [katastarska čestica] opisanu kao DVORIŠTE HUM površine 18 čhv, sve ukupne površine 1 jutro ili 1059 čhv ili 198 m2, i to: 9. Suvlasnički dio: 405/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9)

trosobni stan oznake "F", na prvom katu, ukupne površine 75,38m2 i pripadak stanu: parkirno mjesto oznake "F1" površine 2,87m2, u elaboratu označeno narančastom bojom, ovo na način da mu je dužna predati ključeve od ulaznih vrata predmetnog stana te mu isti predati u suposjed, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 679,64 EUR (šestosedamdesetdeveteurašezdesetčetiricenta), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2026. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su on i tuženica CC suvlasnici, svaki u ½ dijela, nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Pregrada, kat. općina: 323918, HUM NA SUTLI, broj zk uloška: [broj ZK uloška], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, DVORIŠTE, CESTA I ŠUMA "HUM 171, 172, 172/1" površine 1 jutro ili 1041 čhv, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE površine 170 čhv, DVORIŠTE površine 878 čhv, CESTA površine 172 čhv, ŠUMA površine 1421 čhv; kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao PUT HUM površine 198 m2; kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao DVORIŠTE HUM površine 18 čhv, sve ukupne površine 1 jutro, 1059 čhv ili 198 m2 – s kojim je suvlasničkim dijelom nekretnine neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to:9. Suvlasnički dio: 405/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9)trosobni stan oznake "F", na prvom katu, ukupne površine 75,38m2 i pripadak stanu: parkirno mjesto oznake "F1" površine 2,87m2, u elaboratu označeno narančastom bojom. (dalje u tekstu: Nekretnina) Tužitelj i tuženica da su suvlasnici navedene Nekretnine svaki u ½ dijela. Nekretnina da se trenutno nalazi u isključivom posjedu tuženice koja je samovoljno i samoinicijativno sredinom lipnja 2025. promijenila bravu na ulaznim vratima nekretnine bez da je tužitelju predala novi primjerak ključeva na koji je način u cijelosti isključila tužitelja iz njegovog suposjeda nad Nekretninom. Tužitelj da je pozvao policiju nakon što 16. lipnja 2025. nije mogao ući u posjed stana koristeći svoje ključeve, a kojom su prilikom policijski službenici sastavili zapisnik i po službenoj dužnosti protiv tuženice pokrenuli postupak zbog sumnje na kršenje propisa Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prema čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) svaki suvlasnik da je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu pa u pogledu toga suvlasničkog dijela ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku. Vlasništvo uključuje pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari i te ovlasti na nekretnini prema odredbi čl. 30. ZVDSP-a imaju suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Prema čl. 46. st. 1. ZVDSP-a da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a da vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu preda svoj posjed te stvari, a to pravo ne zastarijeva. Sukladno odredbi čl. 37. st. 6 ZVDSP-a svaki suvlasnik da ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

1.1. Budući da tuženica drži cijelu Nekretninu u svojem isključivom posjedu, a nema pravni osnov za više od 1/2 dijela Nekretnine, te da u cijelosti onemogućuje tužitelju vršenje suposjeda, uporabu i korištenje stvari u odgovarajućem suvlasničkom opsegu prava vlasništva, tužitelj predlaže da sud donese presudu, kao u izreci pod točkom I., te zahtijeva naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava navode tužbe da su tužitelj i ona suvlanici nekretnine navedene u tužbi, svaki u ½ dijela. Osporava navode da je ona samovoljno i samoinicijativno sredinom lipnja 2025. godine promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana na navedenoj nekretnini. Tvrdi da se tužitelj samovoljno zbog narušenih odnosa između parničnih stranaka iselio iz zajedničkog stana o čemu da je tuženicu obavijestio putem e-mail korespodencije dana 4. travnja 2025. godine u kojem joj je napisao da je obavještava da od dana 20. ožujka 2025. godine više ne stanuje na adresi [adresa] u stanu oznake F, s obzirom da je preselio na novu adresu. Tužitelj, iako se iselio iz zajedničkog stana u kojem stanuju i dvoje mldb. djece tuženice, konstantno da uznemirava tuženicu u nazočnosti djece na način da je u više navrata u periodu nakon iseljenja pa sve do sredine lipnja 2025. godine, u večernjim satima dolazio u zajednički stan parničnih stranaka vidno alkoholiziran, pri čemu ju je verbalno uznemiravao. Dana 15. lipnja 2025. godine tužitelj da je došao do zajedničkog stana parničnih stranaka i nenajavljeno ušao u isti s namjerom da u stan useli svog brata koji bi živio sa tuženicom i njezinom djecom, te mu je pokazao prostor uključujući i stvari tuženice te njezine djece bez da je o istome imao njezinu suglasnost i pristanak. Zbog narušenja osjećaja sigurnosti i stabilnosti tuženica da je bila primorana istog dana 15. lipnja 2025. godine zamijeniti bravu na ulaznim vratima u stan. O navedenom da je odmah obavijestila tužitelja putem e-maila, te ga je ujedno zamolila da je više ne kontaktira izravno nego pisanim putem. Istog dana, 15. lipnja 2025., tužitelj da je reagirao na promjenu brave na način da je onemogućio tuženici pristup njezinim poslovnim alatima na način da joj je promijenio lozinku, čime joj je otežao obavljanje redovitih radnih obveza. Dana 16. lipnja 2025., unatoč prethodnoj izričitoj molbi da je ne kontaktira izravno, tužitelj da je ponovno pokušao uspostaviti kontakt telefonom te se pojavio ispred zgrade u kojoj živi tuženica. U elektroničkoj poruci da naveo je: „Idem isprobati ključ. Ako ne radi, zovem policiju. Preporučam da se vratite.“, što ukazuje na pokušaj izazivanja konflikta. O svemu navedenom tuženica da je obavijestila nadležne institucije. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Krapina, da je dana 22. srpnja 2025. sastavio je službeni zapisnik u predmetu nasilja u obitelji, a dana 17. lipnja 2025. tuženici da je izdana Obavijest o pravima žrtve. Također da je zatražila stručnu pomoć psihologa i psihijatra. Priložena medicinska dokumentacija da potvrđuje izloženost značajnom psihološkom pritisku i akutnom stresu, kao i opravdanost potrebe za zaštitnim mjerama. Člankom 163.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Brava na predmetnoj nekretnini da je promijenjena zbog obiteljskoj nasilja od strane tužitelja prema tuženici i njezinoj mldb. djeci, te zbog zdravstvenog i sigurnosnog stanja tuženice i njezine mldb. djece Predmetna nekretnina da za njih predstavlja jedini dom, a predajom ključeva od predmetne nekretnine tužena da bi zajedno sa mldb. djecom zbog straha i sigurnosti za svoj život, kao i život i sigurnost svoje djece, morala iseliti iz predmetne nekretnine jer suživot s tužiteljem nije moguć, zbog čega se on i dobrovoljno iselio iz predmetne nekretnine. Tuženica ističe da je, u smislu odredbe čl. 34. Ustava RH, Dom je nepovrediv, a pravo na dom da je zaštićeno i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je u odnosu na RH stupila na snagu 5. studenog 1997. godine.Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Č protiv [adresa], C protiv RH) kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda RH, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma da se mora omogućiti da se ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom, te da treba utvrditi može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima kao što je predaja u suposjed predmetne nekretnine tužitelju odnosno predaja ključeva iste. Slijedom iznijetog, tuženica smatra da ona i njezina mldb. djeca zbog svega naprijed iznijetog imaju pravo na dom na predmetnoj nekretnini. Tuženica još navodi da se kod ovog suda, po njezinom prijedlogu, vodi izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom, pod posl.brojem R1-39/2025, koji postupak da predstavlja prethodno pitanje u odnosu na ovaj parnični postupak predaje u suposjed slijedom čega tuženica predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja tog predmeta

2.1 Slijedom iznijetog, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka, sud je, po prijedlogu stranaka, proveo dokaze uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Pregrada od 14.7.2025., Obavijest žrtvi nasilja u obitelji PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 16.6.2025., u e-mail korespondenciju između stranaka od 4. travnja 2025., u zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Krapina od 22. srpnja 2025., obavijest žrtvi nasilja u obitelji PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 23. srpnja 2025., povijest bolesti Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije za tuženicu od 20.3.2025. i 16.7.2025., pisanu e-mail korespondenciju stranaka od 18.3.2025., 19.3.2025., te od 17.6.2024., u obavijest ODO u Zlataru o podizanju optužnice od 16.12.2025., u povijest bolesti za tuženicu od 1.10.2025., u ugovor o najmu kuće od 17.6.2025., te je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Pp-1414/2025 iz kojeg je pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PU Krapinsko zagorske PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 16.6.2025., te optužni prijedlog od 16.6.2025, u spis ovog suda poslovni broj Pp-1834/2025, iz kojeg je pročitao optužni prijedlog od 7.8.2025., te u spis ovog suda poslovni broj R1-39/2025.

4. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženica suvlasnici, svaki u ½ dijela, nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Pregrada, kat. općina: 323918, HUM NA SUTLI, broj zk uloška: [broj ZK uloška], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, DVORIŠTE, CESTA I ŠUMA "HUM 171, 172, 172/1" površine 1 jutro ili 1041 čhv, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE površine 170 čhv, DVORIŠTE površine 878 čhv, CESTA površine 172 čhv, ŠUMA površine 1421 čhv; kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao PUT HUM površine 198 m2; kat. čest. [katastarska čestica] opisane kao DVORIŠTE HUM površine 18 čhv, sve ukupne površine 1 jutro, 1059 čhv ili 198 m2 – s kojim je suvlasničkim dijelom nekretnine neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 9. Suvlasnički dio: 405/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) trosobni stan oznake "F", na prvom katu, ukupne površine 75,38m2 i pripadak stanu: parkirno mjesto oznake "F1" površine 2,87m2, u elaboratu označeno narančastom bojom, a navedena činjenica proizlazi i uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak.

5. Između stranaka nije sporno niti da je tuženica tijekom lipnja 2025. na ulaznim vratima predmetnog stana promijenila bravu, te da tužitelju nije predala ključeve od tako promijenjene brave, čime mu je onemogućila korištenje predmetne nekretnine, te da se ona od tada nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

6. Sporno je je li tuženica imala pravo postupiti na taj način, tj. onemogućiti tužitelju suposjed predmetne nekretnine, a s obzirom na njezine navode da je tužitelj samovoljno iselio iz predmetne nekretnine, te da je ona bila prisiljena tako postupiti zbog obiteljskoj nasilja od strane tužitelja prema njoj i njezinoj mljt. djeci koja s njom žive u tom stanu.

7. Prije svega, u odnosu na navode tuženice da je na ovom sudu, između stranaka, u tijeku izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine te da bi taj postupak predstavljao prethodno pitanje za odluku u ovom sporu, slijedom čega predlaže prekid ovog postupka do završetka postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, valja navesti da nije sporno da se na ovom sudu, između stranaka vodi postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine pod poslovnim brojem R1-39/2025., međutim, taj postupak ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku za odluku u ovom sporu i ta dva postupka mogu se voditi neovisno jedan o drugome, tako da prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka do završetka postupka poslovni broj R1-39/2025., nije osnovan.

8. Na konkretan pravni odnos, valja primijeniti odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009., 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, dalje u tekstu: ZVDSP) prema kojoj vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu preda svoj posjed te stvari, a to pravo ne zastarijeva, kao i odredbu čl. 46. st. 1. ZVDSP-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, te odredbu čl. 37. st. 4. ZVDSP-a, prema kojoj je svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu pa u pogledu tog suvlasničkog dijela ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku. Vlasništvo uključuje pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari i te ovlasti na nekretnini, prema odredbi čl. 30. ZVDSP-a, imaju suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

9. Prema tome, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, tuženica, kao suvlasnica predmetne nekretnine, nema pravo tužitelju, kao drugom suvlasniku iste, onemogućiti pravo posjeda predmetne nekretnine koje pravo posjeda, uporabe, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom on ima na toj nekretnini razmjerno svojem suvlasničkom dijelu.

10. Što se tiče tvrdnje tuženice da ona nije samovoljno i samoinicijativno tijekom lipnja 2025. promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, već da je tužitelj dobrovoljno iselio iz iste, valja navesti da iz e-mail poruke tužitelja tuženici upućene 4. travnja 2025. doista proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženicu da od dana 20. ožujka 2025. godine više ne stanuje na adresi [adresa] u stanu oznake F, s obzirom da je preselio na novu adresu, međutim, ta činjenica sama po sebi, ne dokazuje da se tužitelj odrekao suposjeda i korištenja predmetnog stana.

11. Naime, da promjena brave od strane tuženice na vratima predmetnog stana nije bila u dogovoru s tužiteljem, već da se radi o samovoljnoj i samoinicijativnoj radnji tuženice, proizlazi, prije svega, iz same nesporne činjenice da tuženica ne želi predati tužitelju ključeve od promijenjene brave, a također i iz isprava koje se nalaze u spisu ovog suda Pp-1414/2025, i to, obavijesti tužitelju kao žrtvi nasilja PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 16.6.2025. te izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PU Krapinsko zagorske PP Krapina s Ispostavom Pregrada od 16.6.2025. iz kojih isprava proizlazi da je tužitelj zbog takvog postupanja tuženice, tj. iz razloga što dana 16.6.2025. nije mogao ući u posjed stana koristeći svoje ključeve, pozvao policiju kojom prilikom su policijski službenici sastavili zapisnik i protiv tuženice pokrenuli postupak zbog sumnje na kršenje propisa Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Pp-1414/2025 još je utvrđeno i da je povodom navedenog postupanja tuženice, protiv iste, dana 16.6.2025. podignut optužni prijedlog, a povodom kojeg je postupak još u tijeku.

12. Nadalje, što se tiče tvrdnje tuženice da je bila prisiljena postupiti na navedeni način, tj. promijeniti bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i time onemogućiti tužitelju daljnje korištenje istog iz razloga nasilničkog ponašanja tužitelja prema njoj i njezinoj maloljetnoj djeci, valja navesti da između stranaka nije sporna činjenica da se protiv tužitelja, vod prekršajni postupci povodom prijave tuženice zbog nasilja u obitelji, a što je utvrđeno uvidom u isprave koje prileže spisu, i to, obavijest žrtvi nasilja tuženici CC od 23.7.2025., te iz izjave tuženice Hrvatskom zavodu za socijalni rad od 21.7.2025., kao i uvidom u prekršajni spis ovog suda posl. broj Pp-1834/2025, međutim, prije svega, valja navesti da su ti postupci pokrenuti povodom prijava tuženice koje su uslijedile nakon što je ista promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, a prekršajni postupak u tom predmetu vodi se i protiv tuženice, tako da tuženica nije uspjela dokazati a je bila prisiljena promijeniti bravu na vratima predmetnog stana iz razloga što bi ponašanjem tužitelja bila ugrožena njezina sigurnost i sigurnost njezine djece za vrijeme dok je tužitelj bio u suposjedu predmetne nekretnine.

13. Što se tiče medicinske dokumentacije koju je tuženica priložila također na okolnost da je bila prisiljena postupiti na način kao što je postupila jer je tužitelj svojim ponašanje ugrožavao njezino zdravlja, valja navesti da iz iste, prije svega, proizlazi da se već duži period i prije predmetnog događaja liječila zbog svojeg psihičkog stanja, te da je prilikom pregleda psihologa 20.3.2025., te psihijatra dana 24.3.2025. izrazila uznemirenost i pojačani stres zbog konfliktnog odnosa s tužiteljem i zbog sudskih postupaka koje vodi protiv tužitelja zbog podjele imovine i zbog nasilja u obitelji, međutim, niti navedena medicinska dokumentacija ne ukazuje na to da je zbog ponašanja tužitelja bilo ugroženo njezino zdravstveno stanje i sigurnost, koje bi opravdavalo njezino postupanje na način kao što je postupila, tj. promjenom brave na vratima zajedničkog stana isključila tužitelja iz suposjeda istog.

14. Što se tiče pozivanja tuženice na povredu prava na dom i odredbu čl. 34. Ustava RH prema kojoj je dom nepovrediv, te čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o nepovredivosti prava na dom i navoda da predmetni stan predstavlja njezin jedini dom, te da bi zbog obiteljskog nasilja od strane tužitelja prema njoj i njezinoj mlljt. djeci, u slučaju da nije postupila na način kao što je postupila, tj. promijenila bravu na ulaznim vratima stana i time onemogućila tužitelju daljnje korištenje istog, bila prisiljena iseliti iz predmetne nekretnine jer suživot s tužiteljem nije moguć, čime bi bilo ugroženo njezino pravo na dom jer predmetne nekretnina predstavlja njezin jedini dom, valja, prije svega, navesti da tuženica nije dokazala da je zbog sigurnosne ugroženosti nje i njezine mlljt. djece bila prisiljena postupiti na navedeni način, a, pored toga, valja navesti da se u ovom predmetu tužbom zahtijeva predaja nekretnine u suposjed, te da u takvoj pravnoj situaciji nema povrede prava na dom jer se istovremeno , ne traži i iseljenje druge strane, već samo predaja nekretnine u suposjed (tako i Odluka Ustavnog suda RH u predmetu broj U-III-4263/2015 od 3.2.2016.). Slijedom navedenog, prigovor tuženice koji se odnose na povredu prava na dom, nije osnovan.

15. Slijedom navedenog, provedenim dokazima i izloženim utvrđenim činjenicama, utvrđeno je da je tuženica bez pravne osnove isključila tužitelja iz suposjeda predmetne nekretnine na način da je na ulaznim vratima stana promijenila bravu, a nije tužitelju predala ključeve od promijenjene brave, te je stoga, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti, te naložiti tuženici da tužitelju omogući suposjed predmetne nekretnine na način da mu preda ključeve od ulaznih vrata predmetne nekretnine, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/2022, dalje – ZPP), s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelja je u ovom predmetu zastupao odvjetnik, pa je njegov parnični trošak valjalo odrediti primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje-OT). Na temelju Tbr. 7. st. 1. OT, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 8. st. 1. OT, trošak sastava podneska od 1.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 9. st. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu od 16.1.2026. u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 600,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 679,64 EUR.

17. Tužitelju su na navedeni parnični trošak, temeljem odredbe čl. 151. ZPP-a, priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke do isplate, a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi na putni trošak njegovog punomoćnika za pristup na ročište održano 16.1.2026., s obzirom da taj trošak nije bio neophodno potreban za vođenje ovog postupka, a pored toga, punomoćnik tužitelja nije dokazao visinu tog troška.

19. Na osnovi navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

U Pregradi, 19. veljače 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar-Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice