Poslovni broj: Us I-1440/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EKSIBIO d.o.o. Zagreb, OIB: 23417863965, Zdenačka ulica 11, zastupano po opunomoćeniku Davidu Franjkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, radi šutnje uprave, odlučujući o tužbi tužitelja od 12. lipnja 2025., izvanraspravno 19. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu 12. lipnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje navodeći da je tužitelj 4. travnja 2025. putem opunomoćenika izjavio žalbu na rješenje/obavijest Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Zagreb, Klasa: 103-05/25-01/1225, Urbroj: 251-99/51- 25-06 od 28. ožujka 2025. te da je tuženik kao javnopravno tijelo sukladno odredbi čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku o žalbi trebao odlučiti i rješenje o istoj dostaviti stranci u roku od 60 dana. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na Žalbu s potvrdom primitka pošiljke, Potvrdu o preuzimanju pošiljke (Hrvatska pošta d.d.), saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanje punomoćnika tužitelja odvjetnika Davida Franjkovića, priklop cjelokupnog spisa predmeta od tuženika, informatičko vještačenje tuženikovog informacijskog sustava na okolnost datuma donošenja odluke po žalbi. Stoga, a s obzirom da je predmetna žalba tuženiku predana preporučenom poštom, sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZUP-a, te da se upravo dan predaje pošiljke pošti, odnosno dan 4. travnja 2025., ima smatrati danom predaje žalbe javnopravnom tijelu kojem je upućena, da je sukladno odredbi čl. 121. ZOP-a tuženik svoju odluku o žalbi morao donijeti i dostaviti tužitelju najkasnije 3. lipnja 2025., a što da je tuženik propustio učiniti. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 38. st. 2. t. 2. u vezi s čl. 117. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24) tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku od 30 dana od dostave presude odluči o žalbi tužitelja izjavljenoj 4. travnja 2025. te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude.
2. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu 14. kolovoza 2025. navodeći kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je predložilo odbaciti tužbu kao nedopuštenu budući da nije riječ o upravnoj stvari. Tuženo tijelo je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je tužitelj Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnoj službi Zagreb predao online Zahtjev za mjeru Potpore za pripravništvo, Klasa: 103-05/25-01/1225, za osobu HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: „Zahtjev“); da je nakon obrade predmetnog Zahtjeva dana 28. veljače 2025. godine tuženik donio odluku kojom istu ocjenjuje negativno te o tome obavijestio tužitelja. Kao dokaz poziva se na Obavijest o negativnoj ocjeni Zahtjeva Klasa: 103- 05/25-01/1225, Urbroj: 251-99/51-25-04 od 28. veljače 2025. godine. Da je navedenom Obavijesti negativna ocjena Zahtjeva obrazložena tužitelju te da je u istoj jasno navedeno kako sukladno Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2025. godini u ciljanu skupinu za dodjelu Potpore za pripravništvo i mlade spadaju nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih osoba bez obzira na staž osiguranja, a koje se prvi put zapošljavaju zbog obavljanja poslova u zanimanju za koje su se školovale. Da je uvidom u prethodne Ugovore o radu za HI utvrđeno kako je ista već ranije obavljala poslove u zanimanju za koje se školovala te da ne spada u ciljanu skupinu za dodjelu predmetne Potpore. Također, da se u Obavijesti o negativnoj ocjeni Zahtjeva jasno ističe kako tužitelj ima pravo na Prigovor i to u roku od 10 dana od dana zaprimanja Obavijesti o ocjeni zahtjeva. Da je u uvjetima (Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZO-a) jasno naznačeno kako se Zahtjev te sva pripadajuća dokumentacija predaju putem online aplikacije na web adresi tuženika, dakle da je životno i logično kako se sva komunikacija vršila elektronskim putem. Da tome u prilog ide i činjenica kako se prije odluke o ocjeni Zahtjeva od tužitelja putem mail-a tražila dopuna dokumentacije te da se sva komunikacija s tužiteljem vršila na taj način. Nadalje ističe, da radi dodjele potpore tuženik upućuje javni poziv s kriterijima za dodjelu potpore, te da tuženik u neupravnom postupanju izvrši kontrolu zahtjeva te ukoliko poslodavac koji je podnio zahtjev udovoljava kriterijima s istim sklapa ugovorni odnos. Da je dana 03. ožujka 2025. godine, tužitelj elektronskim putem obavješten o negativnoj ocjeni Zahtjeva (uz naznaku kako će ista biti poslana i poštom kako bi je tužitelj imao i u fizičkom obliku). Da je tužitelj na zaprimljenu obavijest o negativnoj ocjeni podnio Prigovor koji je tuženik zaprimio 24. ožujka 2025. godine, te da je o istome odlučio dana 28. ožujka 2025. godine navodeći kako je Prigovor podnesen nepravodobno. Budući da se od trenutka podnošenja Zahtjeva koristila elektronska komunikacija, da je životno i logično kako se dostava Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva na mail adresu tužitelja ima smatrati ispravnom i urednom. Tuženo tijelo još jednom ističe kako nije riječ o upravnoj stvari, dakle da nema ni mjesta primjeni Zakona o općem upravnom postupku.
2.1. Tuženo tijelo nadalje ističe da je čl. 105. Zakona o općem upravnom postupku propisano kako se žalba podnosi protiv rješenja prvostupanjskog tijela ili ako rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku, što da u ovom predmetu nije slučaj, obzirom da Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva nije rješenje. Obzirom da je tužitelj obaviješten o negativnoj ocjeni zahtjeva dana 03. ožujka 2025. godine, da je krajnji rok za podnošenje prigovora bio 13. ožujak 2025. godine te da je tuženo tijelo ispravno odlučilo odbacivši zaprimljeni Prigovor kao nepravodoban. Kao dokaz poziva se na mail do 03. ožujka 2025. godine, Odgovor na prigovor Klasa: 103-05/25-01/1225, Urbroj: 251-99/51-25-06 od 28. ožujka 2025., Uvjete – Pripravništvo, Dopunu dokumentacije.
2.2. Nadalje navodi da Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, a prema propisanim kriterijima i uvjetima koje je sukladno Zakonu o tržištu rada (NN br. 118/18, 32/20, 18/22, 156/23, 152/24) donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s ciljem uključivanja u obrazovanje i zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih i drugih nezaposlenih osoba kojima je zbog nepovoljnog položaja na tržištu rada potrebna financijska potpora. Da se Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti tuženika iz nadležnosti tuženika (npr. potpore za zapošljavanje i usavršavanje, financiranje obrazovanja nezaposlenih osoba i ostale mjere) temelje na odredbama čl. 34.-45. Zakona o tržištu rada. Da zaprimanje zahtjeva i obradu (ocjenu) po mjerama aktivne politike zapošljavanja tuženik nije ovlašten provoditi sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, budući da se ne radi o upravnoj stvari, niti da odlučivanje tuženika o istome potpada u područje upravnog prava. Da su odredbom čl. 7. Zakona o tržištu rada taksativno utvrđena prava o kojima tuženik odlučuje primjenjujući Zakon o općem upravnom postupku. Da Zavod kao javna ustanova osnovana Zakonom o tržištu rada ima javne ovlasti u domeni upravnog rješavanja jedino o pravima nezaposlenih osoba za vrijeme nezaposlenosti, mirovinskog osiguranja na temelju osiguranja za slučaj nezaposlenosti, novčane pomoći i naknade troškova prijevoza za vrijeme obrazovanja i osposobljavanja na radnom mjestu, jednokratne novčane pomoći i naknade putnih i selidbenih troškova te novčane pomoći osobe osigurane na produženo mirovinsko osiguranje na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove koja su taksativno navedena u odredbama čl. 7. Zakona o tržištu rada, a o čemu da u predmetnoj stvari nije riječ. Ujedno ističe da se tužitelj opetovano poziva na upravni postupak odnosno upravnu stvar, iako da je u očitovanjima tuženika tužitelju (Obavijest o negativnoj ocjeni Zahtjeva od 28. veljače 2025. godine te Odgovor na Prigovor od 28. ožujka 2025. godine) naznačeno da provedba mjera aktivne politike zapošljavanje nije uređena upravnim postupkom, a samim time da se ne izrađuju rješenja, sve sukladno odredbama Zakona o tržištu rada te da bi bilo kakva druga odluka kojom bi bilo utvrđeno kako bi se o istome odlučivalo u okviru upravnog postupka bilo protivno Zakonu, a time i Ustavu RH.
2.3. Naglašava da se u slučaju pozitivne, odnosno negativne ocijene Zahtjeva podnositelju zahtjeva dostavlja Obavijest o pozitivnoj, odnosno negativnoj ocjeni zahtjeva, a ne rješenje. Dakle, da odluku o dodjeli Potpore Hrvatski zavod za zapošljavanje donosi u okviru neupravnog postupanja javnopravnih tijela te da stoga o istome ne odlučuje rješenjem. Naposljetku tuženo tijelo napominje da u zakonu kojim se uređuje djelokrug i nadležnost Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dakle Zakonu o tržištu rada, nema uporišta da bi tuženo tijelo odlučujući o zahtjevima poslodavaca primjenjivao Zakon o općem upravnom postupku ili Zakon o upravnim sporovima, dakle da je životno logično kako se i o eventualnim Prigovorima poslodavaca ne odlučuje rješenjem. Slijedom svega navedenog, tuženo tijelo predlaže da Sud predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu te kao dokaz u prilog navedenim tvrdnjama se poziva i dostavlja rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao primjere sudske prakse kojom je potvrđeno kako provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja tuženo tijelo ne provodi u sklopu upravnog postupka, odnosno da nikako ne može biti riječ o upravnoj stvari. Kao dokaz prilaže Rješenje Visokog Upravnog suda Republika Hrvatske poslovni broj: Usž-3469/21 od 17.11.2021., Rješenje Visokog Upravnog suda Republika Hrvatske poslovni broj: Usž-3878/24 od dana 27.08.2024.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Ispitujući urednost tužbe u skladu s odredbom čl. 43. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju rješenja.
5. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točkama 1. do 4. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisi te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. toga stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. U tom smislu, elementi pojma pojedinačne odluke pretpostavljaju određenog nosioca, autoritativnost, pravno djelovanje, konkretnost i da se takva odluka donosi u nekoj upravnoj stvari.
6. Odredbom čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP-a) određeno je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
7. U skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a proizlazi da kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari koja bi bila podvrgnuta upravno - sudskoj kontroli: a) odlučivanje javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.
8. Nadalje, odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora. ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Promatrajući pravnu narav dodjele potpora za zapošljavanje, Sud utvrđuje kako se u skladu s izričitom zakonskom odredbom radi o postupanju koje nije upravna stvar.
10. Naime, odredbom čl. 36. stavkom 3. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18., 32/20., 18/22. i 156/23.) propisano je da dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja nije upravna stvar.
11. Slijedom navedenog, a kako je naprijed citiranom kogentnom odredbom čl. 36. Zakona o tržištu rada propisano da dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja nije upravna stvar, to je sam zakonodavac odredio da se u postupanju po Zahtjevu za mjeru potpore za pripravništvo ne vodi upravni postupak i ne donosi upravni akt, slijedom čega su u cijelosti osnovani navodi tuženog tijela iz odgovora na tužbu da se u konkretnom slučaju ne radi o šutnji uprave, a kako to neosnovano tužitelj smatra. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u recentnoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda RH na koju se i tuženo tijelo pozvalo u svom odgovoru na tužbu.
12. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, valjalo je na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.
U Splitu 19. veljače 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opun.
- tuženiku
- u spis