REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2829/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli MIšuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi prestanka diskriminacije, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ČŽ, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Zagrebački holding d.o.o. diskriminirao je ponovljeno i produljeno tužitelja KŽ u ostvarenju ljudskih prava na slobodu izražavanja, aktivizam, prava na pritužbu, omogućavanju komunikacije s korisnicima tuženikovog Hostela Arena i u pristupanju tužitelja u tuženikov Hostel Arena u Zagrebu, Remetinečki gaj 28, više puta tijekom 2023. i 2024. godine, a osobito tako što je, nakon što je tužitelj bio već pristupio jednom u siječnju ili veljači 2024. u foaje rečenog Hostela i tamo obavljao razgovor, tuženik rečeni Hostel putem recepcionera zatražio od tužitelja da napusti Hostel te je potom isti hostel 1. svibnja 2024. opstruirao i odbio tužitelja u pokušaju ostvarenja rutinskog kontakta sa stradalnicom/korisnicom Hostela smještenom kao stanarkom u istom ŠŽ, uz to dopustio tada da protiv tužitelja huška osoba stanara Hostela zatečena u foajeu imenom VŽ ili K/ VŽ, krupnije građe/te se tužitelj zbog toga i prvi put kada je zamoljen bio napustiti foaje i drugi puta 1. svibnja 2024. udaljio. Diskriminacija tuženika i njegovih podružnica i poslovnih jedinica se prema tužitelju vrši po osnovi kritičkih tužiteljevih političkih i drugih uvjerenja, ljudskog prava na slobodu izražavanja i kritike, prava na aktivizam i na pritužbu, ponaosob i glede Hostela Arena, uvjerenja javno izraženih i otprije poznatih tuženiku, njegovoj podružnici Nazor i poslovnoj jedinici Hostel Arena, a tako i vlasniku tuženika javno pravnoj osobi Gradu Zagrebu. Nalaže se tuženiku da prestane s diskriminacijom tužitelja i omogući tužitelju slobodu izražavanja, prituživanja i kritike, da nastupa i neometano ostvaruje kontakte u tuženikovom hostelu Arena po uobičajenom standardu onako kako to mogu činiti svi drugi gosti, korisnici, namjernici ili interesenti, prolaznici i ponaosob pizza dostavljači. Radi reparatorne uspostave i zaštite narušenog ugleda tužitelja javnog aktivista, osobito i među stradalnicima potresa čiji je grassroots aktivist tužitelj, nalaže se o trošku tuženika objava presude ili barem skraćene presude u odgovarajućim medijima i na službenim stranicama tuženika, kao i na recepciji tuženikova hostela Arena ili na oglasnoj ploči pored recepcije. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 4.000,00 Eura sa zateznom kamatom od 20. studenoga 2024. do isplate. Utvrđuje se da je tužitelj bio diskriminiran od tuženika opet dana 3. prosinca 2024. oko 11,00 sati ujutro u pristupu do recepcije tuženikovog Hostela Arena i pokušaju ostvarivanja kontakta putem recepcije tužitelja građanina sa privremenom stanarkom tog hostela zatečenom stradalnicom od potresa ŠŽ tako da je tužitelju odgovorna djelatnica upraviteljica hostela zapovjedila napuštanje prostorija hostela bez da je uopće ulazila u traženje tužitelja čak sa lažnim navođenjem iste upraviteljice da je tako odredila policija. Zabranjuje se svako takvo i buduće diskriminiranje tužitelja sve po osnovi ranije javno izražavanog kritičkog ili političkog uvjerenja tužitelja, a usporedivo sa postupanjem prema drugim bilo kojim osobama koje pristupaju na recepciju kao mjesto diskriminacije tužitelja tuženikov Hostel Arena sa raznoraznim traženjima i upitima, a gdje se obavlja turistička tržišna djelatnost. Tužitelj traži naknadu štete zbog ovog čina diskriminacije zbog opet povrede prava osobnosti od strane tuženika u iznosu 2.000,00 Eura sa zateznom kamatom od utuženja do isplate čime sveukupni tužbeni zahtjev naknade štete sada iznosi za sve utužene činove diskriminacije tužitelja po tuženiku ukupno sada 6.000,00 Eura sa kamatama od utuženja do isplate."

II Nalaže se tužitelju KŽ naknaditi tuženiku Zagrebački holding d.o.o. troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče 19. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kao stradalnik zagrebačkog potresa bio smješten isprva u kolektivnom stradalničkom smještaju studentskog doma Cvjetno naselje 2020. gdje se aktivistički organizirao radi ostvarenja prava na dom stradalnika i ostvarenja socijalnog minimuma stanovanja. Potom su stradalnici u rujnu 2020. smješteni u tuženikov Hostel Arena u Remetincu u kojemu su uslijedila praćenja i prijetnje tužitelju od strane dijela drugih stanara. Navodi kako je zbog toga podnosio pritužbe pa je tako prosvjedovao i u Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba 24. rujna 2022. iz kojega je izbačen po naredbi zamjenika gradonačelnika Č i gradskih stražara. Tužitelj je otišao iz stradalničkog kolektivnog smještaja, dok su u ljeto 2023. svi stradalnici morali napustiti Hostel Arena, iako im je prethodno obećano da mogu ostati do kada god bude potrebno. Navodi kako je početkom 2024. objavio dvije recenzije hostela Arena na internetskim portalima. Nadalje navodi kako je posljednjih mjeseci 20923. su počela učestala uskraćivanja telefonskih poziva kojima se tužitelj pokušavao obratiti preostalim stradalnicima u hostelu Arena koji nemaju kvalitetne mobitele. Navodi da čim bi rekao ime i prezime zaklopio bi mu se telefon na recepcijij. Navodi i kako je bio nekoliko puta u foajeu hostela te da je jednom prilikom u siječnju ili veljači 2024., iako miran, nakon 7 minuta razgovora sa recepcionerom IŽ, zamoljen od recepcionera da napusti hostel. Nadalje navodi da je 1. svibnja 2024. oko 09,00 sati ujutro nenajavljeno pristupio do recepcije hostela Arena te na recepciji zamolio da se kontaktira stradalnica ŠŽ, što je recepcionerka odbila. Stoga je tužitelj zamolio rece4pcionerku da ode pokucati na sobu ŠŽ te se recepcionerka za nekoliko minuta vratila i rekla da odaziva nema. Tužitelj je htio ostaviti novce za ŠŽ na recepciji što je recepcionerka odbila. Tužitelj navodi da je tada u foajeu bio stanar K ili VŽ koji je rekao recepcionerki da pozove policiju te je tužitelj izašao ispred hostela a potom susreo ŠŽ koja mu je potvrdila da joj nitko nije pokucao na vrata. Potom je tužitelj ponovno ušao u hostel i pitao recepcionerku može li platiti i pojesti doručak, na što je recepcionerka šutjela. Tužitelj je potom otišao u policijsku stanicu i prijavio diskriminaciju. Tužitelj kao usporedivu situaciju opisuje postupanje tuženika u odnosu na pizza dostavljača koji ostavljaju pizzu na recepciji, a recepcija potom uručuje pizzu stanaru. Stoga tužitelj smatra da je diskriminiran od strane tuženika, a pritom se stavlja i u usporedivu situaciju sa bilo kojim građaninom koji nešto želi iskomunicirati preko recepcije hostela sa gostom hostela . Navodi kako se njemu redovno zakapala telefon odmah nakon što se predstavi, a jednom ga se zamolilo po višem nalogu da napusti foaje. Navodi da se radi o diskriminaciji po osnovi uvjerenja i to političkog uvjerenja s obzirom na njegov aktivizam u pogledu ostvarivanja prava na dom stradalnika. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tuženik diskriminirao tužitelja, kojom se tuženiku nalaže da prestane sa takvom diskriminacijom i kojom se nalaže o trošku tuženika objaviti presudu u medijima, na službenim stranicama tuženika, na recepciji hostela Arena ili na oglasnoj ploči pored recepcije, sve uz naknadu troškova tužitelju.

1.1. Uz navedeni tužbeni zahtjev, tužitelj na pripremnom ročištu postavlja i tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.000,00 Eura sa zateznom kamatom od podnošenja takvog zahtjeva 20. studenoga 2024. do isplate.

1.2. Podneskom od 4. prosinca 2024. tužitelj postavlja i dodatni tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj bio diskriminiran od tuženika opet dana 3. prosinca 2024. oko 11,00 sati ujutro u pristupu do recepcije tuženikovog Hostela Arena i pokušaju ostvarivanja kontakta putem recepcije tužitelja građanina sa privremenom stanarkom tog hostela zatečenom stradalnicom od potresa ŠŽ tako da je tužitelju odgovorna djelatnica upraviteljica hostela zapovjedila napuštanje prostorija hostela bez da je uopće ulazila u traženje tužitelja čak sa lažnim navođenjem iste upraviteljice da je tako odredila policija. Zabranjuje se svako takvo i buduće diskriminiranje tužitelja sve po osnovi ranije javno izražavanog kritičkog ili političkog uvjerenja tužitelja a usporedivo sa postupanjem prema drugim bilo kojim osobama koje pristupaju na recepciju kao mjesto diskriminacije tužitelja tuženikov Hostel Arena sa razno raznim traženjima i upitima a gdje se obavlja turistička tržišna djelatnost. Tužitelj traži naknadu štete zbog ovog čina diskriminacije zbog opet povrede prava osobnosti od strane tuženika u iznosu 2.000,00 Eura sa zateznom kamatom od utuženja do isplate čime sveukupni tužbeni zahtjev naknade štete sada iznosi za sve utužene činove diskriminacije tužitelja po tuženiku ukupno sada 6.000,00 Eura sa kamatama od utuženja do isplate."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako tužitelj iznosi niz nejasnih, neargumentiranih i neosnovanih činjeničnih navoda te da su takvi navodi paušalni i ničim dokazani. Također, navodi da nije jasno po kojoj osnovi tužitelj smatra da je diskriminiran, navodi da se tuženik nije oglušio na pritužbe tužitelja, već je uvijek reagirao i omogućio tužitelju iznošenje prigovora i na iste je uredno odgovarao. Naglašava da je tužitelj u svojim pritužbama upućivao brojne uvrede na račun voditeljice hostela Arena i drugih osoba zaposlenih kod tuženika. Navodi kako je unatoč brojim uvredama tuženik tužitelju na miran i razumljiv način uvijek odgovorio na pritužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail prepisku, prijavu nepravilnosti, pritužbu (list 10-15 spisa), saslušana je svjedokinja BŽ (list 60 spisa), saslušan je tužitelj (list 60-61 spisa), saslušana je svjedokinja PŽ (list 97-98 spisa), svjedok LŽ (list 99 spisa), svjedokinja ŠŽ (list 99- 100 spisa), saslušan je svjedok IŽ (list 113-114 spisa) i izvršen je uvid u video prilog Z1 TV (list 115 spisa).

4. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, osim prijedloga za saslušanjem UŽ i recepcionerke Š, za koju tužitelj nije dostavio sudu podatke o adresi na koju bi ih se moglo pozvati, tako da te dokaze nije bilo moguće izvesti.

5. Na temelju ocjene svakog navedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je utvrđenje diskriminacije tužitelja s osnove kritičkih tužiteljevih političkih i drugih uvjerenja, ljudskog prava na slobodu izražavanja i kritike, prava na aktivizam i na pritužbu, ponaosob i glede Hostela Arena, uvjerenja javno izraženih i otprije poznatih tuženiku, njegovoj podružnici Nazor i poslovnoj jedinici Hostel Arena, a tako i vlasniku tuženika javno pravnoj osobi Gradu Zagrebu, a nastavno i zabrana takve diskriminacije i naknada neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti tužitelja u ukupnom iznosu od 6.000,00 eura sa zateznom kamatom.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio smješten u svojstvu stradalnika zagrebačkog potresa u Hostelu Arena, u vlasništvu tuženika. Sporno je je li tužitelj, nakon odlaska iz Hostela Arena, bio diskriminiran u odnosu na ostale građane na način da mu je, zbog njegovih političkih uvjerenja i aktivizma, bilo uskraćeno pravo na posjetu gostima Hostela i kontaktiranje istih putem telefonskog poziva te ptipada li mu pravo na naknadu štete i objavu presude.

8. Iz iskaza svjedokinje BŽ proizlazi kako je ona voditeljica hostela Arena od 2022. do danas, da poznaje tužitelja, jer je on bio smješten u hostelu kao stradalnik zagrebačkog potresa. U otprilike studenome 2022., i prije nego što je prestao njegov smještaj, tužiteljeva supruga je poslala mail na hostel Arena u kojemu tužitelj iznosi prijetnje upućene svjedokinji i to prijetnje u smislu da će joj letjeti glava ili da će ostati bez glave i slično. U tom mailu supruga tužitelja poslala je i fotografije stana tužitelja iz kojih je bilo vidljivo kako stan nije nimalo oštećen u potresu iz čega bi proizlazilo da nije bilo niti potrebe za njegovim smještajem u hostelu Arena. Kada je vidjela mail s tim prijetnjama tužitelja po njen život i zdravlje, o tome je obavijestila sektor za sigurnost, koji je potom o svemu obavijestio policiju i policija je donijela mjeru zabrane pristupa tužitelja hostelu. Nakon toga tužitelj je pokušavao ući u hostel, no rekli bi mu da to nije dopušteno zbog izrečene zabrane pristupa te bi se on mirno udaljio. Inače, tko želi koristiti usluge hostela, uđe u njega i na recepciji kaže da li želi usluge smještaja, polupansiona ili punog pansiona i da mu se ponuda. S obzirom da su u hostelu još uvijek smješteni neki stradalnici zagrebačkog potresa, nekada njima netko želi doći u posjetu te se u tom slučaju uzimaju osobni podaci posjetitelja i osobna iskaznica te ga se tek onda pusti. To se odnosi na svakog posjetitelja koji želi ući u hostel, a nije unutra smješten. Kada gosp. KŽ dođe, mirno ga se zamoli da ode, jer ne smije biti tamo zbog zabrane prilaska te on tako i učini, a kada nazove telefonski hostel, zamoli ga se da napiše mail. Ti mailovi šalju se voditeljici podružnice, odnosno upravi, s obzirom da mailovi sadrže pritužbe na sustav i iznošenje tužiteljevog mišljenja.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je on bio jedan od organizatora pokreta za smještaj stradalnika zagrebačkog potresa 2020. i puno je tu pozitivnog učinio. Bio je smješten u hostelu s drugim stradalnicima i tamo je bio pristojan i miran. Inače za taj smještaj dobivala su se ogromna financijska sredstva iz Europe. Njegovi problemi počeli su nakon dolaska danas voditeljice hostela BŽ na njeno radno mjesto. Ona se počela ponašati potpuno neprimjereno i javno je iznosila probleme drugih stanara i uvlačila druge ljude u razgovor o njihovim privatnim stvarima i time je vrijeđala pravo privatnosti stanara. Tako je on zbog povrede prava na privatnost pokrenuo spor pred Upravnim sudom i u njemu uspio. Poriče da bi postojao ikakav mail sa prijetnjama upućenima BŽ. Poriče i da bi dobio zabranu prilaska hostelu, kao i da bi mu policija ikada usmeno rekla da postoji ikakva zabrana prilaska, a niti je sud donio ikakvu odluku kojom bi se njemu zabranjivao pristup. Naime ono što se doista dogodilo bilo je da je u hostelu bio smješten jedan osuđivani kriminalac TŽ, koji je bio pod protekcijom BŽ koja je čak dopustila da unutra bude i njegov prijatelj koji nije stradalnik zagrebačkog potresa. Jedno jutro tužitelj je išao u menzu i uočio da su upaljene žarulje na hodniku te na to upozorio djelatnicu recepcije UŽ. Potom je otišao u menzu i prišao mu je TŽ s leđa i prijetećim glasom mu rekao da što njega briga za žarulje te zašto se u sve miješa. Otišao je potom do recepcije i rekao djelatnici recepcije da zašto prenosi okolo što je rekao i to ne hostelu nego drugima koji su tamo smješteni. Potom je otišao u Gradsko poglavarstvo da mu se osigura drugi smještaj jer se u ovom hostelu više nije osjećao sigurno i mislio je da će gradonačelnik biti tamo iako je subota. Tamo je bio nekoliko sati, bila je i policija i nisu ga izbacili, a potom je naišao zamjenik gradonačelnika gospodin Č u prisustvu gđe BŽ, a već su došli i mediji i oni su ga potom izbacili te pozvali hitnu pomoć ne bi li ga strpali u ludnicu. Pristao je na pregled i djelatnici hitne pomoći rekli su da ga nemaju zašto zadržati i pustili su ga. Gđa BŽ se pritom derala da je seksist i to se derala doktorici, a ustvari joj je smetalo što je on prethodno u videu kojega je objavio rekao da je ona nesposobna, a to je objavila Z1 televizija. Potom je on otišao svojevoljno iz hostela u svoj stan. Inače zna poslati mail i nekada dobije odgovor, a nekada ne, a zna i fizički tamo otići i iznositi pritužbe sve u smislu da kakvi su im sada poslovni rezultati što pita kao građanin i kao novinar, ali sve u mirnom tonu. Povremeno su mu odgovarali na pritužbe koje je slao kroz 2023. i 2024. Htio je doći u hostel u posjet ŠŽ koja je aktivistica i koja je i dalje tamo smještena, no ne daju mu jer na recepciji kažu da je policija zabranila, ali pritom mu ne pokažu nikakav dokument iz kojeg zabrana proizlazi.

10. Iz iskaza svjedokinje PŽ proizlazi kako je ona voditeljica Podružnice tuženika koja se zove Vladimir Nazor i ta podružnica je nadležna rad hostela Arena. Tužitelj je bio jedan od korisnika toga hostela kao stradalnik potresa. Tužitelj je iznosio prigovore na rad djelatnika hostela i to na njihovu neljubaznost, dok su s druge strane dolazili izvještaji djelatnika koji su se žalili na ponašanje tužitelja i na osjećaj ugroženosti zbog takvog ponašanja. Upravo zbog tih izvještaja djelatnika ona je kontaktirala sektor sigurnosti koji je proveo odgovarajuće mjere te im dao uputu da imaju pravo zabraniti pristup tužitelju dalje od recepcije, s time da naglašava da se to sve odnosi na razdoblje u kojemu tužitelj više nije bio korisnik hostela, već je dolazio kao gost. Tužitelj je upućivao prijetnje voditeljici hostela iris Bukovac. Kod svjedokinja PŽ je dolazio u ured u više navrata i komunicirao s tajnicom, a jednom prilikom kada ga je primila i razgovarala s njim, nije iz njegovih navoda, koji su bili nestrukturirani, mogla uopće razaznati što je to neprimjereno u ponašanju djelatnika podružnice i što tužitelj očekuje od nje, budući da njegovi navodi nisu bili konkretni i nisu upućivali na neke konkretne radnje djelatnika hostela. Kolegica BŽ je o navedenim prijetnjama od strane tužitelja obavještavala policiju i oni su dodatno motrili hostel, dok je tužitelj obavijestio policiju kada je osjećao ugrozu od nekog drugog stanara. Kada je primila tužitelja u svome uredu on je navodio banalne razloge svoga nezadovoljstva u odnosu na djelatnike hostela pa tako npr. frizuru jedne djelatnice i takve stvari. On pri tome nije spominjao nikakav konkretan razlog zbog kojega bi smatrao da je diskriminiran. Sjeća se da je 2022. ili 2023. tužitelj iznosio teške uvrede o kolegici sa recepcije pa joj je tako rekao da neka izvoli dići svoju debelu guzičetinu i da je smeće. Inače nitko od drugih stanara se nije žalio na postupanje djelatnika hostela. Zna da se tužitelj obratio Agenciji za zaštitu podataka jer je njegov dopis bio izvješen na zidu u hostelu, ali je agencija takav njegov prigovor odbila. To je bilo jedno specifično vrijeme i ne radi se o hostelu koji je bio na tržištu, u njemu su bili smješteni ljudi koji su za to imali potrebu i djelatnici su ulagali i pojačane napore kako bi skrbili o tim ljudima i preko mjere kojom se inače skrbi o stanarima, pa su tako znali voditi brigu o njima i na način da su kontaktirali njihovog liječnika ili nosili im stvari nakon dolaska iz bolnice. Na taj način skrbila se i sama voditelja hostela BŽ kao i svi djelatnici koji su tamo radili. Tužiteljev zadnji dan u hostelu što se njegovog boravka kao korisnika tiče bio je 11. studenoga 2023. Tada je Ministarstvo već obavijestilo korisnike da do 31. prosinca 2023. se treba napustiti hostel. Pritom su u Ministarstvu uzimali u obzir okolnost gdje se tko od korisnika ima vratiti. Supruga tužitelja obavijestila ih je da tužitelj ima uređen stan u [adresa] te su oni tu informaciju proslijedili Ministarstvu koje je donosilo odluku o tome tko ima pravo ostati kao korisnik. Osim navedenoga supruga tužitelja ih je obavijestila i o prijetnjama koje je tužitelj upućivao V. Tužitelj je samo prestao dolaziti bez da se formalno odjavio, ali s 31. prosinca 2023. nitko nije imao biti pravo u hostelu osim onih koji su sami nastavili plaćati svoj smještaj i onih za koje nije postojalo nikakvo drugo rješenje. Nakon 31. prosinca 2023. tužitelj je dolazio kao gost.

11. Svjedok LŽ naveo je u iskazu da je bio voditelj podružnice Vladimir Nazor od siječnja 2020. do studenoga 2021., no da nema nikakvih posebnih saznanja vezano uz tužitelja.

12. Iz iskaza svjedokinje ŠŽ u bitnome proizlazi da je upoznala tužitelja jer su bili u kolektivnom smještaju kao stradalnici od potresa. Ona je ostala smještena tamo i nakon što je tužitelj otišao. Budući da je tužitelj pravnik on je stradalnicima pomagao pisati dopise za ostvarenje prava pred nadležnim tijelima. Zna za dvije situacije u kojima je tužitelj bio diskriminiran. Prvi događaj bio je početkom 2024. kada je tužitelj došao i oni su u hostelu razgovarali, a pored njih je bio portir koji je rekao nakon što je tužitelj iskomentirao kako je sada u hostelu tiho, da ga moli da napusti hostel. Portir je to rekao nakon što je šetao jedno vrijeme u hostelu. Tužitelj ga je pitao da li je dobio od nekoga takvu naredbu, a portir je rekao da je dobio odozgo. Druga situacija je bila za 1. maj 2024. kada je tužitelj došao u hostel i ona ga je nazvala, a on je rekao da je pred hostelom i da mu je portirka rekla da je nema, a sigurna je da portirka nije bila i nije kucala. Također zna da je na recepciji blokiran telefon u odnosu na broj tužitelja tako da ih on ne može nazvati.

13. Iz iskaza svjedoka IŽ proizlazi kako on radi na recepciji hostela Arena kao recepcioner sve od 2016. do danas. Sjeća se tužitelja i sjeća se da je bio smješten u tom hostelu sve do studenoga 2022. Sjeća se da je u rujnu 2022. na recepciji putem e-mail pristiglo pismo tužiteljeve supruge CŽ. U tom mailu gđa CŽ pisala je o tome kako tužitelj maltretira i nju i sinove i da predstavlja opasnost za sve u hostelu Arena. Taj mail proslijedili su voditeljici BŽ, a ona ga je dalje proslijedila službi za sigurnost koja služba ga je proslijedila policiji. Nakon toga voditeljica BŽ je dala usmenu obavijest da je tužitelju onemogućen pristup zbog sigurnosnih razloga. Nakon toga tužitelj više nije niti jedanput došao u hostel, tako da se nije dogodila situacija da su mu morali onemogućavati pristup, jer nije niti došao.

14. Iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja prihvaćeni su. Naime, oni ne sadrže proturječnosti vezano uz činjenice koje su relevantne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovome postupku. Iz svih iskaza suglasno proizlazi: da je tužitelj bio smješten u Hostelu Arena; da je iz njega dobrovoljno otišao; da je nakon odlaska dolazio u posjetu stradalnici od potresa ŠŽ koja je i dalje tamo bila smještena; da je u Hostelu zaprimljeno pismo s prijetnjama voditeljici Hostela; da se voditeljica Hostela obratila sigurnosnoj službi, a sigurnosna služba policiji te da je nakon toga tužitelju zabranjen ulazak u Hostel.

15. Iz dopisa Policijske uprave Zagrebačke Ministarstva unutarnjih poslova od 26. studenoga 2025. vidljivo je da je policija postupala po dvije prijave podnesene od strane tužitelja, vezano uz hostel Arena i to prvi puta kada je tužitelj prijavio da se boji drugog korisnika hostela AŽ, a drugi put kada je tužitelj prijavio da ga zaposlenici ne puštaju u hostel kod prijateljice ŠŽ. Obavijest Centra za socijalnu skrb, koja je dostavljena uz navedeni dopis, ne odnosi se na tužitelja, već na drugu osobu istog imena i prezimena (a drugog OIB-a i mjesta stanovanja), tako da nije uzeta u obzir.

16. Dopis pučke pravobraniteljice od 7. listopada 2022. također nije uzet u obzir, s obzirom se radi o postupanju povodom pritužbe tužitelja na smještaj u hostelu Arena i uvjete smještaja, a koji uvjeti nisu predmetom ovoga postupka. Isto se odnosi i na video prilog Z1 TV-a u koji je, po prijedlogu tužitelja izvršen uvid i konstatirano da u istom video prilogu tužitelj daje izjavu novinarki ispred hostela, predstavlja se, a potom slijedi prilog novinarke u hostelu i nezadovoljstvu onih koji su u hostelu smješteni i to pogotovo problematičnim ljudima koji tamo dolaze iako nisu stradalnici potresa i nisu u njemu smješteni. Tužitelj potom navodi da mu to smeta i da je htio na to ukazati osobama koje vode hostel no da nije naišao na razumijevanje i da po njegovim prijavama nije postupljeno. Novinarka potom navodi kako direktorica PŽ nije htjela dati izjavu niti dozvolu za snimanje hostela iznutra iz protokolarnih razloga. Potom tužitelj ponovno daje izjavu i govori o problemima stradalnika potresa vezano uz obnovu njihovih domova a upire i na problem što hostel nije do kraja osposobljen pa tako da nije peti kat stavljen u funkciju.

17. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08. i 112/12., dalje u tekstu: ZSD-a) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

18. Prema odredbi čl. 8. ZSD-a isti zakon se primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima rada i radnih uvjeta, obrazovanja, znanosti i športa, socijalne sigurnosti, zdravstvene zaštite, pravosuđa i uprave, stanovanja, javnog informiranja i medija, pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama te sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

19. Odredbom čl. 9. st. 1. ZSD-a propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, osim iznimno u situacijama predviđenim odredbom čl. 9. st. 2. ZSD-a.

20. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD-a propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

21. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zabranom pristupa u hostel Arena tužitelj izravno diskriminiran. Kao osnov diskriminacije tužitelj navodi svoje političko uvjerenje.

22. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSD-a izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Za izravnu diskriminaciju može se reći da je ono postupanje kojim se osoba stavlja u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji i traži se uvjetovanost diskriminacijskom osnovom. Drugim riječima, to je postupanje nepovoljno po tužitelja time što to postupanje ograničava zakonom zaštićene interese i načelo jednakog postupanja prema osobama u usporedivom položaju te je to ponašanje uvjetovano suspektnom osnovom.

23. Tužitelj navodi da je diskriminacijska osnova njegovo političko uvjerenje, ne precizirajući o kojem se političkom uvjerenju radi niti dokazujući da je do zabrane pristupa došlo upravo zbog tog političkog uvjerenja. Kao komparatora (usporednika) tužitelj navodi dostavljača pizze ili bilo kojeg drugog građanina, kojemu tuženik ne brani pristup u hostel, no ne navodi kao usporednika osobu koja bi imala različita politička uvjerenja od tužitelja, ili koja ne bi imala politička uvjerenja, a ne precizira niti o kojim uvjerenjima je riječ, kako bi se moglo dovesti u vezu nepovoljno postupanje tuženika i diskriminacijski osnov na koji upućuje tužitelj.

24. Naime, da bi neka osoba mogla biti diskriminirana ili uznemiravana zbog političkog ili drugog uvjerenja potrebno je prvenstveno utvrditi o kojem se točno političkom ili drugom uvjerenju radi, da bi se nastavno moglo raspravljati i utvrđivati je li ta osoba upravo zbog svog političkog ili drugog uvjerenja bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na osobu koja nema političko ili drugo uvjerenje, ili od osobe koja ima neko različito političko ili drugo uvjerenje.

25. U ovome postupku tužitelj ni ne navodi točno o kojem se političkom uvjerenju radi, a posljedično ni ne dokazuje vezu između postupanja tuženika i političkog uvjerenja tužitelja pa čak ni do stupnja vjerojatnosti, iako su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama (osim saslušanja svjedoka za koje nisu dostavljeni podaci o prezimenu ni adresi). Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje osnova diskriminacije u postupanju tuženika spram njega, a niti u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji da bi bio stavljen u nepovoljniji položaj upravo zbog te diskriminacijske osnove, a što je do stupnja vjerojatnosti, tužitelj bio dužan dokazati u skladu s čl. 20. st. 1. ZSD-a.

26. Naime, za postojanje diskriminacije potrebna je veza između diskriminatornog postupanja i neke od osnova diskriminacije navedene u Zakonu, a koje utvrđenje je u konkretnom slučaju izostalo, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi temeljem svoga političkog uvjerenja – pritom ne navodi kojega, upravo tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe koje imaju drugačije političko uvjerenje ili ga uopće nemaju.

27. Zbog navedenog, zahtjev kojim tužitelj predlaže sudu utvrditi da je diskriminiran temeljem svoga političkog uvjerenja, nije osnovan. Nastavno, nisu osnovani niti njegovi zahtjevi za naknadom neimovinske štete sa navedenih osnova. Stoga je takve tužbene zahtjeve valjalo odbiti kao pod točkom I. izreke presude.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva (6.000,00 eura). Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 14.2.2025., 27.3.2025. i 13.1.2026. u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 20.11.2024., 12.3.2025., 8.10.2025. i 4.2.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 800 bodova, što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 2.000,00 Eur, kako je i dosuđeno točkom II izreke ove presude, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 28.11.2024. i 13.12.2024., s obzirom istima dostavlja adresu svjedokinje, što je mogao već u odgovoru na tužbu u kojemu je taj dokaz predložen, tako da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika