Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6441/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠV zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog ŠV podnesenoj po branitelju Nikoli Sluganoviću odvjetniku iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1444/2024-4 od 6. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠV i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni TV je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-1444/2024-4 od 6. lipnja 2024, okrivljeni TV je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a na temelju članka 44. stavka 1. i stavka 3. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 mjeseca ne počini prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora. Sukladno odredi članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u uhićenju od dana 18. svibnja 2024. s početkom u 11,00 sati do dana 18. svibnja 2024. do 15,15 sati kao jedan dan zatvora pa okrivljeniku ostaje izdržati kaznu zatvora u trajanju od 9 dana ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude.
2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eur a sukladno članku 139. stavku 3. Prekršajnog zakona.
3. Protiv te presude okrivljeni TV je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitnih povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalno prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka. Žalitelj ističe da je u presudi navedeno i to u izreci presude da je okrivljenik istoga dana u 11,00 sati uhićen na mjestu događaja na adresi u [adresa]. međutim okrivljenik je uhićen na drugoj nekretnini gdje ima pčelinjak a koji je udaljen od navedene adrese veći broj kilometara te da je stoga presuda nezakonita. Nadalje poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, te iskaz ispitane svjedokinje AV njegove supruge, navodeći osim toga da je nesporna činjenica da se KV zatvorila/zaključala u kupaonicu koja se nalazi u predmetnoj kući, dakle da je onemogućila ga u korištenju sanitarnog čvora kojim ponašanjem je prema okrivljeniku nedvojbeno počinila radnju nasilja iz članka 10. točke 1. točke 3. i točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
1. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe navodeći da je u izreci pobijane presude navedeno pogrešno mjesto njegovog uhićenja pa da navedeno čini presudu nezakonitom. Međutim, izreka pobijane presude je razumljiva, nije proturječna razlozima presude a jednako tako navod u izreci presude nakon činjeničnog opisa prekršaja da je prijetila bojazan da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja te istog dana u 11,00 sati uhićen na mjestu događaja i smješten u posebnu prostoriju za zadržavanju u PP Varaždin nije okolnost koja predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kako to smatra žalitelj.
7. Nadalje, okrivljenik osporava da bi svoju suprugu fizički napao odnosno da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu te izreci pobijane presude, ponavljajući uz svoju obranu pred prvostupanjskim sudom da su kritične zgode razgovarali o troškovima u obitelji te kako će dalje funkcionirati, kako riješiti nastalu situaciju, te da ni na koji način prema supruzi nije počinio fizičko ili psihičko nasilje i to na način naveden u optužnom prijedlogu odnosno nije istu vratima par puta odgurnuo a niti fizički napao na način da je otvorenim dlanom ruke udario u predio glave govoreći joj da je luđakinja te da je nakon svega otišao iz kuće na brijeg u pčelinjak napominjući da je i supruga u više navrata prijetila da će pozvati policiju.
7.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je kao što je već navedeno opisujući dinamiku događaja kritične zgode iskazao da se radilo o raspravi te da se nije ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, u postupku ispitana supruga okrivljenika AV koja je teretila okrivljenika da je kritične zgode prema njoj ispoljio fizičko i psihičko nasilje na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, a prvostupanjski sud je proveo i dokaz suočenja između okrivljenika i svjedokinje, te analizom i ocjenom svih provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da je okrivljenik postupanjem navedenim u izreci počinio prekršaj iz primjene odredbe zakona.
8. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja u kojima tvrdi da se osuđujuća presuda temelji samo na iskazu svjedokinje žrtve nasilja u obitelji, navodeći da oštećenica nije zadobila nikakve fizičke ozljede što je utvrdio i prvostupanjski sud, da je odbila zdravstveni pregled, te da prvostupanjski sud na temelju njezinog iskaza nije ga mogao proglasiti krivim niti zaključiti da je njezin iskaz uvjerljiv, detaljan i logičan te u podudarnosti sa materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu predmeta. Međutim, takvim pristupom nijedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je uglavnom učestala u ovim prekršajima ne bi mogao biti dokazan, a u ovom predmetu prvostupanjski sud je proveo i dokaznu radnju suočenja okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji pa nije točno da se pobijana presuda temelji samo na iskazu žrtve nasilja. Dakle, pogrešno okrivljenik smatra da je iskaz žrtve nasilja nevjerodostojan, jer je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno iskaz ispitane svjedokinje u točki 9. valjano obrazložio, naveo razloge zbog kojih je njezin iskaz prihvaćen kao uvjerljiv i logičan jer je detaljno iskazivala o protupravnom ponašanju okrivljenog kritične zgode, te i po ocjeni ovog suda navedeni iskaz ne ostavlja dvojbu ni u jednom dijelu u svezi odlučnih činjenica koje terete okrivljenika a kako je to prvostupanjski sud i obrazložio u pobijanoj odluci.
9. Nadalje, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza oštećenice tvrdnjom da oštećena nije zadobila nikakve tjelesne ozljede te je odbila zdravstveni pregled, jer tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudsko medicinskom smislu, u kojem slučaju bi se radilo o nekom obliku tjelesne ozljede koje su propisane kaznenim zakonom kao kazneno djelo te iz navedenog razloga, nedostatak utvrđenja postojanja tjelesnih ozljeda kod oštećenice ne znači da okrivljenik nije počinio radnje koje čine biće prekršaja tjelesnog nasilja.
10. Slijedom svega navedenog po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica te žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a jednako tako žalbeni navod okrivljenika da je oštećenica zatvaranjem u kupaonicu onemogućila ga u korištenju sanitarnog čvora kojim ponašanjem je nedvojbeno počinila radnju nasilja u obitelji prema žalitelju ovaj sud nije o toj žalbenoj osnovi niti odlučivao, jer protiv oštećenice nije niti podnesen optužni prijedlog pa je slijedom navedenog navedeni žalbeni navod bespredmetan.
11. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji ovaj sud je zaključio da ista nije prestroga jer je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere prekršajne sankcije okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja uvjetnu osudu, smatrajući da će se tako izrečenom prekršajnom sankcijom ostvariti svrha primijenjene mjere upozorenja odnosno da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrha prekršajnopravne sankcije izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Po ocjeni ovog suda nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene prekršajnopravne sankcije a koju žalbenu osnovu okrivljenik navodi bez da je obrazlaže.
12. Nadalje, odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i zakonita te isti nisu previsoki odnosno prvostupanjski sud je u točki 17. obrazloženja prvostupanjske odluke obrazložio odluku o troškovima postupka koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj sud.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a paušalan svota je određena u skladu sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona te u okvirima propisanim rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur sukladno trajanju i složenosti drugostupanjskog postupka.
14.
Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu, branitelja i tužitelja.
