REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-191/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Gordanu Škare i Ivani Škare, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordan Škare i Ivana Škare iz Zagreba, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Osterman Ivančić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.427,01 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 32,36 EUR od dana 07.02.2020.g. do isplate

- na iznos od 90,80 EUR od dana 05.06.2020.g. do isplate

- na iznos od 314,77 EUR od dana 07.09.2020.g. do isplate

- na iznos od 243,06 EUR od dana 07.10.2020.g. do isplate

- na iznos od 121,18 EUR od dana 07.12.2020.g. do isplate

- na iznos od 180,92 EUR od dana 05.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 118,78 EUR od dana 08.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 75,60 EUR od dana 07.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 200,33 EUR od dana 06.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 25,87 EUR od dana 07.10.2021.g. do isplate

- na iznos od 21,94 EUR od dana 07.12.2021.g. do isplate

- na iznos od 63,69 EUR od dana 07.04.2022.g. do isplate

- na iznos od 226,09 EUR od dana 07.09.2022.g. do isplate

- na iznos od 207,89 EUR od dana 07.12.2022.g. do isplate

- na iznos od 26,16 EUR od dana 09.01.2023.g. do isplate

- na iznos od 127,63 EUR od dana 07.02.2023.g. do isplate

- na iznos od 263,58 EUR od dana 07.03.2023.g. do isplate

- na iznos od 171,08 EUR od dana 06.04.2023.g. do isplate

- na iznos od 198,93 EUR od dana 07.06.2023.g. do isplate

- na iznos od 195,13 EUR od dana 07.08.2023.g. do isplate

- na iznos od 44,30 EUR od dana 07.09.2023.g. do isplate

- na iznos od 226,10 EUR od dana 06.10.2023.g. do isplate

- na iznos od 153,21 EUR od dana 08.01.2024.g. do isplate

- na iznos od 25,33 EUR od dana 07.03.2024.g. do isplate

- na iznos od 72,29 EUR od dana 08.04.2024.g. do isplate

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.894,31 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 62,50 eur sa zatraženim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je je s tuženikom u višegodišnjem radnom odnosu, s time da je posljednji ugovor o radu sklopljen 1. kolovoza 2024. Tuženik joj je u razdoblju od 2020. pa do studenog 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu kojim je propisano da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad). Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl.) utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. Zakona o radu, a to obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava. Budući da joj je tuženik pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 23. siječnja 2026. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 3.427,01 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz čl. 81. ZR-a proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće, dok su čl. 90. a ZR-a definirani primitci radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osporava tijek zateznih kamata te ističe da sukladno čl. 92. ZR-a iste mogu teći tek od 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, budući plaća dospijeva 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Obračunske liste, dokumentaciju te je provedeno financijsko vještačenje.

4.Podneskom od 23. siječnja 2026. tužiteljica je nakon izrade nalaza i mišljenja povećala tužbeni zahtjev. Stoga je sud na ročištu 28. siječnja 2025., a sve radi svrsishodnosti za konačno rješenje spora sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopustio preinaku.

5. Člankom 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23., dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

6. Člankom 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

7. Dodaci iz st. 3. su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Člankom 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

9. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

10. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužiteljici obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva rješenjem od 16. svibnja 2025. određeno je financijsko vještačenje po" Centru za financijska vještačenja" d.o.o. sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. i čl. 90. ZR-a.

13. Na temelju nalaza i mišljenja „Centar za financijska vještačenja“ d.o.o. od 30. rujna 2025. utvrđeno je da tuženik nije obračunavao tužiteljici naknadu za godišnji odmor da bi uzimao prosječnu plaću ostvarenu za prethodna tri mjeseca. Tuženik je prilikom obračuna za godišnji odmor uzimao u obzir dodatak za radni staž, dodatak za prehranu, dodatak na osnovicu te dodatak za otežane uvjete rada, odnosno prilikom obračuna je koristio mjesečni fond sati, a koji sati u sebi sadrže i sate na koje radnik ima pravo na punu naknadu kao da je radio (uključujući sate godišnjeg odmora), dok nije uzeo u obzir dodatak za rad u drugoj i trećoj smjeni, dodatak za prekovremeni rad, dodatak za rad blagdanom i nedjeljom, nagradu za radne rezultate. Za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do 30. studenog 2024. manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca, uzimajući u obzir sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad iznosi 1.573,77 eur.

14. Podneskom od 7. listopada 2025. tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju navodeći kako stalna sudska vještakinja nije postupila sukladno zadatku suda te je predložila da ista svoj nalaz i mišljenje sačini sukladno zadatku suda, bez bilo kakvih izuzimanja, odnosno izdvajanja iz računa.

15. Tuženik je navedenom nalazu prigovorio navodeći kako nije razvidno kojom se metodologijom stalna sudska vještakinja koristila, niti je objasnila na temelju kojih kriterija je određena primanja uključila u izračun. Nije jasno na koji način je stalna sudska vještakinja tretirala dodatke koje je tuženik isplaćivao tužiteljici, odnosno nije jasno jesu li predmetni dodaci obračunati dvostruko.

16. Budući da „Centar za financijska vještačenja“ d.o.o. nije postupio sukladno zadatku suda, odnosno naknadu za godišnji odmor nije obračunao na temelju prosječne plaće ostvarene za prethodna tri mjeseca, sud je rješenjem od 9. listopada 2025. pozvao „Centar za financijska vještačenja“ d.o.o. da izradi nalaz i mišljenje sukladno prijedlogu tužitelja iz njegovog podneska od 7. listopada 2025., odnosno da naknadu za godišnji odmor obračuna na temelju prosječne plaće ostvarene za prethodna tri mjeseca

17. Nalazom i mišljenjem „Centar za financijska vještačenja“ d.o.o. od 29. prosinca 2025. utvrđeno je kako je tuženik prilikom obračuna dodatka za minuli rad, toplog obroka (kasnije dodatka na osnovicu) i dodatka za otežane uvjete koristio mjesečni fond sati, a koji sati u sebi sadrže i sate na koje radnik ima pravo na punu naknadu kao da je radio, odnosno uključeni su i sati godišnjeg odmora. Slijedom navedenog, vještak je u svojim izračunima uzeo satnicu koja predstavlja prosječnu cijenu sata rada izračunatu na način da je zbroj plaća za tri mjeseca prije mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor bez obračunatog minulog rada, toplog obroka (kasnije dodatka na osnovicu) i dodatka za otežane uvjete podijelio s fondom sati mjeseca u kojem je radnik koristio godišnji odmor te primijenio na sate godišnjeg odmora. Tuženik je u jedinstvenom iznosu izvršio obračun dodatka u ukupnom iznosu koji se odnosi na puni mjesečni fond sati. Tuženik je i na sate godišnjeg odmora obračunao dodatak na osnovicu i minuli rad. Ukoliko bi se primijenio izračun kako to predlaže tužiteljica, tada bi u razdoblju korištenja godišnjeg odmora tužiteljica imala pravo na veći iznos od prosjeka tri mjesečne plaće isplaćene prije korištenja godišnjeg odmora. Iako tuženik ne iskazuje u jedinstvenoj stavci naziva „godišnji odmor“ sve stavke obračuna koje se odnose na sate godišnjeg odmora, iz dokumentacije je razvidno da se za sate godišnjeg odmora u obračunskim listama dio iskazuje unutar stavke dodatak na osnovicu te minuli rad, jer se te stavke obračuna odnose i iskazuju za sve sate odnosno i za sate godišnjeg odmora. Ukoliko se zauzme stav da se ima uzeti u obzir prijedlog tužiteljice, za razdoblje od 1. siječnja 2002. pa do 30. studenog 2024. manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 3.427,01 eur.

18. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužiteljici isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). "Centar za financijska vještačenja" d.o.o. je prilikom izrade nalaza i mišljenja od 29. prosinca 2025. uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužiteljice koja joj je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristila godišnji odmor, pri čemu je pravilno uzeo u obzir da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi (pa tako i sporni dodaci na plaću) sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Činjenica što je tuženik tužiteljici i za dane u kojima je koristila godišnji odmor isplatio i neke druge dodatke (npr. dodatak za minuli rad, dodatak za otežane uvjete rada i sl.) ne utječe na pravo tužiteljice da joj se predmetna razlika naknada plaće obračuna na način da se od isplaćene naknade za godišnji odmor oduzme prosječna mjesečna bruto plaća koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Budući da je u nalazu i mišljenju "Centar za financijska vještačenja" d.o.o. od 30. rujna 2025. primijenjena metodologija prema kojoj je iz obračuna izuzet dodatak za radni staž, dodatak za prehranu, dodatak na osnovicu te dodatak za otežane uvjete rada koji su tužiteljici isplaćeni i za sate godišnjeg odmora, a što nije bio zadani zadatak, isti nije posebno cijenjen.

19. Nalaz i mišljenje "Centar za financijska vještačenja" d.o.o. od 29. prosinca 2025. sačinjen je sukladno zadatku na način da je razlika naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do 30. studenog 2024. u iznosu od 3.427,01 eur pravilno obračunata na temelju prosječne mjesečne plaće koja je tužiteljici isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a što je u skladu s člankom 81. i 90. ZR-a. Uzimajući u obzir navedeno, kao i da je nalaz i mišljenje "Centar za financijska vještačenja" d.o.o. od 29. prosinca 2025. sačinjen stručno i objektivno, isti je prihvaćen u cijelosti.

20. S obzirom da je "Centar za financijska vještačenja" d.o.o. u svom nalazu i mišljenju od 29. prosinca 2025. detaljno i jasno obrazložio metodologiju izračuna, nije bilo potrebno pozivati stalnu sudsku vještakinju da se ponovno očituje o primijenjenoj metodologiji, a kako je to predložio tuženik. Primjedbama u podnesku od 13. listopada 2025. tuženik iznosi svoj stav o zadanom zadatku i metodologiji koju treba primijeniti, dok isti niti u jednom dijelu ne prigovara pravilnosti matematičkog izračuna. Budući da zadatak vještaku određuje sud, da odluka o metodologiji koju treba primijeniti predstavlja pravno pitanje (o kojem odlučuje sud) i da je tuženik samo paušalno prigovorio nalazu i mišljenju, na ročištu 28. siječnja 2026. odbijen je prijedlog tuženika da se na iduće ročište pozove stalna sudska vještakinja radi usmenog očitovanja na njegove prigovore.

21. Tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva za razdoblje od 1. siječnja 2020. pa do 30. studenog 2024. postavila sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 3.427,01 eur, pa je odučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

23. Budući da je tuženik tužiteljici naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužiteljica na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužiteljica i predložila.

24. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

25. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

27. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 11. ožujka 2025., 7. listopada 2025. i 23. siječnja 2026. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podneska od 21. svibnja 2025. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23) i pristupa na ročište 16. svibnja 2025. i 23. siječnja 2026. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 1.562,50 eur kojem iznosu valja pribrojati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur. Stoga je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.894,31 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

28. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 12. lipnja 2025. u iznosu od 62,50 eur, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je isti odbijen kao pod točkom IV. izreke presude.

29. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti u cijelosti, kao pod točkom V. izreke presude.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika