Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-34/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu KZ/11) i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli od 10. srpnja 2025. poslovni broj K-17/2021 u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. EČ, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli proglašen je krivim opt. EČ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11) –u stjecaju kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11 te je opt. EČ za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci - za kazneno djelo krivotvorenja
– krivotvorenjem službene ili poslovne isprave na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je opt. EČ na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) opt. EČ naloženo je podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 400,00 eura (prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP), trošak provedenog vještačenja u iznosu od 387,24 eura, nužne izdatke oštećene te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećene, s time da je odmjereni iznos paušala dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude žali se opt. EČ putem branitelja Damira Krpana, odvj.iz Umaga zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da vijeće njegovu žalbu prihvati i pobijanu presudu ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na novo suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo iz Pule, uz prijedlog da vijeće žalbu opt. EČ, odbije kao neosnovanu te potvrdi pobijanu presudu.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje
Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku
5. Žalba nije osnovana.
6. U svojoj žalbi opt. EČ navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude povrijedio odredbe čl. 456. do 458. ZKP/08 jer je donio presudu koju uopće nije objavio na zakonit način pa se u biti ista ne može ni ispitati da se utvrdi da li je pisani otpravak presude istovjetan izvornom jer izvornika presude očito nema kao ni zapisnika o ročištu na kojem je presuda trebala biti objavljena pa se ne može utvrditi da li je i koji je pisani otpravak u skladu s izvornikom presude zbog čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.
7. Suprotno ovakvim žalbenim navodima vidljivo je da prvostupanjski sud dana 10. srpnja 2025. objavio presudu u nazočnosti opunomoćenika oštećene, a kako to proizlazi iz zapisnika o objavi presude (list spisa 311).
8. Prema tome, nisu točni navodi optuženika da prvostupanjski sud nije objavio presudu dana 10. srpnja 2025. kada je na zapisnik o raspravi od 7. srpnja 2025. zakazana objava, a s čime su upoznati svi nazočni na navedenoj raspravi pa tako i optuženik te njegov branitelj koji nisu pristupili na ročište za objavu presude, već su na ročište pristupili samo opunomoćenici oštećenika kako to proizlazi iz zapisnika o objavi presude. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud objavio presudu u vrijeme kada je objava i bila zakazana, a objavi su bili prisutni opunomoćenici oštećenika pa samim time prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer je presuda objavljena i takva objavljena presuda je nakon izrade pisanog obrazloženja dostavljena strankama.
9. Osim toga, vijeće ovog suda preispitivajući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
10. Nadalje, optuženi u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbijajući dokazne prijedloge obrane propustio utvrditi sve odlučne činjenice pa je tako trebao prihvatiti dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita redar JČ te da se odredi dopunsko medicinsko vještačenje u kojem se vještak treba izjasniti da li se FČ mogla sama ozlijediti za vožnje u policijskom vozilu, ali i da u dopunskom nalazu vještak medicinske struke utvrdi da li bi, osoba poput optuženika koja je izrazito snažna i velika osoba u slučaju da je udarila žensku osobu šakom u glavu, kod takve ženske osobe nastale ozljede kao u slučaju oštećene ili bi ozljede bile zasigurno teže.
11. Međutim, prvostupanjski sud dao je logično obrazloženje da se svjedok JČ predlaže saslušati kao svjedok na okolnosti ponašanja oštećene prije uhićenja, a koje okolnosti su zapravo nesporne i iste su potvrđene i drugim dokazima te se prihvaćanjem saslušanja ovog svjedoka ne bi upotpunio dokazni postupak niti bi se utvrđivala bilo koja sporna činjenica jer je nesporno da su policijski službenici pozvani od strane zaštitara koji je imao problema sa oštećenom koja ga je vrijeđala i unosila mu se u lice.
12. Osim toga, iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud saslušao vještaka medicinske struke dr. Ilija Kučina na raspravi od 10. studenog 2022. gdje su mu stranke postavljale pitanja i nakon saslušanja navedenog svjedoka stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenja navedenog vještaka koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju pa i u usmenom obrazloženju isto na raspravi dao odgovore na sva postavljena pitanja kojom prilikom je objasnio mehanizam nastanka ozljede te u istom nalazu otklonio neke mogućnosti nastanka ozljede kao neprihvatljivim. Isti vještak je zaključno u svom nalazu naveo da su ozljede kod oštećene u prvom redu mogle nastati mehanizmom dva odvojena udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom, a što može biti zatvorena šaka, u laktu savijena ruka u koljenu savijena noga ili tome slično, a za nastanak takvih ozljeda vještak je naveo da je potrebno djelovanje sile nekog slabijeg do srednje jakog intenziteta pri čemu nije odlučno o kakve je konstitucije osoba koja zadaje takve udarce.
13. Prema tome, prvostupanjski sud je ispravno odlučio kada je odbio dokazni prijedlog optuženog za dopunu sudsko medicinskog vještačenja jer se usvajanjem takvog dokaznog prijedloga ne bi upotpunio dokazni postupak, a za što je prvostupanjski sud dao dostatno obrazloženje koje prihvaća i ovo vijeće.
14. Za dodati je da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio sve izvedene dokaze, iste međusobno usporedio te je na kraju izveo ispravan zaključak da je optuženi kritične zgode počinio kaznena djela iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11, odnosno da je kao službena osoba u obavljanju službe tjelesno ozlijedio oštećenicu te da je kao službena osoba uz službenu ispravu nije unio važan podatak te svojim potpisom ovjerio takvu ispravu. Pri tome prvostupanjski sud je u svom zaključku ocijenio sve dokaze koji tvore bića kaznenih djela za koje je optuženika oglasio krivim pa je tako ocijenio i subjektivni element optuženika, odnosno da optuženikova ubrojivost u postupanju kritične zgode nije dovedena u pitanje te da je isti kao policijski službenik i odrasla osoba bio svjestan da udarcem šakom u glavu može uzrokovati tjelesnu ozljedu kod oštećene, pristao na takvu posljedicu odnosno da je kritične zgode postupao s neizravnom namjerom.
15. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije na strani okrivljenika cijenio sve bitne okolnosti na strani okrivljenika pa tako otegotne okolnosti nije našao dok je od olakotnih ispravno cijenio da je otac djeteta te da je do sada neosuđivan te je ispravno utvrdio kako pojedinačne kaznene sankcije za svako pojedino djelo, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u primjerenom trajanju i odlučio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine čime je dao mogućnost optuženiku a svoje ponašanje uskladi sa zakonom u navedenom trajanju i na opisani način prvostupanjski sud je ispravno primijenio odredbu čl. 41. KZ/11 obzirom da je cijenio sve bitne okolnosti za izbor i vrstu mjere kaznene sankcije kod optuženog te je izrazio ispravan zaključak da će se kaznenom sankcijom koju je izrekao optuženiku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.
16. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 19. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
