P-627/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mirni Tramontana, odvjetnici iz Malog Lošinja protiv tuženice: 1. SP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i 2. JP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave dana 23.siječnja 2026. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužitelja i tuženika ad.1 i ad.2. osobno, a objavljene 19.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se prvotuženoj SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženom JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplate iznos od 17.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, te da joj nadoknade prouzročene parnične troškove, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.041,13 eura, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica OP (dalje: tužiteljica) je dana 8.travnja 2025.godine podnijela tužbu protiv tuženika ad.1. SP i ad.2. JP (dalje: tuženici ad.1. i ad.2./ prvotuženica i drugotuženik) radi isplate iznosa od 17.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe.

1.1.U tužbi se navodi kako su tužiteljica i drugotuženik od srpnja 2023. godine do listopada 2024. godine bili u intimnoj vezi te su ostvareni bliži kontakti obitelji tužiteljice s obitelji drugotuženika što je kod tužiteljice stvaralo utisak trajnosti tog odnosa. Inače, prvotuženica je majka drugotuženika te su joj poznate okolnosti i narav odnosa njezinog sina, ovdje drugotuženika i tužiteljice. Tijekom tog odnosa tužiteljice i drugotuženoga, u više navrata došlo je do pozajmljivanja novčanih sredstava od ukupno 17.000,00 eura, a od kojeg je iznos od 14.500,00 eura plaćan za potrebe transakcija provedenih na ime prvotužene SP iz razloga što se drugotuženi nalazio na listi poreznih dužnika sve poradi dugova koje je napravio kao vlasnik obrta [obrt]. Stoga, općenito sve transakcije koje je obavljao, obavljao je preko računa majke. U kolovozu i rujnu 2023. godine, drugotuženom je pozajmljen iznos od 2.500,00 EUR za potrebe odlaska na ronjenja spužvi. Drugotuženik je preuzeo novac uz napomenu da će isti vratiti promptno, kroz najviše dva mjeseca jer nakon povratka s mora se očekuje prodaja spužvi grčkom trgovcu. Tužiteljica je vjerujući u dobre namjere drugotuženog, iako je novac trebao vratiti do konca listopada 2023. godine, imala strpljenja glede povrata novca jer kako je u t. I. istaknuto, kod tužiteljice je postojalo uvjerenje trajnosti tog odnosa. U rujnu 2023. godine drugotuženik se požalio tužiteljici kako će njegova majka ovdje prvotužena „završiti na sudu zbog povrata kapare“. Naveo je kako je PP iz [adresa] s drugotuženim dogovarala građevinske radove na svojoj nekretnini koja se nalazi u [adresa]. Za navedeno navodi kako je gđa PP na ime kapare prvotuženoj uplatila na račun iznos od 6.000,00 eura te je potraživala povrat tog iznosa obzirom da se dogovoreni radovi nisu realizirali. Kako je tužiteljica osjetljiva na starije osobe, a i bila je majka njenog partnera, na ime duga SP izvršila je pozajmicu i uplatila povrat uplaćene kapare izravno na račun PP u iznosu 6.000,00 eura. Navedeni iznos također je trebao biti vraćen do konca listopada 2023. godine iz sredstava, kako je drugotuženi naveo, iz sredstava koji bi se uprihodili prodajom spužvi grčkom trgovcu. Kako drugotuženik nije imao automobil u svom vlasništvu, koristio se automobilom tužiteljice koji je cijelo vrijeme za trajanja njihova odnosa parkirao, kada ga nije koristio, u dvorištu kuće na adresi [adresa] u [adresa] u kojoj oboje tuženika stanuju. Početkom siječnja 2024. godine, drugotuženik je pregledavajući oglase uočio automobil marke BMW serija 7, 3.0, 2008. godište pa je kao punomoćnik prvotužene kupio navedeni automobil, isti glasi na ime prvotužene te je za potrebe kupnje od strane tužiteljice tuženicima pozajmljen iznos 7.000,00 eura. Ujedno, novčanim sredstvima tužiteljice plaćeno je osiguranje i tehnički pregled vozila, kao i trošak posebne vrste registracijskih oznaka vozila (gore označene), što je isto tako bila pozajmica. Broj šasije tužiteljici nije poznat. Navedeni iznos također je trebao biti vraćen u roku dva mjeseca od kupovine, odnosno, do konca ožujka 2024. godine iz sredstava, kako je drugotuženi naveo, koje bi uprihodilo kako prodajom spužvi tako i radeći na izgradnji projekta bazena koji je započeo u susjednom naselju za investitora koji osobni podaci nisu poznati tužiteljici, osim podatka o prezimenu investitora koje glasi O te da isti boravi i živi u [adresa]. Po isteku ožujka navodi kako zbog problema na gradilištu isplata neće biti moguća do travnja 2024. godine. No niti u travnju novac nije isplaćen. Drugotuženik je svjestan postojanja duga te je isti usmeno i pisano (sms poruka) priznao tužiteljici ovdje utuženi iznos 17.000,00 eura, o čemu postoji pisano priznanje na sve gore navedene okolnosti.

1.2.Kako tuženici, iako uredno pozvani na vraćanje duga a isti je drugotuženik i priznao, do dana podnošenja ove tužbe nisu platili, a niti na bilo koji način pokazali dobru volju za mirnim rješavanjem, to tužiteljica podnosi ovu tužbu. Rješenjem ovog suda od dana 14.studenog 2025.godine poslovnog broja P-627/2025 određenja je privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja-tužiteljice prema protivnicima osiguranja u iznosu od 17.000,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 8.travnja 2025.godine pa do isplate zabranom protivnicima osiguranja otuđenja ili opterećenja svojih nekretnina i to nekretnine katastarske oznake čest.1178zgr, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], suvlasnički dio 1. uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, do okončanja ovog postupka i zabranom protivnicima osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnina i to zabranjuje se otuđenje i opterećenje motornog vozila automobila marke BMW serija 7, 3.0, 2008. godište, registracijske oznake [registarska oznaka] uz zabilježbu te zabrane kod nadležne policijske uprave, do okončanja ovog postupka.

2.Na pripremnom ročištu održanom dana 16.srpnja 2025.godie drugotuženik navodi kako priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, potvrđuje sve navode o izvršenim transakcijama preko računa njegove majke, ovdje prvotuženice.

2.1.Prvotuženica u odnosu na navode iz tužbe i cjelokupne situacije navodi kako je suglasna sa svime što dogovore tužiteljica i drugotuženik vezano uz razrješenje njihovih međusobnih odnosa.

3.U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u e izvadak iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 8 spisa), potvrdu o plaćenju u inozemstvu na iznos od 6.000,00 eura uz naznaku „povrat kapare za SP“ (list 9 spisa9; oglas prodaje automobila BMW i drvenog broda S (list 10 do 18 spisa), presliku SMS poruka između tužiteljice i drugotuženika (list 19 do 26 spisa).

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice usmjeren za povrat pozajmice u iznosu od 17.000,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenje tužbe (8.travnja 2025.godine).

6. Temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-isp.,57/11, 25/13,89/14,70/19,80/22,114/22 i 155/23; dalje ZPP) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio kao nesporno kako slijedi.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u svojstvu davateljice pozajmice isplatila drugotuženiku preko računa prvotuženice (kao zajmoprimcima) iznos od ukupno 17.000,00 eura, u nekoliko navrata, o čemu u spisu prileže potvrde banke i preslika SMS poruka s dogovorenim rokovima povrata za svaku pojedinu uplatu s tim da u ovom postupku tužiteljica traži zakonske zatezne kamate od kasnijeg datuma nego na koje bi imala pravo, pa tako potražuje zakonske zatezne kamate tek od dan podnošenja tužbe, to se sud nije upuštao u utvrđivanje točnih datuma dospijeća obveza za povrat svakog od pozajmljenih iznosa.

8. Čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Među strankama, u ovom postupku, nije sporno da je sklopljen ugovor o zajmu u usmenom obliku, da je ukupno potraživanje koje tužiteljica potražuju 17.000,00 eura, da se drugotuženik obvezao izvršiti povrat pozajmice s čime je drugotuženica na čiji račun su uplate vršene suglasna.

10.Dužnost je stranke da sudu iznese činjenice i dokazna sredstva koja su prikladna da sud uvjere u istinitost svojih tvrdnji. Pregledom priložene dokumentacije kao i držanja tuženika u ovom postupku, ovaj sud smatra da je tužiteljica dokazala osnovanost svog potraživanja, tuženici isto ne osporavaju te je u smislu odredbe čl. 9.ZOO koja propisuje da je svaki sudionik u obvezno-pravnom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, odlučio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

11.Pravo na zakonsku zateznu kamatu tužiteljica ostvaruje temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a koja odredba propisuje da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

12.Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužiteljici pripada naknada troškova zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika u iznosu od 3.041,13 eura i to za sastav tužbe od dana 4.travnja 2025.godine, zastupanja na ročištima održanim dana 16.srpnja 2025., 29.kolovoza 2025., i 23.siječnja 2026. te za sastav obrazloženog podneska od 23.siječnja 2026.godine, za svaku radnju po 250 bodova odnosno 500,00 eura, sve sukladno Tbr.7 i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023 i 107/2025), uvećano za iznos sudskih pristojbi na tužbu s prijedlogom za određivanje privremen mejre u iznosu od 324,68 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 216,45 eura.

12.1.U preostalom dijelu koji se odnosi na putne troškove punomoćnice tužiteljice (troškove trajekta, cestarine, noćenje) u preostalom zatraženom iznosu, kazati j kako je prema stajalištu sudske prakse, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda. u konkretnom slučaju, tužiteljica je za zastupanje odabrala punomoćnici – odvjetnicu čije sjedište ureda je na [adresa], iako je u mjestu sjedišta suda mnoštvo odvjetnika, zbog čega putni troškovi punomoćnice tužiteljice padaju na teret tužiteljice jer se s aspekta odredbe čl. 155.st.1. ZPP pri odlučivanju o tome koje će troškove stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Kraj činjenice da u sjedištu sud, Šibeniku, ima veliki broj odvjetnik, angažiranje punomoćnika-odvjetnika iz [adresa] se ne može smatrati potrebitim za vođenje parnice, a imajući u vidu stav sudske prakse. obzirom na navedeno valjalo je zahtjev za nakanom troškova u preostalom dijelu odbiti kao materijalnopravno neosnovan.

13.Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Šibenik, 19.veljače 2026.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.