Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj P-527/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Joziću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženice IE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Filipčić, odvjetnici iz Zagreba, radi poništavanja izjave tužitelja, nakon zaključene glavne, neposredne i javne rasprave dana 12. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika te tuženice osobno i njezine z. punomoćnice Ines Margetić, odvjetnice iz Zagreba, dana 19. veljače 2026. donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevima koji glasi:
" Poništava se Izjava tužitelja od 15. prosinca 2021. ovjerena dana 15. prosinca 2021. pod poslovnim brojem OV-6855/2021 po javnom bilježniku Slavici Perić iz Dugog Sela, Josipa Zorića 8.'', kao s neosnovanim.
II
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.393,18 eura zajedno s kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.
III
Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana.
IV
Odbija se tuženica s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 625,00 eura, kao s neosnovanim.
Obrazloženje
1.
Tužitelj EE je dana 10. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženice IE radi poništenja Izjave tužitelja od 15. prosinca 2021. koja Izjava je ovjerena po javnom bilježniku Slavici Perić pod poslovnim brojem OV-6855/2021 istoga dana. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2.
Tužitelj u tužbi navodi kako se vjenčao sa tuženicom 4. lipnja 2016. te je u njihovom braku rođeno jedno zajedničko mlljt. dijete, sin E. Bračna zajednica parničnih stranaka je faktički prekinuta u kolovozu 2021. kada je tužitelj iselio iz kuće u [adresa] u kojoj je živio sa tuženicom i njihovim zajedničkim mlljt. djetetom. Nadalje navodi kako je tuženica podigla kredit u OTP banci krajem 2020. godine te da je dio novca uplatila tužitelju na račun te je cilj uplate predmetnog novčanog iznosa na račun tužitelja bio da tužitelj zatvori, tj. otplati neke od svojih kredita i dugovanja koje je imao kako bi se mogao zadužiti kod banke, obzirom da je imao veću kreditnu sposobnost od tuženice jer je imao veća primanja te kako bi parnične stranke mogle kupiti obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj su do tada živjeli. Kako su se okolnosti između parničnih stranaka izmijenile te je 2021. došlo do razvoda braka tako se plan o kupnji zajedničke kuće nije ostvario.
3.
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je Izjava koju je potpisao i dao ovjeriti kod javnog bilježnika rezultat izravnih prijetnji tuženice, koje prijetnje su kod tužitelja izazvale opravdanu bojazan za njegov privatni, obiteljski život i ostvarivanje njegovih roditeljskih prava. Naime, tužitelj navodi kako je tuženica predmetnu Izjavu ishodila pod prijetnjom da tužitelju neće dati razvod braka niti viđati zajedničkog mlljt. sina I ukoliko ne potpiše predmetnu Izjavu. Tek nakon što je tužitelj Izjavu potpisao te nakon što je ista ovjerena kod javnog bilježnika tuženica je pristala potpisati sporazumni zahtjev za razvod braka i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i to istoga dana kada je potpisana i sporna Izjava. Tužitelj nadalje navodi da je razvidno da je na strani tužitelja postojala mana volje, odnosno prijetnja prilikom potpisivanja predmetne Izjave budući je tužitelj pod utjecajem prijetnje stvorio i očitovao volju danu u predmetnoj Izjavi, a što za izravnu posljedicu ima da očitovanje tužitelja u predmetnoj Izjavi nije odraz njegove prave volje kao očitovatelja.
4.
U odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka tuženica je u cijelosti osporavala tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u potpunosti. Navela je da nikada nije prijetila tužitelju, niti da je izazvala opravdanu bojazan kod tužitelja. Nadalje je navela da su na dan kada je tužitelj potpisao Izjavu o dugovanju stranke bile u banci te su tražili informaciju o tome koliki je iznos koji bi morali uplatiti da s tim danom zatvori kredit i upravo taj iznos je tužitelj upisao na Izjavu o dugovanju. Što se tiče tužiteljevih izjava o tome da je bio prisiljen i ucijenjen potpisati predmetnu Izjavu jer je bio u strahu za svoja roditeljska prava tuženica je navela da je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljan i potpisan 29. studenog 2021., dok je sporna Izjava potpisana 15. prosinca 2021.
5.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-5), potvrdu o podizanju brzih pozajmica u Udruzi BUP (list 7), potvrdu o zatvorenom kreditu tužitelja kod OTP banke (list 8-9), odgovor na tužbu (list 12-16), Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 17-22), potvrdu o prijavama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 23-27), izvješće kartice prometa (list 28-35), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-206/2023 od 23. listopada 2024. (list 42-49), iskaz tužitelja kao stranke (list 55-57), iskaz tuženice kao stranke (list 57-59), Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Slavice Perić poslovni broj OV-6855/2021 dana 15. prosinca 2021. (list 60) i iskaz svjedoka ĆE (list 62-63).
6.
Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7.
Nesporno je između parničnih stranaka da je dana 15. prosinca 2021. sastavljena, potpisana i ovjerena kod javnog bilježnika Slavice Perić Izjava tužitelja u kojoj se isti obvezuje tuženici vratiti dug u iznosu od 115.000,00 kuna (15.263,12 eura).
8.
Ono što je između parničnih stranaka sporno jeste činjenica je li tužitelj Izjavu, pobijanje koje traži u ovom postupku, potpisao pod utjecajem prijetnje ili sile te je ista Izjava zbog toga pobojna i tužitelj ima pravo tražiti njezino poništenje.
9.
Tužitelj dakle, tužbu podnosi temeljem odredbe čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) u svezi s čl. 279. st. 1. ZOO.
10.
Odredbom čl. 279. st. 1. ZOO propisano je da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi.
11.
Odredbom čl. 279. st. 2. ZOO propisano je da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.
12.
Odredbom čl. 330 ZOO propisano je, između ostaloga, da je ugovor pobojan kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje.
13.
Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 55-57) proizlazi da je tužbu radi poništavanja Izjave potpisane 15. prosinca 2021. pred javnim bilježnikom Slavicom Perić podnio iz razloga što je do potpisivanja iste došlo zbog prijetnji tuženice, njegove tadašnje supruge. Naime, njegova supruga IE uvjetovala je pokretanje postupka razvoda braka te njegove osobne odnose sa zajedničkim mlljt. djetetom E ukoliko on ne potpiše predmetnu Izjavu. On je u srpnju 2021. iselio iz kuće u [adresa] u kojoj su do tada zajedno živjeli te je otišao živjeti kod prijatelja. Naveo je da je prijetnjama tuženice bio izložen od listopada 2021. pa do proljeća 2022. Tuženica mu je prijetila izravno u SMS porukama navodeći kako će ubiti i njega i njegovu tadašnju partnericu ako će njihov zajednički mlljt. sin biti u blizini njegove nove partnerice. Te prijetnje smrću nije prijavio policiji jer ih nije ozbiljno shvatio, već je smatrao da su izrečene u afektu. Cijelo vrijeme je razmišljao o dobrobiti njihovog zajedničkog mlljt. djeteta te i iz tog razloga nije podnosio prijave protiv tuženice koja mu je branila viđanje zajedničkog djeteta te je branila njegovim roditeljima da viđaju dijete. On je sve pokušavao riješiti na miran način pa iz tog razloga nije podnio tužbu za razvod braka već je želio sporazumni razvod. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi su potpisali negdje u listopadu 2021., a Plan je sastavila njegova tadašnja supruga sama. Nakon toga je trebalo sastaviti prijedlog za sporazumni razvod braka i isti zajedno sa Planom poslati na sud. Tuženica je to odgađala te uvjetovala predaju papira na sud potpisivanjem Izjave čije poništenje traži. Iznos od 115.000,00 kuna koji je naveden na Izjavi je iznos koji približno odgovara iznosu ostatka kredita kojeg je tuženica podigla u OTP banci radi zatvaranja kredita i dugovanja koje je on imao. Izjavu je napisala tuženica, a on ju je potpisao kod javnog bilježnika Slavice Perić u [adresa] te je odmah nakon potpisivanja Izjave 15. prosinca 2021. došlo do predaje dokumenata za sporazumni razvod braka koje dokumente su osobno oboje odnijeli na sud u [adresa]. Iznos koji je naveden na Izjavi nije platio tuženici te nije siguran hoće li ga platiti obzirom da nije bilo govora da bi on tuženici plaćao neki novčani iznos, već je trebao biti podići kredit kako bi se otkupila kuća u kojoj su do tada živjeli. Tužitelj nije sačuvao prijetnje koje mu je tuženica upućivala u papirnatom obliku, ali je naveo da njegove tvrdnje može potvrditi njegov kum ĆE koji je sve te poruke vidio i zna sve što se događalo između njega i tuženice kako prije tako i nakon potpisivanja sporne Izjave.
14.
Iz iskaza tuženice kao stranke (list 57-59) proizlazi da je u ljeto 2021. došlo do nesuglasica između tužitelja i nje te su odlučili da njihova zajednica života prestane pa je tužitelj iselio iz kuće u [adresa] u kojoj su do tada zajedno živjeli, dok je ona ostala živjeti u toj kući sa njihovim zajedničkim mlljt. djetetom E. Sa tužiteljem se dogovorila da se sporazumno razvedu te su sve dogovorili i u listopadu 2021. su otišli u prostor Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] gdje su sastavili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su oboje i potpisali. Oko mjesec dana prije potpisivanja sporne Izjave na kućnu adresu su im stigli dokumenti Zavoda te su oni trebali podnijeti zahtjev za sporazumni razvod. Zahtjev za razvod predan je istoga dana kada je potpisana i Izjava obzirom da su se toga dana dogovorili i riješili sve što su imali između sebe. Što se tiče iznosa koji je naveden na Izjavi to su saznali u OTP banci u [adresa] gdje su također zajedno otišli te se iznos naveden u Izjavi podudara sa planom u otplati kredita u to vrijeme te je tužitelj sam sastavio Izjavu u kojoj je naveden iznos od 115.000,00 kuna. U Izjavi je navedeno kako će on taj iznos isplatiti do 1. prosinca 2022. Nakon što je taj rok prošao ona je još jedno vrijeme čekala, a nakon toga je tužitelju poslana Opomena pred tužbu na koju on također nije reagirao te je podnesena tužba sudu. Nije točno da je tužitelju prijetila smrću niti na bilo koji drugi način. Ona je podigla kredit u OTP banci kako bi tužitelj, njezin tadašnji suprug, mogao zatvoriti svoja dugovanja u banci kako bi mogao podići stambeni kredit za kuću u [adresa] u kojoj su do tada živjeli. Međutim, njezin tadašnji suprug je u ljeto 2021. odselio iz te kuće te su odlučili brak razvesti pa do realizacije stambenog kredita nije došlo, a njoj je ostala kreditna obveza koju je otplaćivala te joj je to bilo teško obzirom da je živjela sama s djetetom. Tužitelj joj je rekao da će on taj kredit zatvoriti što mu ona nije vjerovala te je iz tog razloga došlo do potpisivanja Izjave u kojoj se tužitelj obvezao da će joj u roku od godine dana vratiti taj iznos Tuženica je navela kako ona i dalje otplaćuje taj kredit u mjesečnom iznosu od nešto manje od 200,00 eura i treba ga otplaćivati još 5 godina, a ne živi u kući koju su trebali kupiti. Istoga dana kada su potpisali Izjavu riješili su prijenos vlasništva njezinog automobila na njezino ime i predali zahtjev za sporazumni razvod braka. Dakle, Izjava je potpisana nakon postignutog dogovora sa tužiteljem te nema govora o nekim prijetnjama ili prisili prije sastavljanja Izjave.
15.
Iz iskaza svjedoka ĆE (list 62-63) proizlazi da on zna da je do potpisivanje Izjave poništenje koje tužitelj traži u ovom postupku došlo krajem 2021. godine te zna da je uvjet za razvod braka bio potpisivanje Izjave kojom se tužitelj obvezuje tuženici isplatiti iznos od oko 110.000,00 kuna. O tome ima saznanja iz pričanja tužitelja dok osobno nije bio prisutan niti sastavljanju, niti potpisivanju Izjave. Poznato mu je da je tuženica podigla kredit te je tužitelju dala iznos od 110.000,00 kuna kako bi tužitelj zatvorio kredit koji je on imao te kako bi postao kreditno sposoban jer su stranke namjeravale podići stambeni kredit i kupiti kuću. Koliko je njemu poznato tuženica je digla veći iznos kredita od 110.000,00 kuna, ali je taj iznos dala njemu radi zatvaranja njegovog kredita. Nakon što je među njima došlo do nesuglasica odlučili su brak razvesti pa je tuženica uvjetovala razvod potpisivanjem izjave. Tužitelj mu nikada nije govorio o nikakvim prijetnjama, posebno ne o prijetnjama smrću, već je samo govorio da je potpisivanje Izjave uvjet za razvod. Svjedok je naveo kako je on stekao dojam da su se stranke oko svega dogovorile te je tužitelj pristao potpisati Izjavu jer mu je bilo bitno da se razvede. O prijetnjama i ucjenama nema nikakvih saznanja. Tužitelj mu je kasnije govorio kako će nešto poduzimati oko sporne Izjave, ali mu detalje nije govorio pa on ne zna razloge poradi kojih je podnesena tužba radi poništavanja Izjave.
16.
Iskaz tužitelja ovaj sud ne prihvaća kao istinit i točan, već prihvaća iskaz tuženice koja je iskazivala uvjerljivo, a njezinom iskaz podudara se s dokumentacijom koja se nalazi u spisu osobito presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-260/2023 od 23. listopada 2024. (list 42-48) te izjavom tuženika ovjerenom kod javnog bilježnika Slavice Perić iz [adresa] (list 60). Sud vjeruje tuženici kako je od tužitelja tražila da se obveže da će joj isplatiti iznos od 15.263,12 Eura odnosno 115.000,00 kuna, koji iznos je ona njemu dala kako bi se zatvorile neke ranije obveze, obzirom da su stranke namjeravale kupiti obiteljsku kuću u [adresa]. To je potvrdio i sam tužitelj EE u svom iskazu kao i svjedok ĆE koji je tužiteljev prijatelj, a također je iskazivao o tome da su stranke, tadašnji bračni drugovi, namjeravale kupiti obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj su do tada stanovali pa je tuženica podigla kredit kako bi se zatvorile ranije obveze i tužitelj bio kreditno sposoban za podizanje novog kredita. Obzirom da je između parničnih stranka došlo do poremećaja odnosa te su stranke odučile brak razvesti životno je i logično da je tuženica IE željela dobiti određenu sigurnost da će joj iznos od 115.000,00 kuna biti vraćen te je od tužitelja tražila da sastavi ispravu kojom će se obvezati da joj vrati taj iznos. Da je kod tuženice postojala opravdana bojazan da joj navedeni novac neće biti vraćen pa je tražila da se tužitelj pismeno obveže da će joj novac vratiti vidljivo je i iz toga što tužitelj svoju obvezu nije ispunio, već je tuženica morala pokrenuti sudski postupak i tražiti od suda da naloži tužitelju (tamo tuženiku) da joj isplati iznos koji je naveden u izjavi ovjerenoj od strane javnog bilježnika.
17.
Iskaz svjedoka ĆE sud prihvaća kao istinit i točan jer se njegov iskaz u pretežitom dijelu poklapa i sa iskazom tužitelja i sa iskazom tuženice. ĆE prijatelj je tužitelja te ima saznanja o tome da su parnične stranke namjeravale kupiti obiteljsku kuću te da je tuženica podigla kredit te je dio novca od kredita dala tužitelju kako bi isti zatvorio prijašnje kreditne obveze i postao kreditno sposoban za podizanje novog kredita. Svjedok je naveo kako ima saznanja da su, nakon što je došlo do nesuglasica između tužitelja i tuženice kao bračnih drugova, tužitelj i tuženica odlučili brak razvesti te da je tuženica uvjetovala razvod braka potpisivanjem izjave, a tužitelj je na to pristao jer se želio što prije razvesti. Sud vjeruje svjedoku da je tužitelj pristao potpisati izjavu jer mu je bilo bitno da se što prije razvede, a da nema nikakvih saznanja o prijetnjama koje je tužitelju upućivala tuženica posebno nema saznanja o prijetnjama smrću. Da je tuženica uistinu tužitelju prijetila na takav način da je tužitelj osjećao strah za svoj život zasigurno bi to rekao svom prijatelju koji ne bi imao razloga prešutjeti to pred sudom prilikom davanja iskaza.
18.
Nakon provedenog postupka, saslušanih parničnih stranaka i svjedoka ovaj sud zaključuje da prilikom potpisivanja Izjave 15. prosinca 2021., na kojoj Izjavi je ovjeren potpis tužitelja EE od strane javnog bilježnika Slavice Perić iz [adresa] tužitelj EE nije bio pod utjecajem prisile nili prijetnje pa sud smatra kako je Izjava valjani pravni posao. Tužitelj je navodio kako mu je tuženica prijetila smrću u SMS porukama te kako o svemu tome ima saznanja svjedok ĆE. Svjedok ĆE saslušan na ročištu 12. siječnja 2026. (list 62-63) naveo je kako nema nikakvog saznanja o tome da bi tuženica prijetila tužitelju, niti ga ucjenjivala te da taj podatak prvi puta čuje od raspravnog suda. Svjedok ĆE iskazivao je o tome da je tužitelju bilo u interesu da se razvede što prije te je pristao na uvjet tuženice da joj isplati novčani iznos od oko 110.000,00 kuna, obzirom da je taj iznos tuženica dala tužitelju kako bi on zatvorio svoje kreditne obveze koje je imao. Iskaz svjedoka ĆE suprotan je iskazu tužitelja jer iz njegovog iskaza ne proizlazi da je tuženica prijetila tužitelju pa da je on pod utjecajem prijetnje potpisao navedenu izjavu. Svjedok ĆE iskazao je kako je on imao osjećaj da tužitelj želi da se sve što prije završi pa je pristao da potpiše Izjavu i da tuženici isplati iznos novca o kojemu su, prema mišljenju svjedoka, parnične stranke postigle dogovor. Dakle, svjedok ĆE nema saznanja ni o kakvim prijetnjama, posebno ne o prijetnjama smrću, niti o ucjenama od strane tuženice prema tužitelju kao što je to tužitelj tijekom postupka navodio. Niti tužitelj u ovom postupku ni na koji način nije dokazao da mu je tuženica prijetila, niti je te prijetnje prijavio nadležnim institucijama. Da mu je tuženica uistinu prijetila smrću teško je za povjerovati da to tužitelj ne bi prijavio policiji. Sam tužitelj je u svojemu iskazu naveo da te prijetnje nije prijavio jer je smatrao da su izrečene u afektu. Dakle, sud smatra kako tuženica nije kod tužitelja izazvala opravdani strah pa da je tužitelj zbog tog straha za vlastiti život ili tijelo potpisao Izjavu kojom se obvezao tuženici isplatiti iznos od 115.000,00 kuna do 1. prosinca 2022.
19.
Sud smatra kako je tužitelj ovu tužbu podnio jedino iz razloga kako bi izbjegao ispunjenje obveze i plaćanje iznosa od 115.000,00 kuna tuženici obzirom da je tuženica protiv tužitelja podnijela tužbu radi isplate navedenog iznosa o čemu je donesena presuda poslovni broj P-206/2023 od 23. listopada 2024. kojom presudom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice IE i naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 15.263,12 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 2. prosinca 2022. pa do isplate. Nakon što je tuženica, tamo tužiteljica zatražila putem suda od tužitelja, tamo tuženika da ispuni svoju obvezu isti je podnio protutužbu u kojoj traži da se ta Izjava poništi.
20.
Ovim putem napominje se kako je tužba tužitelja prekasno podnesena obzirom da je odredbom čl. 335. st. 1. ZOO propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile. Tužitelj je tužbu podnio 10. listopada 2023., a Izjava koju pobija u ovom postupku sastavljena je i ovjerena 15. prosinca 2021. dakle, gotovo dvije godine prije podnošenja tužbe. Do primjene ne može doći objektivni rok od tri godine propisan u čl. 335. st. 2. ZOO iz razloga što je tužitelj zasigurno znao ukoliko mu je tužiteljica prijetila ili prema njemu vršila prisilu jer to je zasigurno bilo prije potpisivanja Izjave od 15. prosinca 2021. Dakle, sve da je tužitelj u ovom postupku uspio dokazati da mu je tuženica prijetila smrću te je on zbog straha za vlastiti život potpisao spornu Izjavu tužba je prekasno podnesena.
21.
Sud zaključuje da je potpisana i ovjerena Izjava tužitelja pravno valjana i ne postoje razlozi za njezino poništenje pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen i odlučeno kao u točci I. izreke.
22.
Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku ne pripada mu niti zatraženi trošak parničnog postupka pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.393,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim (točka II. izreke).
23.
Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP. Tuženici je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura (točka III. izreke), a koji trošak je dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 10. siječnja 2025., 20. studenog 2025. i 12. siječnja 2026., svako u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te PDV u iznosu od 500,00 eura.
24.
Tuženica je odbijena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 625,00 eura (toč. IV.). Tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura niti PDV na taj iznos pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Podnesak zapravo predstavlja zamjeničku punomoć koju je zamjenica punomoćnice mogla predati i na ročištu održanom 10. siječnja 2025. pa sud smatra da trošak sastava tog podneska nije relevantan za odlučivanje ovoj pravnoj stvari.
25.
Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 19. veljače 2026.
Sudac
Ljiljana Košić
Uputa o pravnome lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.
DOSTAVITI:
1. pun tužitelja
2. pun tuženice
3. Presuda nepravomoćna
4. nalog tužitelju da plati pristojbu na tužbu u iznosu od 99,54 eura i pristojbu na presudu u iznosu od 199,08 eura
5. vidi up. P
6. kal 15 dana
