REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-3490/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vesni Drakulić Šuvalić, odvjetnici iz Zagreba, I. Šibla 9, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Vesne Drakulić Šuvalić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj],iznos od 663,95 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 5,46 EUR od 01.04.2008. do isplate

- na iznos od 5,30 EUR od 02.05.2008. do isplate

- na iznos od 5,25 EUR od 03.06.2008. do isplate

- na iznos od 5,32 EUR od 01.07.2008. do isplate

- na iznos od 5,21 EUR od 01.08.2008. do isplate

- na iznos od 5,22 EUR od 01.09.2008. do isplate

- na iznos od 5,30 EUR od 01.10.2008. do isplate

- na iznos od 5,76 EUR od 03.11.2008. do isplate

- na iznos od 5,42 EUR od 01.12.2008. do isplate

- na iznos od 8,65 EUR od 05.01.2009. do isplate

- na iznos od 8,73 EUR od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 8,77 EUR od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 8,67 EUR od 01.04.2009. do isplate

- na iznos od 8,66 EUR od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 8,52 EUR od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 8,40 EUR od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 8,44 EUR od 01.08.2009. do isplate

- na iznos od 8,53 EUR od 01.09.2009. do isplate

- na iznos od 11,23 EUR od 01.10.2009. do isplate

- na iznos od 11,16 EUR od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 11,32 EUR od 01.12.2009. do isplate

- na iznos od 11,46 EUR od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 11,62 EUR od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od 11,58 EUR od 01.03.2010. do isplate

- na iznos od 11,84 EUR od 01.04.2010. do isplate

- na iznos od 11,77 EUR od 03.05.2010. do isplate

- na iznos od 11,91 EUR od 01.06.2010. do isplate

- na iznos od 12,65 EUR od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 12,48 EUR od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 13,11 EUR od 01.09.2010. do isplate

- na iznos od 12,78 EUR od 01.10.2010. do isplate

- na iznos od 12,53 EUR od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 13,29 EUR od 01.12.2010. do isplate

- na iznos od 13,76 EUR od 04.01.2011. do isplate

- na iznos od 13,42 EUR od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od 13,47 EUR od 02.03.2011. do isplate

- na iznos od 13,22 EUR od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 13,30 EUR od 02.05.2011. do isplate

- na iznos od 14,13 EUR od 02.06.2011. do isplate

- na iznos od 14,25 EUR od 01.07.2011. do isplate

- na iznos od 15,18 EUR od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 14,84 EUR od 02.09.2011. do isplate

- na iznos od 14,32 EUR od 03.10.2011. do isplate

- na iznos od 14,30 EUR od 02.11.2011. do isplate

- na iznos od 14,25 EUR od 01.12.2011. do isplate

- na iznos od 14,44 EUR od 02.01.2012. do isplate

- na iznos od 14,65 EUR od 01.02.2012. do isplate

- na iznos od 14,65 EUR od 01.03.2012. do isplate

- na iznos od 14,52 EUR od 02.04.2012. do isplate

- na iznos od 14,58 EUR od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 14,65 EUR od 04.06.2012. do isplate

- na iznos od 14,57 EUR od 02.07.2012. do isplate

- na iznos od 14,58 EUR od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 14,50 EUR od 03.09.2012. do isplate

- na iznos od 14,35 EUR od 01.10.2012. do isplate

- na iznos od 14,53 EUR od 02.11.2012. do isplate

- na iznos od 14,59 EUR od 03.12.2012. do isplate

- na iznos od 14,57 EUR od 02.01.2013. do isplate

i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.997,90 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,49 EUR od 03.11.2008. do isplate

- na iznos od 6,95 EUR od 05.01.2009. do isplate

- na iznos od 8,94 EUR od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 9,94 EUR od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 7,56 EUR od 01.04.2009. do isplate

- na iznos od 7,21 EUR od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 3,48 EUR od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 0,20 EUR od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 1,34 EUR od 01.08.2009. do isplate

- na iznos od 3,78 EUR od 01.09.2009. do isplate

- na iznos od 2,39 EUR od 01.10.2009. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 4,14 EUR od 01.12.2009. do isplate

- na iznos od 7,09 EUR od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 10,19 EUR od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od 9,37 EUR od 01.03.2010. do isplate

- na iznos od 14,59 EUR od 01.04.2010. do isplate

- na iznos od 13,25 EUR od 03.05.2010. do isplate

- na iznos od 15,87 EUR od 01.06.2010. do isplate

- na iznos od 30,65 EUR od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 27,28 EUR od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 39,90 EUR od 01.09.2010. do isplate

- na iznos od 33,24 EUR od 01.10.2010. do isplate

- na iznos od 28,24 EUR od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 43,46 EUR od 01.12.2010. do isplate

- na iznos od 52,87 EUR od 04.01.2011. do isplate

- na iznos od 46,05 EUR od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od 47,05 EUR od 02.03.2011. do isplate

- na iznos od 42,15 EUR od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 43,66 EUR od 02.05.2011. do isplate

- na iznos od 60,32 EUR od 02.06.2011. do isplate

- na iznos od 62,66 EUR od 01.07.2011. do isplate

- na iznos od 81,10 EUR od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 74,41 EUR od 02.09.2011. do isplate

- na iznos od 63,98 EUR od 03.10.2011. do isplate

- na iznos od 63,70 EUR od 02.11.2011. do isplate

- na iznos od 62,56 EUR od 01.12.2011. do isplate

- na iznos od 66,35 EUR od 02.01.2012. do isplate

- na iznos od 70,52 EUR od 01.02.2012. do isplate

- na iznos od 70,64 EUR od 01.03.2012. do isplate

- na iznos od 68,02 EUR od 02.04.2012. do isplate

- na iznos od 69,09 EUR od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 70,65 EUR od 04.06.2012. do isplate

- na iznos od 68,97 EUR od 02.07.2012. do isplate

- na iznos od 69,11 EUR od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 67,56 EUR od 03.09.2012. do isplate

- na iznos od 64,68 EUR od 01.10.2012. do isplate

- na iznos od 68,19 EUR od 02.11.2012. do isplate

- na iznos od 69,46 EUR od 03.12.2012. do isplate

- na iznos od 68,95 EUR od 02.01.2013. do isplate

- na iznos od 69,62 EUR od 01.02.2013. do isplate

i to od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.036,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude tj.19. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 918587 dana 24. siječnja 2006. kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.681,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize (CHF) važećem na dan isplate kredita s rokom otplate od 84 mjeseca. Navedeni ugovor predstavlja tipski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora niti su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Tuženik je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253 od 18. siječnja 2013. promijenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d te je došlo i do promjene naziva u Nova hrvatska banka dioničko društvo koji je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo. Nadalje, ističe da je u čl. 2. ugovora ugovorena početna kamatna stopa od 5,10% godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a u čl.1,4. i 8. obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je u ovom postupku vezan za navedena utvrđenja. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa. Tuženik je tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao početnu redovnu kamatnu stopu pa je tužitelj po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvršio preplatu tuženiku. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa u odnosu na mjesečne iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku da je primijenjen tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu na dan sklapanja ugovora o kreditu pa je po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima izvršio preplatu tuženiku sa zateznim kamatama.

Stoga predlaže (ročište 16.1.2026. kao i u tužbi) prihvatiti zahtjev sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 47) osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari. Ističe da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ukazuje se da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 24.4.2023. pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta (povremena davanja), a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Čini nespornim da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili predmetni ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 24.681,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje, kao i da je čl. 4. ugovorena valutna klauzula i čl. 8. da je uređen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 918587 sklopljen između tužitelja i Volksbank d.d. od 24.1.2006., ovjeru javnog bilježnika Obrenije Ribarić od 25.1.2006. br. OU-59/2006, specijalnu punomoć Volksbank d.d. sa ovjerom javnog bilježnika (list 15-16 spisa u preslici), elektronički zapis HZMO, otplatnu tablicu po kreditu, otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit, dopise prednika tuženika tužitelju (list 28-30 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 918587 na ime tužitelja, podatke JRO RH MUP-a, podatke iz sudskog registra za tuženika, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 23/25802-2 od 3.7.2023., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a tužitelj (list 86 - ročište 16.1.2026.) izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove, odnosno sve iznose koje je tužitelj preplatio uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF.

6. Među strankama je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 918587 na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 24.681,00 CHF kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje, da je čl. 4. kredit ugovoren u valuti i da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

7. Sporna je valjanost dijela čl. 2. 1. ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je početna redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i dio čl. 2.4. i dio čl. 8. kojim je ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB na dan dospijeća za švicarski franak, a za koje odredbe tužitelj tvrdi da su ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i je li potraživanje tužitelja u zastari.

8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 24. siječnja 2006. Čl. 2.1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,10%, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a kredit je namijenjen za kupnju vozila (čl. 3.). Čl. 4. ugovoreno je da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1. ožujka 2006.

9. Tužitelj ĐK (list 86 roč. 16.1.2026.) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća, ističe da je sklopio ugovor o kreditu 24.1.2006. sa prednikom tuženika za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Dakle, nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da nije taksi vozač i nije obrtnik. Nadalje, navodi da je došao u auto kuću CIB Commerce u Maloj Mlaki i tamo mu je rečeno da auto kuća ima dogovor sa prednikom tuženika to jest Volksbank d.d. i ponuđen mu je za kupnju željenog vozila kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije mu ponuđen ugovor o kreditu u kunama ili u EUR u kunskoj protuvrijednosti, a on nije niti tražio sklapanje takvih ugovora jer mu je u auto kući u kojoj je i potpisivao ugovore rečeno da je to najpovoljniji ugovor za njega pa je on to prihvatio. Radilo se o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od banke i on je taj ugovor prije potpisivanja pročitao i nije pronašao nešto nerazumljivo pa nije tražio nikakvih pojašnjavanja, a nije niti bilo mogućnosti pregovaranja koliko je shvatio o pojedinim ugovornim odredbama. Nitko ga nije upozoravao na značenje valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope. Kredit je uredno otplatio. Rok otplate je bio 84 mjeseci. Kredit je otplatio svojim novcem. Javni bilježnik ga nije o ničemu posebno upozoravao, a isto tako nikakvih posebnih upozorenja nije dobio u banci. Prve dvije godine rate su bile u redu, a onda su počele jako rasti tako da su od početnih 1.600,00 kuna narasle na 2.400,00 kuna. Nadalje,ističe kako misli da je u početku bio i malo niži tečaj od početno ugovorenog tečaja. Nije sklopio Dodatak ugovoru o kreditu odnosno kredit nije konvertiran.

Ističe da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i za vrijeme otplate kredita kao i nadalje zaposlen u Uredu predsjednika RH kao konobar.

10. Tuženik (list 56 spisa – odgovor na tužbu) ističe da visina potraživanja nije sporna.

11. Valja istaći da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i tuženik (odnosno pravni prednik Volksbank d.d.), uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača

- korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g.

Takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502. a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a vodila se i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).

U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dano objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, odnosno parametara koji utječu na njezinu promjenu. Tužitelj je zaključio predmetni ugovor o kreditu te je u ovom postupku aktivno legitimiran, a svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi uvida u cit. Ugovor o kreditu i na temelju uvjerljivog iskaza tužitelja koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

Utvrđeno je da je ugovorna odredba čl. 2.1 uz svezi čl. 2.4. predmetnog ugovora u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

Nepoštena je ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita – tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika.

Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati pa tako niti o obimu mogućih promjena.

Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa, a u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke.

Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

Naglašava se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske.

Predmetna tužba podnesena je 24.4.2023. što znači da je podnesena unutar zastarnog roka. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2.1. i 2.4. tj. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Treba navesti, da su ništetni i dijelovi odredbi Ugovora kako je citirano u izreci koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, dakle, koji se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF.

Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/19 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. god. naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud RH kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.

Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

12. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog rasta tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).

Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit i s osnove promjene tečaja valute CHF.

13. Kako je tužba podnesena 24.4.2023. ne radi se o zastari. Zastara iz čl. 225. ZOO za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (jednako kao i za valutnu klauzulu) u odnosu na tuženika (iznimka u odnosu na ostale banke) teče od pravomoćnosti navedene presude (Pž-6632/17) od 14.6.2018.

14. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača.

Prigovor zastare dakle nije osnovan niti u pogledu zahtjeva kojim se traži isplata preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, jer zastarni rok od 5 godina (temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05) teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 24.4.2023. (list 1. sudskog spisa) to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima kako je navedeno u izreci, a kamata teče na pojedine iznose sve kako je zatraženo jer je visina potraživanja učinjena nespornom (čl.1115 ZOO i 1111 ZOO- Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21).

15. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužitelju je priznat trošak (VPS 2.661,85 EUR)

- sastava tužbe od 24.4.2023. po Tbr 7/1- 100 bodova,

- sastava podneska od 17.7.2025. po Tbr 8/1- 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 18.9.2025. po Tbr 9/1- 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 16.1.2026. po Tbr 9/1- 100 bodova,

- trošak PDV 25% - 200,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu 36,54 EUR po Tbr.1 t 1. TSP, tj. ½ sudske pristojbe zbog e- komunikacije – list 39 spisa

(troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23) odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 1.036,54 EUR.

18. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu,19. veljače 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun. tužitelja

tuženiku