Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1256/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice IK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi odbačaja prigovora, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/43, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 10. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/43, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 10. siječnja 2024. odbačen je, kao nepravodoban, prigovor tužiteljice izjavljen na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/764, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-3 od 31. listopada 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. listopada 2023. tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je u konkretnom predmetu sporno da li je dostava prvostupanjskog rješenja provedena sukladno pravilima o osobnoj dostavi, budući da ne postoji dostavnica s vlastoručnim potpisom tužiteljice u spisu, stoga joj s datumom na koji se poziva tuženik kao danom primitka rješenja 23. studenog 2023., nije mogao početi teći rok za izjavljivanje prigovora od 8 dana. Dalje ističe kako je taj rok određen suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 10/21., dalje: ZUP) kojim je rok za žalbu propisan u trajanju od 15 dana, a u kojem roku je i podnijela određeni pravni lijek. Predlaže u slučaju potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza grafološkim vještačenjem ili saslušanjem na okolnost dostave, provesti usmenu raspravu. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova zajedno s kamatom.

Tijekom spora tužiteljica je navela da rok od 15 dana ovisi o volji zakonodavca a ne tuđoj volji pa niti Grada Zagreba ili sudskog vijeća. Da bi pravni lijek bio djelotvoran u smislu 13. Konvencije isti mora stranci ostaviti dovoljan rok odnosno dovoljno vremena za pripremiti obranu i dostaviti istu kroz pravni lijek. Člankom 109. ZUP-a propisan je rok od najmanje 15 dana za pravni lijek na upravne akte odnosno pojedinačne akte koje proizlaze iz čl. 12. st. 1. ZUP-a. Ne ulazeći u naziv pravnog lijeka niti u nadležnost rješavatelja rok odnosno organizacija vremena predstavlja zakonsku kategoriju koju nije moguće delegirati općim aktom. Navedeno naročito ne u okolnostima kada je organskim zakonom u smislu odredbe članka 76. Zakona o lokalnoj i područnog (regionalnoj) samoupravi propisano da je pravni lijek na pojedinačne akt kakav je predmetni žalba te samim time preostaje primijeniti rok iz čl. 109. ZUP-a. Tužiteljica smatra da bi prihvaćanjem pravnog shvaćanja tuženika bilo povrijeđeno ne samo pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 13. Konvencije već i njezino pravo vlasništva i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog doma bi bilo narušeno nerazmjerno zbog mehaničke primjene prava te uz zanemarivanje svih specifičnih okolnosti konkretnog predmeta u kojima posebno iskaže činjenica da se predmetnim rješenjem zadire u pravomoćni upravni akt pa je apsolutno neprikladno da je tužiteljica imala svega 8 dana za reagirati na odluku koja ovoliko drastično zadire u prava zaštićena čl. 1. protokola 1. Konvencije te čl. 8. Konvencije ali i čl. 16. Europske socijalne povelje. Tužiteljica predlaže provesti dokaz njenim saslušanjem na okolnost utjecaja prvostupanjskog upravnog akta na privatni obiteljski život nje i njene obitelji, te specifične okolnosti tužiteljice u trenutku zaprimanja prvostupanjskog rješenja i nemogućnosti osiguranja pravne pomoći u roku koji je određene proizvoljno za podnošenje pravnog lijeka. Ukazuje na načelo pomoći stranci i načelo razmjernosti opisane odredbama ZUP-a. Smatra povrede odredbe čl. 42. i 130. ZUP- a te 30. i 50. ZUP-a.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prigovor odbačen jer je nedvojbeno utvrđeno, i to iz dostavnice koja prileži spisu i uvidom u elektroničko praćenje pošiljaka Hrvatske pošte d.d., kako je (tada) podnositeljica rješenje prvog stupnja zaprimila dana 23. studenog 2023., dok je prigovor podnijela tek 4. prosinca 2023., a isti je, sukladno odredbi članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 10/18, 20/21 i 25/22, u daljnjem tekstu: Odluka) bila dužna podnijeti u roku od 8 dana. Ističe kako je dostava izvršena sukladno pravilima o osobnoj dostavi određenoj člankom 85. ZUP-a. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

U predmetnom sporu provedena je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika stranaka.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložila tužiteljica, sud je odbio.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom predmetu sporno je da li je pravilno tuženik ocijenio da je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja podnesen nakon proteka propisanog roka, da li je određeni rok pravilan, odnosno treba li u konkretnom slučaju primijeniti rok iz članka 109. ZUP-a, kao i da li su povrijeđene odredbe ZUP-a o dostavi navedenog prvostupanjskog akta.

8. Iz osporenog rješenja proizlazi da je tuženik prigovor izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. odbacio kao nepravodoban, uz obrazloženje da je navedeno rješenje tužiteljica zaprimila 23. studenog 2023., a da je prigovor predan prvostupanjskom tijelu 4. prosinca 2023., dakle, nakon proteka roka za podnošenje prigovora od 8 dana propisanog odredbom članka 10. Odluke, budući da je rok istekao 1. prosinca 2023.

9. Uvidom u spis utvrđeno je da istome prileži povratnica /dostavnica navedenog prvostupanjskog rješenja, a iz podataka na istoj vidljivo je da je prva dostava pokušana 15. studenog 2023. te je ostavljena obavijest na mjestu dostave o tome kada će biti obavljena druga dostava. Druga dostava izvršena je 23. studenog 2023. na način da je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću. Na mjestu predviđenom za naznaku datuma primitka pismena stavljen je otisak datuma 23.11.2023. uz potpis dostavljača.

Istovjetni podaci o kretanju pošiljke od prijema u poštanskom uredu 13. studenog 2023. do uručenja 23. studenog 20023., kao i povrata dostavnice 29. studenog 2023. pošiljatelju proizlaze i iz ispisa Hrvatske pošte, za pošiljku broj RG471651513HR.

10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je uputom o pravnom lijeku dana mogućnost stranci osporavati rješenje prigovorom Gradonačelniku u roku od 8 dana od dostave rješenja. Nesporno je da je prigovor upućen prvostupanjskom tijelu 4. prosinca 2023.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporenog rješenja, utvrđeno je kako navodima tužbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu nije dovedena u pitanje, na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Naime, pitanje roka za izjavljivanje prigovora u predmetima novčane pomoći za roditelje odgojitelje, a propisanog člankom 10. Odluke kojom je određeno da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskog upravnog tijela (stavak 1.), bilo je predmet razmatranja u postupku ocjene zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je presudom poslovni broj: Usoz-254/2023- 7 (surj. Usoz-328/2023-2) od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 1/18, 20/21, 29/21 i 25/22) te u relevantnom dijelu obrazloženja naveo da pravni lijek iz navedene odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a osim toga nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita (točka 17. obrazloženja).

13. Nadalje, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1046/2024-4 od 23. svibnja 2024. poništena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI-4451/23-8 od 12. veljače 2024., a kojom je poništeno osporeno rješenje tuženika u tom sporu i izražen stav od strane prvostupanjskog upravnog suda da propisani rok od 8 dana za izjavljivanje prigovora nije u skladu s člankom 109. ZUP-a, pa antinomija koja u konkretnom slučaju postoji treba biti riješena neposrednom primjenom akta višeg ranga odnosno primjenom članka 109. ZUP-a prema kojemu bi tužiteljica imala pravo izjaviti redovan pravni lijek bez obzira na njegov naziv u roku od 15 dana od dostave pobijanog rješenja. U citiranoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže da članak 10. stavak 2. Odluke u vezi roka za podnošenje pravnog lijeka nije ocijenjen nezakonitim ni u jednom predmetu ocjene zakonitosti navedene odluke (poslovni broj: Usoz-8/22, poslovni broj: Usoz-143/22 i poslovni broj: Usoz-254/23.) pa je pravilno prigovor odbačen jer je podnesen protekom propisanog roka od 8 dana (točka 10. obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Usž-1046/2024-4 od 23. svibnja 2024.).

14. Nadalje, člankom 85. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava). Prema stavku 2. članka 85. ZUP-a kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno. Prema stavku 3. članka 85. ZUP-a ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. Prema stavku 5. članka 85. ZUP-a dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.

15. Primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, neosnovano tužiteljica osporava zaključak tuženika o nepravodobnosti izjavljenog pravnog lijeka. U konkretnom postupku utvrđeno je da je tužiteljici pobijano prvostupanjsko rješenje dostavljeno sukladno odredbama o osobnoj dostavi upravnih akata (čl. 85. stavak 2. i 3. ZUP-a), a prigovor je izjavila po proteku određenog roka od 8 dana, stoga je tuženik imao osnova prigovor odbaciti kao nepravodoban, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

16. Napominje se da su prethodno iznesena stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesena u ocjeni zakonitosti općeg akta te u presudi Usž- 1046/2024-4 od 23. svibnja 2024. u cijelosti primjenjiva na konkretan upravni spor jer se radi o činjenično i pravno istoj situaciji. Prema tome rok od 8 dana iz odredbe članka 10. Odluke obvezujući je za stranku, pa propust podnošenja pravnog lijeka u navedenom roku, ima za posljedicu nepravodobnost izjavljenog prigovora.

17. Imajući u vidu navedeno, budući da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano kako je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve i prigovori tužiteljice usmjereni na primjenu odredaba Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u dijelu propisanog roka za izjavljivanje pravnog lijeka, ne mogu se prihvatiti osnovanima.

18. Prigovori tužiteljice izneseni tijekom spora o povredama načela upravnog postupka kao i pojedinačno naznačenih odredaba ZUP-a, posebno prava na učinkoviti pravni lijek, prava vlasništva, pravomoćnosti upravnih akata i načina na koji se oni mogu staviti izvan snage (čl. 130. ZUP-a) te sudjelovanja u postupku (članak 6. ZUP-a), uz nesporno utvrđenu nepravodobnost podnesenog prigovora i činjenicu da je predmetni opći akt – Odluka ocijenjena zakonitom presudama Visokog upravnog Republike Hrvatske, te ustavnopravno prihvatljivom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023., a kojima su razmatrani prigovori koje tužiteljica i sada ističe, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Osnovano navodi tužiteljica da predmetna dostavnica prvostupanjskog rješenja ne sadrži potpis tužiteljice. Međutim, navedeno nije od utjecaja na zaključak o urednoj dostavi tog rješenja, jer je dostava izvršena sukladno odredbama članka 85. ZUP-a kojim je propisana osobna dostava, a na temelju ovlaštenja iz odredbe stavka 2. i 3. toga članka, uz ispunjenje propisanih pretpostavki, na način da je pismeno u drugoj dostavi ostavljeno u poštanskom sandučiću.

20. U tom smislu ističe se da tužiteljica ne iznosi konkretne razloge osporavanja urednosti dostave, odnosno ne navodi činjenice kojima bi u smislu članka 85. stavka 5. ZUP-a dokazala da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.

21. Napominje se da o opravdanim razlozima eventualne nemogućnosti primitka pismena tužiteljica nije istaknula ništa niti u tužbi, niti na raspravi, a prijedlog za saslušanjem tužiteljice bio je na okolnost utjecaja prvostupanjskog upravnog akta na privatni obiteljski život, te specifične okolnosti u trenutku zaprimanja prvostupanjskog rješenja i nemogućnost osiguranja pravne pomoći u roku koji je određen za podnošenje pravnog lijeka, pa saslušanje na te okolnosti u konkretnom predmetu sud nije cijenio opravdanim.

22. Prijedlog u tužbi za provođenjem grafološkog vještačenja uz nedvojbeno utvrđenu činjenicu da tužiteljica nije osobno potpisala primitak prvostupanjskog rješenja, sud nije cijenio opravdanim provoditi.

23. U tom smislu ističe se da je odredbama članka 49. ZUS-a propisano utvrđivanje činjeničnog stanja i dokazi, a prema istima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

24. Budući da tužiteljica nije istaknula razloge koji bi se mogli smatrati opravdanima, a zbog kojih nije mogla primiti prvostupanjsko rješenje 23. studenog 2023., izvođenje daljnjih dokaza u skladu s citiranim odredbama, sud je odbio, cijeneći iznesene dokazne prijedloge nepotrebnima, a njihovo izvođenje neekonomičnima i u suprotnosti sa načelom učinkovitosti spora propisanim člankom 8. ZUS-a.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

26. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sutkinja

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis