Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-400/2025-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeće, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ŠN, zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene ŠN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. kolovoza 2025. posl. br. K-440/2025-27, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Maje Dogan, opt. ŠN i njenog branitelja Željka Žganjera, odvjetnika u Zagrebu

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ŠN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. kolovoza 2025. posl. br. K-440/2025-27 proglašena je krivom opt. ŠN da je u stjecaju počinila jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (sve navedeno i opisano u toč. I.1. i II. izreke pobijane presude), te za tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (sve navedeno i opisano u toč. III.2. i IV. izreke pobijane presude), pa je optuženoj ŠN na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za dva kaznena djela prijetnjom na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, a za svako do kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (ukupno pet tih kaznenih djela) na temelju tog zakonskog propisa optuženoj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, pa je uz primjenu čl. 51. KZ/11 optužena ŠN osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženoj ŠN izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene joj jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci na koju je osuđena ima izvršiti 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od pet godina na počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj je u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. ožujka 2025. pa do 26. kolovoza 2025.

1.2. Na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11 opt. ŠN izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja se ima izvršavati za vrijeme izdržavanja izrečene kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a po izlasku iz zatvora ima se izvršavati na slobodi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te može trajati do proteka roka provjeravanja od 5 (pet) godina primjenom uvjetne osude. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optužena je upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optužena bez opravdanog razloga krši obveze koje su joj određene sigurnosnom mjerom.

1.3. Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženoj je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenih ŠNB, CN i ĆN u trajanju od 5 (pet) godina. Na temelju čl. 73. st. 4. u svezi čl. 71. st. 5. i čl. 58. st. 5. KZ/11 optužena je upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optužena bez opravdanog razloga krši obveze koje su joj određene sigurnosnom mjerom.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) optužena ŠN je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. ŠN, po branitelju Željku Žganjeru, odvjetniku u Zagrebu, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženoj izrekne uvjetna osuda (dakle ne djelomična uvjetna osuda, već "potpuna" uvjetna osuda) uz izricanje sigurnosnih mjera optuženoj kao u prvostupanjskoj presudi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje optužene i njena branitelja u odgovoru na žalbu. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočili su zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Maja Dogan, opt. ŠN i njen branitelj, Željko Žganjer, odvjetnik u Zagrebu.

6. Žalba opt. ŠN nije osnovana.

7. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženice nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudi, opt. ŠN navodi da je sud prvog stupnja pravilno uzeo olakotne okolnosti koje je utvrdio na njenoj strani, ali joj se čini da te okolnosti nisu primjereno vrednovane od strane suda prvog stupnja. Tako da je sud prvog stupnja uz njeno priznanje da je počinila kaznena djela za koja se tereti trebao cijeniti i njeno iskreno kajanje i da se na raspravi održanoj 26. kolovoza 2025. javno ispričala svojoj majci i djeci. Nadalje, da je njen život do sada bio usklađen sa zakonom, što da je sud prvog stupnja također trebao odgovarajuće vrednovati, kao i njeno ukupno zdravstveno stanje, koje je teško, pa da se izrečena djelomična uvjetna osuda ukazuje prestrogom kaznenom sankcijom i da je bilo dovoljno samo izreći joj "potpunu" uvjetnu osudu uz izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenih osoba u ovom postupku, kako je i određeno presudom suda prvog stupnja, koje mjere ona u potpunosti prihvaća i djelotvorno je odvraća da u budućnosti više nikad ne počini neku kažnjivu radnju, ali da treba imati u vidu i da je prvi put u životu u dobi od 46 godina kao neosuđivana osoba doživjela iznimno osobno traumatično iskustvo boravkom u istražnom zatvoru od gotovo šest mjeseci.

9. Međutim, protivno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prvostupanjski sud je odlučujući o vrsti i visini kazne uzeo u obzir stupanj krivnje optužene, pobude iz kojih je djelo počinjeno, vrstu, težinu i društvenu opasnost djela, posljedice djela, cijeneći olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene, pa je tako kao olakotne okolnosti na strani optužene prvostupanjski sud uzeo u obzir priznanje optužene za djela za koja se teretila, činjenicu da nije osuđivana i njeno ozbiljno narušeno zdravstveno stanje te da je kaznena djela za koja se tereti počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je kao otegotne okolnosti optuženoj prvostupanjski sud uzeo u obzir iskazanu bezobzirnost, upornost i dugotrajnost protupravnog ponašanja prema oštećenicima, dakle prema svojoj majci i djeci, pa je optuženoj za kazneno djelo tjelesne ozljede na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je minimum kazne za to kazneno djelo (propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 je od jedne do tri godine), za kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, za svako od dva kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, što je također minimum propisane kazne zatvora za to djelo (za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), te za svako od pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 za koja je proglašena krivom prvostupanjski sud je optuženoj utvrdio kazne zatvora od po jedne godine, što je također minimum propisane kazne zatvora za to kazneno djelo (za kazneno djelo iz č. 179.a KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine), a potom na temelju čl. 51. KZ/11 optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci i nakon toga na temelju čl. 57. KZ/11 optuženoj izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da optužena od te izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci, ima izvršiti jednu godinu (u koji dio kazne na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj ima se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. ožujka 2025. do 26. kolovoza 2025.), a ostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i 11 mjeseci neće se izvršiti ako optužena u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

9.1. Takva kazna optuženoj, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, potpuno je primjerena težini djela za koja je optužena proglašena krivom i posljedicama istih, kao i osobnosti optužene, te će se istom utjecati na optuženu, ali i sve ostale da ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kaznena sankcija sadrži dostatnu društvenu osudu za djela koja je optužena počinila, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana na javni poredak koji je utemeljen na vladavini prava. Nadalje, kaznena sankcija je takva da, dakle radi se o djelomičnoj uvjetnoj osudi od koje optužena ima izvršiti jednu godinu kazne zatvora, a u tu jednu godinu koju ima izvršiti uračunava se i vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 17. ožujka 2025. do 26. kolovoza 2025., dok preostali dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i 11 mjeseci neće biti izvršen ukoliko optužena u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, omogućuje počinitelju (optuženoj) ponovno uključivanje u društvo.

9.2. Glede prijedloga optužene u žalbi da joj se umjesto djelomične uvjetne osude izrekne "potpuna" uvjetna osuda, napominje se da sud sukladno odredbi čl. 56. st. 2. KZ/11 može počinitelju izreći uvjetnu osudu ako je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu. U predmetnom slučaju, kao što je već naprijed navedeno, sud prvog stupnja je optuženu proglasio krivom za ukupno osam kaznenih djela i za sva ta kaznena djela optuženoj su utvrđene minimalne propisane kazne zatvora, dakle za šest kaznenih djela (jedno kazneno djelo tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koja kaznena djela je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine) optuženoj su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, dakle minimum propisane kazne za ta djela, a minimum propisane kazne zatvora optuženoj su utvrđene i za dva kaznena djela prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci (za to djelo propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina). Za kaznena djela počinjena u stjecaju (čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11), kao u predmetnom slučaju, jedinstvena kazna sastoji se u povišenju najviše pojedinačne kazne (u predmetnom slučaju je to jedna godina zatvora), ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni (u predmetnom slučaju to je sedam godina zatvora). Dakle, budući su u predmetnom slučaju optuženoj utvrđene kazne zatvora i u trajanju od jedne godine, sukladno odredbi čl. 51. st. 2. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od te kazne, odnosno mora biti veća od jedne godine, a ako je kazna zatvora u trajanju većem od jedne godine, sukladno odredbi čl. 56. st. 2. KZ/11 ne može se izreći "potpuna" uvjetna osuda, budući je tom odredbom propisano da se takva uvjetna osuda može izreći počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine.

10. Iz iznesenih razloga žalbu optužene valjalo je odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš