REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-836/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, državljanina treće zemlje: TU, rođen **.**.1992. u mjestu Sumgayit, Azerbajdžan, državljanin Azerbajdžana, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/l-216-03/26-03/5, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 17. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 50/25.; dalje: ZoS).

2. Citiranim je rješenjem državljanin treće zemlje smješten u Prihvatni centar za strance, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 2 mjeseca, a smještaj se računa od dana donošenja rješenja (točka 1., 2. i 3. izreke).

3. Prema članku 214. stavku 1. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje može se smjestiti u Prihvatni centar za strance ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Republike Hrvatske, a okolnosti koje na takav rizik upućuju propisane su u stavcima 2. i 3. navedenog članka.

4. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/l-216-04/26-01/709, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 17. veljače 2026. državljanin treće zemlje protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP), određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u na vrijeme od dvije (2) godine računajući od dana prisilnog udaljenja te se određuje da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Azerbajdžan, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

5. Iz Zapisnika KLASA: NK-UP/l-216-04/26-01/709, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 17. veljače 2026. proizlazi da je državljanin treće zemlje, uz pomoć tumača, izjavio da je iz Azerbajdžana je preko Gruzije i Srbije došao u Bosnu i Hercegovinu, gdje je za 2.000 eura s nepoznatim osobama organizirao ilegalni prelazak u Hrvatsku čamcem. U Hrvatsku je ušao 16. veljače 2026., boravio kratko u Velikoj Gorici te 17. veljače pokušao zrakoplovom otputovati za Amsterdam, s namjerom odlaska u Njemačku unatoč zabrani ulaska. U Hrvatskoj nema obitelj ni odobren boravak.

6. Sud nalazi da je u konkretnom slučaju ispunjene okolnosti iz članka 214. stavka 2. točke 2., 8. i 9. Zakona o strancima, prema kojoj postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske može proizlaziti iz činjenice da državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak, da je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku te da njegovo prethodno ponašanje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

6.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku prelaskom državne granice iz Bosne i Hercegovine čamcem, uz prethodni dogovor i plaćanje 2.000 eura nepoznatim osobama radi organiziranja nezakonitog prelaska. Time je ispunjena okolnost iz članka 214. stavka 2. podstavka 8. Zakona o strancima (nezakonit ulazak u Republiku Hrvatsku).

6.2. Nadalje, tužitelj nema odobren boravak u Republici Hrvatskoj niti u drugoj državi članici EGP-a, nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj te nema članova obitelji niti drugih stabilnih veza na teritoriju Republike Hrvatske. Ove okolnosti upućuju na postojanje realne mogućnosti napuštanja mjesta boravka i izbjegavanja postupka povratka.

6.3. Iz njegove izjave proizlazi i da je u Republiku Hrvatsku ušao isključivo radi tranzita prema drugim državama članicama, konkretno Nizozemskoj i potom Njemačkoj, iako mu je poznato da ima zabranu ulaska u Njemačku. Sud posebno cijeni da je tužitelj organizirao i financirao nezakoniti prelazak državne granice, da je odmah po ulasku nastavio kretanje prema drugoj državi članici te da nije imao namjeru regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj. Takvo prethodno ponašanje, u smislu članka 214. stavka 2. podstavka 9. Zakona o strancima, upućuje na zaključak da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze povratka.

6.4. Kumulacija prethodno navedenih okolnosti predstavlja dostatnu i objektivnu osnovu za zaključak o postojanju rizika od izbjegavanja u smislu članka 214. stavka 1. Zakona o strancima.

7. U odnosu na mogućnost da se ista svrha (provedba prisilnog udaljenja i povratka) ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, javnopravno tijelo je pravilno ocijenilo kako nema mjesta primjeni blaže mjere u smislu članka 213. stavak 1. u svezi članka 212. ZoS.

7.1. Iako stranac posjeduje putnu ispravu, prethodno je organizirao nezakoniti prelazak granice bez oslanjanja na zakonite kanale. Stoga polog putne isprave ne bi učinkovito spriječilo daljnje nezakonito kretanje.

7.2. Mjera pologa financijskih sredstava nije primjenjiva jer stranac nema novčanih sredstava.

7.3. Stranac nema zakonitu niti stabilnu adresu boravka u Republici Hrvatskoj. Privremeni boravak u apartmanu rezerviranom putem internetske platforme ne predstavlja stabilnu adresu u smislu učinkovite kontrole mjere zabrane napuštanja određene adrese.

7.4. S obzirom na utvrđenu namjeru nastavka nezakonitog kretanja prema drugoj državi članici te izostanak bilo kakvih osobnih ili imovinskih veza u Republici Hrvatskoj, ne postoji dostatna osnova za zaključak da bi se osoba dobrovoljno pridržavala obveze javljanja u policijsku postaju.

8. Kako se državljaninu treće zemlje ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance uz obrazloženje roka određivanja ograničenja kretanja objektivnim okolnostima potrebnim za izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske i prisilnog udaljenja – radi organizacije vraćanja u matičnu državu državu (ili kako proizlazi iz rješenja u protjerivanju – u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju), Sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju takvo ograničenje temeljnih prava nije protivno postizanju zakonom propisne svrhe ograničenja kretanja, te je u konkretnom slučaju razmjerno naravi potrebe za ograničenjem kretanja.

9. Slijedom izloženog, sud je na temelju članka 216. stavak 4. ZoS u svezi članka 12. stavak 2. točka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Parviz Jafarli - Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 – elektroničkom poštom uz dostavnicu

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3 - poštom

3. U spis