REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4896/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Savska 28, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2018. godinu, 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/24-01/495, URBROJ: 513- 04-24-2 od 1. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/24- 01/495, URBROJ: 513-04-24-2 od 1. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske-Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostava Ivanić-Grad KLASA: UP/I-410- 23/2019-02/763, URBROJ: 513-07-22-08/2024-10 od 15. srpnja 2024.
2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. srpnja 2024. točkom I. izreke, zamjenjuje se porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Ivanić-Grad, KLASA: UP/I- 410-23/2019-02/763, URBROJ: 513-07-22-08/2020-03 od 10. prosinca 2020 godine na način da se poništava rješenje UP/I-410-23/2019-02/763, URBROJ: 513-07-22- 08/2020-03 od 10. prosinca 2020. i donosi se ovo rješenje. Točkom II. izreke tužitelju se utvrđuje za 2018. godinu razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu 3.008,62 EUR. Točkom III. izreke nalaže se tužitelju uplatiti navedeni iznos u roku 15 dana od dana primitka rješenja na naznačeni broj računa. Točkom IV. izreke određeno je da žalba odgađa izvršenje rješenja. Citiranim rješenjem tužitelju je za 2018. godinu utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznosu od 18.342,30 eura, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 6.052,16 eura te godišnja porezna osnovica u iznosu od 12.290,14 eura na koju je utvrđena godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 3.008,62 eura, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 eura te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.008,62 eura.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da se u istom nije pravilno primijenio zakon te da se u aktu koji je prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu cjelokupnog činjeničnog stanja. Nastavno, navodi kako je u odnosu na njega bezrazložno i neosnovano doneseno rješenje kojim ga se obvezuje da plati za 2018. godinu porez na dohodak u iznosu od 3.008,62 eura te da je riječ o neosnovanoj poreznoj presiji. Ističe da nije razvidno na koji način je došlo do izračuna navodno neplaćenog poreza na dohodak te da ne postoji osnova da plaća porez na dohodak za 2018. Predlaže poništiti, a podredno oglasiti ništavim osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. U ovom predmetu osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us I-495/2021 od 14. prosinca 2022. U navedenoj presudi, Sud je ocijenio da je porezno tijelo u konkretnom slučaju imalo osnove za procjenu porezne osnovice sukladno članku 92. stavku 2. točki 2. Općeg poreznog zakona, budući da je utvrdilo kako tužitelj ne izdaje propisane račune i ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, ali da je porezno tijelo povrijedilo zakon na štetu tužitelja kada je procjenu izvršilo prema cijenama taksi usluga za područje Grada Zagreba, a s obzirom da tijekom nadzora nije utvrđeno da je tužitelj djelatnost obavljao na području Grada Zagreba. Stoga je Sud predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da će u ponovnom postupku porezno tijelo izvršiti provjeru, ali prema cijenama taksi usluga za područje na kojem je tužitelj u nadziranom razdoblju obavljao djelatnost prijevoza.
9. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 15. srpnja 2024. proizlazi da je u izvršenju predmetne presude porezno tijelo provelo ponovni postupak u kojem je provelo ponovni porezni nadzor kod tužitelja koji je obavljao djelatnost taksi službe o čemu je dana 19. svibnja 2023. sastavljen Zapisnik.
10. Iz obrazloženja Zapisnika od 19. svibnja 2023. (dalje: Zapisnik), vezano za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti za 2018. godinu, sukladno nadzorom utvrđenim činjenicama, a prema podacima Centra za vozila Hrvatska d.d., od ukupnog broja vozila koje posjeduje tužitelj, u 2018. godini prijeđene kilometre imalo je 9 vozila, od kojih se za jedno vozilo prijeđena kilometraža nije uzimala u obzir u daljnjem postupku budući da je isto korišteno za osobne potrebe. Budući da je tužitelj u poslovnim knjigama iskazao primitak za razdoblje od 31. prosinca 2018. do 31. svibnja 2018. ostvaren obavljajući djelatnost sa četiri vozila, a od 1. lipnja 2018. do 31. prosinca 2018. ostvaren sa šest vozila, proizlazi da nije iskazao sve ostvarene primitke, odnosno da ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno. Tužitelj je bio dužan iskazati primitke za sva vozila koja su korištena za obavljanje taxi djelatnosti u 2018. godini te zbog toga ovo porezno tijelo nije moglo utvrditi poreznu osnovicu, odnosno dohodak od samostalne djelatnosti, kao razliku između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. na temelju poslovnih knjiga i dokumentacije poreznih obveznika, pa je visina poslovnih primitaka od samostalne djelatnosti za 2018. godinu utvrđena procjenom, sukladno članku 92. stavku 2. točki 2., stavku 3., točki 2. i stavku 5. istog članka Općeg poreznog zakona.
11. Nadalje, iz obrazloženja Zapisnika, proizlazi da je procjena poslovnih primitaka poreznog obveznika izvršena na temelju podataka o ostvarenim prijeđenim kilometrima koji su dobiveni putem zahtjeva za davanje obavijesti o činjenicama bitnim za oporezivanje od Centra za vozila Hrvatske d.d. temeljem čega je utvrđen stvarni opseg korištenja vozila, a koji nije u skladu s evidentiranim primicima iskazanim u knjizi primitaka i izdataka. Prema utvrđenim činjenicama i podacima u tabeli na stranici 8 do 9 Zapisnika od 19. svibnja 2023. utvrđen je alikvotni dio ukupno prijeđenih kilometara u 2018. godini sa osam vozila od 453.091 km.
12. Također, da je u ponovnom postupku nadzora tužitelj predočio cijene taxi prijevoza za TAXI PETRIČEVIĆ za 2017. i 2018. godinu temeljem kojih je naplaćivao taksi usluge. Prema predočenom cjeniku cijena taksi usluge u 2018. godini je bila 3,00 kn po kilometru te je tužitelju prilikom utvrđivanja vrijednosti primitaka i primijenjena cijena od 3,00 kn po prijeđenom kilometru. Nadzorom je izvršena procjena primitaka temeljem prijeđenih kilometara samo u jednom smjeru, odnosno u smjeru odlaska, a ne i u smjeru povratka, uzimajući u obzir okolnost da taksi vozilo prelazi kilometre i kada u njemu nema putnika. Ukupno prijeđena kilometraža podijeljena je sa 2 ( vožnja samo u jednom smjeru), te je na temelju tako prijeđene kilometraže od 226.546 km primjenom cijene po prijeđenom kilometru od 3,00 kn utvrđena vrijednost primitaka.
13. Odredbom članka 92. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, dalje: OPZ) propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijenit poreznu osnovicu:
1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima
2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno
3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom
4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka
5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona.
14. Člankom 99. stavkom 5. OPZ-a propisano je da porezno tijelo može izvršiti naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika. Ako porezno tijelo na temelju naknadno izvršene provjere utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, porezno tijelo će zamijeniti privremeno porezno rješenje novim rješenjem.
15. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023, 152/2024, dalje: ZPD) propisano je da je dohodak od samostalnih djelatnosti razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju.
16. Člankom 31. stavkom 1. ZPD-a propisano je da su primici po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje u tekstu: poslovni primici) sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju.
17. Člankom 32. stavkom 1. ZPD-a, određeno je da su izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje u tekstu: poslovni izdaci) svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
18. Člankom 66. stavkom 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka određeno je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.
19. Prema ocjeni Suda, u ponovnom postupku tijelo je pravilno postupilo sukladno uputi iz presude Us I-495/2021 od 14. prosinca 2022. te je pravilno tuženik utvrdio da tužitelj u predmetnom poreznom razdoblju nije iskazao sve primitke niti je točno i uredno vodio poslovne knjige, slijedom čega mu je pravilno, sukladno članku 92. stavku 2. točki 2. OPZ-a izvršena procjena porezne osnovice i dohodak od samostalne djelatnosti. Pritom, Sud nalazi kako je tužitelj u provedenom postupku predočio cijene taxi prijevoza za TAXI PETRIČEVIĆ za 2017. i 2018. godinu temeljem kojih je naplaćivao taksi usluge i gdje je prema predočenom cjeniku cijena taksi usluge u 2018. godini bila 3,00 kn po kilometru, a koja cijena je upravo primijenjena prilikom utvrđivanja vrijednosti primitaka u provedenom postupku.
20. Također, Sud napominje kako je i Zapisnikom i osporenim aktom jasno obrazloženo na koji način je utvrđen izračun poreza na dohodak, te tužitelj nije ničime dokazao suprotno, nego navedeni izračun samo paušalno osporava.
21. Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju, pravilno su tuženik i prvostupanjsko tijelo tužitelju utvrdili razliku poreza i prireza za uplatu.
22. U odnosu na zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim osporenog rješenja, ovaj sud ne nalazi razloge propisane Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09 i 110/21) koji bi predmetno rješenje činili ništavim.
23. S obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
24. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.
25. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Nenad Dianić, Ivanić-Grad, Savska 28,
2. Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
