REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-307/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mariji Krajnović u pravnoj stvari stvari tužitelja KRARIS d.o.o., Zagreb, Savica, Šanci, Centar male privrede, Paviljon 141, OIB: 46345633052, kojeg zastupa punomoćnik Viktor Pisanski, odvjetnik iz Zagreba, III Vrbik 9, protiv tuženika KLJAJIĆ SERVIS j.d.o.o., Zagreb, 1. Petruševec 5. odvojak 31, OIB: 60659121384, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Crvenog križa 33, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Brune Horvatina iz Zagreba, Maksimirska cesta 38, posl. br. Ovrv- 64106/2024, UPP/OS-Ovrv-888/2024, od 7. listopada 2024, a kojim se nalaže tuženiku KLJAJIĆ SERVIS j.d.o.o., Zagreb, 1. Petruševec 5. odvojak 31, OIB: 60659121384, platiti tužitelju KRARIS d.o.o., Zagreb, Savica, Šanci, Centar male privrede, Paviljon 141, OIB: 46345633052, iznos od 6.335,58 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 29.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, sve u roku od 15 dana .

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.109,81 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovi kojeg je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Bruno Horvatin iz Zagreba, Maksimirska cesta 38, donio rješenje o ovrsi posl.br. posl. br. Ovrv- 64106/2024, UPP/OS-Ovrv-888/2024, od 7. listopada 2024, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.335,58 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika), ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-307/2025 od 1. travnja 2025. temeljem odredbe čl. 58. Ovršnog zakona navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da je tužitelj dao u zakup nekretninu koja nije njegovo vlasništvo, jer je kao vlasnik upisan Grad Zagreb, te se poziva na odredbe čl. 19. st.2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora navodeći da vlasnik nije ovlastio tužitelja davati u zakup navedeni poslovni prostor, pa se takav ugovor smatra raskinutim po samom zakonu, te stroga osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Nastavno navodi da je tužitelj ugovor otkaza s trenutnim učinkom bez otkaznog roka, a da prije toga nije uskladio međusobne tražbine, a sve iz razloga jer je tuženik ulagao u poslovni prostor, da prostor nije imao svoje brojilo, da je tužitelja više puta tražio da riješi pitanje struje, pa da je stoga struju vukao sa susjednog brojila, kao i da je plaćao struju koja je potrošila i ta treća osoba zakupnik drugog prostora.

4. Tužitelj u podnesku kojim odgovara na prigovor tuženika navodi da je točno da su stranke imale zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora 05/23 od 01.ožujka 2023. (dalje u tekstu: Ugovor) i to poslovnog prostora-skladišta koji se nalazi u Zagrebu, Obrtnička 1, površine 115 m2. Predmetnim Ugovorom je utvrđeno da je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati zakupninu u iznosu od 750,00 eura uvećano za PDV, odnosno ukupno 937,50 eura. Tuženik to očito ne spori jer je predmetni Ugovor dostavio uz prigovor. Iz navoda u prigovora i SMS korespodencije koju je tuženik dostavio da proizlazi da je također nesporno da tuženik ugovorenu zakupninu za predmetni poslovni prostor nije platio, te da mu je iz navedenog razloga otkazan ugovor. Ističe da je člankom 8. Ugovora propisano da Zakupodavac može otkazati Ugovor ako Zakupnik ne plati u ugovorenom roku zakupninu. Stoga smatra da je nesporno da su bili u poslovnom odnosu i da je Ugovor o zakupu raskinut jer tuženik nije podmirio svoje dugovanje prema tužitelju, pa da je evidentno da tuženik ne spori ni osnovu niti visinu potraživanja tužitelja.

5. Navodi nadalje da iz konto kartice koju je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je izdao tuženiku sljedeće račune br. 355/1/1 od 29.08.2023., 383/1/1 od 01.09.2023., 405/1/1 od 25.09.2023., 433/1/1 od 02.10.2023., 452/1/1 od 27.10.2023., 485/1/1 od 02.11.2023., 504/1/1 od 28.11.2023., 537/1/1 od 01.12.2023., 543/1/1 od 28.12.2023., 544/1/1 od 28.12.2023., 545/1/1 od 28.12.2023. i 560/1/1 od 28.12.2023., za ukupni iznos od 10.722,59 eura. Tužitelj je s tuženikom također sklopio i Ugovor o pozajmici br. 01/23 od 25.05.2023. na iznos od 3.000,00 eura, te Ugovor o pozajmici br. 01/23 od 17.02.2023. na iznos od 4.000,00 eura, a koje iznose tuženik kao što je razvidno iz konto kartice nije vratio. Prva tri računa tužitelj je uredno uplatio tuženiku, a za preostali iznos je učinjen prijeboj s potraživanjem koje je tužitelj imao prema tuženiku, te je iz navedenog razloga ostao nepodmiren samo iznos od 6.335,58 eura. Člankom 5. st. 1. Ugovora propisano je: „Za sve eventualne preinake prilikom ulaska u navedeni poslovni prostor na zahtjev Zakupnika, troškove će snositi Zakupnik.“ Stavkom 3. istoga članka propisano je: „Eventualni troškovi koji su zajednički dogovoreni dijeliti će se po pola, tj. Zakupnik i Zakupodavac plaća 50% troškova. U odnosu na navode tuženika da je izvršio radove u poslovnom prostoru ističe se da je za te radove tužitelju upravo i izdao gore navedene račune u ukupnom iznosu od 14.627,77 eura, a koje potraživanje tuženika je na kraju prebijeno s potraživanjem tužitelja.

6. Navodi nadalje da je sve radove koje je tužitelj od tuženika zatražio su bili priznati tuženiku te je za te radove i dostavio račune tužitelju. Eventualni daljnji radovi koje je tuženik možda izvršio niti su bili traženi, a niti priznati tuženiku, te za iste tuženik sukladno Ugovoru nema pravo potraživati naknadu od tužitelja. U odnosu na navode tuženika vezane uz struju, ističe se da su isti u potpunosti neutemeljeni i netočni, zapravo potpuno promašeni, posebno u kontekstu niže navedenog u svezi legalnosti predmetnog objekta. U odnosu na navode tuženika da bi tužitelj davao u zakup nekretninu koja nije njegovo vlasništvo ističe se sljedeće. Kao prvo predmetna nekretnina je nesporno vlasništvo tužitelja te nitko drugi ne polaže pravo na nju. Grad Zagreb je upisan kao vlasnik zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] samo iz razloga neuređenog stanja zemljišnih knjiga. „Vegrad – Zagreb“ d.o.o. je građevinsku česticu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], tadašnje površine 19923 m2 k. o. [katastarska općina] stekao u vlasništvo temeljem rješenja Grada Zagreba, Komisije gradske skupštine Grada Zagreba za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje Klasa: UP/I-944-05/94-01/59, Urbroj: 251-05- 03-94-3 od 1.9.1994. godine. Nekretnina je formirana u katastru, ali ne i u zemljišnoj knjizi s obzirom da Grad Zagreb nije proveo potrebne upise u svoju korist na svim česticama koje su ušle u obuhvat tako formirane građevinske čestice. Vegrad- Zagreb d.o.o. raspolagao je izgrađenim objektima u korist kupaca istih pa tužitelj svoje pravo temelji na neprekinutom izvanknjižnom slijedu stjecanja predmetnog objekta. Trgovačko društvo CROM d.o.o., OIB: 17145318195, je poslovni objekt oznake A-7 steklo od tri fizičke osobe (H, C i HT), a koji su isti prethodno kupili od „Vegrad – Zagreb“ d.o.o., te je ishodilo građevnu dozvolu od Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambeno i komunalne poslove i promet – Odjel za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/03-01/113 od 11.08.2003. godine za rekonstrukciju objekta A-7 radi gradnje ulaza i gradnje 1. kata u svrhu uređenja skladišno-uredskog prostora u južnom dijelu objekta u Obrtničkoj ulici (u samom tekstu građevinske dozvole, kao dokaz ovlaštenja za građenje, navodi se pravni slijed stjecanja). Za predmetni objekt investitor Crom d.o.o. je potom ishodio uvjerenje za uporabu Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, – Odjel za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/03-01/113 od 11.08.2003. godine. Zbog izvršene nadogradnje izvan dopuštenih gabarita, društvo CROM d.o.o. je ishodilo i rješenje o izvedenom stanju za rekonstruirani dio zgrade poslovne namjene-dogradnja spremišta br. 2, br. 3, izdana od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstva, komunalne poslove i promet – Odjel za graditeljstvo, Drugi područni odsjek za graditeljstvo, Zapoljska 1, Zagreb, Klasa: UP/I-350-05/2012-007/562 od 27.02.2015. godine. Potom je Crom d.o.o. sva tri objekta (poslovnu zgradu i oba skladišna prostora) prodalo tužitelju Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 02. svibnja 2017. Predmet zakupa između parničnih stana bio je upravo skladišni prostor u dograđenom objektu opisanom kao skladište.

7. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik je na ročištu dana 15. siječnja 2026. godine naveo da je sporna visina tužbenog zahtjeva, te se pozvao na navode iz prigovora gdje je naveo da je pozivao tužitelja na usklađenje međusobnih tražbina.

8. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u karticu partnera ( list 7-8 spisa), prijepis posjedovnog lista ( list 30 spisa), zk izvadak ( list 31 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora ( list 32 -34 spisa), račune ( list 35-52 spisa) zk izvadak ( list 54 spisa), pisanu korespondenciju ( list 55-56 spisa), račune ( list 77-88 spisa), rješenje grada Zagreba od 1. rujna 1994. ( list 89-90 spisa), ugovore o pozajmici ( list 91-92 spisa) temeljnice ( list 93 spisa), Građevinsku dozvolu ( list 94-95 spisa), Uvjerenje za uporabu od 6.2.2009. ( list 96-97 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine ( list 98-100 spisa), fakture ( list 102-113 spisa), Rješenje o izvedenom stanju od 27.2.2015 ( list 114-118 spisa), sudsku praksu ( list 124-142 spisa), jer druge dokaze stranke nisu ni predlagale.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.335,58 EUR- a s osnova ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 05/2023 i dva Ugovora o pozajmici broj 01/2023. od 25. svibnja 2023. i 01/23 od 17. veljače 2023. godine.

11. Među strankama nije sporno da su bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 05/2023 od 01. ožujka 2023. godine, te nije sporno da je taj ugovor raskinut radi neplaćanja zakupnine.

12. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem dva Ugovora o pozajmici broj 01/2023. od 25. svibnja 2023. i 01/23 od 17. veljače 2023. godine, jer navedeno tuženik nije osporio.

13. Među strankama je sporno može li tužitelj davati u zakup predmetni poslovni prostor iako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik tog prostora upisan Grad Zagreb, dakle sporna je aktivna legitimacija tužitelja te je sporna visina potraživanja.

14. Uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora 05/2023 utvrđeno je da je tužitelj kao zakupodavac dao u zakup tuženiku kao zakupoprimcu u zakup poslovni prostor- skladište koje se nalazi u Zagrebu, Obrtnička 1, 115,5 m2, dok je člankom 4. ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 750,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 187,50 EUR, dakle 937,50 EUR-a mjesečno.

15. Člankom 5. predmetnog ugovora ugovoreno je da će zakupnik, ovdje tuženik za sve eventualne preinake prilikom ulaska u poslovni prostor snositi zakupnik, kao i troškove koje je sam uzrokovao, dok će se eventualni troškovi koji su zajednički dogovoreni dijeliti će se po pola u omjeru od 50% svaki.

16. Uvidom u zk izvadak nesporno je utvrđeno da je vlasnik poslovne zgrade spremišta i gospodarskog dvorišta u Zagrebu, Obrtnička ulica Grad Zagreb.

17. Međutim iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj ( list 89-101 spisa) proizlazi d da društvo „Vegrad – Zagreb“ d.o.o. građevinsku česticu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], tadašnje površine 19923 m2 k. o. [katastarska općina] stekao u vlasništvo temeljem rješenja Grada Zagreba, Komisije gradske skupštine Grada Zagreba za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje Klasa: UP/I-944-05/94-01/59, Urbroj: 251-05- 03-94-3 od 1.9.1994. godine. Vegrad-Zagreb d.o.o. raspolagao je izgrađenim objektima u korist kupaca istih pa tužitelj svoje pravo temelji na neprekinutom izvanknjižnom slijedu stjecanja predmetnog objekta. Trgovačko društvo CROM d.o.o., OIB: 17145318195, je poslovni objekt oznake A-7 steklo od tri fizičke osobe (H, C i HT), a koji su isti prethodno kupili od „Vegrad – Zagreb“ d.o.o., te je ishodilo građevnu dozvolu od Grada Zagreba Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambeno i komunalne poslove i promet – Odjel za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/03-01/113 od 11.08.2003. godine za rekonstrukciju objekta A-7 radi gradnje ulaza i gradnje 1. kata u svrhu uređenja skladišno-uredskog prostora u južnom dijelu objekta u Obrtničkoj ulici (u samom tekstu građevinske dozvole, kao dokaz ovlaštenja za građenje, navodi se pravni slijed stjecanja). Za predmetni objekt investitor Crom d.o.o. je potom ishodio uvjerenje za uporabu Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, – Odjel za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/03-01/113 od 11.08.2003. godine. Zbog izvršene nadogradnje izvan dopuštenih gabarita, društvo CROM d.o.o. je ishodilo i rješenje o izvedenom stanju za rekonstruirani dio zgrade poslovne namjene-dogradnja spremišta br. 2, br. 3, izdana od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstva, komunalne poslove i promet – Odjel za graditeljstvo, Drugi područni odsjek za graditeljstvo, Zapoljska 1, Zagreb, Klasa: UP/I-350-05/2012-007/562 od 27.02.2015. godine. Potom je Crom d.o.o. sva tri objekta (poslovnu zgradu i oba skladišna prostora) prodalo tužitelju Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 02.svibnja 2017. Predmet zakupa između parničnih stana bio je upravo skladišni prostor u dograđenom objektu opisanom kao skladište, a što tuženik nije osporio.

18. Međutim. Neovisno o navednenom sud zaključuje da su neosnovani prigovori tuženiku vezni za tvrdnje kako tužitelj ne bio ovlašten davati u zakup predmetni poslovni prostor, i da bi predmetni ugovor zbog toga bio ništetan pozivajući se na odredbe čl. 19. Zakonu i zakupu u i kupoprodaji poslovnog prostora ( NN 125/11- 112/2018).

19. Naime predmetne odredbe odnose se na podzakup poslovnog prostora koji je u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne samouprave, a nesporno je da tužitelj nije bio u podzakupu navedenog prostora.

20. Prema stavu ovog suda pravo vlasništva nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu, sve dok je zakupoprimac nesmetano koristio zakupljeni poslovni prostor , a tuženik tijekom postupka niti je tvrdio niti je dokazao da mu se netko treći obraćao s zahtjevom za plaćanjem zakupnine, ili na drugi način prema tuženiku iskazivao da polaže bilo kakvo pravo vezano za vlasništvo poslovnog prostora. Dapače, tuženik nije osporio tvrdnje tužitelja da je Ugovor raskinut radi neplaćanja zakupnine.

21. Dakle, u situaciji kada nije sporno da su stranke zaključile ugovor o zakupu poslovnog prostora, kada su ugovorile predmet zakupa, visinu zakupnine i vrijeme trajanja ugovora, i da je tuženik nesporno započeo korištenje poslovnog prostora , između stranaka je nastao odnos koji regulira prava i obveze stranaka u pogledu poslovnog prostora koji je dan u zakup, tada uopće nije bitno niti relevantno je li tužitelj ili nije vlasnik tog prostora, jer ga je tuženik dobio u zakup od tužitelja, stoga je tuženik kao zakupnik dužan ispunjavati svoje obveze iz tog ugovora i plaćati zakupninu, a zbog same činjenice da tužitelj nije vlasnik tog poslovnog prostora , ugovor o zakupu nije ništetan, a tužitelj je aktivno legitimiran od tuženika potraživati iznos zakupnine.

22. Na predmetni ugovor primjenjuju se dakle odredbe čl. 16. 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora, kojim je propisano da je zakupoprimac dužan zakupodavcu platiti ugovoreni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom.

23. Nadalje iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj razvidno je da su stranke bile u poslovnom odnosu i temeljem ugovora o pozajmici - Ugovor o zajmu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05- 155/2023; dalje ZOO od 25. svibnja 2023. i 17. veljače 2023. godine ( list 91-93 spisa), što tuženik nije osporio, niti je osporio tvrdnje tužitelja kako iznose pozajmice nije vratio na način i u rokovima utvrđenim tim ugovorima.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da je tužitelj dokumentacijom koju je dostavio u spis dokazao visinu tužbenog zahtjev.

25. Naime uvidom u konto karticu tužitelja činu vjerodostojnost i istinitost tuženik nije osporio ( list 7-8 spisa), proizlazi da je tužitelj tuženiku izdao račune br. 355/1/1 od 29.08.2023., 383/1/1 od 01.09.2023., 405/1/1 od 25.09.2023., 433/1/1 od 02.10.2023., 452/1/1 od 27.10.2023., 485/1/1 od 02.11.2023., 504/1/1 od 28.11.2023., 537/1/1 od 01.12.2023., 543/1/1 od 28.12.2023., 544/1/1 od 28.12.2023., 545/1/1 od 28.12.2023. i 560/1/1 od 28.12.2023., na ukupni iznos od 10.722,59 eura.

26. Nesporno je također da je tužitelj je s tuženikom sklopio i Ugovor o pozajmici br. 01/23 od 25.05.2023. na iznos od 3.000,00 eura, te Ugovor o pozajmici br. 01/23 od 17.02.2023. na iznos od 4.000,00 eura, a koje iznose tuženik nije vratio. Naime tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je predmetne iznose pozajmica vratio.

27. Člankom 5. st. 1. Ugovora propisano je: „Za sve eventualne preinake prilikom ulaska u navedeni poslovni prostor na zahtjev Zakupnika, troškove će snositi Zakupnik.“ Stavkom 3. istoga članka propisano je: „Eventualni troškovi koji su zajednički dogovoreni dijeliti će se po pola, tj. Zakupnik i Zakupodavac plaća 50% troškova

28. Uvidom u konto karticu tužitelja razvidno da je i tuženik tužitelju izdao račun br. 8/1/2 od 01.03.2023. na iznos od 2.000,00 eura, račun br. 13/1/2 od 17.05.2023. na iznos od 368,75 eura, račun br. 25/1/2 od 05.10.2023., račun br. 30/1/2 od 11.09.2023. na iznos od 2.500,00 eura, račun br. 21/1/2 od 11.09.2023. na iznos od 7.996,18 eura te račun br. 32/1/2 od 11.09.2023. na iznos od 890,83 eura, odnosno ukupno 14.627,77 eura, što tuženik nije osporio, niti je osporio da je prva tri računa tužitelj i platio tuženiku, dok je za preostali iznos je učinjen prijeboj s potraživanjem koje je tužitelj imao prema tuženiku. Tuženik ni u tom dijelu nije osporio tvrdnje i dokaze tužitelja. Iz konto kartice proizlazi da je ostao dug tuženika od 6.335,58 EUR-a.

29. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

30. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

32. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

33. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele osim ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 7. st. 2. ZPP-a) što s predmetnim dispozicijama stranaka nije bio slučaj.

34. Tužitelj je dokumentacijom koju je dostavio u spis, a čiju vjerodostojnost i istinitost tuženik nije osporio dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

35. Obzirom da je tuženik na ročištu dan 15. siječnja 2026. godine osporio visinu tužbenog zahtjeva, a u situaciji kada je tužitelj svoje tvrdnje o postojanju i visini tražbine dostavio dokaze čiju vjerodostojnost i istinitost tuženik nije osporio, tada je upravo na tuženiku teret dokazivanja činjenice da ne duguje tužitelju predmetni iznos i upravo je tuženik trebao ovu činjenicu i dokazati eventualnim predlaganjem adekvatnih dokaza , ali tuženik radi utvrđivanja te činjenice nije predložio niti jedan dokaz.

36. Slijedom navedenog, budući je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju nije, to je temeljem odredbe članka 16. . st.1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i čl. 499. Zakona o obveznim odnosima i na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi navedenog i odlučio kao u točki I izreke presude.

37. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno-pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa ga je valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je – sukladno 29. st. 2. ZOO-a dužan, pored glavnice, platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke.

38. Odluka o ovršnom i parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i 2. i 164. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT) a prema vrijednosti predmeta spora.

39. Sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.11.1.) uvećano za PDV 25 % u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.46.) i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR zajedno s PDV 25 % temeljem čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 151/05), Dakle, tužitelju je, na ime troškova ovršnog postupka priznato ukupno 275,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi 7. listopada 2024. do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

40. Obzirom je tužitelj uspio u cijelosti u sporu, to mu je tuženik obvezan naknaditi troškove parničnog postupka, a na temelju odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

41. Tužitelju je priznat trošak poduzetih radnji sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje u tekstu: OT i to za trošak sastava podnesaka od 12. lipnja 2025. i 22. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR,svaki (Tbr.8.1), trošak zastupanja na ročištima dana 25. studenog 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR, dakle ukupno 800,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu od 200,00 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 109,81 EUR temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18), dakle tužitelju je ukupno priznato 1.109,81 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

SUDAC:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu 109,81 eur

- tuženiku po punomoćniku

- kal. 30 dana