Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: Pr-17/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Virovitica, Virovitica, Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Virovitica, Virovitica, Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, da tužiteljici UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati potraživanja s osnove razlike plaće i naknade plaće u bruto iznosu od ukupno 588,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21.7.2021. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonske zatezne kamate sadržane u bruto iznosima tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Virovitica, Virovitica, Ljudevita Gaja 21, OIB: 82844035780, da tužiteljici UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.612,36 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 14. svibnja 2021. tužiteljica je putem svog punomoćnika podnijela tužbu kod ovog suda protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi se navodi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika. Tužiteljica je u vremenskom razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2020. radila prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima, te u drugoj smjeni, a koji prekovremeni rad joj nije plaćen. Poziva se na čl. 94. Zakona o radu, koji propisuje da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom čl. 51. (KU/13), odnosno odredbom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU/18), propisano je povećanje plaće i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa 150%, a koji dodaci se međusobno ne isključuju. Od travnja 2016. do ožujka 2020. tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, te je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dok joj je poslodavac plaćao po navedenoj osnovi samo za sate redovnog rada, ali ne i na sate prekovremenog rada. Sukladno čl. 5. Dodatka I. KU i čl. 58. KU/18 tužiteljica je prema čl. 59., odnosno 59.a Dodatka I. KU 96/15 imala kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 4% od osnovne plaće. Radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini 85% njegove plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca prije nego je započeo bolovanje. Dakle, tuženik nije isplaćivao tužiteljici dodatak za otežane/posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene sate prekovremenog rada, te razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanja do 42 dana, to je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici razliku plaće po navedenim osnovama. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 6. kolovoza 2021. tuženik navodi da tužiteljica nema pravni interes za vođenje postupka. Smatra da se pravna zaštita može postići i bez intervencije suda, a poziva se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna za 2021. godinu, a kojim se utvrđuje pravna osnova za isplatu iz Državnog proračuna razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad svih zaposlenika u zdravstvenim ustanovama. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije radi prestanka pravnog interesa kao procesne pretpostavke. U odgovoru na tužbu od 19. studenog 2021. tuženik potvrđuje da je tužiteljica zaposlenik tuženika od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. na radnom mjestu medicinska sestra/medicinski tehničar. Odredbama čl. 49., 55. i 57. KU utvrđeni su kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu, tako da se osnovna plaća uveća za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%. Člankom 55. KU propisano je da se zdravstvenom radniku s osnova posebnih uvjeta rada (rad u traumatologiji) osnovna plaća uveća za 20%, a od 1. rujna 2019. za 23%. Tvrdi da se prema odredbama KU osnovna plaća uvećava u određenom postotku i to na redovnu mjesečnu plaću, a ne na ostvarene efektivne sate rada. Tuženik ni na koji način nije smio isplatiti plaće na drugačiji način nego što ih je isplatio, uzimajući u obzir centralizirani obračun plaće. Osporava se tvrdnja tužiteljice da joj nije isplaćena razlika plaće po utuženim osnovama. S danom 31. prosinca 2020. tuženik je isplatio tužiteljici sve određene sate prekovremenog rada.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: zahtjev, ugovor o radu, podatke o plaći tužiteljice, podatke o radnom vremenu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, očitovanje sudskog vještaka, obračunska isprava za isplatu plaća i evidenciju viška sati.

4. Iz zahtjeva od 5. svibnja 2021. proizlazi da je isti tužiteljica podnijela tuženiku radi isplate po utuženim osnovama i radi dostave obračunskih lista, evidencije radnog vremena i šihterice.

5. Iz ugovora o radu utvrđeno je da je sklopljen 23. svibnja 2014. između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca na neodređeno vrijeme, a kojim ugovorom će radnik u radnom odnosu obavljati poslove medicinske sestre – medicinski tehničar. Ugovoreno je člankom 14. i da radnik ima pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenom kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika: za rad noću, za rad subotom, za rad nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni, za rad na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i za rad na dan Uskrsa.

6. Iz obračunskih isprava za isplatu plaća i podataka o radnom vremenu sud je utvrdio koliku je plaću primala tužiteljica u utuženom periodu, radno mjesto, osnovicu, koeficijente, posebne uvjete rada, početak i završetak rada.

7. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dajane Vuković utvrđeno je da je sudski vještak provjerio evidenciju rada i platnih lista. Izračun vrijednosti jednog radnog dana vršen je tako da se utvrdi kolika bi bila bruto plaća za jedan radnikov radni dan prilikom rada u redovnom radnom vremenu. Bruto plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a utvrđena je formulom: osnovica x koeficijent + uvećanje za minuli rad. Svaki dodatak na koji radnik ima pravo obračunat je od vrijednosti osnovne plaće. U promatranom razdoblju radnik ostvaruje pravo na dodatke u redovnom radu: dodatak za posebne uvjete. Nakon što se utvrdi visina osnovne plaće, ona se podijeli s redovnom satnicom za taj mjesec kako bi se dobila vrijednost osnovnog sata. Vrijednost jednog osnovnog sata množi se s onim brojem sati koliko radnik redovno radi u jednom danu. Od vrijednosti osnovne plaće obračunava se posebno svaki dodatak na koji bi radnik ostvario pravo. Sudski vještak izvršio je provjeru platnih lista kako bi se utvrdilo je li tuženik obračunavao dodatke i jesu li ti dodaci obračunati na sve sate koje je radnik odradio. Prema navodima iz tužbe tuženik je sporne dodatke obračunavao samo na sate koji su odrađeni u redovnom radu, a ne na sate određene u prekovremenom radu, te dodatke nije ni obračunao ni platio. Utvrdio je i da nisu plaćeni niti svi prekovremeni sati. Pripravnost je oblik rada kada radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. Naknada za pripravnost utvrđuje se u odnosu na osnovnu plaću radnika i iznosi: 16 sati radnim danom – 3% i 24 sata subotom, nedjeljom i blagdanom

– 5%. Izračun vrijednosti neplaćenih dodataka izvršen je nakon što je provjerom platnih lista utvrđeno da u jednom mjesecu nisu isplaćeni dodaci za otežane uvjete rada i život i zdravlje ljudi za određene sate, odnosno nisu plaćeni za prekovremene sate. Nisu obračunati niti isplaćeni niti svi prekovremeni sati. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je od vrijednosti osnovne plaće. Kao polazište je u svakom mjesecu uzeta vrijednost jednog osnovnog sata, pa je postotak svakog dodatka posebno obračunat od vrijednosti osnovnog sata. Nakon izračuna vrijednosti svakog posebnog dodatka njihov zbroj utvrđen je kao manje isplaćena plaća u tom mjesecu. Ukupno neisplaćeni dodaci iznose 20.445,15 kn bruto. Ukupna razlika naknade plaće iznosi 1.802,66 kn bruto, a sveukupno bruto razlika iznosi 22.247,81 kn. Tuženik je prigovarao nalazu tvrdeći da je isplatio razliku plaće na ime prekovremenih sati za utuženo razdoblje sa stanjem na dan 31. prosinca 2020. i to dana 20. srpnja 2021. u iznosu od 4.436,16 kn bruto za 70 sati prekovremenog rada. U svom očitovanju od 15. rujna 2022. sudski vještak je naveo da je nedvojbeno da je tuženik u 07/21 obračunao i platio tužiteljici iznos od 4.436,16 kn bruto. Provjerom podataka utvrdila je da je tuženik ispravno prigovorio nalazu, budući da je u 7. mjesecu 2021. plaćeno 4.436,16 kn bruto iznosa za prekovremene sate ostvarene u 2020. godini. Dakle, ukupno dodaci iznose 20.218,58 kn + ukupno naknada plaće 1.802,66 kn, što iznosi 22.014,24 kn umanjeno za isplaćeni prekovremeni rad 4.436,16 kn, što ukupno iznosi 17.578,08 kn bruto/2.333,01 eura. Sud je prihvatio nalaz i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke. Tužiteljica je prihvatila dopunu nalaza i mišljenja od 15. rujna 2022., međutim, nije uskladila tužbeni zahtjev s dopunom nalaza i mišljenja iako je u svom podnesku od 25. ožujka 2024. striktno navela da usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 15. rujna 2022.

8. Neosnovana je tvrdnja tuženika da tužiteljica nema pravni interes na podnošenje tužbe zbog stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2021. Činjenica je da na temelju navedenog Zakona tužiteljici još nisu isplaćena utužena potraživanja, tako da tužiteljica apsolutno ima pravni interes i za podnošenje tužbe i za vođenje ovog postupka.

9. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinska sestra/medicinski tehničar.

10. Sporno je međutim je li tužiteljici u utuženom periodu od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2020. isplaćena razlika plaće za svaki efektivno odrađeni prekovremeni sat, odnosno za sve ostvarene sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima, te u drugoj smjeni, te razlika plaće i naknade plaće po osnovi dodataka za otežane/posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor, te eventualno bolovanje do 42 dana. U navedenom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, u daljnjem tekstu KU/18). Prema odredbi čl. 45. st. 1. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Prema odredbi čl. 55. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a po st. 2. osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužiteljici. Prema čl. 45. st. 2. KU/18 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a prema st. 3. dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

11. Iz priložene dokumentacije, te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom periodu radila prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, te u drugoj smjeni, koji prekovremeni rad nije plaćen. Zakon o radu propisuje u čl. 94. (ranije čl. 86.) da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom čl. 51. KU/13 odnosno odredbom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU/18 propisano je uvećanje plaće i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa 150%.

12. Sud smatra da su prava po utuženim osnovama takva prava koja se kumuliraju. U utuženom razdoblju tužiteljica je kao zdravstveni radnik radila u otežanim uvjetima rada za koje joj pripada pravo na povećanu plaću, a čl. 57. KU (NN 143/13) i čl. 55. KU (NN 29/18) propisano je koliko iznosi taj dodatak. Člankom 5. Dodatka I. KU (NN 96/15) i čl. 58. KU/18, tužiteljica prema čl. 59., odnosno 59.a Dodatka I. KU 96/15, koji je na snazi od 1. listopada 2015. pa nadalje, imala je kao zdravstveni radnik dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Temeljem čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. I navedeni dodaci računaju se od visine osnovne plaće, ali se tako izračunati dodaju plaći i čine osnovnu plaću sa svim dodacima i uvećanjima, slijedom čega proizlazi zaključak da se i navedeni dodaci kumuliraju.

13. Osim toga, Građanski odjel Vrhovnog suda na 8. sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Iz financijsko – knjigovodstvenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dajane Vuković nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije isplatio tražbinu tužitelja po utuženim osnovama i to u iznosu od 17.578,08 kn, a što u eurima iznosi 2.333,01 eura i to 15.991,80 kn za neplaćene dodatke i 1.586,28 kn razlike naknade plaće. Sudski vještak uzeo je u obzir da je nakon izrade osnovnog nalaza tuženik dostavio podatke o plaćama 4.436,16 kn bruto za ostvarenih 80 sati prekovremenog rada.

15. Drugostupanjskom odlukom ukinuta je odluka ovog suda od 10. svibnja 2024. i to u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 588,80 eura. Sud nije vezan za pravna shvaćanja drugostupanjskog suda, pa se ne prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, a naročito zaključak kako prvostupanjski sud nije naveo ozbiljne i relevantne i dostatne razloge iz kojih bi proizlazilo da je sporna isplata izvršena s osnova plaćanja prekovremenog rada obavljenog 2020., te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Tim više što je u svom podnesku od 25.3.2024. tužiteljica prihvatila dopunu nalaza. Iz stanja spisa proizlazi dijametralno suprotni zaključak, a što će se u nastavku detaljno i obrazložiti. Rješenjem ovog suda od 10. listopada 2025. pozvana je tužiteljica da točno navede na što se odnosi sporna uplata utuženog iznosa, budući da je upravo tužiteljica tvrdila da se isto ne odnosi na utuženo potraživanje. U podnesku od 17. listopada 2025. tužiteljica je navela da se ne može točno izjasniti za što se odnosi sporna isplata. Nakon financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tuženik je prigovorio nalazu, te je naveo da iz programa Evidencije radnog vremena koji je poslodavac vodio prije uvođenja COP-a (Centralnog obračuna plaće), u pripadajućem izvješću koje navedeni program nudi pod nazivom "Evidencija viška/manjka sati" od lipnja 2014. do prosinca 2020. su prikazani prekovremeni sati po mjesecima za naprijed navedeno razdoblje, a koji su uvećani sukladno odredbi čl. 40. st. 9., 10. i 11. Kolektivnog ugovora, u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), nesporno je utvrđeno koliko je u prosincu 2020. predmetna radnica imala primjenjujući koeficijent uvećanja 1,5 ukupno 104,46 sati viška. Kad se ti isti sati umanje za naprijed navedeni koeficijent uvećanja 1,5 i svedu na realni broj ostvarenih prekovremenih sati rada dobije se iznos od 69,64 sati prekovremenog rada koji je tužiteljici plaćen u srpnju 2021., a sukladno Sporazumu kojeg je tuženik potpisao sa sindikalnim povjerenikom Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara/tehničara, Podružnica Opće bolnice Virovitica od 10. ožujka 2021. Podnesku prileži "Evidencija viška/manjka sati" za tužiteljicu te Sporazum o isplati prekovremenih sati medicinskih sestara – medicinskih tehničara Opće bolnice Virovitica sa stanjem na dan 31. prosinca 2020., te obračunska isprava za isplatu plaće za prosinac 2020. u kojoj je za tužiteljicu naveden stavak "dodatak za prekovremeni rad" u iznosu od 4.436,16 kuna. Ovakvo obrazloženje tuženika prihvaća i ovaj sud, a prihvatio ga je i sudski vještak u svom dopunskom nalazu, stoga je sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev.

16. Odluka o troškovima zasniva se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljici su kao nužni priznati slijedeći troškovi: sastav tužbe 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 17.9.2021. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 10.11.2021. 200,00 eura, sastav podneska od 13.6.2022. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 30.8.2022. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 9.1.2023. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 26.3.2024. 200,00 eura (tužiteljica iz samo njoj znanih razloga napisala je u svom troškovniku da potražuje za zastupanje na ročištu 26.3.2023.), PDV 350,00 eura i troškovi financijsko

– knjigovodstvenog vještačenja 265,45 eura, što ukupno iznosi 2.015,45 eura, a uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u parnici (80%), dosuđeni su joj troškovi u iznosu od 1.612,36 eura. Tužiteljici nisu priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, te za sastav svih preostalih podnesaka, budući da isti nisu bili nužni za vođenje parnice. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe, te svi daljnji troškovi nakon drugostupanjske odluke, uzimajući pri tome u obzir uspjeh u parnici. Također nisu priznati navodni troškovi za zastupanje na ročištu radi objave presude, budući da ni taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Slatini 19. veljače 2026.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica: po Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A,

2. Tuženik: Opća bolnica Virovitica, Ljudevita Gaja 21, Virovitica.