Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
P-5270/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 LN OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 ĐN OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3 ON OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ŽN OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u OD JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. veljače 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da su tužitelji i to tužiteljica pod 1 LN za 2/9 dijela, tužitelj pod 2 ĐN i tužitelj pod 3 ON svaki za 1/18 dijela, vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (zemljišni-knjižni podatak) koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (katastarski broj), ukupne površine 46,00 m2 što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upišu kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (zemljišno-knjižni podatak), koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (katastarski broj), ukupne površine 46,00 m2, za navedene suvlasničke omjere, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku trošak ove parnice u iznosu od 1.080,96 € sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. Dana 22. prosinca 2023. tužitelji su ovome sudu predali tužbu protiv tuženika u kojoj su naveli da su vlasnici odnosno suvlasnici i to tužiteljica pod 1 za 4/6 dijela, a tužitelji pod 2 i 3 svaki za 1/6 dijela I. suvlasničkog dijela s neutvrđenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), prizemlje zgrade i baš jednosobnog stana koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Razmjerno suvlasničkom omjeru na posebnim dijelovima zgrade da su tužitelji suvlasnici i zajedničkih dijelova zgrade u omjeru od 2/9 dijela tužiteljica pod 1, a tužitelji pod 2 i 3 svaki za 1/18 dijela. Ovo stoga što posebni dio zgrade koji predstavlja vlasništvo tužitelja predstavlja 1/3 dijela u odnosu na cjelokupnu zgradu. Tužiteljica pod 1 je pravo vlasništva stekla dijelom i to u omjeru od 3/16 dijela temeljem bračne stečevine budući je opisana nekretnina stečena za vrijeme bračne zajednice sa sada pok. IN, dok je dijelom i to za udio 1/6 dijela baš kao i tužitelji pod 2 i 3 stekla nasljeđivanjem iza pok. IN. Za toliki dio su tužitelji i upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici. Tužitelji smatraju da je sastavni dio čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], u naravi dvorište i zemljište potrebno za redovnu upotrebu zgrade je i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] odnosno kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u ukupnoj površini od 46,00 m2. Slijedom navedenog tužitelji smatraju da imaju interes da se upišu kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini zbog čega su predložili da sud provede glavnu raspravu, provede predložene dokaze i donese presudu kojom će se oni utvrditi suvlasnicima u utuženim omjerima na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Tužitelji su zatražili da im tuženik naknadi i parnični trošak.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da uvodne tvrdnje tužitelja o suvlasništvu odnosno etažnom vlasništvu na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 KO [katastarska općina] nisu sporne, a nisu niti bitne za razrješenje ove pravne stvari. Nadalje tuženik tvrdnji da tužitelji neistinito tvrde da čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u naravi predstavlja dvorište i zemljište potrebno za redovitu upotrebu zgrade jer čest.zgr. u naravi predstavlja zgradu tlocrtne površine 125,00 m2 te dvorište 107,00 m2, ukupne tlocrtne površine 232,00 m2. Neosnovana je i neshvatljiva konstrukcija tužitelja, tvrdi dalje tuženik, da bi čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u površini od 46,00 m2 bile sastavni dio odnosno da bi navedena čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] predstavljala zemljište potrebno za redovitu upotrebu zgrade. Pravni prednik tužitelja da je osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 KO [katastarska općina] stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 7. siječnja 1977. pa su prednik tužitelja, a time i sami tužitelji, mogli steći u vlasništvo samo ono što je bilo u vlasništvu njihovih pravnih prednika. Tuženik dalje tvrdi da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 KO [katastarska općina] po svojoj površini, obliku i pravnom statusu posve različita nekretnina od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23056 KO [katastarska općina]. Ne odgovara istini da bi čest. zem. [katastarska čestica] bila sastavni dio čest. zgr. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina]. Ove nekretnine su međašne parcele i jedna s drugom nemaju međusobne veze. Tuženik je također naveo da tužitelji u tužbi ne iznose osnov za stjecanje prava vlasništva osim svog mišljenja, a koje doista nije relevantno za razrješenje ove pravne stvari. Tuženik je imao valjani titulus in modus stjecanja prava vlasništva na spornoj nekretnini i to kao savjestan stjecatelj temeljem pravnog posla, a da je tome tako govori u prilog i činjenica da je svoje stečeno pravo upisao u zemljišne knjige. Slijedom svega naprijed navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije i tužitelje obveže na snašanje parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZU 7957 KO [katastarska općina] i to čest. zgr. [katastarska čestica], izvatka iz zemljišne knjige za ZU 23056 čest. zem. [katastarska čestica] također KO [katastarska općina], identifikacije čestice od Državne geodetske uprave od 2. studenog 2023., skice lica mjesta, crno bijele fotografije (str.15 spisa), rješenja o utvrđivanju građevinske čestice, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo grada Splita od 9. lipnja 2015., rješenja Zemljišno knjižnog odjela Split, Općinskog suda u Splitu Z-21023/16 od 16. rujna 2016., ugovora o kupoprodaji od 7. siječnja 1977., građevne dozvole od 15. lipnja 1997., rješenja Općinskog suda u Splitu poslovne oznake i broja IR-68/96 od 26. rujna 1996. Pregledani su ovosudni spisi Z- 1592/77 i Z-25707/19 kao i spis P-6221/2017.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva i to na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].
7. Odredbom čl.114.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
8. U pregledanom spisu Z-1952/77 Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižnog odjela pronađeno je rješenje kojim je sud 23. svibnja 1977. odobrio uknjižbu prava vlasništva zgrade bez zemljišta, a sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 na ime IN za 25/40 dijela. Iz navedenog proizlazi da je uknjižba dopuštena uz brisanje toga prava sa imena FN, pok. IN i CN, Vicinog, a sve temeljem kupoprodajnog ugovora što su ga stranke postigle 7. siječnja 1977. Dakle, prednik tužitelja je stekao pravo vlasništva i dopuštena mu je uknjižba tog istog prava ali na zgradi bez zemljišta, dakle, upravo ono što je kupio od DN i TN, L.
9. Pregledan je i predmet Z-25707/2019 također Općinskog suda u Splitu, ZK odjela i temeljem tako izvršenog pregleda tog spisa utvrđeno je da je 18. ožujka 2020. dopuštena uknjižba prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] ZU 23056 KO [katastarska općina], na ime ŽN za cijelo, a sve temeljem Kupoprodajnog ugovora broj 3205/2017 od 09. svibnja 2017. te tabularne izjave koju je izdala Republika Hrvatska, Ministarstvo državne imovine. Predmetna nekretnina predstavlja dvorište koje je ranije bilo u vlasništvu Republike Hrvatske, a sada je upisana kao vlasništvo ŽN.
10. Sud je pregledao i spis Općinskog suda u Splitu P-6221/2017 u kojem postupku se vodio spor između tužitelja LN, ON i ĐN, a protiv tuženih ŽN i GN, radi predaje u posjed i to ključeva ulaznih vrata u potkrovlje – krovište, koje se nalazi u nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 KO [katastarska općina]. Postupak je pravomoćno završen na način da je naloženo ŽN i GN da uklone željeznu ogradu postavljenu na sjeveroistočnom ulazu čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7957 KO [katastarska općina], dok je LN, Đ i ĐN naloženo da uklone metalnu ogradu, ugostiteljske stolove i stolice, a sa zapadnog i južnog pročelja zgrade u [adresa] te uklone reklame, nosače tendi i tendu i ŽN i GN predaju u suposjed zapadni i južni dio okućnice, označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Također je O naloženo da električne priključke i brojila putem ovlaštenog distributera električne energije izmjeste na vanjski dio zajedničkih dijelova zgrade ili u posebni dio zgrade u prizemlju. Također je istom odlukom odbijen zahtjev ĐN da im Ž predaju ključeve sjevernih ulaznih vrata sa sjeveroistočne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Ž su pak obvezani ukloniti pult recepcije koji je položen s desne strane u prizemlju ove iste zgrade kao što su obvezani i isplatiti LN iznos od 58.500,00 kuna, ON iznos od 14.625,00, a ĐN također isti iznos. Ž su obvezani istom presudom isplaćivati O mjesečne iznose od po 975,00 kuna tj. 243,75 kuna. Odbijen je zahtjev da se O naloži plaćanje I iznosa od 98.070,00 kuna. Obvezani su F pak I isplaćivati mjesečne iznose od 1.634,50 kuna u razdoblju od 1. studenog 2018. do dana predaje suposjeda zapadnog dijela nekretnine. F su također obvezani I isplatiti parnični trošak u iznosu od 10.455,00 kuna. Ova presuda bila je izložena žalbi i žalbenom postupku pa je o njoj odlučio Županijski sud u Rijeci 30. studenog 2022. presudom i rješenjem poslovne oznake i broja Gž-1208/2020-3 na način da je tek djelomično prihvaćena žalba GN te je preinačena opisana presuda na način da je O naloženo da I isplate iznos od 98.070,00 kuna. Ujedno je prihvaćena žalba GN te im je osim dosuđenog troška po prvostupanjskoj presudi dosuđen i daljnji parnični trošak u iznosu od 2.550,00 kuna.
11. Polazeći od maksime "nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet" ili da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego li ih sam ima, a pregledom navedenih zemljišno knjižnih predmeta jasno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije mogao biti prihvaćen. Tužitelji su se, jednako kao i tuženik u zemljišne knjige na kupljenim nekretninama uknjižili točno u onom omjeru u kojem su su-vlasništvo imali njihovi pravni prednici. Doista, tijekom postupka tužitelji nisu dokazali ovome sudu temeljem čega bi smatrali da imaju pravo utvrditi se suvlasnicima na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Kao što je uvodno i rečeno pod točkom 7. ovog Obrazloženja, zakonom su propisani načini na koje se pravo vlasništva stječe. Tužitelj kao jedini argument i modus po kojem bi stekli pravo suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u površini od 46,00 m2 ističu da su mišljenja da bi ta nekretnina predstavljala nekretninu odnosno zemljište potrebno za redovnu upotrebu zgrade. Za razliku od njih tuženik je dokazao da je sa ranijim upisanim vlasnikom predmetne nekretnine, Republikom Hrvatskom, sklopio kupoprodajni ugovor, čak štoviše od prethodnog vlasnika dobio i ispravu podesnu za uknjižbu prava vlasništva čime je stekao pravo upisati svoje pravo u zemljišne knjige upravo temeljem valjane i na zakonu zasnovane osnove-pravnog posla.
12. Radi svega naprijed navedenog sud je smatrao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je odbio sve daljnje prijedloge za izvođenje dokaza, obzirom da takvo što nije bilo razloga jer je iz prikupljenog dokaznog gradiva kao i samog narativa tužbe jasno da tužitelji nemaju nikakvog osnova zatražiti utvrđenje prava vlasništva i upis toga prava u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje i prava sa imena tuženika.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.3. i čl.156 st.1 ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7 st.1 toč.1, Tbr. 8 st. 1 i Tbr.9 st.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 11.546,89 € (nesporno među strankama na ročištu od 04. travnja 2025.). Obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak: sastava odgovora na tužbu te pristupa i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi na dane 04. travnja i 06. lipnja 2025. te 9. veljače 2026. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 400 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 800,00 €. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos 25 % PDV-a ili iznos od 200,00 € te iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 80,96 € što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.080,96 € koliko će tužitelji konačno, na ime naknade parničnog troška, morati isplatiti tuženiku. Premda je tuženik popisao kao svoj trošak pristojbu sudske odluke, taj mu trošak nije priznat jer slovom Zakona o sudskim pristojbama taj trošak plaća tužitelj.
13.1. Kamate na priznati trošak parnice tuženiku su priznate temeljem odredbe čl.30.st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) na način da su dosuđene od presuđenja do isplate.
14. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Splitu, 19. veljače 2026.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis