Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-42/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽS zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 23. prosinca 2025., poslovni broj K-675/2025-33, u sjednici održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽS kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženom ŽS je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik ŽS u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo , zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda-protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11,
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku ŽS se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja 07. rujna 2025. u 11,20 sati, pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenika ŽS trajno se oduzima mobilni uređaj, a koji je od okrivljenika privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, PP Karlovac s ispostavom Vojnić, serijskog broja [serijski broj] od 07. rujna 2025.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi po branitelju Domagoju Poljaku, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni iz razloga što sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude manja i zbog toga sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne . Predlaže da Županijski sud preinači pobijanu presudu te izrekne blažu kaznu i to u obliku kazne zatvora u trajanju od 14 mjeseci i djelomičnu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 7 mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.
4. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 18. veljače 2026.
5. Žalba optuženika ŽS nije osnovana.
6. Optuženi u žalbi navodi, u bitnom, da je pobijanom presudom ostvaren žalbeni razlog i žalbena osnova iz članka 467. stavka 1. točke 4. ZKP/08 iz razloga što sud nije pravilno odmjerio kaznu obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude manja i zbog toga što sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Kazna na koju je okrivljenik osuđen, kako vrstom, tako i mjerom, ne odgovara ni učinjenom nepravu niti razlozima na strani okrivljenika, njegovim osobnim karakteristikama i svojstvima, olakotnim okolnostima pa ni potrebama specijalne i generalne prevencije, ni razlozima kažnjavanja niti svrsi kažnjavanja. Okrivljenom je izrečena kazna zatvora iznad minimuma, a sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti koje je obrana iznijela na ročištu i socijalni i obiteljski element i život okrivljenika kao:
- da je obitelj okrivljenika bila u zatočeništvu u [adresa] od strane vojske [adresa] te da su ostali bez cjelokupne imovine,
- da je okrivljenik bio u vojsci [adresa] te da je iz te vojske otišao nakon odsluženja,
- da se žena i mlt. dijete nalaze u [adresa],
- da je okrivljeni djelo počinio radi svih navedenih izrazito teških okolnosti i da je na to bio primoran radi situacije u [adresa].
Sud je paušalno cijenio olakotne okolnosti, dok je otegotne okolnosti utvrdio u potpunoj mjeri, što je cijenjeno isključivo na štetu okrivljenika. Tvrdi da je sud potpuno pogrešno primijenio odredbu članka 41. i to samo paušalno citira i navodi odredbe navedenog članka, dok zapravo ne daje razloge ni obrazloženje zašto ovako teško kažnjava okrivljenika.
7. Iako je optuženik u uvodu žalbe naveo brojne zakonske žalbene razloge, iz sadržaja žalbe proizlazi, što on i sam ističe, da se žali samo zbog odluke o kazni, odnosno iz zakonskog razloga navedenog u članku 467. točke 4. ZKP/08.
8. Prema odredbi članka 41. KZ/11, na koji se optuženik poziva u žalbi, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
9. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja, polazeći od stupnja krivnje optuženog ŽS (izravna namjera), društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, uzimajući u obzir mjeru kazne propisanu za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, optuženog osudio na kaznu zatvora blizu donje mjere kazne zatvora, u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. rujna 2025. nadalje, s time da je na temelju članak 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 optuženom izrečena djelomično uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 10 mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće se izvršiti ako optuženi u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
10. Prilikom odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je olakotnim cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, osobna i obiteljska svojstva optuženika, činjenicu da je otac maloljetnog djeteta, da je trenutno nezaposlen, lošeg imovnog stanja, da ima obvezu uzdržavanja djeteta, da u [adresa] ima bolesnu majku , da je lošeg zdravstvenog stanja, dok je otegotno cijenio okolnost da je optuženik počinio kazneno djelo svjestan značenja i posljedica svojih postupaka, drskost prilikom počinjenja djela jer je u Republiku Hrvatsku došao isključivo s namjerom činjenja kaznenog djela i težina počinjenog kaznenog djela i kriminalna količina, obzirom da je optuženik prevozio 11 ilegalnih migranata, temeljem čega mu je izrekao naprijed navedenu kaznu. Sud prvog stupnja smatra da će, obzirom na težinu djela i stupanj povrede zaštićenih dobara, okolnost da je optuženik počinio kazneno djelo s međunarodnim karakterom u kojem se iskorištavaju osobe koje se nalaze u teškim životnim situacijama, imajući u vidu učestalost ovakvih kaznenih djela, da se radi o teškom kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i imovine, izrečena kazna utjecati kako na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, tako i na treće osobe kao upozorenje mogućim budućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela. Stoga ovaj sud smatra, suprotno žalbenim navodima da je odluka o kazni jasna i valjano obrazložena te da nije, kako se u žalbi tvrdi, paušalna.
11. Navodi žalbe da je obitelj optuženika bila u zatočeništvu u [adresa] od strane vojske [adresa] i da je ostala bez cjelokupne imovine, nisu ni sa čim potkrijepljeni, a irelevantna je i činjenica što je optuženik bio u ukrajinskoj vojsci iz koje je otišao nakon odsluženja te da je kazneno djelo počinio zbog navedenih izrazito teških okolnosti jer je na to bio primoran radi situacije u [adresa], obzirom da je zbog situacije u [adresa] možda bio prisiljen napustiti matičnu državu , ali ne i radi toga činiti kaznena djela. Okolnost što supruga i maloljetno dijete optuženika žive u [adresa] (dok on ima prijavljeno boravište u [adresa]) također nisu od utjecaja na odluku o kazni jer je optuženik, prema vlastitoj izjavi, razveden.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja prilikom izbora vrste i mjere kazne uravnoteženo cijenio olakotne i otegotne okolnosti, da nije podcijenio olakotne okolnosti na način kako se to prezentira u žalbi , da je u odsustvu osobitih olakotnih okolnosti pravilno odabrao vrstu i mjeru kazne i da će se izrečenom kaznom u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja u smislu odredbe članka 41. KZ/11.
13. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nije ostvarena ni koja od povreda iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 19. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Klapšić
