Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-47/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća, Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VČ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-70/2026-7 od 10. veljače 2026. o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika VČ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenom VČ, nakon podnesene optužnice zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje opisanog u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08), u vezi članka 127. stavka 4. ZKP/08 te u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08, koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-23/2026-3 od 13. siječnja 2026., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj KV II-17/2026-2 od 21. siječnja 2026.

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni putem braniteljice Kristine Sudarić, odvjetnice u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da Županijski sud u Karlovcu ukine pobijano rješenje te osumnjičeniku omogući u daljnjem tijeku postupka, da se brani sa slobode.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Žalitelj u bitnome navodi da sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela temelji pretežito na ranijoj prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika, postojanju drugog kaznenog postupka i činjenici da je djelo navodno počinjeno u roku kušnje. Međutim, ne navodi niti jednu konkretnu aktualnu okolnost iz koje bi proizlazila neposredna i realna opasnost da bi okrivljenik, ako bi bio pušten na slobodu uz mjere opreza, ponovno počinio kazneno djelo. Uvjet iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08 zahtijeva postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na stvarnu, konkretnu i neposrednu opasnost, a ne apstraktno pozivanje na raniju kažnjavanost. Sama činjenica prekršajne osuđivanosti ne može automatski značiti postojanje iteracijske opasnosti, a sud ne analizira ponašanje okrivljenika u aktualnom trenutku. Pogrešno sud prvog stupnja zaključuje i da nema uvjeta za zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza, čiju primjenu niti ne razmatra. Smatra da je sud dužan konkretno obrazložiti zašto svaka pojedina mjera opreza ne bi bila dovoljna. Sud nije razmatrao navode obrane da je komunikacija stranaka bila obostrana, da su stranke bile u dugotrajnoj vezi, već se ograničio na konstataciju postojanja optužnice iako sama optužnica ne može automatski opravdavati produljenje istražnog zatvora jer kontakt između okrivljenika i oštećene nije bilo isključivo neželjen. Također, dobrovoljo ponašanje oštećene isključuje zaključak o stalnoj opasnosti pa je tako za istaknuti da je oštećena bez prisile odlučila obnoviti vezu s okrivljenim i na njenu je inicijativu par preselio iz [adresa] u [adresa], gdje je oštećena nastavila živjeti s okrivljenikom do početka prosinca 2025. Obrana smatra da se ne smije ignorirati ponašanje oštećene pri procjeni mjere lišenja slobode, obzirom da je nakon ranijeg prekida veze oštećena kontaktirala okrivljenika radi obnove veze. Što se tiče navoda rješenja o postojanju uvjetne osude za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 radi se o različitom kaznenom djelu, a okrivljenik uživa presumpciju nevinosti. U odnosu na konkretno kazneno djelo poruke okrivljenika oštećenoj su pisane neposredno nakon prekida složenog odnosa u alkoholiziranom stanju, izvađene iz konteksta i ne mogu se smatrati kazneni djelom. Obrazloženje pobijanog rješenja vodi samo tome da se opravda pobijana odluka, sve na štetu okrivljenika. Ističe se kako okrivljeni nije osuđivan za kaznena djela protiv osobne slobode, sa žrtvom više ne stanuje, niti s njom kontaktira, a njihova (ljubavna) veza je prekinuta prije više mjeseci, pa je teško vjerovati da bi okrivljeni prema njoj pokušao ponoviti ikakvo kazneno djelo. Spreman je poštivati svaku naloženu blažu mjeru kao zamjenu za istražni zatvor.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj je sud utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice te je za svoja utvrđenja dao jasne, potpune i neproturječne razloge, zbog čega se rješenje može ispitati i njime nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao osnovna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-56/2026-4 od 9. veljače 2026.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, uz postojanje osnovane sumnje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Istina je da je okrivljeni pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, uz primjenu uvjetne osude, i da se radi o djelu različitom od djela za čije je počinjenje okrivljeni osnovano sumnjiv u ovoj kaznenoj stvari, ali navedena okolnost upućuje da okrivljeniku nije strano kršenje zakona. Navedeno treba cijeniti u vezi s činjenicom da su protiv optuženika podignute dvije optužnice kod Općinskog suda u Karlovcu - zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu iste žrtve, u kojem postupku je optužnica potvrđena, te zbog kaznenog djela iznude u pokušaju na štetu treće osobe, iz čega proizlazi, na razini osnovane sumnje, uz poštivanje načela nedužnosti okrivljenika, sklonost okrivljenika kršenju uobičajenih društvenih normi, a što je osobito ozbiljno - jednim djelom na štetu iste žrtve – bivše partnerice NČ. Pozivanje okrivljenika na turbulentnu vezu s oštećenom i obostranu komunikaciju njih dvoje nakon prekida ranije veze, i kasniji zajednički život, ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja jer bi bilo za očekivati da okrivljenik, nakon prekida ranije veze, ne ponovi istu pogrešku, odnosno da se nakon novog prekida ne ponaša na način kako je optužen ranije potvrđenom optužnicom zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja. Dakle, u postupanju okrivljenika u konkretnom slučaju, nije postojao strah od kaznenih postupaka koji su protiv njega u tijeku , što upućuje na veliku količinu kriminalne volje, usmjerene osobito protiv iste žrtve. Prvostupanjski sud u tom kontekstu cijeni i činjenicu što je okrivljeni djelo, za čije je počinjenje osnovano sumnjiv, počinio u roku kušnje određenog presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-548/2024, pravomoćnom 2. veljače 2025. (rok kušnje od dvije godine), tako da je neosnovan navod žalbe da je obrazloženje pobijanog rješenja paušalno i da se svodi na opravdanje pobijane odluke, na štetu okrivljenika. Sve navedeno upućuje na realnu opasnost da bi okrivljeni, kada bi bio na slobodi, ponovio djelo ili počinio novo, teže djelo, osobito na štetu iste žrtve. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, pravilna.

7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 4. ZKP/08 utvrđuje se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se svrha radi koje je produljen istražni zatvor ne može ostvariti mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08, kako to predlaže okrivljenik, ali ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08 , upravo zbog utvrđenih posebnih okolnosti na strani okrivljenika. Naime, i ovaj sud smatra da ogorčenost okrivljenika prekidom veze, koja proizlazi iz izjave oštećene dane prilikom podnošenja kaznene prijave, a još više iz sadržaja poruke čija se preslika nalazi u spisu (list 16 spisa), zbog kratkog vremenskog odmaka od prekida veze, i problemom kontroliranja vlastitih postupaka, kada je u pitanju bivša partnerica, ne daje dovoljnu garanciju da bi se iteracijska opasnost na strani okrivljenika mogla prevenirati mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08, pa ni onima predloženima u žalbi.

8. Produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu kaznenog djela za koje je okrivljeni osnovano sumnjiv, kaznu koja se, prema podacima koje raspolaže sud, može očekivati ukoliko optuženi bude proglašen krivim i osuđen, potrebu produljenja istražnog zatvora navedenu u točki 6.1. obrazloženja ovog rješenja i maksimalno trajanje istražnog zatvora propisano člankom 133. ZKP/08, uz činjenicu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2026.

9. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević