REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-692/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Tibaut, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Mislava 16, protiv tuženika, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u OD Metelko, Knežević&partneri d.o.o., Lopašićeva 6, Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, da tužitelju, PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 9.112,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,79 eura od 11. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 0,40 eura od 14. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 0,36 eura od 29. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 3,37 eura od 30. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 8,34 eura od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 14,58 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 5,21 eura od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,51 eura od 2. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,07 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,67 eura od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 23,54 eura od 16. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 14,36 eura od 28. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 38,39 eura od 30. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 43,97 eura od 5. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 46,54 eura od 5. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 36,70 eura od 6. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 39,35 eura od 5. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,28 eura od 5. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 31,33 eura od 6. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 30,22 eura od 6. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 33,17 eura od 5. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 30,22 eura od 5. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 31,14 eura od 5. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 33,52 eura od 5. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 38,97 eura od 5. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 45,29 eura od 5. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 44,50 eura od 5. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 55,33 eura od 6. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 52,73 eura od 5. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 64,56 eura od 5. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 77,41 eura od 5. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 67,92 eura od 6. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 92,91 eura od 6. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 85,23 eura od 5. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 74,57 eura od 5. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 99,45 eura od 6. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 119,26 eura od 5. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 107,54 eura od 5. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 105,96 eura od 5. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 98,03 eura od 5. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 109,46 eura od 5. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 140,62 eura od 6. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 128,68 eura od 5. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 192,00 eura od 6. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 190,65 eura od 5. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 141,46 eura od 5. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 139,41 eura od 5. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 133,57 eura od 5. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 143,83 eura od 5. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 151,64 eura od 6. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 150,84 eura od 5. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 146,29 eura od 5. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 147,65 eura od 5. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 151,52 eura od 5. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 147,56 eura od 5. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 149,31 eura od 6. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 145,35 eura od 5. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 142,13 eura od 5. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 147,19 eura od 5. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 144,54 eura od 5. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 148,59 eura od 5. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 140,34 eura od 5. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 144,00 eura od 5. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 149,47 eura od 5. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 142,78 eura od 6. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 133,13 eura od 5. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 134,59 eura od 5. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 133,10 eura od 6. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 139,17 eura od 5. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 145,61 eura od 5. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 142,90 eura od 5. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 145,43 eura od 5. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 144,69 eura od 7. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 147,27 eura od 5. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 149,61 eura od 5. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 146,32 eura od 5. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 145,48 eura od 5. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 142,51 eura od 5. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 145,24 eura od 5. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 148,35 eura od 6. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 151,15 eura od 5. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 152,03 eura od 6. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 155,03 eura od 5. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 156,66 eura od 5. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 156,19 eura od 5. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 157,84 eura od 5. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 157,84 eura od 5. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 157,84 eura od 7. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 157,84 eura od 5. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 157,84 eura od 5. lipnja 2015. do isplate,

s time da je visina stope zatezna kamata od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, da tužitelju, PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.459,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 19. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika, tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. veljače 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je 1. lipnja 2007. kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 5103574027. Predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelju je kao korisniku kredita odobren stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine u iznosu od 48.129,60 CHF, a koji iznos je tužitelju isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, s otplatom u 96 mjesečnih obroka. Ugovor o kreditu je otplaćivan u mjesečnim anuitetima, s time da je Ugovorom o kreditu ugovoren anuitet u iznosu od 611,38 CHF, s rokom dospijeća svakog prvog u mjesecu. Kredit je u cijelosti otplaćen 13. lipnja 2015.. Tužitelj se nadalje poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2019. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđeno da je osam banaka, između ostalog i ovdje tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je u sklopljenim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju valutu je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih srana na štetu potrošača. Ističe kako se navedene odluke sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku primjenjuju u ovom postupku. Tužitelj podnosi tužbu, pozivajući se na utvrđenja iz spomenutih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, jer smatra da su Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača. Tužitelj pritom smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu i tijekom trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Tužitelj smatra da je valutna klauzula zaštitna klauzula kojom se vjerovnik želi osigurati da će u dugotrajnijem ugovornom odnosu vrijednost primljenog novca kod ispunjenja novčane obveze biti jednaka vrijednosti koju je novac imao u trenutku sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju je ugovaranje valutne klauzule za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja kao potrošača. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/2003, u nastavku: ZZP), a koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Smatra kako je sporna ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena jer je tuženik propustio prije sklapanja Ugovora o kreditu i tijekom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Također ističe da je ponuđeni Ugovor o kreditu tuženik unaprijed pripremio te nije ostavio mogućnost tužitelju da pregovara o pojedinim ugovornim odredbama. Tuženik nije tužitelju pružio sva odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, kao ni o tome kakve učinke tako predloženi ugovor o kreditu može imati na tužitelja. Smatra da tuženik nije postupio u skladu s načelima obveznog prava, i to prije svega s načelom savjesnosti i poštenja, načelom jednake vrijednosti činidaba te načelom zabrane prouzročenja štete drugoj ugovornoj strani, ovdje tužitelju. Tužitelj smatra da je tuženik na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka stekao određenu nepripadnu korist, odnosno da je došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja. Na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima tužitelj potražuje iznos od 9.125,03 eura kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva; ističe prigovor zastare; smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 27. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na informiranost tužitelja ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem je glavnica vezana za švicarski franak. Ističe kako tuženica nije ostvarila ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi tečajni rizik. Tuženik smatra kako podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu, a što je tužitelju kao prosječnom potrošaču moralo biti jasno. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik dobrovoljno pristali na rizike promjenjivosti tečaja. U daljnjem tijeku postupka tuženik osporava tijek zateznih kamata i status potrošača tužitelja

3. Podneskom od 4. srpnja 2022., a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da potražuje isplatu iznosa od 9.112,93 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, kao i da mu tuženik nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Podneskom od 10. svibnja 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj te specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 9.112,93 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki I. izreke presude), kao i parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., te je saslušan je tužitelj.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 1. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 5103574027 kojim ugovorom je tužitelju na raspolaganje stavljen iznos od 48.129,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita. Nadalje, uvidom u ugovor sud je utvrdio kako je rok otplate kredita 96 mjeseci, da je riječ o stambenom kreditu građana za kupovinu nekretnine, te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 611,38 CHF obračunatoj po srednjem tečaju tuženik važećem za CHF na dan odobrenja.

7. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, tužiteljevo svojstvo potrošača, sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara, te tijek zateznih kamata.

8. U odnosu na odluke sudova donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, valja reći kako iste obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018). Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., proizlazi da su banke među njima tuženica povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora

11. Iz e-mail korespondencije i pisane izjave LU (stranica 83-85 i 110-111 spisa) proizlazi da je u travnju 2004., kao djelatnica Službe za upravljanje ciljanim proizvodima, poslala mail na cijeli Sektor građanstva s detaljnim pojašnjenjem stambenih kredita vezanih za valutu u EUR, CHF i USD te načina na koji djelatnici "osobni bankari" trebaju komunicirati s klijentima. Oni su trebali naglasiti važnost valutne klauzule kako bi klijenti bili svjesni rizika, tj. mogućnosti promjene tečaja. U poslovnicama je postojao letak "Informacija Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom" koji je bio sastavni dio dokumentacije koja se prezentirala klijetima. Banka nije stavljala naglasak niti na bilo koji način navodila klijente za financiranje vezivanjem isključivo za jednu valutu, već je to bila samostalna odluka klijenta.

12. Nadalje, na okolnosti pregovaranja vezano za zaključenje predmetnog ugovora, sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da mu je predmetni kredit bio potreban za kupnju nekretnine koju je koristio za stanovanje. U trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu te je bio zaposlen u projektantskoj firmi u Zaboku. Kredit je podigao u poslovnici banke gdje je bio jednom, kada je potpisao ugovor. Od strane banke mu je predložen ugovor u švicarskim francima kao najpovoljniji. Tužitelj je iskazao kako su prilikom zaključenja ugovora bili spomenuti ugovori u drugoj valuti, ali mu je rečeno da je ugovor u francima najpovoljniji. Ugovor je bio unaprijed sastavljen te ga je vidio u trenutku kad je došao na potpisivanje, a na njegove odredbe nije mogao utjecati. Tužitelj je naveo da se ne sjeća da li mu je prilikom zaključenja ugovora objašnjeno što je valutna klauzula, a on nije znao što ona znači osim da je vezana za određenu valutu. Na rizike vezane za ovaj ugovor nije bio upozoren, a ugovor prije potpisivanja nije pročitao.

13. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit budući je tužitelj iskazivao dosljedno, logično i životno uvjerljivo, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

14. Izjavu LU sud nije posebno cijenio budući ona nije sudjelovala u postupku sklapanja predmetnog ugovora već iznosi opće procedure banke pri sklapanju kredita, a što nije prikladno za utvrđivanje relevantnih činjenica. Obzirom je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka DU (list 242 spisa) te nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose valutnu klauzulu u CHF.

15. U odnosu na svojstvo potrošača tužitelja treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07. dalje: ZZP/03) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu kao namjena kredita je navedeno da je riječ o stambenom kreditu za građane za kupovinu nekretnine, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio kao fizička osoba, ne proizlazi da bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužitelja, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju nekretnine koju je koristio za stanovanje, da u trenutku sklapanja ugovora nije imao registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bio zaposlen u projektantskoj tvrtci u Zaboku.

16. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužitelja ne proizlazi da bi svrha kupnje nekretnine bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetna nekretnina koristila za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužitelja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužitelj potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužitelj, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

17. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 1. lipnja 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3., čl. 4., čl. 269., čl.272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a) te čl.502.a i c ZPP-a.

18. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a polazeći od činjenice da je riječ o potrošačkom ugovoru, temeljem čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni ugovor o kreditu je ništetan u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule. Posljedica djelomične ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

19. Radi utvrđivanja visine potraživanja, odnosno izračuna razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita i svih kasnijih povećanja tečaja, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Petri Blašković, stalnom sudskom vještaku u društvu Centar za financijska vještačenja d.o.o..

20. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u utuženom razdoblju iznosi ukupno 9.112,93 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja navedeni u Tabeli 1, stupac 10, list 162-164 spisa.

21. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenja sudskog vještaka, kao stručan i objektivan jer izneseni zaključci proizlaze iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji te je upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe s osnove valutne klauzule pretplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 9.112,93 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja navedeni u stupcu 10, tabela 1, list 162-164 spisa.

22. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju na svaki preplaćeni mjesečni iznos pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, budući je tuženik nesavjesni stjecatelj u trenutku plaćanja anuiteta.

23. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisna je Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022).

24. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.). Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., dok je individualna tužba u ovom predmetu podnio 4. veljače2021., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

25. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (9.112,93 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

26. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od 28. travnja 2021., 18. veljače 2022., 4. srpnja 2022., 23. kolovoza 2022. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 10. svibnja 2023. u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 8.3.), pristup na ročišta 22. ožujka 2022., 8. prosinca 2022. i 21. siječnja 2026. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.) odnosno ukupno iznosi 850 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.125,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura i sudske pristojbe za tužbu u iznosu 68,75 eura odnosno sveukupno 2.459,20 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

27. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. spis