REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-639/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Majcenu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d. iz Velike Gorice, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, zastupan po punomoćnici Idi Stančić Rokotov, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 21. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu od 5. srpnja 2021. godine sklopljenog između tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356 i tužitelja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2025. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II./ Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, da tužitelja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na poslove radnog mjesta poštar za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici divizija ekspres, sektor ekspres dostave grupe područja 1 iz članka 1. Ugovora o radu od 5. srpnja 2021, u roku od 8 dana.
III./ Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356 da nadoknadi tužitelju UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.
IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:
„Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, određuje se osiguranje sljedećom privremenom mjerom
1. Nalaže se protivniku osiguranja HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, da u roku od tri dana od dostave ovog rješenja, predlagatelja osiguranja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], privremeno vrati na rad na radno mjesto poštar za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici divizija ekspres, sektor ekspres dostave grupe područja 1 sukladno odredbi članka 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 5. srpnja 2021. godine i to do pravomoćnog završetka ovog radnog spora.
2. Nalaže se protivniku osiguranja HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, da za vrijeme trajanja ove privremene mjere odnosno ovog radnog spora predlagatelju osiguranja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplaćuje mjesečnu naknadu u visini mjesečne plaće iz članka 12. Ugovora o radu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 5. srpnja 2021. godine i to najkasnije do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec.
3. Ako protivnik osiguranja HP - Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, u propisanim rokovima ne ispuni obveze iz točke 1. i/ili 2. ovog rješenja, izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 EUR za pravnu osobu odnosno 1.000,00 EUR za odgovorne osobe protivnika osiguranja, i u slučaju potrebe, pod prijetnjom izricanja takve nove novčane kazne koje će se izricati sve dok ne postupi po nalogu suda. Izrečena novčana kazna bit će zamijenjena odgovarajućom kaznom zatvora po pravilima kaznenog zakona o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, a najdulje prema odredbama ovršnog zakona.
4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog završetka parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio dana 5. srpnja 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto POŠTAR ZA EKSPRES DOSTAVU u organizacijskoj jedinici divizija ekspres, sektor ekspres dostave grupe područja 1. Dana 8. veljače 2025. radnik je primio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, donesenu 27. siječnja 2025. pod brojem: REG-01- 063364/24 („Odluka“), te je dana 21. veljače 2025., u zakonskom roku, podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojim je u cijelosti osporio Odluku. Dana 13. ožujka 2025. radnik je zaprimio odgovor na podneseni Zahtjev, a koji je donesen 27. veljače 2025. pod broj: HP-02/9-012146/25 kojim je tuženik odbio Zahtjev kao neosnovan te potvrdio Odluku. Tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnosi tužbu radi proglašenja otkaza nezakonitim. Tuženik nije poštovao zakonski propisani postupak prije donošenja Odluke. Naime, odredba članka 119. stavka 1. Zakona o radu propisuje kako je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Tuženik prije donošenja Odluke nikada nije pisanim putem upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa, a osobito ga nije upozorio na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te iste obveze. U konkretnom slučaju radi se o redovnom otkazu Ugovor o radu, a ne izvanrednom kada bi tuženik mogao donijeti Odluku bez davanja prethodne opomene. Stoga, tuženik je morao pisanim putem upozoriti tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa i posljedicu eventualnog ponovljenog kršenja iste obveze prije donošenja Odluke. Budući da tuženik to nije učinio prekršio je kogentne odredbe ZR-a o postupku prije otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te je stoga Odluka nezakonita i time ništetna. Netočna je tvrdnja da je tužitelj 24. prosinca 2024. samovoljno napustio radno mjesta zbog čega je tuženik za navedeni dan utvrdio kako tužitelj uopće nije radio. Tuženik tvrdi kako je tužitelj dana 24. prosinca 2024. samovoljno napustio radno mjesto te je za taj dan utvrdio kako tužitelj nije došao na posao. Međutim, tužitelj je na badnjak 24. prosinca 2024. došao na radno mjesto i, kako je točno utvrđeno Odlukom, preuzeo dostavu za ukupno 39 adresa. S obzirom na veličinu paketa, područje na kojima su se nalazile navedenih 39 adresa i uobičajen opseg posla, navedeni broj paketa je optimalan za prijevoz u jednoj turi. Na posebni nalog nadređene osobe, direktorice SL, za utovarom dodatnih paketa, Tužitelj je kazao kako isti ne stanu te da će ih isporučiti u sljedećoj turi odnosno nakon što isporuči prvih 39 paketa. U tom trenutku dolazi do verbalne rasprave između tužitelja i SL nakon čega je gospođa SL neprimjerenom i neprofesionalnom komunikacijom naredila tužitelj da ostavi radnu opremu te napusti radno mjesto, nakon čega je tužitelj i napustio radno mjesto. Dakle, tužitelj nije samovoljno i jednostrano napustio radno mjesto kako to tvrdi tuženik već je dobio izričitu uputu nadređene osobe. Slijedom navedenog, tuženik nije imao pravo utvrditi da tužitelj 24. prosinca 2024. nije došao na posao i to uzeti kao jedan od razloga za donošenje Odluke. Netočna je tvrdnja da je tužitelj neopravdano izostao s rada na dane 27. prosinca 2024. te 2. i 3. siječnja 2025. Naime, nakon odlaska s posla 24. prosinca 2024., tužitelj je zaprimio poziv neposredno nadređene osobe, voditelja poslovnice LL, koji mu je rekao da je od 24. prosinca nadalje na godišnjem odmoru. Budući da je uobičajena praksa u poslovnici bila da voditelj poslovnice nazove radnike i javi im kada su na godišnjem odmoru, tužitelj je u dobroj vjeri smatrao kako je, kao i svaki prethodni put, na godišnjem odmoru, a ne da se smatra kako nije došao na posao. Kako ne bi koristio godišnji odmor za vrijeme bolesti, tužitelj je dostavio tuženiku dokaz da je bio bolestan, odnosno doznake liječnika opće prakse za dane kada je bio bolestan (30. i 31. prosinca 2024. te od 7. siječnja 2025. pa nadalje). Tuženik je netočno utvrdio da tužitelj neopravdano nije došao na radno mjesto 27. prosinca 2024. te 2. i 3. siječnja 2025., budući da je tužitelj, sukladno uputi neposredno nadređenog voditelja, gospodina LL, i ustaljenoj praksi određivanja godišnjeg odmora, na te dane bio na godišnjem odmoru. Slijedom navedenog, jasno proizlazi da je Odluka nezakonita i ništetna. Stoga, predlaže da sud utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da tuženik tužitelja vrati na posao na radno mjesto POŠTAR ZA EKSPRES DOSTAVU u organizacijskoj jedinici divizija ekspres, sektor ekspres dostave grupe područja 1, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Na navode tužitelja tuženik se očituje da je tuženik u cijelosti poštovao propisani postupak prije donošenja predmetne Odluke o otkazu. Naime, nije točno da tužitelj nije bio upozoren na moguće posljedice njegova kršenja obveza iz radnog odnosa. Kao što to proizlazi iz same Odluke, tužitelj je već ranije bio usmeno upozoravan na njegove obveze iz radnog odnosa no tužitelj je i nakon usmenih upozorenja na obveze iz radnog odnosa nastavio kršiti svoje obveze. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati tuženika da i pisanim putem upozorava tužitelja na to da mora izvršavati preuzete obveze iz ugovora o radu, prije svega dolaziti na posao i izvršavati radne zadatke prema nalogu nadređenih. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pisano upozorenje nije uvjet za valjanost svake odluke o otkazu ugovora o radu niti je ono samo sebi svrha. Tako i USRH u odluci broj: U- III/3785/2010: „Ustavni sud napominje da je još 2002. godine u odluci broj: U-III- 411/1999 od 24.10.2002. potvrdio stajalište redovnih sudova koje su ti sudovi izgradili tumačeći članak 110. ZOR-a. Konkretno, u toj je odluci Ustavni sud iznio i potvrdio stajalište Vrhovnog suda, izraženo u presudi broj: Rev- 1125/1998-2 od 18. studenoga 1998., kako „propusti učinjeni u postupku koji prethodi donošenju odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem zaposlenika bili bi pravno relevantni samo ako su utjecali na njenu zakonitost, odnosno ako postupanje sukladno odredbama članka 110. Zakona o radu ne bi dovelo do donošenja takve odluke. Naime, prema mišljenju Vrhovnog suda u situaciji kada je donesena pisana odluka o otkazu, a podnositeljica je prethodno usmeno upozorena na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, okolnost da to upozorenje nije dano pismeno, nije dovelo do nepovoljnije odluke za podnositelja, pa tako nije utjecalo na njenu zakonitost.“ Stoga je jasno da je u konkretnom slučaju okolnost izostanka pisanog upozorenja ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim. Suprotno tužbenim navodima, točno je da je tužitelj dana 24.12.2024. samovoljno napustio radno mjesto i odbio izvršiti svoje radne zadatke, na način opisan predmetnom Odlukom o otkazu. Konačno, u cijelosti su netočni navodi iz tužbe o tome da bi 24.12.2024. tužitelj bio telefonski obaviješten o korištenju godišnjeg odmora s tim datumom. Posve je isključeno i životno nelogično da bi voditelj poslovnice telefonski obavještavao tužitelja o tome da će koristiti godišnji odmor i to još na taj isti dan kada bi ga trebao početi koristiti 24.12.2024. (Badnjak) i još k tome na nedefiniranu dužinu trajanja. Ovo jer je, u skladu sa svojom zakonskom obvezom iz čl. 85 ZOR-a, tuženik unaprijed utvrdio raspored korištenja godišnjeg odmora te je Odlukom o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora jasno odredio u kojem periodu i u kojem trajanju će tužitelj koristiti godišnji odmor. Upravo suprotno, voditelj poslovnice telefonski je nazvao tužitelja kako bi ga upozorio da ukoliko ne opravda svoj nesporni izostanak na datum 24.12.2024., da će mu se evidentirati neopravdani izostanak. Tužitelj je tom prilikom obavijestio voditelja da je na bolovanju. Međutim, tužitelj je naknadno dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za dane od 30.12.2024. – 31.12.2024. te Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 07.01.2025. pa nadalje no ničime nije opravdao izbivanje s rada 24. i 27.12.2024. te 02. i 03.01.2025. Na opisani način, tužitelj je počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa propisane čl. 48. Pravilnika o radu tuženika (HP Glasnik 19/23). Iz svega navedenog slijedi evidentna neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te posljedično tužitelj nije niti učinio vjerojatnim postojanje tražbine kao prve pretpostavke određivanja privremene mjere, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, uz dosudu parničnih troškova.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 5.7.2021. (list 7-9 spisa), Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 27.1.2025. (list 10-11 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 21.2.2025. (list 12-14 spisa), Odluku tuženika od 27.2.2025. (list 15-16 spisa), Zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja od 6.6.2024. (list 23 spisa), email korepondenciju vezanu uz odgovornost tužitelja od 20.9.2024. (list 24-26 spisa), sudsku praksu (list 27-32 spisa), Zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja od 3.1.2025. (list 33 spisa), Izjavu LL (list 34 spisa), Odluku o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora tužitelju (list 35 spisa), Izvješće i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 36-37 spisa), Pravilnik o radu od 28.6.2023. (list 38-53 spisa), platne liste (list 57-60 spisa), Odluku o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 9.4.2025. (list 61 spisa), Dopis Radničkom vijeću od 16.1.2025. (list 63-64 spisa), Zapisnik o obrani od 9.1.2025. (list 65-66 spisa), dokaz o dostavi odluke o tužiteljevu zahtjevu za zaštitu prava (list 72 spisa), saslušan je svjedok SL i tužitelj (list 73-75 spisa), te svjedoci NL, LL i DL (list 88-90 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan .
5. Na ročištu 21. siječnja 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih neprovedenih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. srpnja 2021. na radnom mjestu poštar za ekspres dostavu organizacijskoj jedinici divizija ekspres, sektor ekspres dostave grupe područja 1. te da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 27.1.2025.
7. Protiv pobijane Odluke o otkazu od 27.1.2025., tužitelj je pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava dana 21.2.2024. (kako to navodi i tuženik u svojoj odluci od 27.2.2025.), te je tuženik Odlukom od 27.2.2025. isti odbio kao neosnovan, a navedena Odluka je dostavljena tužitelju 13.3.2025., što proizlazi iz knjige isporučenih pošiljki (list 72 spisa) pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 28.3.2025., čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR).
8. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 27.1.2025. proizlazi da je tuženik tužitelju redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. U obrazloženju se navodi da je na temelju prijave Poslodavca, odnosno Direktora Lokacije Regije 1 utvrđeno kako je Radnik kršio obveze iz radnog odnosa i to kako slijedi: Dana 24. prosinca 2024. Radnik je po redovnom zaduženju preuzeo dostavu za ukupno 39 adresa. Nakon izvršenog zaduženja, Radniku je izdana dodatna uputa od strane direktora kojom mu je naloženo preuzimanje i dostava dodatnih adresa. Međutim, U je usmeno prigovorio na dodijeljeni zadatak, odbio izvršiti nalog direktora te bez odobrenja napustio radno mjesto. Svojim postupanjem Radnik je uzrokovao značajne poteškoće u organizaciji rada, jer su zadaci koji su mu dodijeljeni morali biti preraspodijeljeni na drugog radnika, čime je narušen radni proces. Temeljna radna obveza Radnika, sukladno Zakonu o radu i ugovoru o radu jest obavljanje ugovorenih poslova osobno, savjesno, stručno i u skladu s uputama ovlaštenih osoba Poslodavca. Također, Radnik je dužan cijelo radno vrijeme, izuzev dozvoljenih pauza i odmora, provesti na radnom mjestu izvršavajući svoje radne zadatke, te ne smije napustiti radno mjesto bez prethodnog odobrenja nadređene osobe. Nakon samovoljnog odlaska s radnog mjesta tj. od dana **.**.2024. U se nije pojavio na svom radnom mjestu niti je obavijestio poslodavca o razlozima svog nedolaska. Tek dana 07. siječnja 2025. godine Radnik je neposredno nadređenom dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za dane od 30. prosinca 2024. godine do 31. prosinca 2024 godine te Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od dana 07. siječnja 2025. godine pa nadalje. U provedenom postupku utvrđeno je da je radnik neopravdano izbivao s rada četiri dana i to 24. 127. prosinca 2024. godine te 02. 103. siječnja 2025. godine, za koji period nije donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, dok svoj izostanak nije ničim opravdao što je uzrokovalo poremećaj u organizaciji rada kod Poslodavca. S obzirom da je Poslodavac utvrdio gore opisane propuste u radu Radnika, Poslodavac je S omogućio da iznese svoju obranu dana 09. siječnja 2025. godine. Pri iznošenju svoje obrane U priznaje kako u navedenom periodu za koji ga se tereti nije dolazio na posao, ali iz razloga što je mislio kako se nalazi na godišnjem odmoru. Naime, priznaje da je dana 24. prosinca 2024. godine napustio svoje radno mjesto ali ne onako kako direktor navodi u svojoj prijavi, odbijajući odgovoriti što se dogodilo. Tvrdi da ga je istog dana nazvao LL, voditelj lokacije te mu rekao da je na godišnjem odmoru. Dane kad je bio bolestan opravdao je Poslodavcu Potvrdom o privremenoj nesposobnošću za rad izabranog doktora opće prakse. Nakon izuzimanja obrane, U odbija potpisati Zapisnik. Obranu Poslodavac ne može prihvatiti jer je protivna materijalnim dokazima odnosno evidenciji Poslodavca. Opisanim postupanjem, Radnik je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane čl. 48. Pravilnika o radu (HP Glasnik 19/23) kojim je propisano da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva, zbog kojeg, uz prihvaćanje okolnosti i interesa svih ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito neispunjavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno obavljanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa te kršenje radne discipline na način koji ometa postupak rada - kao što je neopravdano izbivanje s rada, a Radnik je svojim postupanjem počinio navedene povrede. Pri ocjeni postojanja opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja Radnika, Poslodavac je uzeo u obzir ukupno ponašanje Radnika tijekom trajanja radnog odnosa te obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg Radnik obavija. Budući da je U već usmenim putem bio upozoravan na povrede radne obveze a kako se njegovo ponašanje ni nakon toga nije promijenilo, Poslodavac ne može zaključiti da će Radnik u budućnosti izbjegavati slične povrede ugovorenih obveza. Naprotiv, postoji opravdana sumnja u njegovo daljnje savjesno ispunjavanje ugovorenih i zakonskih obveza. Sagledavajući sve naprijed navedeno Poslodavac je izgubio svako povjerenje u nastavak suradnje s Radnikom, samovoljnim napuštanjem radnog mjesta bez prethodnog odobrenje Poslodavca te neispunjavanje ugovorenih radnih obveza uslijed neopravdanog izostanka, Radnik je narušio kontinuitet radnog procesa te ugrozio poslovnu suradnju Poslodavca i korisnika usluga a što za opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu s ugovorom o radu, internim aktima poslodavca, zakonu i drugim pravilima. Sukladno članku 150, stavak 4. Zakona o radu, Poslodavac je Radničkom vijeću pravodobno dostavio namjeravanu odluku, a na koju odluku se Radničko vijeće nije očitovalo u zakonskom roku pa se sukladno čl. 150. st. 6. članka Zakona o radu smatra kako na namjeravanu odluku nema primjedbi ni prijedloga.
9. Dakle, tužitelju su u pobijanoj odluci o otkazu stavljaju na teret tri otkazna razloga: 1.) - dana 24. prosinca 2024. tužitelj je zadužio 39 adresa te mu je direktorica naložila preuzimanje i dostavu dodatnih adresa, međutim, tužitelj je usmeno prigovorio na dodijeljeni zadatak, odbio izvršiti nalog direktora te bez odobrenja napustio radno mjesto, čime je uzrokovao značajne poteškoće u organizaciji rada,
2. ) - nakon samovoljnog odlaska s radnog mjesta dana 24. prosinca 2024., tužitelj se nije pojavio na svom radnom mjestu niti je obavijestio poslodavca o razlozima svog nedolaska, već je tek 7. siječnja 2025. neposredno nadređenom dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za dane od 30. prosinca 2024. godine do 31. prosinca 2024 godine te Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. siječnja 2025. godine pa nadalje, te je tuženik utvrdio da je radnik neopravdano izbivao s rada četiri dana i to 24. i 27. prosinca 2024. te 2. i 3. siječnja 2025., za koji period nije donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, dok svoj izostanak nije ničim opravdao što je uzrokovalo poremećaj u organizaciji rada kod Poslodavca,
3.) - nakon izuzimanja obrane, tužitelj je odbio potpisati Zapisnik, čime je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane čl. 48. Pravilnika o radu (HP Glasnik 19/23) kojim je propisano da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva,
10. Tužitelj je izjavio da je radio kod tuženika kao dostavljač sa kombi vozilom. Na Badnjak 24.12.2024. je došao na posao u 6 sati, te su počeli tovariti pakete, te su dečki uzimali po 60 paketa za jedan teren, a on je uzeo 40 paketa, jer je 20 paketa bilo za jedan teren, a ostalih 20 paketa za 5 terena u zapadnom dijelu grada, time što je morao nositi i cigarete u šoping centre, te je to utovario u kombi. Tada je došla direktorica te je počela vikati, rekao joj je da ne može više uzeti jer mu ništa više ne stane i da će se kasnije vratiti po druge pakete, ali mu je ona uzela ključ od vozila, te ga je nakon toga poslala kući. Nakon toga je otišao kući, te ga je toga dana popodne oko 17-18 sati zvao nadređeni LL, te mu je rekao da je od danas na prisilnom godišnjem odmoru, jer ima oko 18 dana starog godišnjeg odmora, a to dok se direktorica ne smiri, jer će inače imati problema. Dostavljači nemaju e-mail nego sve rješavaju usmeno, pa mu je tako LL usmeno rekao preko telefona da do daljnjeg ostane kod kuće. Tako je 27.12.2024. bio na godišnjem odmoru, te je zatim pao i otvorio bolovanje, te je na bolovanju bio par tjedana, te ne zna točno kada je bolovanje zatvoreno, ali zna da je bila srijeda, te je tada u srijedu i četvrtak zvao LL te ga je pitao da li da dođe raditi, te mu je on rekao da ne dolazi jer je i dalje na godišnjem odmoru. Sve to mu je bilo sumnjivo pa je ipak u petak došao na posao, ali mu je LL ponovo rekao da ode kući jer je na godišnjem odmoru i nije na rasporedu, te je otišao kući. Nakon toga više nije dolazio na posao, te je nakon nekog vremena dobio odluku o otkazu. Sve doznake o bolovanju je putem whatsappa ili maila slao LL. Nije slao zahtjev za godišnji putem whatsappa ili maila, jer moraju tražiti odmor za 2 tjedna, a ostali dio godišnjeg odmora koriste kako dogovore u hodu. Pozvan je u ured kod tuženika radi iznošenja obrane te je tada jedna gospođa sjedila za kompjuterom i postavljala mu pitanja prema špranci, a smatrao je da prema tim pitanjima uvijek ispada kriv, pa je tako bilo pitanje da li je spornog dana otišao kući, te je odgovorio da, te je ona prešla na drugo pitanje koje nije bilo povezano sa prethodnim pitanjem na način da ga je pitala zašto je otišao kući, te je drugo pitanje bilo slično, te se je nagnuo nad kompjuter i vidio da su sva pitanja toga tipa, pa je rekao da više ne želi na ista odgovarati i da u tome ne želi sudjelovati, te zbog toga ništa nije htio potpisati. Naime, kada joj je htio detaljnije obrazložiti odgovor, ona mu je rekla da nije potrebno, te je prešla na sljedeće pitanje i rekla je da se ona mora držati pitanja. Nije ga pitala da objasni što se je točno dogodilo.
11. Svjedok SL je izjavila da radi kod tuženika, te je u spornom razdoblju bila direktor lokacije centar i tužitelju nadređena. Tužitelj 3 dana nije došao na posao, te to nije opravdao i nikome se nije javio, pa mu je zbog toga otkazan ugovor o radu. Na Badnjak 24.12.2024. tužitelj je uzeo 39 paketa za dostavu, te je rekao da više neće uzimati jer da mu je to dosta, te da neće raditi do kraja radnog vremena jer je njemu Badnjak, međutim, svi su radili toga dana iako je bio Badnjak, te je radno vrijeme toga dana bilo od 6-14 sati, te su nastojali da prije Badnjaka izvrše sve dostave. Tužitelj je otišao u službeno vozilo sa tih 39 paketa, te mu ja rekla da izađe jer da ga ne može pustiti na teren sa tako malom količinom paketa, te je on pri tome bio jako nepristojan i arogantan, te ga je tražila da joj preda ključeve vozila kako bi drugog kolegu mogla sa tim vozilom poslati na teren sa većom količinom paketa. Nakon toga se je tužitelj demonstrativno okrenuo i otišao iz skladišta, te ga nakon toga više nije vidjela. Naime, dečki tijekom dana idu na otprilike 60-90 adresa, a nekada i na 100 adresa. Spornog dana nisu radili popodnevnu smjenu, a inače se u popodnevnoj smjeni izvrši manji broj dostava iz razloga što je veći promet, te mnoge firme kojima treba dostaviti ne rade popodne. Ne sjeća na koliko terena je tužitelj trebao dostaviti ovih 39 paketa. Dok je tužitelj radio na njenom području, nije bio upozoravan, ali je bio na ranijem području u Velikoj Gorici, o čemu je dobila dokumentaciju. Kod tuženika radnici traže godišnji odmor u studenom za sljedeću godinu, te se donosi plan korištenja godišnjeg odmora, time da radnik može tražiti 3 puta po 1 dan kada želi po svojim potrebama, te to može tražiti usmeno i to mu se i usmeno odobrava bez donošenja posebne odluke, ali to mora najaviti barem 2 dana ranije kako bi mogli organizirati poslovanje, te se u vezi toga obraća prvom nadređenom. Tužitelj se je u vezi godišnjeg odmora trebao obratiti prvom nadređenom, a to je LL.
12. Svjedok NL je izjavila da radi kod tuženika kao specijalist za radne odnose, te je vodila postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Naime, došao je zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti tužitelja, te su mu 8.1.2025. uputili brzojav da da svoju izjavu, te je tužitelj došao kod tuženika sljedeći dan i dao izjavu, ali je odbio potpisati zapisnik, što je u istom konstatirano. Kako je tužitelj u svojoj izjavi naveo da mu je voditelj rekao da je on na godišnjem odmoru, tražila je izjavu voditelja LL koji je rekao da to nije točno, te je tražila evidencije o radnom vremenu u kojima je bilo navedeno da je tužitelj neopravdano izostao, te su na temelju svega utvrđenog donijeli odluku o otkazu. Direktorica je pokrenula ovaj postupak, pa je sa njom o tome razgovarala. Tužitelju je bilo omogućeno davanje obrane, te je on dao izjavu, a ne zna zbog čega je odbio potpisati zapisnik.
13. Svjedok LL je izjavio da radi kod tuženika kao voditelj DP-a te je tužitelju bio nadređen. Na Badnjak je tužitelj zadužio 39 paketa što je mali broj, te mu je direktorica SL rekla da ne može ići na teren sa tako malim brojem paketa i da mora uzeti više, a on je rekao da neće, jer je njemu Badnjak. Nakon toga ga je direktorica tražila da preda ključ od vozila i napusti radno mjesto, što je tužitelj i učinio. Istog dana, direktorica SL ga je zvala i tražila da nazove tužitelja i da mu javi da od sljedeće dana ide na prisilni godišnji odmor, te mu je tužitelj rekao da je otvorio bolovanje ili da će otvoriti bolovanje, nije siguran, te je on stvarno sljedećeg dana i poslao doznake, te mu je više puta slao doznake za bolovanje koje je prosljeđivao. Negdje krajem siječnja ili početkom veljače, tužitelj mu je poslao mail, te ga je pitao da li da dođe na posao, te mu je rekao da ne zna, te je tužitelj došao sljedećeg dana, a direktorica mu je rekla da je suspendiran, pa je on otišao kući. Obično se zadužuje oko 80 paketa. Tužitelju je bio nadređen oko mjesec dana, te je i prije otkaza bio neki problem sa tužiteljevim dostavama, te je morao pisati izvješće, ali on to nije htio, te je bio dosta bezobrazan, te je čuo da je prije otkaza dobio usmenu opomenu. Radnici krajem godine upisuju kada žele godišnji za sljedeću godinu, te im se to uglavnom udovoljava, a ponekada dogovaraju godišnji i usmeno ako npr. ima manji ulaz robe, pa im nije potreban, a radnik ima puno godišnjega, ali se to dogovara unaprijed, a ne za isti dan.
14. Svjedok DL je izjavio da radi kod tuženika kao poštar dostavljač, te je tužitelj bio u istom odjelu. Načuo je što je bilo s tužiteljem, ali ne zna detalje. Redovnim danom uglavnom odlazi na 70 adresa i to na jednom terenu, te dostavi između 70 i 120 pošiljki, a kada je počeo raditi prije 10 godina, izlazio je na oko 55-60 adresa, te je to normalno, a sve više od toga je ganjanje stimulacije koju dobivaju za iznesene pakete. Na Badnjak se radi skraćeno, pa je bio na oko 50 adresa, te se tada dostavljaju samo prioritetne pošiljke. Većina poštara redovnim danom može iznesti oko 60 adresa, a ima nekoliko njih sposobnijih koji već znaju teren pa iznesu 70 adresa. Navodi da on ima jedan teren, ali prije cca. 5 godina je imao više terena, te je tada na 3-4 terena mogao iznijeti oko 40-45 adresa. Nekada prije su pisali kada traže godišnji, a sada su razbacani na više mjesta, te često fale ljudi, tako da sada usmeno sa voditeljem dogovara godišnji, tako npr. je javio svom šefu da danas ima sud i da će mu odraditi subotu ili da piše godišnji odmor, a zapravo nije bio na nekom godišnjem već 5 godina, nego ga koristi za slučaj kada je bolestan, kako ne bi došlo do umanjenja plaće zbog bolovanja.
15. Sud je analizirao iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka, a dovodeći ih u vezu sa razlozima otkazivanja koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu te je iste prihvatio u dijelu u kojem su jasni i logični te su međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu. Valja posebno istaknuti da je sud prihvatio kao istinit iskaz svjedoka LL budući je isti kao radnik tuženika i prvi nadređeni tužitelju mjerodavan i kompetentan za iskazivanje o odlučnim činjenicama, te nema razloga za sumnju u njegovu pristranost.
16. Sud je prihvatio iskaz tužitelja te svjedoka SL i LL u dijelu u kojem su međusobno suglasni te je temeljem istih utvrdio da je spornog dana 24. prosinca 2024. tužitelj uzeo 39 paketa (tužitelj navodi 40, ali nije bitna razlika), te je sud prihvatio iskaz tužitelja kao jasan i detaljan, budući nije u suprotnosti s ostalim dokazima u spisu, da je 20 paketa bilo za jedan teren, a ostali paketi za 5 terena u zapadnom dijelu grada, time što je morao nositi i cigarete u šoping centre, te je to utovario u kombi za dostavu i krenuo. Nadalje, sud je prihvatio suglasne iskaze tužitelja i svjedoka SL i LL u dijelu da je došla direktorica SL i tužitelja tražila da preuzme dodatne pošiljke, što je tužitelj odbio, te je tužitelju rekla da ne može ići na teren sa tako malim brojem paketa, te ga je tražila da preda ključ od vozila kako bi drugog kolegu mogla sa tim vozilom poslati na teren sa većom količinom paketa, te mu je uzela ključ od vozila. Također, sud je iz jasnih i suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka LL također utvrdio da je direktorica LL tada tužitelju rekla da napusti radno mjesto, što je tužitelj i učinio. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje SL u dijelu da se je nakon uzimanja ključeva vozila, tužitelj demonstrativno okrenuo i otišao iz skladišta, budući iz jasnih i suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka LL proizlazi da je ona tužitelja poslala kući, a valja dodati da sud nije imao razloga sumnjati u iskaz svjedoka LL koji je kao radnik tuženika i nadređeni tužitelju objektivan i nepristran.
17. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka SL, LL i DL u pogledu uobičajenog broja pošiljki koje poštari mogu dostaviti na jednom terenu i redovnim danom, budući to nije odlučno u ovom predmetu. Naime, u ovom predmetu je odlučno da je spornog dana bio Badnjak te se je radilo skraćeno, te se ne može ista količina pošiljki isporučiti na jednom terenu i na više terena, a kako je to izjavio svjedok DL. Naime, iz iskaza svjedoka DL (koji također radi kod tuženika kao poštar) proizlazi da je on spornog dana na Badnjak imao oko 50 adresa na samo jednom terenu, a kada je on nekada prije imao više terena, tada je na 3-4 terena mogao iznijeti oko 40-45 adresa. Dakle, imajući u vidu da je spornog dana bio Badnjak te se je radio skraćeno, kao i činjenicu da je tužitelj spornog dana zadužio 39 pošiljki za više terena tj. 20 paketa za jedan teren, a ostali paketi (19 paketa) su bili za 5 terena u zapadnom dijelu grada, to ovaj sud smatra da tužitelj nije zadužio toliko mali broj pošiljki, a zbog čega bi mu direktorica trebala uzeti ključeve vozila i poslati ga kući.
18. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj spornog dana na Badnjak zadužio 39 paketa od kojih je 20 paketa bilo za jedan teren, a ostalih 19 paketa za 5 terena u zapadnom dijelu grada, time što je morao nositi i cigarete u šoping centre, da ga je direktorica zaustavila i tražila da uzme dodatne pakete, što je tužitelj po ocjeni ovog suda opravdano odbio budući poštar dostavljač kada vrši dostavu na više terena ne može iznijeti toliki broj pošiljki kao oni koji rade na samo jednom terenu, te je svjedok DL kada je imao 3-4 terena, mogao je redovnim danom iznijeti oko 40-45 adresa, pa stoga ovaj sud smatra da tužitelj niti nije mogao iznijeti puno više paketa od 39 pakete koje je zadužio. Unatoč tome, direktorica je tužitelju uzela ključeve vozila i poslala ga kući. Tuženik pak nije ničim dokazao da je tužitelj u postojećim okolnostima doista objektivno mogao isporučiti veći broj paketa od onih koje je zadužio, jer to ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza. Dakle, tužitelj je preuzeo onoliki broj paketa koliko je objektivno mogao dostaviti na više terena, te je imao opravdan razlog za odbijanje preuzimanja daljnjih pošiljki, te tužitelj nije svojevoljno otišao kući, već ga je direktorica poslala kući bez opravdanog razloga. Također, valja dodati da je radnik dužan postupati po nalozima nadređenih, ali u situaciji kada je tužitelj zadužio onu količinu paketa koju objektivno može isporučiti, a direktorica mu nije naložila prekovremeni rad, to ovakvo odbijanje tužitelja da preuzme dodatne pakete, ne predstavlja opravdan razlog za otkaz.
19. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka LL, koje je sud u ovom dijelu prihvatio budući su jasni i logični te međusobno suglasni, sud je utvrdio da nakon što je tužitelj po uputi direktorice na Badnjak 24.12.2024. otišao kući, toga dana popodne oko 17- 18 sati zvao ga je nadređeni LL, koji je sukladno nalogu direktorice, tužitelja obavijestio da je od slijedećeg dana na prisilnom godišnjem odmoru jer ima oko 18 dana starog godišnjeg odmora, a to dok se direktorica ne smiri, jer će inače imati problema. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužitelj sukladno nalogu nadređenih od 27.12.2024. bio na godišnjem odmoru, osim u dane za koje je dostavio dokaz o bolovanju. Tužitelj je u spis dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za 30. i 31. prosinca 2024. te Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. siječnja 2025. pa nadalje, te je i svjedok LL izjavio da mu je tužitelj iste dostavljao. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je na bolovanju bio par tjedana, te ne zna točno kada je bolovanje zatvoreno, ali zna da je bila srijeda, te je tada u srijedu i četvrtak zvao LL te ga je pitao da li da dođe raditi, te mu je on rekao da ne dolazi jer je i dalje na godišnjem odmoru. Sve to mu je bilo sumnjivo pa je ipak u petak došao na posao, ali mu je LL ponovo rekao da ode kući jer je na godišnjem odmoru i nije na rasporedu, te je otišao kući. Također, iz iskaza svjedoka LL proizlazi da mu je tužitelj negdje krajem siječnja ili početkom veljače poslao mail, te ga je pitao da li da dođe na posao, te mu je rekao da ne zna, te je tužitelj došao sljedećeg dana, a direktorica mu je rekla da je suspendiran, pa je on otišao kući. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj od 27.12.2024. bio na godišnjem odmoru sukladno uputi nadređenih (LL i SL), te ovaj sud nije imao razloga ne povjerovati svjedoku LL koji je kao radnik tuženika i nadređeni tužitelju objektivan i nepristran.
20. Sud nije posebno cijenio iskaze saslušanih svjedoka u pogledu načina traženja i odobravanja godišnjeg odmora jer su isti iskazivali o tome kako se uobičajeno traži godišnji odmor, što nije odlučno u ovom slučaju, budući se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj situaciji kada je nadređeni tužitelju LL sukladno uputi direktorice SL, tužitelja uputio na (prisilni) godišnji odmor, a također valja dodati da iz iskaza svjedoka LL i DL proizlazi da se je godišnji odmor nekada i usmeno dogovarao.
21. Također, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje NL u dijelu da je voditelj LL rekao da nije točno da je tužitelj u sporne dane bio na godišnjem odmoru, jer je to u suprotnosti sa iskazom samog svjedoka LL koji je izjavio da je tužitelju dana 24.12.2024. rekao da je od slijedećeg dana na prisilnom godišnjem odmoru.
22. Dakle, tužitelj je 24. prosinca 2024. bio na poslu te ga je direktorica SL poslala kući, te ga je istog dana zvao nadređeni LL i rekao mu da je od slijedećeg dana na godišnjem odmoru. Nakon toga su 25. i 26. prosinca 2024. bili dani blagdana, zatim 27. prosinca 2024. je tužitelj bio na godišnjem odmoru, zatim 28. i 29. prosinca 2024. je bo vikend, zatim 30. i 31. prosinca 2024. je tužitelj bio na bolovanju, zatim je 1. siječnja 2025. bio neradni dan, zatim je 2. i 3. siječnja 2025. tužitelj bio na godišnjem odmoru, zatim su 4., 5.i 6. siječnja 2025. bili neradni dani, te je od 7. siječnja 20265. tužitelj ponovno bio na bolovanju.
23. Slijedom navedenog, tužitelj nije neopravdano izbivao s posla četiri dana, budući je tužitelj dana 24. prosinca 2024. bio na poslu te ga je direktorica neosnovano poslala kući, zatim je 27. prosinca 2024. bio na (prisilnom) godišnjem odmoru sukladno uputi nadređenog LL, a koji godišnji odmor je prekinuo otvaranjem bolovanja zbog privremene nesposobnosti za rad, te je nakon zatvaranja bolovanja, nastavio koristiti prekinuti godišnji odmor u dane 2. i 3. siječnja 2025. Stoga se u pobijanoj odluci o otkazu neosnovano navodi da je tužitelj neopravdano izostao s posla četiri dana.
24. Iz Zapisnika o iznesenoj obrani, te iskaza tužitelja i svjedokinje NL, nedvojbeno proizlazi da je tuženik tužitelja pozvao da iznese obranu, te je tužitelj dana 9. siječnja 2025. odgovarao na pitanja gospodže NL, te je odbio potpisati Zapisnik o iznesenoj obrani tužitelja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je to učinio iz razloga što su mu postavljana pitanja prema špranci prema kojima uvijek ispada kriv, te kada je htio detaljnije obrazložiti odgovor, rečeno mu je da to nije potrebno, te je gospođa prešla na sljedeće pitanje i rekla da se ona mora držati pitanja, pa je tužitelj rekao da više ne želi na ista odgovarati i u tome ne želi sudjelovati, te zbog toga ništa nije htio potpisati. Dakle, tužitelj je odbio potpisati zapisnik o iznesenoj obrani te je za to dao razloge, a po ocjeni ovog suda, ne potpisivanje zapisnika ne predstavlja bilo kakvu povredu obveza iz radnog odnosa, a osobito ne predstavlja povredu zbog koje bi mu poslodavac mogao otkazati ugovor o radu.
25. Prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
26. Prema čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio:
- da je tužitelj spornog dana na Badnjak zadužio 39 paketa od kojih je 20 paketa bilo za jedan teren, a ostalih 19 paketa za 5 terena u zapadnom dijelu grada,
- da poštari koji zaduže pošiljke za jedan teren i poštari koji zaduže pošiljke za više terena, ne mogu isporučiti istu količinu pošiljki u određenom vremenskom razdoblju, već onom poštaru koji zaduži pošiljke za više teretna, treba više vremena tj. poštar koji zaduži pošiljke za više terena može isporučiti manji broj pošiljki od poštara koji je zadužio pakete za samo jedan teren, pa sukladno tome, tužitelj je zadužio onu količinu paketa koju je obzirom na zadužene pošiljke i teren za isporuku pošiljki, objektivno mogao isporučiti spornog dana,
- da je toga dana na Badnjak direktorica SL naložila tužitelju da zaduži dodatnu količinu paketa, što je tužitelj odbio, pa mu je direktorica uzela ključeve vozila i poslala ga kući,
- da je radnik dužan postupati po nalozima nadređenog, međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je zadužio onu količinu paketa koju je, obzirom na zadužene pošiljke i teren za isporuku pošiljki, objektivno mogao isporučiti toga dana, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da mu je direktorica naložila prekovremeni rad, pa je tužitelj imao opravdan razlog za odbijanje dodatnog zadatka, dok je reakcija direktorice bila pretjerana,
- da tužitelj nije neopravdano izostao s posla četiri dana, budući ga je dana 24. prosinca 2024. na Badnjak direktorica neopravdano poslala kući, a dana 27. prosinca 2024. te 2. i 3. siječnja 2025. tužitelj je koristio godišnji odmor sukladno nalogu nadređenog LL, a što proizlazi i iz iskaza samog svjedoka LL kojeg je sud ocijenio objektivnim i nepristranim,
- da tuženik nije dokazao da je imao poremećaj u procesu rada zbog izostanka tužitelja budući to ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza,
- da ne potpisivanje zapisnika o iznošenju obrane ne predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa.
28. Dakle, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije počinio povrede obveza iz radnog odnosa u vidu neopravdanog izostanka s posla četiri dana, zatim ne potpisivanje zapisnika ne predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa, te odbijanje dodatnog zadatka nadređenog obzirom na sve naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje bi tuženik imao opravdan razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud smatra da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je tuženik imao opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR u vezi sa čl. 135. st. 3. ZR pa je sud utvrdio da je pobijani otkaz nedopušten i tuženik je dužan tužitelja vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR, kao pod točkom I. i II. izreke presude.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tužitelju. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere, budući sa istim nije uspio.
30. Nadalje, tužitelj je predložio određivanje privremene mjere vračanjem na rad, te je izjavio da istu traži iz razloga što sada ne radi, ne prima naknadu, te se vratio kod roditelja jer ne može plaćati stanarinu, te nekada pomogne prijateljima ili nešto napravi u fušu kako bi nešto zaradio. Cijelo vrijeme traži posao, ali u dostavi nije uspio naći novi posao. Zvao je neke prijatelje i javljao se na neke oglase ali nije dobio posao. Sada živi od toga što dobije od prijatelja kada im nešto pomogne napraviti.
31. Pri odlučivanju o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere valja polaziti od odredbe čl. 346. Ovršnoga zakona, dalje OZ) budući se radi o privremenoj mjeri radi osiguranja nenovčane tražbine. U navedenoj odredbi čl. 346. st. 1. OZ određeno je da se privremena mjera može kod nenovčanih tražbina odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranje spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, posebno s time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U st. 2 istog članka određeno je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati gore navedenu opasnost, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
32. Prema stavu ovog suda predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, budući je sud utvrdio da je otkaz nedopušten.
33. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi tuženik bez takve mjere spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tužiteljeve tražbine, već je i sam tužitelj izjavio da je tuženik državna firma koja sigurno neće propasti i u slučaju uspjeha u sporu moći će se vratiti na posao, pa stoga ovaj sud smatra da ne postoji opasnost da tuženik ne bi tužitelja vratio na rad po pravomoćnoj presudi. Također, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Naime, tužitelj tvrdi da sada živi s roditelja i nešto zaradi od prijatelja kada im nešto pomogne napraviti, a iz čega ne proizlazi da mu prijeti nastanak nenadoknadive štete. Isto tako, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom tuženik pretrpio samo neznatnu štetu, budući to tužitelj uopće nije ni tvrdio.
34. Još valja dodati da jedna od pretpostavki za određivanje privremene mjere je postojanje opasnosti da će bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje, pri čemu valja napomenuti da je opasnost koja se navodi tzv. subjektivna opasnost što znači da predlagatelj osiguranja mora dokazati odnosno učiniti vjerojatnim postojanje konkretnih radnji protivnika osiguranja svjesno usmjerenih radi stvarnog ugrožavanja njene tražbine pri čemu sud mora utvrditi postojanje takvih radnji i subjektivni odnos prema njima, pri čemu valja reći da tužitelj isto nije dokazao, a niti je predlagala dokaze radi dokazivanja navedenih tvrdnji.
35. Slijedom navedenog, budući da tužitelj nije dokazao postojanje gore navedenih pretpostavki za određivanje predmetne privremene mjere, to je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere valjalo odbiti kao neosnovan, kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. Spis
