Pn-151/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Tućan-Kljaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vedriš&Partneri d.o.o., Zagreb, Ozaljska 136, protiv tuženika: KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Tućan-Kljaković, odvjetnica iz Zagreba, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 401,81 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 2. svibnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja naknade štete u iznosu od 268,19 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 24. ožujka 2022. do 1. svibnja 2023., zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 476,54 eura sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude dakle od 19. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 393,75 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 2. svibnja 2023., navodi se da su stranke u ljeto 2020. sklopile ugovor o kupoprodaji lovačkog psa "istarski gonič". Ugovorena prodajna cijena bila je 300,00 eura koju cijenu je tužitelj isplatio tuženiku. Stranke su se sporazumjele o obveznom vraćanju i povratu prodajne cijene, u slučaju ako prodani pas ne bude odgovarao svrsi „lovački pas gonič“. Tužitelj je preuzeo, cijepio i „čipirao“ prodanog psa, za što je platio 70,00 eura. No, u prvom lovu utvrdilo se da prodani lovački pas-„istarski gonič“ ne odgovora svrsi, jer se „boji pucnja lovačke puške“. To se ponovilo u lovu (pokušaju lova) još nekoliko puta. Jednostavno prodani lovački pas "istarski gonič“ pokazao se kao „mačak u vreći." Tužitelj je o svemu izvijestio tuženika te mu je prema dogovoru poslije 3-4 mjeseca vratio psa, sa svom potrebitom i urednom dokumentacijom-„papirima“. Tuženik je preuzeo psa te je obećao u najkraćem roku vratiti-isplatiti tužitelju iznos od 370,00 eura (prodajna cijena + troškovi). No, tuženik se oglušio, radi čega je tužitelj još jednom otišao kod tuženika u Muć, ali opet je sve ostalo na obećanju. I konačno, tužitelj je preporučenom pošiljkom 23. ožujka 2022. pozvao tuženika naknaditi mu svu pričinjenu štetu u visini od najmanje 1.000,00 eura na što se tuženik također oglušio. Tužitelj zbog prijevarnog postupanja tuženika trpi štetu, kako slijedi:

- prodajna cijena lovačkog psa-„istarski gonič“ u visini od 300,00 eura

- troškovi cijepljenja i „čipiranja“ psa u visini od 70,00 eura

- troškovi puta na relaciji [adresa] u visini 100, 00 eura

- izgubljene dnevnice u visini od 200,00 eura,

ukupno 670,00 eura.

2. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka ĆS i CS.

3. Punomoćnica tužitelja je popisala parnični trošak.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Člankom 1085. stavak 1. i 4. te člankom 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005. i 41/2008.; daljnje: ZOO) ZOO određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

5.1. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

6. Iz iskaza tužitelja LS od 5. lipnja 2025. proizlazi da je imao namjeru kupiti lovačkog psa, istarskog goniča, s obzirom da se bavi lovom. Dobio je broj od tuženika, nazvao ga te su po dogovoru ĆS i on tužiteljevim automobilom otišli u Muć. Tuženik mu je pokazao pse, imao je dva istarska goniča, dao mu je rodovnik, a on njemu 300,00 eura i razliku do 2.500,00 kuna. Sve je bilo u redu, normalno su razgovarali, tuženik mu je garantirao i rekao da ako ne bude zadovoljan, vrati psa, a on će njemu novce. Odmah nakon što je kupio psa istog je cijepio i čipirao sa cijenom od 70,00-ak eura. Veselio se lovu, jer je doista bio prestiž tko će imati boljeg psa. Međutim, nemalo se iznenadio kada je u prvom tjednu lova nakon što je zapucala prva puška pas doslovno pobjegao njemu uz nogu. Nakon što je zapucala druga puška, pas je pobjegao i to tako da ga je našao tek popodne. Ostali lovci su ga zezali zbog toga. Zvao je tuženika, rekao mu da se pas boji puške i rekao mu da će ga držati još bar tjedan da vidi hoće li biti promjene. Međutim, isto se ponovilo ukupno četiri nedjelje lova, radi čega ga je odlučio vratiti tuženiku. Zajedno sa psom predao mu je papire, a tuženik mu je rekao da će mu vratiti novce naknadno jer da tada nije imao. Međutim, očito ga je zavlačio iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, radi čega je bio primoran ustati ovom tužbom. Tuženiku je poslana i opomena prije podnošenja tužbe, međutim i to je bilo bezuspješno. Kako je strojar i imao je u to vrijeme posao, to potražuje dnevnice u iznosu od 200,00 eura.

7. Iz iskaza svjedoka ĆS proizlazi da poznaje tužitelja te da su mu poznate okolnosti vezano za kupnju psa. Kako je dobar s tužiteljem i razumije se u pse jer se cijeli život bavi lovom i uzgaja pasa, to ga je tužitelj pozvao da ode s njim u Muć kako bi izabrali i kupili psa i to baš istarskog goniča, lovački pas. Radilo se o lipnju mjesecu, ne može se točno prisjetiti je li 2020. ili 2021. Sjeća se da su došli kod tuženika u Muć, da su dobro dočekani, da su pregledali pse jer ih je bilo više. Nakon što se tužitelj odlučio kojeg će psa kupiti, tužitelj, tuženik, njegov sin i svjedok otišli su u kafić i tužitelj je dao tuženiku na ruke 300,00 eura i razliku u kunama do 2.500,00 kuna. Sjeća se da je tuženik u razgovoru rekao da ako pas iz bilo kojih razloga ne bude u redu, da ga tužitelj slobodno vrati, a da će on njemu vratiti novac. Nakon što je tužitelj prvi put otišao u lov pokazalo se da se pas kojeg je kupio boji puške radi čega ga je vratio tuženiku, a tuženik je tužitelju rekao da nema trenutno novce, da će mu dati za par dana. To mu je sve rekao i tužitelj i CS. Nakon 20-ak dana nazvao je tuženika jer je njegov pas nastradao te je imao volju kupiti baš tog psa kojeg je tužitelj vratio tuženiku. Međutim, KS, tuženik mu je tada rekao da je u međuvremenu taj pas stradao odnosno da ga je udarilo auto. Poznato mu je i to da je tužitelj cijepio i čipirao psa, što mu je sve rekao osobno. Cijepljenje košta negdje oko nekadašnjih 200,00 kuna, a čipiranje 400,00 kuna. U Muć su išli automobilom. Tužitelj je potvrdio u usmenom razgovoru da bi prilikom vraćanja psa tuženiku predao i dokumentaciju o cijepljenju, čipiranju.

8. Svjedok CS je naveo da su zajedno odlazili u lov, da je doslovno bio prestiž tko će imati boljeg psa. Sjeća se da mu je jedne prigode došao tužitelj i rekao kako je kupio krasnog lovačkog psa, da je dao za njega više od 300,00 eura. Lov počinje svake godine zadnju nedjelju u listopadu. Sjeća se da je te nedjelje u listopadu, godine se ne može prisjetiti, nakon prve puške pas pobjegao odmah uz LS. Sjeća se da su se zezali da će mu petu izgristi. Nakon što je druga puška zapucala pas je doslovno pobjegao. Drugu nedjelju lova dogodilo se ponovno isto. Dakle, pas uopće nije bio za lov. Sjeća se da mu je tužitelj govorio da će ga vratiti, da mu je čovjek koji mu je prodao psa obećao ako ne bude zadovoljan da ga vrati, a on da će njemu vratiti novce. Što je bilo dalje nije mu poznato. Uobičajeno je da se pas cijepi i čipira, cijepljenje je bilo oko 200,00 kn, a čipiranje više.

9. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj od tuženika kupio lovačkog psa istarskog goniča

- da je tužitelj lovac radi čega je kupio lovačkog psa

- da je tužitelj tuženiku za lovačkog psa platio 300,00 eura i razliku do 2.500,00 kuna

- da je tužitelj cijepio i čipirao psa za 70,00 eura

- da su se tužitelj i tuženik dogovorili da će tužitelj tuženiku vratiti psa a tuženik tužitelju novce ukoliko tužitelj ne bude zadovoljan sa psom

- da kupljeni pas nije odgovarao svrsi zbog koje je kupljen jer se pokazalo da se boji pucnja lovačke puške

- da je tužitelj tuženiku vratio psa

- da tuženik tužitelju nije vratio primljeni novac niti mu je naknadio nastalu štetu.

9.1. O naprijed iznesenom iskazivali su i tužitelj i svjedoci CS i ĆS. Iskazi se međusobno nadopunjavaju, radi se o nepristranim svjedocima, radi čega se i prihvaćaju. Tužitelj i svjedok ĆS su iskazali da je tužitelj predao tuženiku na ruke za psa 300,00 eura i razliku do 2.500,00 kuna, a što bi prema fiksnom tečaju konverzije iznosilo ukupno 331,81 eura i da su se dogovorili da će tuženik vratiti tužitelji novac ukoliko tužitelj ne bude zadovoljan sa psom. Tužitelj je izjavo da je cijepio i čipirao psa za što je imao trošak od oko 70,00 eura. Svjedoci ĆS i CS su izjavili da cijepljenje iznosi nekadašnjih 200,00 kuna, a čipiranje 400,00 kuna. Da je tužitelj vratio tuženiku psa jer nije imao svojstva lovačkog psa, zbog čega je i kupljen, a da tuženik nije vratio tužitelju primljeni novac, niti nakadio nastalu štetu potvrdio je i tužitelj i svjedok ĆS. Da pas nije imao svojstva lovačkog psa potvrdili su i tužitelj i svjedoci ĆS i CS iskazujući da je pas u lovu bježao na pucanj puške.

9.2. S obzirom na to da je tužitelj vratio tuženiku psa kojeg je uredno platio i za kojeg je imao trošak cijepljenja i čipiranja, a tuženik tužitelju nije vratio primljeni novac niti naknadio nastalu štetu koja se odnosi na cijepljenje i čipiranje psa u iznosu od ukupno 401,81 eura, to je sud za navedeni dio usvojio tužbeni zahtjev. Za istaći je da iako nema dokaza da je tužitelj za cijepljenje i čipiranje psa platio 70,00 eura, da je tužitelj u svom iskazu potvrdio da je imao trošak u navedenom iznosu, a svjedoci ĆS i CS, također lovci, su iskazali da trošak cijepljenja psa iznosi 200,00 kuna, a čipiranje i više, što odgovara iznosu od 70,00 eura, radi čega se navedeni iznos prihvaća kao realan.

9.3. Tužitelj potražuje i izgubljenu dnevnicu, koju, osim što je nije u obvezi naknaditi tuženik, ničim nije dokazao. Isto se odnosi i na troškove puta na relaciji [adresa], radi čega je odbije dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 268,19 eura.

10. Zatezne kamate tužitelju su dosuđene u skladu sa člankom 1103. ZOO-a od podnošenja tužbe te je za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 24. ožujka 2022. do 1. svibnja 2023. zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP- a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 75 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 13. siječnja 2025., 5. lipnja 2025. i 12. siječnja 2025. po 75 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što pri vrijednosti boda od 2,00 eura daje iznos od 600,00 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura pa se dobije iznos od 750,00 eura.

Kako je tužitelj uspio u postupku 80 %, a tuženik sa 20 % (osnov + visina), to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici iznosi 60 %. Od iznosa od 750,00 eura tuženiku pripada 60 % odnosno 450,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe tužbe i presude koji će nastati od po 13,27 eura, dakle tužitelju je dosuđen ukupan trošak od 476,54 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 393,75 eura, zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu jer na isto nije pristupila punomoćnica tužitelja.

Stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, ima pravo na prijeboj (oduzimanje) postotka troškova postupka na koje ima pravo s postotkom troškova postupka druge stranke (Rev-6/2024. od 14. svibnja 2025.).

12. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

13. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 19. veljače 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

- u spis