Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-5/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te suca za mladež Azre Salitrežić i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene IR, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Kzd-13/2024-16 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I/ Odbacuje se žalba oštećenika ĐR kao nedopuštena.
II/ Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi optužena IR na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP) okrivljena IR, oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo u članku 173. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP, oštećeni ĐR se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
1.2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu protiv pobijane presude podnio je i oštećeni ĐR po punomoćniku Marini Gregurić-Blekić, odvjetnici iz Požege, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže višem sudu da pobijanu presudu preinači na način da donese dijametralno suprotnu presudu i osudi okrivljenicu za djelo koje joj se stavlja na teret, podredno, uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu optužena IR putem branitelja GR, odvjetnice u ZOU Horvat & Korade iz Zagreba, predlaže nadležnom sudu odbiti žalbe državnog odvjetnika i oštećenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
U odnosu na rješenje
5. Žalba oštećenog ĐR je nedopuštena.
5.1. Naime, člankom 464. stavak 4. ZKP/08 propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. S obzirom da u konkretnoj situaciji državni odvjetnik nije preuzeo progon od oštećenika to je žalba oštećenika zbog navedenih žalbenih osnova nedopuštena.
5.2. Stoga je valjalo žalbu oštećenika odbaciti kao nedopuštenu shodno članku 480. stavak 1. ZKP/08 te odlučiti kao pod točkom I/ izreke.
U odnosu na presudu
6. Državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđeno činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak. Smatra da je upravo zbog poteškoća u održavanju susreta i druženja određeno da se susreti i druženja između oca ĐR i kćerke GR održavaju uz nadzor stručne osobe i uz prisustvo majke IR. U žalbi upire u iskaz ispitanog svjedoka KR voditelja nadzora iz kojeg proizlazi da optužena IR nije surađivala s voditeljem mjere nadzora, nije radila s djetetom na afirmaciji komunikacije s ocem,tijekom susreta djeteta GR na verbalan i neverbalan način odvajala od oca (odlaskom na WC, čestim brisanjem ruku vlažnim maramicama tijekom igre, dok joj je GR sjedila u krilu dijete povlačila prema sebi umjesto da je poticala dijete na igru sa ocem). Nastavno navedenom u žalbi upire na iskaz ispitanog svjedoka ĐR koji je iskazao da kćerku GR nije vidio zadnje tri godine. Tijekom održavanja susreta i druženja tijekom 2020. iskazao je kako je optužena FR zaustavljala dijete rukama i govorila "Nemoj ići njemu, on će te tući ".
6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika koji osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio kako nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je optužena IR počinila inkriminirano kazneno djelo. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, iscrpne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, neosnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je optužena IR sa namjerom onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud te počinila kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju izvješća voditelja mjere KR utvrdio da je majka (optužena IR) redovito dovodila dijete na susrete i druženja, dolazila po 10- 15 minuta ranije u odnosu na oca ĐR koji bi kasnio iz čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optužena IR ovakvim postupanjem pokazala spremnost za adekvatnu pripremu djeteta za odlazak na druženje sa ocem, susreti su se odvijali većinom u određenom trajanju, sukladno dobi i sposobnosti djeteta za održavanje koncentracije za igru i druženje. Da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka KR (voditelja mjere) koji je iskazao da je trajanje određenih susreta ovisilo o dobi djevojčice koja je tada bila stara četiri godine te nije uvijek bila sposobna održavati koncentraciju u trajanju od dva sata a koje je vrijeme određeno za trajanje susreta i druženja djeteta sa ocem (oštećenim ĐR). Nastavno navedenom, poznata je činjenica da je u vremenu od 18. ožujka 2020. do 13. svibnja 2020. zbog pandemije COVID-19 bio tzv. lockdown kada se susreti nisu mogli održavati radi sigurnosnih mjera zaštite zdravlja stanovništva. Promašeni su navodi žalbe državnog odvjetnika da je optužena IR učestalim brisanjem ruku djeteta onemogućavala susrete i druženje djeteta s ocem s obzirom na vrijeme inkriminacije. Poznata je činjenica da su u vrijeme inkriminacije u svrhu zaštite zdravlja stanovništva te suzbijanja širenja virusa propisane stroge preventivne mjere od zaraze virusom COVID-19 među kojima je i učestalo pranje ili brisanje ruku sredstvima za dezinfekciju. Glede žalbenih navoda državnog odvjetnika kojim upire u jedan dio iskaza svjedoka KR a koji je iskazao da majka (optužena IR) nije poticala djevojčicu GR na ostvarivanje kontakta sa ocem a shodno njegovom savjetu pravilno zaključuje prvostupanjski sud da spremnost djeteta za igru s ocem ne ovise samo o volji majke, njezinog poticanja na igru s obzirom na dob djeteta i ranije odnose djeteta s ocem kao i ranije provođenje mjere koje su trajale bez uspjeha više godina.
6.2. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka KR, ŽR, IRA i ĐRA utvrdio da su se određeni susreti i druženja shodno rješenju Općinskog suda u Požegi R1 Ob-82/2018- 7 od 2. svibnja 2019. održavali se redovito uz određene poteškoće a koje su postojale s obje strane pa i na strani oca koji je pokazivao nervozu, nestrpljivost pa čak i agresiju prema djetetovoj majci jer je bio nezadovoljan što ne dolazi do pomaka u ostvarivanju emocionalne bliskosti s djetetom. Nastavno navedenom prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se odnosi između djeteta starog četiri do pet godina i oca s kojim dijete ne živi, slabo poznaje vrlo krhki te je nužno potrebno dulje vrijeme da se izgrade, očuvaju, te su stoga i određeni susreti i druženja uz pomoć i nadzor stručne osobe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da nije dokazano da je optužena IR opisanim postupanjem kao u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud te shodno članku 453. točka 3. ZKP/08 optuženu IR oslobodio optužbe (obrazloženje pod točkama 18.-25.).
7. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu kao pod II/ izreke ove odluke.
Osijek, 19. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
