REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-183/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Ščekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene ZM i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak , 101/2017., 118/18., 126/19 - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđene ZM za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 20. listopada 2023., potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 20. veljače 2025. broj Kž- 585/2024-6, u sjednici Vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđene ZM za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđena je ZM zbog kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od 10 mjeseci.
2. Osuđenica podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svojoj braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) te zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP, a iz obrazloženja zahtjeva i zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Zahtjevu je priložena preslika „zapisnika sastavljenog 22. svibnja 2023. o održanoj raspravi kod Općinskog suda u Bjelovaru„. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja kazne do odluke ovog Suda o tom zahtjevu.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske ĐM odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđenici i njezinoj braniteljici.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Uvodno treba reći da se, prema izričitoj dikciji zakona u čl. 517. st. 1. ZKP, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa svi navodi zahtjeva koji su tome usmjereni neće biti uzeti u razmatranje. Smisao ovog izvanrednog pravnog lijeka nije provesti suđenje u trećem stupnju, već na temelju pravomoćno utvrđenog činjeničnog stanja preispitati je li u postupku počinjena koja od taksativno navedenih povreda odredaba procesnog ili materijalnog prava, odnosno je li osuđujuća presuda donesena u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom ( čl. 515. st.1. ZKP).
6. Podnositeljica uvodno ističe povredu kaznenog zakona '' iz čl. 469. ZKP'', pri čemu ne precizira o kojoj povredi bi se konkretno radilo. U obrazloženju zahtjeva se, pak, tvrdi da se ''činjenični opis djela nikako ne može podvesti pod ostvarenje bića kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ''. Ovako općenito sročena tvrdnja zasigurno ne predstavlja zahtjevom istaknutu povredu, upravo suprotno, činjenični opis kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude sadrži sva obilježja kaznenog djela računalne prijevare, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu, a daljnji navod zahtjeva da ''nije dokazano obrazloženo u kojem se to radnjama optuženice sastoji ostvarenje bića djela'' pokazuje da podnositeljica, u stvari, osporava dokazanost samog kaznenog djela koji prigovor ovdje više ne može isticati.
7. Daljnju povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP (ispravno: čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP) podnositeljica obrazlaže tvrdnjom da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu. To se, naime, odnosi na zapisnik s rasprave od 22. svibnja 2023. koji je, po stajalištu podnositeljice, nezakonit dokaz budući da je sadržaj tog zapisnika od 3. do 8. stranice potpuno nerazumljiv, odnosno ''ne sadrži podatke na koje se referira...nisu se izvodili dokazi niti procesno ''dogodile stvari'' koje su unesene u zapisnik''. S obzirom da je taj zapisnik sačinjen protivno odredbama zakona, treba lo ga je izdvojiti iz spisa kao nezakonit dokaz.
7.1. Prije svega, osuđenica u žalbi protiv prvostupanjske presude nije isticala ovu povredu pa, sukladno čl. 517. st. 2. ZKP, nema ju pravo isticati niti sada u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
7.2. Međutim, neovisno o tome, treba reći da zapisnik s rasprave uopće nije dokaz na kojem se temelji pravomoćna presuda te se, u smislu čl. 10. ZKP, ne može izdvojiti iz spisa. Pravomoćna presuda temelji se na dokazima koji su izvedeni na raspravi, a uvidom u spis predmeta vidljivo je da je prvostupanjski sud raspravu od 22. svibnja 2023., zbog izostanka pozvanih osoba, odgodio tj. uopće nije izvodio dokaze, već je to učinio na slijedećoj raspravi od 18. listopada 2023., što podnositeljica ne osporava. Dakle, ne samo što zapisnik, kao reprodukcija onoga što se na raspravi događalo, sam po sebi nije dokaz, već i zato što iz stanja spisa proizlazi da su dokazi zakonito izvedeni na raspravi od 18. listopada 2023., očito je da ovaj navod zahtjeva nije osnovan. Zahtjevu priložena preslika zapisnika od 22. svibnja 2023. ne čini sastavni dio sudskog spisa, već, u jednom dijelu, predstavlja nacrt tj. pripremu budućeg zapisnika s rasprave koji je očitom omaškom dostavljen stranci.
8. Iz sadržaja zahtjeva dalje proizlazi povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP jer da drugostupanjski sud u svojoj presudi nije odgovorio na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP vezano za izostanak razloga o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi – namjeri počinitelja i specijalnoj namjeri, kao obilježju kaznenog djela.
8.1. Nasuprot tome, drugostupanjski je sud pod toč. 7. obrazloženja odgovorio na ovu žalbenu osnovu, posebno apostrofirajući obrazloženost namjere. Iako su razlozi suda drugog stupnja donekle uopćeni, ne znači da su izostali u mjeri koja utječe na presudu. Ovo posebno jer se u izreci prvostupanjske presude jasno navodi da su optuženice postupale ''...u nakani da se materijalno okoriste...svjesne da nisu ovlaštene korisnice bankovne kartice ...podigle i za sebe zadržale raspoloživi novčani iznos'' čime je u potpunosti opisana subjektivna komponenta kaznenog djela, kako s aspekta specijalne namjere, tako i izravne namjere na počinjenje kaznenog djela računalne prijevare. U tom kontekstu je i obrazloženje prvostupanjskog suda pod toč. 3.8. presude dostatno jer riječi „znajući da bankovnu karticu imaju i novac podižu sa računa oštećenika IM bez njegovog odobrenja'', nedvosmisleno upućuju da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom.
8.2. Što se tiče ostalog dijela obrazloženja drugostupanjske presude, podnositeljica načelno prigovara da, upućivanjem na razloge iznesene u prvostupanjskoj presudi, taj sud propušta odgovoriti na žalbene navode i obaviti svoju dužnost kontrole nad radom suda nižeg stupnja.
8.3. Međutim, u situaciji kada prvostupanjski sud, kao ovdje, nedvosmisleno odgovori na sva sporna pitanja i jasno ocijeni dokaze na kojima temelji svoju presudu, tada upućivanje žalitelja na te razloge ne znači da sud drugog stupnja postupa suprotno čl. 487. st. 1. ZKP, već da žalitelj u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da takvi razlozi u prvostupanjskoj presudi izostanu, što ovdje nije slučaj.
8.4. Stoga nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja bi utjecala na presudu.
9. Slijedom svega naprijed izloženog, nisu ostvarene u zahtjevu istaknute povrede pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. i 13/26.), trebalo odlučiti kao u izreci, uslijed čega nije bilo uvjeta niti za odgodu izvršenja pravomoćno izrečene kazne.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Žarko Dundović
