Poslovni broj: Us I - 1276/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja CŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, OIB: 36162371878, Split, radi napuštanja i protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 22. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Feđe Bone, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-216-02/24-09/232032, Urbroj: 511-12-43-25-8 od 6. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere i odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-02/24-09/232032, Urbroj: 511- 12-43-25-8 od 6. lipnja 2025. tužitelju se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP- a od 15 dana računajući od izvršnosti rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, te se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 18 mjeseci, računajući od dana isteka roka za povratak, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti iz RH, odnosno EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi o upravnom postupku, osporava utvrđenje da je njegova vozačka dozvola krivotvorena pri čemu ističe da u svezi s tim ne postoji ni jedna pravomoćna presuda ni optužnica protiv tužitelja pa je u tom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Prigovara kako je tuženik propustio utvrditi da za posao dostavljača nije nužna vozačka dozvola te da tužitelj dostavu vrši uz pomoć bicikle. Tvrdi kako tužitelj uredno može izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te mu vozačka dozvola nije potrebna za posao ni za dozvolu za boravak i rad. Prigovara kako je tuženik propustio utvrditi i to da je u vezi s navodnim krivotvorenjem vozačke dozvole doneseno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kir – 551/2025 od 23. travnja 2025. kojim je tužitelju određena jamčevina u iznosu od 5.000,00 EUR uz davanje obećanja osumnjičenika da se neće kriti i bez odobrenja napustiti svoje boravište te počiniti novo kazneno djelo. Tvrdi kako se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji u tome da se tuženik poziva na članak 87. Zakona o strancima koji se odnosi na ukidanje odobrenja privremenog boravka, dok je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad za čije ukidanje su propisani različiti uvjeti od onih sadržanih u članku 87. Zakona o strancima i nije predviđena primjena članka 87. stavka 3. kod ukidanja dozvole. Nadalje, navodi kako tuženik osnovu za donošenje rješenja o protjerivanju navodi članak 189. stavak 1. točku 5. Zakona o strancima, međutim, smatra da je time narušeno Ustavom zajamčena presumpcija kaznene nevinosti, jer protiv tužitelja u vezi s krivotvorenjem vozačke dozvole ne postoji ni pravomoćna optužnica, a ne da bi postala pravomoćna presuda. Tužbenim zatražio poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženiku odgovor na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani i na Zakonu neutemeljeni. Navodi kako je tužitelju temeljem njegovog zahtjeva dana 29. listopada 2024. izdana dozvola za boravak i rad u RH za radno mjesto "dostavljač", sukladno odredbi članka 90. u vezi s člankom 97. Zakona o strancima na razdoblje od 3. studenoga 2024. do 2. studenoga 2025. Navodi kako je nakon izdane dozvole za boravak i rad, tužitelj u PU Splitsko dalmatinskoj izvršio zamjenu vozačke dozvole Narodne Republike Bangladeš serijskog broja SL0009844L00009 s datumom izdavanja 21. ožujka 2023. i rokom važenja do 20. ožujka 2028. za vozačku dozvolu Republike Hrvatske. Naknadnom provjerom tuženik je u predmetnom spisu zaprimio nalaz mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Klasa: NK- 235-01/25-02/1474, Urbroj:511-01-114-25-3 od 2. travnja 2025., iz kojeg između ostalog proizlazi da je vozačka dozvola Narodne Republike Bangladeš na ime tužitelja potpuna krivotvorina. U skladu s navedenim tuženik je pokrenuo upravni postupak radi ukidanja izdane dozvole za boravak i rad, te je tužitelj zajedno sa poslodavcem, kao podnositeljem zahtjeva, dana 15. travnja 2025. pristupio u PU kako bi se izjasnio o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje u ovoj upravnoj stvari te je istim uzeta izjava na zapisnik kojom prilikom su upoznati da je državljanin treće zemlje, ovdje tužitelj, prilikom zamjene vozačke dozvole priložio krivotvorenu vozačku dozvolu. Tuženik tvrdi kako nije pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu članka 87. stavka 3. Zakona o strancima, obzirom da izdana dozvola za boravak i rad ujedno obuhvaća i privremeni boravak i dozvolu za rad, a sama odredba članka 94. kojom su propisani razlozi za ukidanje dozvole za boravak i rad u stavku 1. točki 1. poziva se na uvjete iz članka 87. stavka 1. Zakona o strancima, a podredno članka 87. stavka 3. na odredbe stavka 1. istog članka. Tuženo tijelo smatra kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti za protjerivanje i zabranu ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-a. Ističe kako su u konkretnom slučaju primijenjene zakonske odredbe Zakona o strancima kao lex specialis temeljem kojega je tuženo tijelo odlučilo o protjerivanju. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je određivanje dragovoljnog odlaska te protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u RH, odnosno EGP-u.

8. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

9. Odredbom članka 87. stavka 3. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ne donosi rješenje o ukidanju privremenog boravka ako je zabrana ulaska i boravka iz stavka 1. točke 2. ovoga članka izrečena rješenjem o protjerivanju. Stavkom 1. točkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ukinut će privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska.

10. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

11. Odredbom članka 189. stavka 1. točka 5. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

12. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

13. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

14. Odredbom članka 203. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. Zakona.

15. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako tužitelj ima izdanu dozvolu za boravak i rad kod poslodavca PRO EXPRESS d.o.o. Zadar, važeća od 3. studenoga 2024. do 2. studenoga 2025. za radno mjesto "dostavljač/dostavljačica."

16. Nalazom i mišljenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" utvrđeno je da je vozačka dozvola Narodne Republike Bangladeš, serijskog broja SL0009844L00009, na ime CŽŽ, rođ. **.**.1997., s datumom izdavanja 21. ožujka 2023. i rokom važenja do 20. ožujka 2028. potpuna krivotvorina.

17. U postupku je tužitelj, u skladu sa odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, na zapisniku od 15. travnja 2025., kada je nazočna bila opunomoćenica tvrtke PRO EXPRESS d.o.o. Zadar CŽ, upoznat da je utvrđeno kako je priložio krivotvorenu vozačku dozvolu te je na zapisnik od 15. travnja 2025., kojom prilikom je CŽ kazala kako stranac radi preko platforme Wolt, kao dostavljač, te da dostavu vrši biciklom.

18. Slijedom utvrđenoga, uzimajući u obzir kako je tužitelj priložio vozačku dozvolu za koju je utvrđeno da se radi o krivotvorenoj ispravi, tuženo tijelo je zaključilo kako su nastupile okolnosti za protjerivanje i zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP-u, a sve u skladu sa odredbama Zakona o strancima, slijedom čega je tuženo tijelo osporenim rješenjem protjeralo tužitelja iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu je odredilo rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 15 dana, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja i da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

20. Prema stajalištu ovog Suda, kako iz Nalaza i mišljenja Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" nedvojbeno proizlazi kako je vozačka dozvola na ime tužitelja Narodne Republike Bangladeš, serijskog broja SL0009844L00009, datuma izdavanja 21. ožujka 2023. potpuna krivotvorina, osnovano je tuženo tijelo ocijenilo kako isto predstavlja razloge za protjerivanje u smislu odredbe članka 189. stavka 1. točka 5. Zakona o strancima jer se radi o počinjenu kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, slijedom čega je pravilno tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njegovom protjerivanju iz Republike Hrvatske.

21. Prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju primjenom članak 189. stavak 1. točku 5. Zakona o strancima narušena Ustavom zajamčena presumpcija kaznene nevinosti, jer protiv tužitelja u vezi s krivotvorenjem vozačke dozvole ne postoji ni pravomoćna optužnica, a ne da bi postala pravomoćna presuda, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što navedena odredba članka 189. stavka 1. točka 5. Zakona o strancima, kao lex specialis, ne propisuje nužnost donošenja pravomoćne presude za počinjeno kazneno djelo, već kao mogućnost za protjerivanje propisuje počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, a u konkretnom protiv tužitelja je po službenoj dužnosti pokrenut kazneni postupka za kazneno djelo krivotvorenja isprava.

22. Prigovor tužitelja kako je tuženik propustio utvrditi da za posao dostavljača nije nužna vozačka dozvola te da tužitelj dostavu vrši uz pomoć bicikle, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, dok tvrdnju tužitelja kako uredno može izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te mu vozačka dozvola nije potrebna za posao ni za dozvolu za boravak i rad, Sud nije ocijenio vjerodostojnom niti joj je poklonio vjeru iz razloga što iz Upute MUP-a, Uprave za imigraciju, državljanstvo u upravne poslove od 2. travnja 2025., koja prileži spisu upravnog tijela, proizlazi kako je u postupcima izdavanja dozvola za boravak i rad za vozače potrebno zatražiti dostavu izvornika vozačke dozvole. Dakle, iz navedenoga je razvidno kako je vozačku dozvolu nužno priložiti prilikom izdavanja dozvola za boravak i rad za vozače, a tužitelj je dozvolu za boravak i rad dobio za radno mjesto dostavljača.

23. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je dalo valjane razloge svoje odluke te istu obrazložilo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

24. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

26. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka I).

27. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka II).

28. Naposljetku, opreza radi valja navesti kako je tužitelj uz podnesak od 12. lipnja 2025. priložio rješenje tuženika kojim se vrši ispravak osporenog rješenja, te kako nije uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio poništenje i toga rješenja, o istom Sud u izreci presude nije niti odlučivao, jer u smislu odredbe članka 39. stavka 1. točke 5. ZUS-a tužba, pa tako i eventualna dopuna tužbe, obavezno mora sadržavati tužbeni zahtjev.

29. Vezano za zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere i odgodnog učinka valja navesti kako je odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Stavkom 3. istog članka propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da protiv rješenja o odgodnom učinku može se izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

30. Obzirom kako je zamjenik opunomoćenika tužitelja na raspravi održanoj 22. siječnja 2026. kazao kako je tužitelj napustio RH, to je prema ocjeni ovog Suda zahtjev za određivanjem privremene mjere i odgodnog učinka postao bespredmetan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 19. veljače 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. (članka 42. ZUS- a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za državljanstvo i strance, Split

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.