Poslovni broj: Us I-2142/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni Put 1, OIB:29524210204, protiv tužene Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, zastupane po opunomoćenici BĐ, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi poreza na korištenje javne površine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA;UP/II-410-07/25- 0001/0007, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 10. lipnja 2025. godine, podredno da se poništi označeno rješenje tuženika od 10. lipnja 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA;UP/II-410-07/25- 0001/0007, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 10. lipnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje nezakonito, diskriminatorno odnosno suprotno jednakosti svih pred zakonom te suprotno vladavini prava kao jednoj od najviših vrijednosti ustanovljenoj Ustavom republike Hrvatske; da je člankom 29, stavkom 2. i 3. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/2016, 115/16,101/17 i 114/22,114/2023,152/2024) predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave dano pravo da samovoljno i bez objektivnih kriterija mogu odrediti naknade za korištenje javnih površina, čime je od strane zakonodavca dano diskrecijsko pravo bez granica; da se davanjem navedenog diskrecijskog prava bez granica stvara pravna nesigurnost i neizvjesnost, što otvara mogućnost diskriminacije, odnosno isto nije u suglasju s ustavnim načelom jednakosti svih pred zakonom u smislu članka 14. stavka 2. Ustava Republike hrvatske, što nije u skladu s ustavnom vrednotom, vladavinom prava; da je nesporno da jedinice lokalne samouprave, konkretno Grad Makarska, može uvesti porez na korištenje javnih površina, sukladno Zakonu o lokalnim porezima; da je sporna činjenica da je člankom 29. Zakona o lokalnim porezima jedinicama lokalne samouprave dana takva samostalnost u odlučivanju što je javna površina i iznos poreza na istu. Poziva se na članak 51. Ustava Republike Hrvatske te prigovara utvrđenom iznosu poreza. Prigovara sadržaju Odluke o gradskim porezima Grada Makarske. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika, KLASA;UP/II-410-07/25-0001/0007, URBROJ: 2181/1-09/04-25-0002 od 10. lipnja 2025. godine, podredno da se poništi označeno rješenje tuženika od 10. lipnja 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak. U tužbi je popisan trošak na ime nagrade za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te porez na dodanu vrijednost od 25 % u iznosu od 250,00 eura, sveukupno 1.250,00 eura.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je ostao kod obrazloženja osporenog rješenja, te je osporio tužbene navode. Pozivaju se na članak 29. stavak 1. i 2. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16,101/17 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZoLP-a), te navode da je Grad Makarska donio Odluke o gradskim porezima Grada Makarske (Glasnik grada Makarske br. 26/23, u daljnjem tekstu: Odluka), kojom je u članku 11. propisan način obračuna iznosa poreza po osnovi korištenja javne površine. Kako je u predmetnom slučaju nedvojbeno da je tužitelj u Ulici Vladimira nazora bb (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar), radi postavljanja elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, površine 0,53 m2, da je visina poreza utvrđena sukladno članku 15 Odluke. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 10. lipnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-41-23/24- 01/140, URBROJ:2181-6-04-08-24-1 od 09. listopada 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2024. godinu razrezan porez na korištenje javne površine na području Grada Makarske, Ulica Vladimira Nazora bb (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar), radi postavljanja elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, površine 0,60 m2, u ukupnom iznosu od 2.654,00 eura.

4.Tužitelj je dana 13. siječnja 2026. godine sudu dostavio podnesak u kojem je ispričao nedolazak na ročište zakazano za dan 30. siječnja 2026. godine, zbog službene spriječenosti. U podnesku se navodi da tužitelj ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Također je navedeno da se osporavaju navodi iz odgovora na tužbu, pritom se pozivajući na stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske koje bi se odnosile na pretjerani formalizam.

5.Na ročištu od 30. siječnja 2026. godine nije pristupio tužitelj koji je opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tužitelja. Opunomoćenica tuženika je iskazala da u cijelosti ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja, te je u spis priložila presudu ovog suda broj: UsI- 168/2024 od 24. veljače 2025. godine uz napomenu da je ista presuda donijeta u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 10. lipnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 13. siječnja 2026. godine, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 10. lipnja 2025. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 09. listopada 2024. godine tužitelju je za 2024. godinu pravilno i zakonito utvrđen porez na korištenje javne površine na području Grada Makarske, Ulica Vladimira Nazora bb (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar), radi postavljanja elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, površine 0,60 m2, u ukupnom iznosu od 2.654,00 eura.

8.Člankom 29. stavak 2. ZoLP-a propisano je da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine te da porez iz stavka 1. ovog članka se plaća u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom. Stavkom 3. istog članka propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom propisuje što se smatra javnom površinom.

9.Čankom 10.Odluke o gradskim porezima Grada Makarske (Glasnik grada Makarske br. 26/23, u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da se visina poreza na korištenje javne površine za godišnje porezno razdoblje određuje prema zoni, vrsti objekta, opreme te pokretnih naprava koje se postavljaju na javnu površinu kao i njihovoj namjeni.

10.Odredbom članka 15. stavak 3. Odluke propisano je da se za postavljanje elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, plaća porez u iznosu od 2.654,00 eura po 1m2 godišnje.

11.Iz navedenih odredbi je vidljivo da postoji zakonska osnova sukladno odredbama ZoLP-a, da jedinice lokalne samouprave pravnim i fizičkim osobama koje koriste javne površine naplaćuju porez za korištenje javne površine plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine te da jedinice lokalne samouprave svojom odlukom propisuje što se smatra javnom površinom. Isto tako je vidljivo da je člankom 15. stavak 3. Odluke uređen način naplate poreza za korištenje javne površine za postavljanje elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, što je slučaj u ovoj upravnoj stvari.

13.Tužitelj osporava rješenje tuženika pozivajući se na ustavna načela, kako se u tužbi navodi, te je s time u vezi navesti da Upravni sud u upravnom postupku ne ocjenjuje da li se krše ustavna načela i da li su prekršena ustavna načela na koje se poziva, samim donošenjem ZoLP-a i Odluke.

14.Budući da je u predmetnom slučaju nedvojbeno da je tužitelj u Ulici Vladimira nazora bb (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar), radi postavljanja elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja, površine 0,53 m2, po ocijeni suda osnovano je i pravilno prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza poreza za korištenje javne površine, sukladno članku 15 Odluke u iznosu od 2.654,00 eura, slijedom čega je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito.

15. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

16.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 19. veljače 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni Put 1,

- tuženoj, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,

- u spis.