Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-200/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 85 Pn-2247/2020-78 od 17. studenoga 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 85 Pn-2247/2020-78 od 17. studenoga 2021. godine u dijelu izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.816,22 kuna/639,22 eura[1] .

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 85 Pn-2247/2020-78 od 17. studenoga 2021. godine u dijelu izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 135.000,00 kuna/17.917,58 eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 11. lipnja 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne

stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 48.877,37 kuna/6.487,14 eura (preko dosuđenog parničnog troška u iznosu od 4.816,22 kuna/639,22 eura do dosuđenog parničnog troška u iznosu od 53.693,59 kuna/7.126,36 eura) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 135.000,00 kuna/17.917,58 eura, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos koja teče od 11. lipnja 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 48.877,37 kuna/6.487,14 eura.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 758,01 eura.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 145.545,17 kuna, zajedno sa zateznom kamatom, i to na iznos od 678,77 kuna od 13. srpnja 2009. godine do isplate, na iznos od 135.000,00 kuna od 11. lipnja 2012. godine do isplate, a na iznos od 9.866,40 kuna od 17. studenoga 2021. godine do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 53.693,59 kuna.

2. Protiv te presude, u dijelu izreke u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 135.000,00 kuna, sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 11. lipnja 2012. godine do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 53.693,59 kuna, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se naznačeni dio presude ukine, a uz žalbu prilaže isprave na koje se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka ĆM, OM i LM, kao i iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka, nakon što je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1740/2018-2 od 17. lipnja 2020. godine djelomično ukinuta ranija prvostupanjska presuda, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete na motociklu u daljnjem iznosu od 6.520,00 kuna, zatim s osnove štete na stvarima u daljnjem iznosu od 1.554,40 kuna, s osnova troškova liječenja u daljnjem iznosu od 678,77 kuna, te s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.792,00 kuna (sveukupno 10.545,17 kuna), kao i zahtjev radi isplate iznosa od 135.000,00 kuna s osnova izgubljene zarade, s pripadajućim zateznim kamatama na te iznose, a sve kao posljedica prometne nezgode od 11. lipnja 2009. godine u kojoj je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede.

6. U vezi toga u odnosu na sporni zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade u iznosu od 135.000,00 kuna (ožalbeni dio presude) utvrđuje da je između tužitelja kao izvršitelja i trgovačkog društva Zi Lighting d. o. o. kao naručitelja zaključen dana 18. svibnja 2009. godine Ugovor o poslovnoj suradnji (u nastavku teksta: Ugovor), prema kojem je tužitelj kao izvršitelj trebao u razdoblju od 01. lipnja 2009. godine do 01. rujna 2009. godine obavljati poslove voditelja jahte, za koje poslove mu se navedeni naručitelj obvezao isplatiti novčani iznos od 135.000,00 kuna neto, ali da taj Ugovor nije realiziran jer je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 11. lipnja 2009. godine, za čiji nastanak je odgovoran tuženik kao osiguratelj, slijedom čega utvrđuje da je tužitelj zbog ozljeđivanja iz predmetne prometne nesreće izgubio zaradu upravo u iznosu od 135.000,00 kuna, i to zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći.

7. Pri tome utvrđuje kako je tužitelj u svojem naknadnom stranačkom iskazu naveo da mu je naručitelj trgovačko društvao Zi Lighting d. o. o. trebao nakon obavljenog posla isplatiti upravo potonje navedeni novčani iznos, pri čemu je na upit da li je on ugovorene poslove trebao i mogao obaviti sam ili uz pomoć drugih ljudi i tko bi te ljude tada angažirao, iskazao da mu je za samu plovidbu bilo potrebno angažirati još nekoga u funkciji posade kome bi on tada i platio, što je moglo biti od 500,00 do 600,00 kuna dnevno, a da je takvih dana u tom razdoblju moglo biti od 3-10, ali da je isto tako moguće da bi za taj posao angažirao svoje prijatelje kojima za to ne bi ništa platio, a ako bi za te poslove trebao platiti, da bi platio iz ovog iznosa od 135.000,00 kuna, pa s obzirom na to utvrđuje kako nije bilo potrebno potonji iznos od 135.000,00 kuna umanjiti za odgovarajući iznos.

8. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), uz nesporno dosuđeni iznos imovinske štete od sveukupno 10.545,17 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice, dosuđuje tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade i naknadu u iznosu od 135.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 11. lipnja 2012. godine do isplate, u skladu s odredbom članka 4. predmetnog Ugovora.

9. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i 2. ZPP- a, pri čemu utvrđuje da ukupan parnični trošak tužitelja na ime zastupanja po punomoćniku-odvjetniku iznosi 55.548,93 kuna (38.783,93 kuna + 16.765,00 kuna), ali da istome pripada razmjeran trošak postupka za radnje zastupanja, te u cijelosti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kuna, jer da je taj trošak bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine štete, pa tužitelju dosuđuje trošak predmetnog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 53.693,59 kuna.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može valjano ispitati.

11. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 108. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja vjerodostojnost predmetnog Ugovora utvrdio ne samo uvidom u njegovu presliku, već i na temelju iskaza saslušanih svjedoka ĆM i LM, pa okolnost da tuženiku nije bio predočen izvornik predmetnog Ugovora nije u konkretnom slučaju bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne prvostupanjske presude.

12. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP- a, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo valjane razloge zbog kojih je unatoč određenim razlikama u iskazima tužitelja i svjedoka OM utvrdio njihove iskaze vjerodostojnima, pa prvostupanjski sud prilikom ocjene provedenih dokaza nije postupio protivno odredbi članka 8. ZPP-a.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da bi tužitelju zbog toga što uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 11. lipnja 2009. godine nije bio sposoban za rad, a za čiji nastanak je nesporno utvrđena odgovornost tuženika kao osiguratelja, pripadalo pravo na odgovarajući iznos naknade štete na ime izgubljene zarade zbog nerealiziranog Ugovora, ali je pogrešno utvrdio da bi istome po toj osnovi pripadalo pravo na isplatu iznosa od 135.000,00 kuna/17.917,58 eura.

14. Naime, budući da iz naknadnog stranačkog iskaza tužitelja sa ročišta od 26. svibnja 2021. godine (list 208-210 spisa) proizlazi da je za posao za koji je zaključen predmetni Ugovor trebao angažirati više osoba u funkciji posade, koje bi on onda platio iz naznačenog iznosa od 135.000,00 kuna, pri čemu nije učinio vjerojatnim navode sa istog ročišta da bi za iste poslove mogao besplatno angažirati svoje prijatelje, niti je u tom smislu predložio odgovarajuće dokaze, to tužitelj neovisno o svojim tvrdnjama da bi u slučaju angažiranja drugih osoba za obavljanje navedenih poslova istima platio 500,00 do 600,00 kuna dnevno, i to za razdoblje od 3 do 10 dana, nije dokazao visinu izgubljene zarade zbog nerealiziranog Ugovora, jer nije naveo koliko je točno drugih osoba morao angažirati za obavljanje navedenih poslova, kako bi se u tom slučaju mogla utvrditi visina njegove izgubljene zarade na način da se od iznosa od 135.000,00 kuna odbije (umanji) iznos kojeg bi tužitelj trebao isplatiti drugim osobama za obavljanje poslova posade brodice, niti je na te okolnosti predložio neke druge dokaze.

15. Budući je na tužitelju u skladu s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a bio teret dokaza činjenica o kojima ovisi visina zahtjeva po naznačenoj osnovi, a te činjenice isti nije dokazao, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti navedeni dio tužbenog zahtjeva, a posljedično tome i zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zateznih kamata na iznos od 135.000,00 kuna tekućih od 11. lipnja 2012. godine do isplate, jer s obzirom na navedeno za usvajanje tog zahtjeva nisu bile ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

16. S obzirom na to da je tužitelj u predmetnom postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao od tuženika po utuženim vidovima štete iznos od ukupno 157.545,17 kuna, a u postupku je uspio sa zahtjevom u ukupnom iznosu od 10.545,17 kuna, to je o troškovima predmetnog postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tj. vodeći računa o razmjeru uspjeha svake stranke u sporu.

17. Tužitelj je u ovoj parnici u cijelosti uspio s osnovom (100%), a u odnosu na visinu u omjeru od 6,69%, dok je tuženik u odnosu na visinu uspio u omjeru od 93,31%, pa konačni uspjeh tužitelja iznosi 53,34% (106,69% : 2), a konačni uspjeh tuženika 46,65% (93,31% : 2), što znači da tužitelju pripada pravo na naknadu troška u omjeru od 6,69% (53,34% - 46,65%), pa je istome na ime razmjernog troška zastupanja po punomoćniku trebalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 3.716,22 kuna/493,23 eura, te u cijelosti trošak u visini od 1.100,00 kuna/146,00 eura na ime plaćenog medicinskog vještačenja, tj. sveukupno 4.816,22 kuna/639,22 eura, dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova, te u cijelosti zahtjev tuženika po toj osnovi.

18. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke iste presude.

19. Budući je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom u odnosu na ožalbeni dio pobijane presude, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, i to u iznosu od 414,76 eura za sastav žalbe po punomoćniku- odvjetniku (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), zatim u iznosu od 103,69 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), te u iznosu od 239,56 eura po osnovi plaćene sudske pristojbe za žalbu, dakle sveukupno 758,01 eura, pa je odlučeno kako je razvidno iz točke III izreke presude.

20. Pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci, 19. veljače 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar