Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2986/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB:38812451417, Put Mostina 49, Split, protiv tuženika KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 4, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-49/2024 od 29. kolovoza 2024., dana 19. veljače 2026.

presudio je

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-49/2024 od 29. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-9114/23 od 27. svibnja 2023. javnog bilježnika u Splitu, Irene Šimunović, te je naloženo tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, BITA-696-23, namiri tražbinu u iznosu od 61,20 EUR/461,11 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.02.2023. pa do isplate zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR/188,36 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2.Protiv citirane odluke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25;dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući je sukladno žalbenim navodima preinačiti, podredno, ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Prema odredbi članka 458. st. 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eura, pa kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 61,20 eura, to predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu citirane odredbe.

4.1.Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da se u postupku u sporovima male vrijednosti presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i u tim sporovima se u postupku u povodu žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

5.Prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje, obzirom su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Protivno žalbenim navodima, tuženik nije niti predložio dokaz svojim saslušanjem, a ujedno mu je sud prvog stupnja omogućio očitovati se o svim navodima tužitelja budući mu je dostavljeno očitovanje tužitelja na njegov prigovor, slijedom čega nije počinjena ni povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju opisno ukazuje tuženik.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 61,20 eura za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do uključiv prosinac 2022. time da ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, sukladno odredbi iz članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, dalje:OZ), protiv kojega je tuženik kao ovršenik pravodobno izjavio prigovor, povodom kojeg je prvostupanjski sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.Sud prvog stupnja je citiranu presudu (članak 461. a stavak 3. i 4. ZPP) kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donio utvrđujući u bitnom kako su računi i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja vjerodostojne isprave na temelju kojih se u smislu članka 31. OZ-a može zatražiti ovrha te da je tužitelj dokazao postojanje dugovanja tuženika.

8.Na utvrđeno činjenično stanje, koje prema navedenom ovaj sud nije ovlašten provjeravati, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da naknadi tužitelju utuženo potraživanje.

9.Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj kao isporučitelj javne usluge odvoza komunalnog otpada tuženiku kao korisniku na adresi [adresa] u [adresa] dana 14. srpnja 2018. uputio Izjavu o načinu korištenja javne usluge s pozivom da se u istoj navedeni podaci (ime, prezime obveznika, OIB, adresa mjesto primopredaje, udio u korištenju spremnika, broj članova, vrsta, zapremina i količina spremnika, broj planiranih primopredaja i ostalo uz izvadak iz Cjenika) eventualno izmijene, kako su na tuženika adresirani računi za utuženo razdoblje sa prikazanim elementima obračuna (fiksni, varijabilni dio cijene), čime je tužitelj kao isporučitelj i po stavu ovog suda dokazao da prema tuženiku ima tražbinu koja proizlazi iz vjerodostojne isprave kao i visinu iste.

10.Tuženik nije niti osporavao primitak Izjave tužitelja i predmetnih računa, već tijekom postupka te sada u žalbi prigovara isključivo tome da Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i ispostavljeni računi nisu javne isprave, pa samim time da za njih ne vrijedi pretpostavka istinitosti onoga što se u njima navodi, pritom se pozivajući na odluke Vrhovnog sud RH i Županijskog suda u Varaždinu.

11.Međutim, u ovom postupku tužitelj niti ne tvrdi da bi priloženi računi i Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja bile javne isprave, ali izvod iz poslovnih knjiga i računi su prema članka 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) vjerodostojne isprave i podobne za ovrhu ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržavaju i priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženi računi.

12.Iako vjerodostojna isprava, za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi oboriva zakonska predmnijeva istinitosti, nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena ali, ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave.

13.Kako je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da prema tuženiku ima tražbinu koja proizlazi iz vjerodostojne isprave kao i visinu iste, to su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani, radi čega je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (članak 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO; u svezi sa Odlukom o načinu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Splita i Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ („Narodne novine“ 94/13,73/17,14/19 i 98/19, dalje:ZOGO).

14.Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 467. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uključujući i odluku o troškovima postupka koji su pravilno obračunati čemu tuženik i ne iznosi konkretnih žalbenih prigovora.

U Splitu, 19. veljače 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić